Podržite naš rad financijski :

Frane Tente, ubijen od jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske.

Frane Tente je bio hrvatski politički aktivist iz Splita i žrtva jugo-srpski i komunističkih progona političkih neistomišljenika.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla iznad Zagreba”.

SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik : sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla iznad Zagreba”!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Primitivne Cajke truju hrvatski jezik!

Kako veliko-srpski četnici i uz pomoć domaćih izdajnika truju kroz primitivne Cajke hrvatski jezik!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kraljevina Jugoslavija kao tamnica naroda.

Srpska tvorevina Kraljevina Jugoslavija je bila negativna za Hrvate, Albance i Bugare ali i za Crnogorce na kojima su se Srbi iživljavali, njih ubijali i krali njihov teritorij.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Raška je bila prije Hrvaška i hrvatska zemlja a ne "srpska"!

Samo zato što su stanovnici Raske morali preći na pravoslavlje Srbi kradu povijest hrvatske Raške koja se je nekad zvala Hrvaška.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kako su Burlaci, Morlaci i Torlaci postali takozvani “Srbi”.

Kako su takozvani Srbi od Burlaka, Morlaka i Torlaka napravili takozvane dalmatinske “Srbe”.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi taje drugo Kosovo 1916. godine!

Takozvani Srbi su 1916. godine poraženi od Bugara a Srbija je kao država je prestala postojati pune 3 godine!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Istina o Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi.

Crveni demoni i bradati “istoričari” Vam pričaju laž da je Hrvatska Pravoslavna Crkva nastala tek za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi sa Osmanlijama protiv kršćanske Evrope!

Da su u lažima duge četničke brade dokaziva i prešućena činjenica da su se takozvani Srbi borili na strani Osmanlija protiv kršćanstva!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi su bili 716 godina hrvatski vazali!

Ovo Vam domaće crvene sluge Beograda i teški bradati “istoričari” taje : Srbi su bili 716 godina hrvatski vazali!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Tko su Vlasi koje su Srbi pretvorili u takozvane Srbe?

Pročitajte sve o Vlasima koje su Srbi radi pravoslavne vjere Vlaha proglasili uspješno takozvanim Srbima!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Joseph Haydn ukrao dijelove hrvatske pjsme!

Joseph Haydn je ukrao djelove hrvatske pjesme za njemačku himnu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Hrvatske Obrambene Snage.

Hrvatske Obrambene Snage - HOS - ponos Hrvata!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Alpenvorland-Adria.

Trebalo je proći 50 godina da je Michel katalog od 1946 poznato izdanje "Alpenvorland - Adria" ocijenio kao "poslijeratni fantazijski proizvod".

[ PROČITAJ VIŠE ]

Upravno povjereničtvo Sušak-Krk.

30. listopada 1943. godine formirano je "Upravno Povjereničtvo Sušak-Krk" iz područja oko grada Sušaka i otoka Krka. Bila je to svojevrsna tampon zona između "Operativne Zone Jadransko Primorje" i Nezavisne Države Hrvatske.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Prinz-Eugen-Gau.

Jeste znali da su Nijemci u Srbiji planirali osnovati eksteritorijalnu pokrajinu III. Reicha koja se  je trebala zvati Prinz-Eugen-Gau i trebala se sastojati od Baranje, Banata, Bačke i Istočnog Srijema?

[ PROČITAJ VIŠE ]

OZAK (Operativna Zona Jadransko Primorje).

“Operativna zona jadransko primorje" njemačkog Wehrmachta je postojala od 10. rujna 1943 godine.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Sabor Nezavisne Države Hrvatske.

Pročitajte sve o saboru Nezavisne Države Hrvatske.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Vlada Nezavisne Države Hrvatske.

Pročitajte sve o vladi Nezavisne Države Hrvatske.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Politička emigracija.

Sve hrvatske političke stranke u emigraciji za vrijeme jugo-srpske okupacije 1945-1990.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Rukavine : potomci vladara Velike Hrvatske!

Rukavine su potomci zadnjeg vladara Velike Hrvatske u današnjoj Ukrajini, Poljskoj i Slovačkoj i imali bi najveće šanse kad bi se danas birao kralj Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi kradu povijest hrvatski teritorija!

”Tko laže taj i krade”! Srbi kradu povijest hrvatski državica unutar Crvene Hrvatske [ DUKLJE ],
[ PAGANIJE ], [ ZAHUMLJA ] i
[ TRAVUNJE ].

Hrvatska Sarasvati civilizacija!

Hrvatska Sarasvati civilizacija na granici danšnjeg Pakistana i Indije i hrvatska boginja Sarasvati koja je stvorila prvog Hrvata s imenom “Mani”.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Staro-hrvatske države :

Dali ste ikad čuli za starohrvatske drzave [ Hurwurdu ], [ Urartu ],
[ Hurrwuhe-Mitanni ]  i
[ Huritsko kraljevstvo ] na teritoriju današnjeg Irana, Afganistana, Pakistana i Indije?

Šerijatsko sudstvo u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj :

Gotovo nepoznata je činjenica da je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postojalo šerijatsko sudstvo!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Istina : Nezavisna Država Hrvatska je spašavala Židove!

Totalni poraz jugo-srpski “istoričara” : čak i židovski povijestničari kao profesorica dr. Hannah Arendt ili doktorica Eshter Gitman trvrde :

“U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su spašavali Židove!”

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kraljevina Srbija nastala tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacij!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina, to znaći 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Valuta Nezavisne Države Hrvatske : Kuna i Banica.

Naziv Kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u hrvatskoj monetarnoj i fiskalnoj povijesti. Lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom Banovac.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Obrana Fazlagića Kule :

Kad su čuli za četničke pokolje, Kuljani su već godine 1941. osnovali svoju seljačku vojnicu, miliciju, koja je u slučaju potrebe brojila i 800 momaka i obranili Fazlagića Kulu iste godine od četnika i 1945 od partizana i u partizane preobučeni četnika.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Obrana Odžaka :

Bitka za Odžak je posljednja bitka koju su na prostoru Nezavisne Države Hrvatske organizirano vodile oružane snage Nezavisne Države Hrvatske protiv okupatorske Jugoslavenske armije. Kad je već Berlin pao se je u Odžaku još uvijek borilo za Nezavisnu Državu Hrvatsku!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Muslimanske milicije u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj :

Dali ste ikad čuli o muslimanskim milicijama u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj :
muslimanka milicija u Foči, u Goraždu, milicije Salke Ćatića, milicije hrvatski muslimana u Sandžaku, Huskina legija i Hadžiefendić legija?

[ PROČITAJ VIŠE ]

Zabranjena hrvatska povijest : Harauvatija.

Kad je presušila velika rijeka Sarasvati su se stari Hrvati preselili na današnje područje Afganistana i stvorili državu Harauvatiju. Glavni grad Harauvatije bio je nedaleko od današnjeg Kandahara.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi su ubijali svoje starce nakon 60 godine života :

Srbi su nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Četnički i jugo-srpski zloćin u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj : stotine ubijeni i mučeni Hrvata od četnika u Priedoru i okolici.

ZAPISNIK O OČEVIDU NA PAŠINCU NA GROBOVIMA POUBIJANIH HRVATA IZ PRIEDORA :

Sastavljen dana 25. srpnja 1942. na licu mjesta u Pašincu, na mjestu Glavica kod Priedora, po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka.

Prisutni :

Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik ministarstva vanjskih poslova, iz Zagreba; član povjerenstva dr. Maksimilian Stepinac, viećnik sudbenog stola, iz Zagreba; perovođa Dragan Katičić, iz Zagreba.

