Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

 



 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

 

 

Nezavisna Država Hrvatska

Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.

 

Radio Krugoval :

 

 

Program internet radija “Krugoval”


 

Novo u eTrgovini :

 

Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]

 

Kupi ovdje : Shop.


 

Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :

 

Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".

U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.

Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[
PROČITAJ VIŠE ]

 

Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :

25 Banica : 50 priključenja Sandžaka
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
50 Banica : hrvatski ratnik
1 Kuna : Handžar divizija
1 Kuna : Tri srca juna
čka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena
2 Kune : grb HOSa
2 Kune : grb Državne Radne Službe
5 Kuna : Marija Oršić
5 Kuna :
Frane Tente
10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana
10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić
50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić

Iste godine je izašla kovanica od
5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.

 

 

Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).

[
PROČITAJ VIŠE ]

U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.

Kupi ovdje : Shop.


 

Novo u eTrgovini :

 

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

 

IZDANJE SANDŽAK :

2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

 

IZDANJA “OMOTI” :

1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka. Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.

 

Kupi ovdje : Shop.

1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 3 niza od benda Depeche Mode
- 1 niz od benda Kraftwerk
- 1 niz od benda Front 242
- 1 niz od benda Nitzer Ebb
- 1 niz od benda Front Line Assembly
- 1 niz od benda Skinny Puppy

i sljedećih muzički stilova :

- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... .
- 2 niza Electronic Body Music.
- 2 niza Neue Deutsche Welle.
- 2 niza House, Dance, ... .
- 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... .
- 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... .
- 1 niz Punk, Oi, ... .
- 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od benda Erasure
- 1 niz od benda Pet Shop Boys
- 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark
- 1 niz od benda The Cure

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :

- 3 niza Neofolk, Industrial ...

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :

- 3 niza benda Rammstein

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od Adele
- 1 niz od Ariana Grande
- 1 niz od Beyoncé
- 1 niz od Christina Aguilera
- 1 niz od Lady Gaga
- 1 niz od Miley Cyrus
- 1 niz od Pink
- 1 niz od Rihanna
- 1 niz od Taylor Swift

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

 

Cajke : primitivna srpska glazba koja ima cilj Hrvatima uništiti vlastiti jezik!

Fenomen cajki je dugo prisutan u javnom prostoru: Već preko desetljeća širi se hrvatskim klubovima i javnim prostorima, brže nego crack onima u Comptonu. Beogradski glazbeni kritičar P. Luković 1994. u The Economistu opisao je turbofolk kao „odvratnu mješavinu hip-hopa, techno ritmova, staromodne disko glazbe, arapskog zavijanja i bosanskih ljubavnih pjesama“.

Jedan njemački tekst o cajkama naslovljen je “Musik für idioten”; glazba za idiote. Rambo Amadeus, srpski pjevač koji je na Novu godinu 1992. usred Beograda pred punom dvoranom poslao publiku u neku stvar i rekao da neće pjevati dok se granatiraju hrvatski gradovi i uništavaju Dubrovnik i Vukovar, izvorni je tvorac kovanice “turbo folk”, a mogao ga je nazvati i “horror folk”. On je rekao, “Turbo folk je gorenje naroda. Svako pospješivanje tog sagorijevanja je turbo folk, razbuktavanje najnižih strasti kod homo sapiensa”. Cajke i razbijanje flaše o glavu idu zajedno kao budala i šamar.

 

No po prvi put se netko usudio reći – dosta je toga