Povjerenstvo je stiglo u Priedor 24. srpnja 1942. i saznalo, da se jedan dio grobova Hrvata katolika i muslimana, poubijanih od partizana, nalazi na Pašincu, na predjelu zvanom Glavica, udaljenom od Priedora prema planini Kozari tri kilometra i da je za dan 25. srpnja 1942. i dan 27. srpnja 1942. po odobrenju kotarske oblasti u Priedoru određeno otvaranje grobova povjerenstveno s liečničničkim vještakom drom Isom Frolichom radi ustanovljenja koliko je osoba u tim grobovima pokopano i koji su to, i radi prienosa prepoznatih mrtvih tiela po obiteljima na groblje radi dostojnog pokopa. Povjerenstvo je stiglo na lice mjesta dana 25. srpnja 1942. u 7 sati u jutro i ustanovilo sliedeće:

Tri kilometra od Priedora prema planini Kozari nalazi se mjesto Pašinac, a na krajnjem rubu tog mjesta, uz put što vodi iz Priedora prema selu Božićima, nalazi se predjel tog Pašinca tik do sela Čirkin-polje, zvan Glavica. Ta Glavica je mala uzvisina gledajući s puta, koji vodi iz Priedora prema Božićima na lievoj strani. Glavica je obrasla šikarjem, a u tom šikarju 30 koraka od puta nalazi se ledina 30 koraka široka i po prilici tako dugačka. Na tom prostoru pronađena su tri zatrpana groba, dosta velika, na kojima se vidi nabacana zemlja još neobrasla ničim, a pokraj tih grobova nalaze se još dvie rake prazne izkopane, po prilici tri metra široke i četiri metra dugačke. Pretraživanjem ostalog grmlja i šikarja pronađen je dalje prema Božićima u grmlju četvrti grob oko 40 koraka daleko od gore spomenutih grobova. Nedaleko tih grobova na drugoj strani ceste, na malom brežujku, udaljenom od grobova 300 koraka, nalazi se pravoslavna crkva, koja spada već u Čirkin-polje. Kod četvrtog groba, koji je bio na osamljenom mjestu, pronađen je jedan kolac kao ruka debeo, 4 metra dugačak. Kolac je pregledan, ali na njemu nije ništa osobitog pronađeno. Kod grobova pronađeno je oko 40 praznih košuljica naboja. Pretraživanjem ove okolice nije pronađeno drugih grobova, no preslušani Hrvati iz javljuju da dalje prema šumi Kozari, a osobito u Božićima, Marjanovićima, Miljakovcima ima još mnogo grobova* u kojima su pokopani poubijani Hrvati, katolici i muslimani iz Priedora i okolice za vrieme partizanske vladavine u Priedoru. Čirkin-polje jest pravoslavno selo. Nakon toga odkopani su grobovi i u njima pronađeno 60 mrtvih tiela, koja su predana na razgled liečničkom vještaku, o čemu je sastavljen poseban zapisnik. Prigodom ekshumacije, kad su otvoreni grobovi, vidi se da su tiela poubijanih pobacana bez ikakvog reda u jamu. Mrtva tiela su se nalazila u raznim položajima ne samo po položaju samog čitavog tiela, već i po položaju pojedinih udova. Vjerojatno jest, da su ubijeni bili ubijani na rubu same jame i da su padali u jamu, a gdje se je moglo dogoditi, da su u jamu pali još i živi te tek u jami umrli, bilo prije nego su zakopani, bilo poslije. U grabama nađeni su mrtvi nekoji goli, a samo gdjekoji sa gaćama. Nekoji od njih imali su žicom svezane ruke na leđima, a jedan i s debelim lancem. Tiela mrtvih pokazivala su dosta rana i po tielu i po glavi, raznih oblika. Nekojima je prednji dio glave, lice, bio u velikoj rani kao odkinut, a nekojima se na vratu vidjela rana, kao da je zadana nožem. Na jednom od mrtvih tiela jasno su se razabirali znakovi klanja, jer je rana bila dugačka i oštrih rubova. Od tih pronađenih mrtvih tiela u prva tri groba prigodom ekshumacije bio je jedan dio prenesen u jednu od praznih raka i to ona, koja nisu po rodbini bila prepoznata ili što rodbina nije bila prisutna, da ih prepozna. Nakon svršene ekshumacije mrtva tiela, koja nisu odvczena na groblje i pokopana na groblju, opet su pokopana u grobovima, u kojima su prije bila, a one dvie rake, koje su nađene prazne prigodom očevida, ostale su i sada prazne. Te prazne rake, kako sve okolnosti pokazuju, bile su pripravljene od partizana za one Hrvate katolike i muslimane, koje su pravoslavni partizani još namjeravali poubijati.

Članovi povjerenstva :

Matija Kovačić, v. r. Dr. Maksimilian Stepinac, v. r.

Dragan Katičić, v. r.

ZAPISNIK O IZKOPAVANJU MRTVIH TIELA POUBIJANIH HRVATA IZ PPIEDORA NA PAŠINCU KOD ČIRKIN-POLJA :

Sastavljen dne 28. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka.

Prisutni :

Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva: Maksimilian Stepinac, viećnik Sudbenog stola u Zagrebu, perovođa Dragan Kaličić, iz Zagreba; liečnički vještak dr. Iso Frohlich, vršilac dužnosti kotarskog liečnika u Priedoru.

Predmet :

Ekshumacija mrtvih tiela Hrvata katolika i muslimana, poubijanih od partizana u vremenu od 16. svibnja do 10. lipnja 1942. u Priedoru i okolici. Grobovi poubijanih nalaze se u Pašincu, na posebnom predjelu zvanom Glavica i od tih grobova, koji su za sada pronađeni, otvorena su povjerenstveno četiri groba. U ta četiri groba, od kojih su se tri nalazila jedan do drugoga na jednoj uzvisini, obrasloj grmljem, a četvrti podalje u jednoj šikari, nađeno je 60 mrtvih tiela, koja su sva iz grobova izvađena, te su predana liečničkom vještaku radi identifikacije i ustanovljenja ozljeda te inačina, na koji su bili ubijeni. Kada je otvoren treći grob na Pašincu kod Priedora pružila se ova slika Iza toga daje liečnički vještak svoj sliedeći :

NALAZ :

    mrtvo tielo mužkarca Ahmeda Gugića, domobrana 162 cm dugo, na čelu u sredini okrugla rana u promjeru od 1 cm, otraga na zatiljku nalazi se rana neravnih i nepravilnih rubova, koji su izvrnuti prema vani, rana prouzrokovana oštrim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca Jure Jurića, 190 cm dugo, na desnoj i lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet, kosti strše prema vani, tupim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca Muje Fazlića, 186 cm dugo, u predjelu vrata nalazi se ravnolika, 14 cm duga, 5 cm duboka rana, zadana oštrim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, Asima Rešića, 182 cm dugo, otraga na zatiljku rana 2 cm duga i 2 cm široka, zadana oštrim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 187 cm dugo, na donjoj vilici i djelomično deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 151 cm dugo, izpod lievog oka rana 2 cm duga i 2 cm široka, na zatiljku nema rane, rana zadana oštrim oružjem.

    mrtvo tielo ženske Olge Ljubičić.

    mrtvo tielo Juliške Pavlešić.

    mrtvo tielo Joze Dimića.

    mrtvo tielo Franje Petrinovića.

Ta tjelesa je rodbina odmah uzela radi pokopa, a jer su bila u razpadanju, to nisu pobliže opisana.

II graba :

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 183 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 190 cm dugo, u sredini čela okrugla rana u promjeru od 1 cm, zadana oštrim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 181 cm dugo, na desnoj strani vrata 2 cm duga i 2 cm široka rana, zadana oštrim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 191 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 192 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema desno i unutra, rana zadana tupim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 189 cm dugo, usred čela okrugla rana 1 cm široka, otraga na zatiljku 2 cm široka, zadana oštrim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepozrtato, 176 cm dugo, na desnom prsnom košu izpod plućne kosti okrugla rana 1 cm široka, zadana oštrim predmetom.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 187 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lieve i unutra, rana zadana tupim oružjem.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 172 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu čela deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rane zadane tupim oružjem. rana s ravnim rubovima, duboka 8 cm, zadana oštrim predmetom.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 167 cm dugo, na lievoj strani vrata 5 cm duga

    mrtvo tielo Zaima Pašića.

    mrtvo tielo Ahmeda Kapetanovića.

    mrtvo tielo Rize Kapetanovića.

    mrtvo tielo Rudolfa Ćadeka.

    mrtvo tielo Zahida Hodžića.

    mrtvo tielo Ivana Kneževića.

    mrtvo tielo Ante Krvavice.

Pokraj grobova poubijanih Hrvata na Pašincu kod Prijedora nađene su još dvie ovakve velike svježe izkopane grabe, u koje su imali doći drugi Hrvati, koje su partizani namjeravali poubijati.

Mrtva tiela od rednog broja 11. do 17. nisu potanje opisana, jer ih je obitelj odmah uzela radi pokopa i jer su u razpadanju.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 170 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu gornje vilice deformitet kosti u veličini male šake, u predjelu zatiljka rana 6 cm široka, kosti strše prema vani;

    mrtvo tielo mužkarca, 184 cm dugo, nepoznato, na desnoj strani zatiljka okrugla rana 1 cm široka, zadana oštrim oružjem;

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 186 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lievo i unutra, kosti strše prema vani, rana je zadana tupim oružjem;

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 197 cm dugo, na lievoj ruci 12 cm duga i 5 cm široka duboka rana;

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 192 cm dugo, na lievoj strani lica u predjelu donje i gornje vilice 8 cm široka i 4 cm duboka rana; mrtvo tielo je vezano lancem, ruke vezane napried;

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 172 cm dugo, izpod vrata 12 cm duga i oko 5 cm široka rana s ravnim rubovima, rana prouzrokovana oštrim predmetom (strieljivom);

    mrtvo tielo mužkarca, Osmana Kurtovića Šerifova, deformitet u smislu utisnuća kosti gornje i donje vilice, rana zadana tupim oružjem;

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 184 cm dugo, na lievoj strani prsnog koša izpod plućne kosti 7 cm duga i 1 cm duboka rana, zadana oštrim oružjem;

    mrtvo tielo mužkarca Drage Matića, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti; u predjelu zatiljka rana 6 cm široka, kosti strše prema vani, rana zadana tupim oružjem;

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 165 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielu gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem;

    mrtvo tielo žene Krunoslave Berket, 144 cm dugo, na lievoj strani lubanje u predjelu donje i gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti, rana zadana tupim oružjem;

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 187 cm dugo, usred čela okrugla rana 1 cm široka i pol cm duga, rana zadana oštrim predmetom;

    mrtvo tielo Slavka Fišćura, ekonoma;

    Johana Gutlera;

    Hašima Rešića;

    Esada Selimbegovića.

Mrtva tiela od rednog broja 18 do 21 nisu potanje opisana, jer ih je obitelj odmah uzela radi pokopa i jer su u razpadanju.

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 155 cm dugo, na desnoj strani prsnog koša okrugla 1 cm široka rana, zadana oštrim predmetom;

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato 165 cm dugo, na lievoj strani vrata 2 cm široka okrugla rana zadana oštrim predmetom (strieljivom);

    mrtvo tielo mužkarca, nepoznato, 174 cm dugo, na desnoj strani lubanje u predjelu donje i dielom gornje vilice deformitet u smislu utisnuća tih dielova kosti prema lievo i unutra; u predjelu zatiljka rana po prilici 6 cm duga, kosti strše prema vani.

MIŠLJENJE

Prema izgledu okruglih rana izvana, kao i kod sondiranja rana prema unutra kod svih pregledanih mrtvih tiela, mišljenja sam, da je ulazna rana sprieda na čelu i da su rubovi kosti ovdje utisnuti, prema tomu su zadane rane vatrenim oružjem i to vjerojatno puščanim metkom. Kod velikih rana sprieda i straga, gdje su kosti i čeljust deformirane u smislu utisnuća tih kosti, vjerojatno su rane zadane puščanim metkom, koji nije bio oštar već tup. Uzrok smrti kod ubijenih jesu ili pojedine rane ili skup tih rana. Pošto su mrtva tiela već u razpadanju, to nije moguće sa sigurnošću ustanoviti manje ozljede, kod kojih bi možebitno nastupilo krvarenje izpod kože.

Dr. Iso Frohlich, v. r.

Članovi povjerenstva:

Matija Kovačić, v. r. Dr. Maksimilian Stepinac, v. r.

Dragan Katičić, v. r.

SVJEDOCI O MUČENJU I UBIJANJU HRVATA U PRIJEDORU

IZKAZ HAKIJE JUSUFAGIĆA, ZAPOVJEDNIKA OBĆINSKOG REDARSTVA U PRIJEDORU

ZAPISNIK

Sastavljen dana 28. srpnja 1942. u Prijedoru po sudbeno-liječničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Hakije Jusufagića, kao svjedoka.

Prisutni : predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, iz Zagreba; član povjerenstva dr. Maksimilian Stepinac, vijećnik Sudbenoga stola, iz Zagreba; perovođa: Dragan Katičić, iz Zagreba.

Zašto sam zabranjivao Franji Abramoviću, da odveze petrolej u Brezičane, koji su bili u njihovim rukama? Zašto sam sprečavao Srbkinjama seljakinjama da kupuju duhan i nose u Kozaru? Zašto sam naredio da se smije prodavati samo jedan paketić duhana?

Tko je bio i Što je govoreno na sjednici odbora 12.II. 1942.? Zašto su k meni dolazili hrvatski častnici i logornik?” Kod svakog pitanja tukli su me i to njihov oficir šoša udario me je šakom u sljepoočicu i oborio me na pod, gdje me je partizan Karabegović udarao nogama u rebra i kamo je dosegao. Nato je Sosa naložio partizanskom komandantu zatvora Peri Alivuku, da me tuče kundakom pa me tako tukao kundakom, da mi je poslije svakog udarca tekla krv, a koliko me je puta udario, ne znam.

Kad su me odveli natrag u zatvor, sav je pod u sobi bio poštrcan krvlju, a mene su odvukli, jer nisam mogao ni hodati. Bio sam u zatvoru do 9. VI., gdje sam svaki dan bio tučen, a tada me je partizan Pelo Glamočanin pustio i rekao mi je, da sam osuđen na smrt, ali pošto nema njihovog oficira Soše, da me pušta, dok on ne dođe.

Čim sam izašao iz zatvora, sakrio sam se, te sam bio sakriven, dok su sutradan došli njemački i hrvatski vojnici. Vidio sam u zatvoru i druge Hrvate kako su ih mrcvarili i to sve redom, a osobito napominjem, da su Antu Krvavicu tako izprebijali, da nije uobće mogao stajati na nogama. Rudolfa Čadeka, koji je bio u “Kulturbundu”, svega su izprebijali navodno radi toga, što je na rođendan Hitlera išao u Zagreb na proslavu. On je bio sav krvav i crn kao katran od udaraca, tukli su ga i u kući ljekarnika Babića kundacima i tako zamahivali, da su i lustere porazbijali. Esada Selimbegovića tukli su u zatvoru kundacima i pendrecima po glavi i kamo su god dosegli, a tuklo ga je 15 partizana. Ahmeda Sarajlića, ustaškog tabornika, tukli su u zatvoru tako, da je pao i onesviestio se. Jednoga dana izprebijanog bacili su ga u kola i odvezli, te negdje strieljali. Ahmeda Kapetanovića i Rizu Kapetanovića te Juru Jurića tukli su jedanput na preslušanju tri sata tako, da više nisu mogli poslije toga na nogama stajati i izčupali su im skoro sve kose s glave i nakon toga bacili u kola i kao stoku odvezli u Pašinac, gdje su im porazbijali glave, kako mi je pripoviedao Alija Jahić, koji je bio s njima i kojega su onda još ostavili na životu, jer im je tik pred strieljanje kazao, da će im odkriti mjesto, gdje se nalazi radio-postaja.

Tu skupinu ljudi pred grobom tukli su po njegovom pripoviedanju uz partizane i seljaci pravoslavci, a najviše srbske žene i to čekićima i sjekirama po glavama tako, da su oni umrli od tog mrcvarenja. Čuo sam, kad je komandant zatvora, partizan Pero Aviluk, u zatvoru pripoviedao, da su logornici Anđelki Sarić živoj urezali slovo “U” na oba dlana, zatim na obje strane grudiju i na čelu i onda su je ubili. Dok sam ja bio u zatvoru, uviek je zatvor bio pun Hrvata katolika i muslimana, a partizani su svakih pola sata dolazili u zatvor i tukli ljude kundacima, kamo su dosegli, kao stoku. Od nas u zatvoru opljačkali su sve, što je tko imao, a nekoje su nagovarali, da će ih pustiti i poštediti im život, samo neka im plate 5.000 dinara. Nisu naime htjeli spominjati Kune, premda se to imalo platiti u Kunama. Žena Asima Čepića, koji je bio sa mnom u zatvoru, za to je saznala, pak je partizanima doniela 5.000 Kuna i dala 10 kutija cigareta i 3 dukata, ali ga partizani nisu ipak pustili, nego su ga ubili’ Još sam se sjetio osobito okrutnog mučenja Zaima Pašića, trgovca iz Priedora, kojeg su partizani kundacima izpremlatili na smrt i boli ga noževima, a u zatvor su ga donieli svega krvavog i izranjenog, a kasnije je i on ubijen.

Hakija Jusufagić, v. r.

IZKAZ

PARTIZANKE MIRE CIKOTA, KOJA JE HRVATE IZ PRIEDORA OSUĐIVALA NA SMRT

ZAPISNIK

Sastavljen dana 24. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Mire Cikota.

Prisutni :

Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva Maksimilian Stepinac, Dragan Katičić, perovođa.

Iz zatvora kotarskog suda u Priedoru bude predvedena Mira Cikota, partizanka, i preslušana kako sliedi:

Mira Cikota, supruga predstojnika suda Bože Cikote iz Priedora, rodom iz Bos. Dubice, od otca Gliše i majke Danice, rođena Pralica, 30 godina stara, pravoslavka,

Nisam ih mogla prepoznati, jer je bila tama i nisam vidjela, da li su svezani. No išli su polako. U prva tri dana, do’k sam ja bila u Božićima, mislim da je ubijeno oko 100 Hrvata katolika i muslimana. Nije istina, da sam ja jednoj gospođi rekla: “Treba ubiti i svako hrvatsko diete u kolievci”?. Kada su me pitali partizanski oficiri za mišljenje o ženi ljekarnika Babića iz Priedora, ja sam im kazala, da je ona majka dvoje djece, i tada su je pustili.

  Ja ne znam, da li su poubijane mučili. Uobće ne znam, kamo su ih odvodili i gdje se nalaze grobovi poubijanih Hrvata. U Božićima pred tim sudom bila je i Anđelka Sarić iz Priedora, no gdje su nju ubili i da li su je i kako su je mučili, ne znam. Znam, da je mjesto, kamo su odvodili one, koje su ubili, udaljeno četvrt do pola sata od Božića u planini Kozari iza briega, ali ja nisam čula ni pucnja. Glavni partizanski oficir kod toga suđenja bio je neki Soša. Mi smo ga znali samo pod tim imenom. Kad su hrvatske i njemačke trupe ulazile u Priedor, ja sam sa djetetom pobjegla u Kozaru, gdje sam par dana lutala i kad su nadirale u Kozaru njemačke i hrvatske trupe, sakrila sam se u jedan grm, gdje su me našli i zarobili. Za vrieme partizanske vladavine u Priedoru održavani su sastanci i jedan zbor, na kojem su govorili vođe partizana.

Ovo su sve moje rieči te ih svojim podpisom potvrđujem. Mira Cikota, v. r.

IZKAZ

MIČE RODIĆA, PARTIZANA IZ ĆIRKINPOLJA, KOJI JE PRISUSTVOVAO UBIJANJU HRVATA

NA PAŠINCU I KOPAO GROB ZA NJIH

ZAPISNIK

Sastavljen dana 25. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Miće Rodica kao svjedoka.

Prisutni :

Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva Maksimilian Stepinac, perovođa Dragan Katičić.

U prostorije kotarske oblasti u Priedoru pristupio je pozvani Mićo Rodić, partizan, i preslušan kako sliedi:

Mićo Rodić, star 30 godina, sin Sime i Mare iz Čirkin-polja, kuća br. 17, pismen, pravoslavne vjere, oženjen, prema vlastitom izkazu do sada nekažnjavan, izkazuje:

Kad smo kopali grabu za strieljanje, stajala su kraj grabe još dvojica ljudi, koji nisu bili strieljani, kad smo mi došli da kopamo grabu. Kad smo grabu izkopali, onda su partizani skinuli odiela i košulje sa ove dvojice, koji još nisu bili strieljani. Bio je sumrak, ali se ipak nešto vidjelo. Kraj grabe su bila odiela i rubenina, koju su partizani bili skinuli s onih postrieljanih. Dok smo kopali grabu, partizani su govorili svašta, ali ja sam zaboravan i ne znam što su govorili.

Ona dvojica, koje su strieljali, kad smo mi izkopali grabu, nisu ništa govorili. U času kada su ih partizani strieljali straga, oni su stajali kraj grabe okrenuta lica duž grabe. Na njih su pucali s dum-dum tanetima u glavu otraga. Ustrieljeni su pali, a da nisu rekli ni rieči. Kad smo ih počeli slagati u grabu, dvojica su se micala. Partizani su na to; opalili na njih još dva metka. Kad smo ih slagali u grabu, nisam primietio, da je koji od njh bio živ. U grabu smo ih slagali sva četvorica, koji smo ju kopali. U onu dvojicu, koji su se još micali, pucao je jedan partizan. Nakon što smo postrieljane poslagali u grabu, zatrpali smo ih zemljom i onda smo svi otišli. Kamo su otišli partizani i ona trojica, koji su sa mnom kopali grabu, ne znam, a ja sam otišao kući. Ne znam što je bilo s odielima i rubeninom postrieljanih, koja se nalazila kraj groba. Priznajem, da su mi partizani rekli: “Uzmi ove hlače!”. Ja sam uzeo te hlače i odnio ih kući i dao sam ih ženi. Te su hlače bile na plotu, kada je vojska ušla u Priedor i kada smo otišli bježeći u šumu Kozaru. Ne znam, što je s tim hlačama bilo. U Kozari sam ostao tri nedjelje. Hranili su nas civili, seljaci u selima. Predali smo se vojsci u selu Palančište. Tu su nas pustili na slobodu. Nisu nas preslušavali. Nije istina što tvrdi moja žena, da sam ja u noći, kada se navaljivalo na Priedor, otišao s partizanima. Moja žena ne zna, gdje sam ja bio. Meni su uoči napadaja na Priedor bili došli partizani i rekli da idem do jedne kuće u Palančište i da se tamo skupimo. Tu smo ostali.

Sve gore navedeno su moje rieči i potvrđujem ih svojim podpisom. Mićo Rodić, v. r.

IZKAZ

UROŠA TIMARCA IZ CIRKIN-POLJA, KOJI JE PRISUTSTVOVAO UBIJANJU HRVATA

IZ PRIEDORA

ZAPISNIK

Sastavljen dne 26. srpnja 1942. u Priedoru po povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Uroša Timarca, kao svjedoka.

Prisutni :

Kad sam došao na Glavicu, gdje su postrieljali Hrvate, graba je već bila izkopana i u njoj su bili postrieljani ljudi. Već je na njih bilo nabacano nešto zemlje, ali su se tiela vidjela, osobito noge, koje su stršile van. Postrieljane Hrvate zatrpavalo je nekoliko vojnika-partizana. Kad sam ja došao, rekli su mi: “Bacaj, Boga ti tvoga!”. Ja sam šutio i zagrtao. Radili smo dva sata, dok su mi rekli: “Kod kuće nemoj govoriti ništa, ubit ćemo te, to znaš dobro!”. Na Glavici je tada bilo dosta vojnika-partizana. Bila je velika masa. Svi su bili naoružani s puškama. Nisam vidio, da li su imali i bombe.

Zatrpavao sam grabu ja i tri vojnika-partizana, a osim toga i Lazo Vranješ iz Orlovaca, koga su kasnije partizani strieljali. Kad sam počeo zatrpavati postrieljane Hrvate, meni se činilo da je bilo oko 7 do 8 ljudi u grabi. Ja sam pitao, koliko ima ustrieljenih, a partizani su rekli: “Ima ih desetak, što se to tebe tiče, samo zagrtaj!”. Kad smo počeli zagrtavati vidio sam, jer su svietlili električnim lampama, da je jedan metar od grabe puno krvi. Naredili su nam da najprije postružemo tu krv i da je sa zemljom bacimo u grabu. Krv se nije više pušila. Mi smo ju postrugali i bacili u jamu i počeli zatrpavati. Svima postrieljanim Hrvatima iz Priedora su skinuli odiela i košulje, prije nego su ih strieljali. Meni je komandant rekao: “Ajde, ti ćeš dobiti hlače”, a ja sam rekao: “Neću, gospodo, vama hvala”, i ja sam otišao kući. Komandant je još rekao: “Tko ima poderano na sebi, drugovi, ajdete, neka sebi uzme odielo”. Ostala odiela i rubeninu nosili su do crkve u Čirkin-polju, koja je blizu Glavice. S njima je išao i Lazo Vranješ i tamo su svietu, kojeg se mnogo sakupilo u blizini crkve, koja je blizu mjesta, gdje su strieljali Hrvate iz Priedora, dielili odiela i rubeninu poubijanih. Ja sam drugog i narednih dana vidio ljude, koji su na sebi nosili odiela poubijanih Hrvata, ali ih nisam pitao, odakle im to. To se mene nije ticalo. Više bi vam znao reći Ivo Dejanović, knez sela. Ništa vam drugo ne mogu reći o tome, znate, kako je, ne volim pričati zlo, a više i ne znam o tome. Drugog dana oko podne došli su po mene, vozili smo s konjima vodu i neko brašno iz mlina u Orlovcima. Ja sam poslije išao u Priedor a iz Priedora u Kozarac. Vozio sam puške, municiju i ranjenike. Ne znam koliko puta sam vozio. Nisam vozio opljačkane stvari iz Prijedora, nego samo ćebad.

Ovo su moje rieči, koje podpisujem svojim podpisom. Uroš Timarac, v. r.

IZKAZ

JELE RODIĆ IZ ČIRKIN-POLJA, PARTIZANKE

ZAPISNIK

Sastavljen dne 25. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušavanju Jele Rodić, kao svjedoka.

Prisutni :

Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, član povjerenstva Maksimilian Stepinac, perovođa Dragan Katičić.

U prostorije kotarske oblasti u Priedoru pristupila je pozvana Jela Rodić, žena Miće Rodića iz sela Čirkin-polja, kuća br. 17, stara 23 godine, kćerka Mihajla i Mare Milinković, pravoslavne vjere. Ona izjavljuje:

 Partizani su prolazili kraj naše kuće, u vremenu nakon što su bili ušli u Prijedor, i oni su se svraćali kod nas u kuću. Moj muž pozvan je od partizana, kad se navaljivalo na Priedor, da ide s njima i on je s njima otišao u Priedor u noći, odakle se vratio drugog dana između 9 i 10 sati prije podne. Prvu noć poslije toga bili smo kod kuće. Partizani su došli noću, ne znam koliko je bilo sati, pred našu kuću i pozvali moga muža. Drugih ljudi, partizana, nisam vidjela. Moj muž je otišao s ovom trojicom naoružanih partizana i vratio se kući za dva, tri sata. Ja sam bila budna i čekala na njega. Čula sam pucnjavu, ali ne znam, koliko je hitaca izpaljeno. Kad je moj muž došao kući, onda sam ga pitala: “Mića, gdje si bio?”. On mi je rekao: “Gdje bi bio, bio sam vani, na Glavici, gdje su strieljani. Kopao sam tu grabu, gdje smo zakopali one, koji su strieljani. Zakopali smo ih petnaest!”. Drugo mi ništa nije pripoviedao, već je legao i spavao. Kući je donio jedne hlače i ja sam ih dala slugi. Ja sam te hlače oprala i ostavila ih na plotu. Ne znam dalje što je s hlačama bilo. Ne znam ništa, šta je bilo s odielima i rubeninom onih Hrvata, koje su postrieljali, ali sam čula, da su partizani sve odnosili u komandu. Ja ne znam, kome su dali. Moj muž je došao kući s Glavice oko 4 sata u jutro. Ništa vam  drugo ne mogu reći, jer znate, gospodine, ništa nisam čula, jer se ljudi nisu usudili  pripoviedati. Znate, nama su partizani govorili: “Ništa ne smijete govoriti, jer ćemo vas strieljati,  imate da ćutite”. Još su nam govorili: “Vidite li ovu pušku, ovime vam možemo suditi!”. Ženama  su se najviše prietili. Čula sam da su u Božićima i gore u Palančištu strieljali neke žene, jer su nešto rekle. Ne smijemo mi ništa pričati, gdje je tko ubit ili strieljan, jer nama kugla u čelo, ako samo rieč izkažemo. Partizani su od nas tražili da idemo u Priedor na zborove, ali moj muž nije išao, jer ga je zaboljelo srdce. Ne znam, kud je on otišao, kad je došla vojska u Priedor i odtjerala partizane. Ja sam bila kod mog otca u Tukovima. Partizani su govorili svašta. U Tukovima su ljudi govorili, da ne valja ovo što rade partizani.”Tko može što ovoj sili, kakva je vojska, nas će upropastiti ovi “šumari!””. Drugo vam ništa ne znam reći za ubijanje Hrvata.

Ovo su sve moje rieči i to potvrđujem svojim podpisom. Odtisak desnog palca Jele Rodić.

IZKAZ

MARE DOŠEN, PARTIZANKE, O UBIJANJU HRVATA U PRIEDORU

ZAPISNIK

Sastavljen dana 24. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području župe Sana i Luka o preslušanju Mare Došen.

Prisutni :

Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova; član povjerenstva Maksimilian Stepinac, viećnik Sudbenog stola; perovođa Dragan Katičić.

Iz zatvora kotarskog suda u Priedoru bude predvedena Mara Došen, partizanka, i preslušana kako sliedi:

Došen Mara, krojačica iz Sanskog Mosta, kći Jure i Sofije rođene Rončević, pravoslavne vjere, stara 45 godina, boravištem u Drvaru, sada iz Priedora, pismena, izkazuje:

Ja sam krenula iz Drvara u maju mjesecu ove godine htijući doći u Sanski Most i to pješice preko područja, koje je bilo u rukama partizana, i došla sam u Priedor šest ili sedam dana nakon što su u Priedor ušli partizani, makar sam znala, da se u Priedoru već nalaze partizani. U Priedoru sam ostala ne odlazeći u Sanski Most, jer sam čula, da se u Sanski Most ne može. U Priedoru sam se nastanila kod poznate mi obitelji Rudolfa Čadeka, željezničkog strojovođe, gdje sam bila samo dva dana. Rudolfa Čadeka su partizani uhitili i odveli u zatvor, gdje je bio par dana zatvoren, pa ga je njegova kćerka išla posjećivati i jedanput, kad se vratila iz zatvora, kazala je, da je otac bio strašno tučen, te sam za par dana čula, da ga je nestalo. Dok sam još bila kod Čadeka, došla je k meni moja poznanka Nata Bogunović, koja me je pozvala k sebi, pa sam ja otišla k njoj i kod nje sam poslije toga živjela. * Obitelj Rudolfa Čadeka je katolička, a Nata Bogunović je pravoslavne vjere. Kad je vojska ušla dne 10. lipnja 1942. u Priedor, Nata Bogunović i svi njezini ukućani dali su se u bieg, u šumu Kozaru, pa sam s njima pobjegla i ja. U Kozari išla sam od sela do sela te sam došla do sela Božići, gdje se nisam zadržavala, već sam kroz njega prošla u Jelovac u Kozari, zajedno s drugim ljudima, koji su bježali i tu nas je jedan partizan liečnik uputio u selo Vojkovac, gdje sam ostala par dana, a poslije toga sam otišla u selo Bijakovac, kamo su prodrli Nijemci i mene zarobili. Idući kroz selo u planini Kozari hranila sam se kod selskih odbora, koje su osnovali partizani, a hranu je moralo davati selo. Ja nisam vidjela, kada su partizani ubijali Hrvate u Priedoru i okolici, već sam samo čula od partizana, da su ih ubijali i mučili, ali kako i gdje su to vršili, to mi točno nisu pripoviedali. Čula sam od partizana pripoviedati, da su u Priedoru pobijeni Hrvati, i to s razloga, da su Hrvati u Priedoru ustaše, bilo organizirani bilo tajni. Ne sjećam se, tko mi je od partizana pripoviedao, no čula sam od njih, da je u Prijedoru ubijeno četiri stotine do pet stotina i više Hrvata.

Mara Dosen, v. r.

JEZOVITE NOĆI NA PAŠINCU KOD PRIEDORA

IZKAZ ALIJE JAHIĆA IZ PRIEDORA

ZAPISNIK

Sastavljen dne 30. srpnja 1942. u Priedoru po sudbeno-liečničkom povjerenstvu za izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka o preslušanju Alije Jahića, kao svjedoka.

Prisutni :

Predsjednik Matija Kovačić, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova, iz Zagreba, član povjerenstva dr. Maksimilian Stepinac, viećnik Sudbenog stola, iz Zagreba, perovođa Dragan Katičić, iz Zagreba.

U zgradu kotarske oblasti u Priedoru pristupa pozvan Alija Jahić, 23 god., stolar, iz Priedora, muslimanske vjere, pismen, otac Hasan, majka Emka, koji propisno opomenut na izkaz istine i svetost prisege, kao i na posljedice krive prisege, izjavljuje :

Ibrahim Murić, Esad Selimbegović, Ahmed Gugić, Olga Ljubičić i Julija Pavlcšić. Kad su nas dotjerali uz brdo kod Pašinca, Kovrlija je rekao: “Stoj!”. Mi smo tu stali. Tada je Kovrlija rekao: “Drugovi partizani, uzmite svaki po jednog, ali pazite, da si koji ne razbije nos”. Tako su nas odveli na mjesto strieljanja. Svi smo bili svezani i tako svezani morali sjesti na ledinu, koja se nalazila u šikari. Tu je bilo više seljaka i nekoliko pravoslavnih seljakinja, odnosno više snaša, nego muškaraca.

Tada je Pero rekao ovima: “Kopat ćete ovdje i ovdje”. Kada su grobovi bili izkopani, koje su kopali muškarci i žene, rekao je partizan Pero: “Onaj, koji je slabijih živaca, neka se javi prvi!” (t. j. za strieljanje). Prije toga su srbske žene udarale po nama batinama psujući nam hrvatske majke i otčeve. Prije strieljanja su Srbkinje skinule odiela i košulje sa svih nas tako, da smo ostali samo u gaćama, a neke su skinule sasvim. Na poziv Pere javio se prvi Ivan Knežević. Onda se javio drugi iza njega, kome ne znam imena, a treći Johan Gutler, kome je Pero rekao već prije: “Tebe ću ubiti ja!”. Mi ostali smo sjedili u polukrugu. Oko nas je bilo 18 naoružanih partizana i oko 15 srbskih seljaka. Oni su se otimali, da i oni ubiju po kojega od nas. Olgu i Julu tukle su dvie Srbkinje i rugajući se njima pitale. “Gdje su vam Ustaše, majku vam hrvatsku!?”. Te dvije Srbkinje uzele su sebi njihove haljine. Poslije Gutlera strieljali su redom sve. Na kraju smo ostali Esad Selimbegović i ja. Ja sam zamolio partizana Peru, da mi dopusti da pošaljem kući jednu sliku, na koju ću nešto napisati. On mi je to dopustio i ja sam napisao nekoliko rieči. Esad Selimbegović je molio,| da mu dopusti da odpjeva dvie pjesme i to: “Bosno moja” i “Zeleni se (pod Travnikom meraja)”, što mu je dopušteno, a partizan Pero je još tražio da odpjeva: “Moj živote, gorak li si”. Esad je na to rekao: “Meni život nije gorak, za jednog Hrvata Hrvatska ne će propasti!”. Tako slično rekla je i Olga Ljubičić. Kako su kojeg ustrielili, tako su ga bacili u jamu. Kad je došao red na mene, ja sam se dosjetio i rekao: “Ako mi poklonite život, reći ću vam gdje se nalazi tajna radio-postaja”. Zato me nisu odmah strieljali, ali mi je Pero rekao: “Dajem ti častnu rieč, da ćeš ostati na životu, ali ako se ne nađe, mi ćemo te peći i nedopeći”. Ja sam rekao: “Radite onda sa mnom što hoćete”. Jedan drugi partizan je rekao: “Ako se ne nađe radio-postaja, ne ćemo te peći, nego ću ti ja izkopati oči i odrezati nos i sve drugo!”. Tako sam se spasio od strieljanja. Vidio sam kako su nakon toga podielili seljacima odiela i rubeninu postrieljanih. Moram reći još to, da su jednoga od naših ubili tako, da mu je jedan, nakon što nije bio usmrćen hitcem iz puške, tupim nožem (škljocom) polagano rezao i prerezao grkljan. U Olgu Ljubičić i Juliju Pavlešić su pucali dva puta. Mene su ujutro vodili kod Ade Rešića, kod tako zv. Điđin-vira radi tajne radiopostaje. Ona dakako nije nađena, pa su me oko 10 sati u jutro odveli u zatvor. Oni su i dalje tragali za radio-postajom. U Crnoj dolini našli su nekakav komad, koji im je naličio kao komad od radio-postaje, pa su mi rekli kod novog preslušavanja, kad su me opet tukli, da ću opet ići s njima u 1 sat, a ako se tada ne nađe radio-postaja, da će me ubiti. Na sreću je ujutro kružio nad Priedorom jedan zrakoplov, pa su se oni prepali i nisu znali, što da rade. Ja sam tada bio u zatvoru. Pola sata kasnije došla je pred zatvor gdja Tupek i počela sjekirom razvaljivati vrata. Mi smo pitali: “Što je!?” a ona je vikala: “Ne bojte se, braćo, ušli su talijanski tankovi u Priedor!”. To su bili njemački tankovi. Nas je u zatvoru bilo 48. Da nisu došli njemački tankovi, bili bi svi postrieljani. Kad smo izlazili van, pokušao nas je još zaustaviti agent Srbin Mihajlo Savanović, no mi smo izašli napolje. Ja sam izjurio onako svezan na slobodu i upravo u taj čas stigao je jedan njemački tank pred zatvor. Niemci su nam skinuli lance i tako je prestala naša patnja.

Ovo su moje rieči, koje potvrđujem svojim podpisom. Alija Jahić, v. r.

Članovi povjerenstva :

Matija Kovačić, v. r. Dr. Maksimilian Stepinac, v. r.

Dragan Katičić, v. r.

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Čuvaj se četnički i partizanski bandita. Kupi ovdje :

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Komunistički monstrumi. Kupi ovdje :

Kronologija četnički, partizanski i srbo-komunistički zločina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od travnja 1941 godine do listopada 1942 godine :

- 13.,14. i 15. travanj 1941 : ubijanje Hrvata u Čapljini u okolici.

- 15. travanj 1941 : četnička razaranja i ubijanja Hrvata u selima Ilići i Cim kod Mostara.

- travanj 1941 i sljedeći mjeseci : divljanja, razaranja i ubijanja Hrvata u Gornjem Everniku, Obljaj, Ugarci, Luka, Korito, Stikovo i Vrlike.

- travanj 1941 do 31. prosinac 1941 : ubijanje katolički i muslimanski Hrvata u selima Varcar-Vakuf, Draganić, Trnovo, Bistovica.

- 5. svibanj 1941 : četnički komunisti ubijaju hrvatsku obitelj Mravunac u Blagaju.

- 28. lipanj 1941 : četničko divljanje i ubijanje Hrvata u selu Avtovac kod Gackog.

- 9. srpanj 1941 : nevidžena zvjerstva četnički Komunista u selima Kljenak i Vrieka kod Stolca.

- 27. srpanj 1941 : pokolj Hrvata u Bosanskom Grahovu.

- 27. srpanj 1941 : pokolj Hrvata u Drvaru.

- 1. kolovoz 1941 : četnički komunisti ubijaju Hrvate u blizini Knina.

- 2. kolovoz 1941 : četnici i Komunisti unistavaju totalno selo Boričevac.

- 7. kolovoz 1941 : paljenje hrvatski sela u okolici Trebinja.

- 9. i 10. kolovoz 1941 : užasno četničko krvoproliće u selima Krnjeuša i Vrtoče.

- 12. kolovoz 1941 : zvjerska ubijanja Hrvata u selima Draganić i Pliva.

- 12. kolovoz 1941 : četnici pale hrvatske kuće kod Bosanske Kostajnice.

- 18. kolovoz 1941 : krvavi dani u Srebrenici i okolici s strane četnički komunista.

- 21. kolovoz 1941 : četnički komunisti pale hrvatska sela Močile, Radić Mali, Borojevići, Tadići i Begovići.

- 28. kolovoz 1941 : četnički komunisti napadau i okupiraju selo Plana i ubijaju sve hrvatske Domobrane.

- 15. rujan 1941 : zvjerstva četnika u blizini Gline.

- 28. rujan 1941 : četnički komunisti ubijaju njemačke obitelji u gradu Krčedin.

- 20. listopad 1941 : četnički komunisti napadaju selo Polje kod Otočca.

- 23. listopad 1941 : masaker četnika u Kulen Vakufu.

- 29. listopad 1941 : masaker četnika nad muslimanskim Hrvatima u selu Bileće.

- 29. listopad 1941 : četnički komunisti ubijaju Hrvate kod Trebinja.

- 4. studeni 1941 : četnici ubijaju hrvatske Muslimane u selima Prača, Lunje, Sočice i Modrik.

- 13. studeni 1941 : četnički komunisti divljaju i režu hrvatskim ženama u selu Međeđa grudi.

- 28. studeni 1941 : totalno uništenje hrvatskog muslimanskog sela Koraj od četnika.

- 9. prosinac 1941 : četnički komunisti ubijaju Hrvate u Foči.

- 12. prosinac 1941 : ubijanje muslimanski Hrvata kod sela Jezersko.

- 15. prosinac 1941 : pokolj katolički Redovnica u Podrinju.

- 31. prosinac 1941 : krvava srpska divljana nad muslimanskim Hrvatima u Foči.

- 31. prosinac 1941 : četnici ubijaju muslimanske Hrvate u selu Tuholj kod Kladanja.

- kraj 1941. godine in tijekom 1942. godine : četnici i partizani divljaju u Širokoj Kuli.

- 5. sječanj 1942 : razaranje i paljenje kuća hrvatski Katolika i Muslimana u selima Isakovci, Radaslije, Čolije, Odžak, Halapić, Mlinište, Mladašković i Opačić.

- 16. siječanj 1942 : četnički masaker nad hrvatskim Muslimanima u selima Ocrkavlje, Rataje, Mrežica i Jabuka.

- 17. siječanj 1942 : zvjerstva nad hrvatskim Muslimanima u selu Koritnik.

- 22. siječanj 1942 : četnički komunisti razaraju i ubijaju u okolici Glamoča.

- 26. siječanj 1942 : četnički komunisti kolju hrvatske Muslimane na drinskom mostu u Goraždu i pljačkaju njihove kuće.

- 2. veljača 1942 : četnički komunisti ubijaju djecu u selu Plošnik kod Rogatice.

- 8. veljača 1942 : četničko komunistička ruka divlja u okolice Čajniča.

- 15. i 16. svibanj 1942 do 10. lipnja 1942 : stotine ubijeni i mučeni Hrvata od četnika u Priedoru i okolici.

- 25. ožujak 1942 : četnički komunisti izvršili krvoproliće u selima Bukvica i Golubići.

- 29. ožujak 1942 : četnički komunisti ubijaju tisuće Hrvata kod Višegrada.

- 15. lipanj 1942 : zvjerstva četnika nad muslimanskim Hrvatima u okolici Lubinje.

- 22. srpanj 1942 : četnički komunisti ubijaju u Drvaru oko 300 Hrvata.

- 29. kolovoz 1942 : četnički pokolj nad Hrvatima u selima Zabiokovlju, Dragljane i Kozica.

- 29. kolovoz 1942 : četnički pokolj nad Hrvatima u selu Vrgorac.

- 1. listpad 1942 : četnički pokolj nad Hrvatima u selima Gata, Čišli, Zvečanja i Ostrvici.

- listopad 1942 : četnici i Talijani ubijaju katoličke i muslimanske Hrvate u Rami.

Radio postaja Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Svijetski i srpski genetičari potvrdili : Srbi imaju 49% turski haplotipa u genetici!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici Srba!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi ukrali “svoj” grb i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivena najveća srpska blamaža : ukrali su od bizantske obitelji Palaiologos grb i dvoglavnog orla a turski sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao zastavu!
Tko laže taj i krade!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi dokazivaju sami svoju laž o navodnim broju “srpski žrtava” u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi ubili 80.000 Židova i jedan dio Roma u Srbiji i prepisali svoje zločine Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Srbi su Hitleru kao prva država u Evropi javili da je Srbija “judenfrei” (oslobođena od Židova) i ubili 80.000 nedužni Židova i jedan dio Roma a kasnije te žrtve prepisali Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pročitajte i dokumentacije prešućenog srpskog  antisemitizma :

[ PROČITAJ VIŠE ]

Odvratno : Srbi koriste slike Auschwitza kao “dokaz” za Jasenovac!

Skandal nad skandalima : jugo-srpski i četničiko-srpski lažovi i mitomani koriste slike Auschwitza i Stalinovog terora nad Ukrajincima za navodne “ustaške zloćine” u radnim logoru Jasenovcu.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Najnovija srpska laž : Ustaše su se nazvale po srpskim ustašama!

Iz naroda kojim po srpskim piscem i akademiku Dobrici Ćosiću leži laž u krvi dolazi najnovija : hrvatske Ustaše su se nazvale po nekakvim srpskim ustašama.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Otkrivena srpska laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu na katedrali u Magdeburgu :

Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na protestantskoj katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpkinja Sonja Biserko : “Cijela srpska povijest je
laž!”

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora Srbije potvrdila otovrenu tajnu :“Cijela srpska povijest je laž!”
U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Novak Đoković voli  popit rakiju sa likom smrdljivog četnika Draže Mihailovića :

Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće da bude takozvani  Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike!
Na slici se vidi Novak Đoković sa rakijom s imenom “Draža”.
Fuj! Srami se! Fuj!
Jadna ti hrvatska majka!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Jugo-srpska i četnička laž o “srpskim” jeziku!

Kako je srpski kradljivac Vuk Stefanović Karadžić ukrao hrvatski dijalekt iz Hercegovine i Sandžaka i pomješao ga sa 8.000 turski riječi i izmislio takozvani “srpski” jezik.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Dokazano : Srbi i Sorbi nemaju ništa zajedno!

Bezpovijesni Srbi su propali u pokušaju ukrasti Sorbima identitet i prisvojiti ga sebi. Genetika, vjera, jezik  i veksilologija dokazivaju da opet (kao uvijek) lažu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Šok za Srbe :
Srpski vladari nisu bili Srbi!

Otkrivamo : navodna “srpska” dinastija Nemanjića je sve drugo bila, samo ne “srpska”!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Vjekovne laži Srpske Pravoslavne “Crkve”!

”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade i uz to još i debelo slaže”.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Totalni poraz četnika na Ljevča polju!

Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četniki bandita nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika.
Nakon 2. Svjetskog Rata četnički emigranti su ju nazivali "drugim Kosovom".

[ PROČITAJ VIŠE ]

10 srpski generala u vojsci Nezavisne Države Hrvatske!

To jugo-srpski i bradato-srpski “istoričari”  taje : u vojsci Nezavisne Države Hrvatske su bili 28 židovska generala i 10 generala srpske nacionalnosti!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Četnici koji su priznavali Nezavisnu Državu Hrvatsku!

Mislili ste da su se četnici uvijek borili protiv Nezavisne Države Hrvatske?
Ne!
Bilo je i četnika koji su priznavali Nezavisnu Državu Hrvatsku!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Zašto Hrvatska nije na takozvanom Balkanu :

Hrvatska nije niti sa odcijepljenim i još uvijek okupiranim teritorijama na takozvanim “Balkanu”!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Tko je zbilja bio zločinac i sluga Srba Josip Broz Tito?

Tko je bio zbilja navodni Josip Broz Tito : Joshua Ambroz Mayer ili Walter Weiss? Čak je i CIA znala da on nije bio domaći crveni izdanjnik iz Kumrovca!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpkinje su uživale 500 godina pod Turcima!

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale skoro 500 godina pod Turcima u prvoj bračnij noći i tako poboljšali genetiku takozvani Srba.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Turski sultan dizajnirao Srbima zastavu!

Turski sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao njihovu zastavu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Hrvati pobjedili na Kosovskom polju a takozvani Srbi sve izgubili!

Hrvati pobjedili u bitci na Kosovskom polju a nesposobni Srbi kasnije sve izgubili i stvorili mit o svom porazu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

O Hrvatima i Srbima :

1172. piše Helmold von Bosau nakon svojega putovanja takoznanim Balkanom : “… zovu se Servi, đavolovi sinovi, bez jarma Božjega, obslužitelji svih prljavština, koji na svojim mjestima na zvjerski način žive, divljiji od životinja.”

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpska laž o navodno “srpskim” prezimenima :

Tek 1851. godine je srpski knez Aleksandar I. Karađorđević državnim ukazom naredio Srbima da moraju kao i svi civilizirani Evropski narodi uzeti stalna prezimena.

Pročitajte sami šta su opet debelo slagali :

[ PROČITAJ VIŠE ]

Pravoslavni patrijarh :
“Vi Srbi živite 800 godina u lažima!”

Patrijarh Bartolomej poručio Srbima : “Vi Srbi živite 800 godina u lažima!”

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kakva sramota :
7 njemačkih vojnika 1941. godine zauzela Beograd!

”Herojstvo” srpske vojske : trebalo je samo 7 njemačkih vojnika da zauzmu 1941. godine srpski glavni grad Beograd! Koja blamaža! Zašto ne slave taj poraz kao poraz na Kosovskom polju?

[ PROČITAJ VIŠE ]

Jugo-srpsko komunistički genocid nad Nijemcima :

Od 150.000 pripadnika Njemačke Narodne Skupine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su preostali samo 10.000. Sve druge su jugo-srpski i komunistički zločinci protjerali ili poubijali ili su umrli u jugo-srpsko komunističkim logorima.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpski Holokaust nad Romima u Srbiji :

O ovim Srbija šuti : kako su srpski zločinci (koji su suradivali sa njemačkim Nacistima) 1941. godine poubijali veliki dio Roma. Srbija je Hitleru kao prva država u Evropi javila da je “judenfrei” (očišćena od Židova).

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi totalno poludjeli u izmišljanju “istorije” : lažu da je Velika Smradija postojala već u 490. godini - prije nego što su došli na ova područja!

Bezpovijeni Srbi u svojoom ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpska nekultura psovki :

Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi  psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Velikaya Horvatija (Velika Hrvatska) na području današnje Ukrajine, Poljske, Slovačke i Češke.

Šok za Veliko-Srbe, Vladimira Putlera i domaće bezpovijesne "istoričare" : ruski profesor Mayorov i drugi dokazali postojanje Velike Hrvatske (“Velikaya Horvatiya”) u Ukrajini, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj.

[ PROČITAJ VIŠE ]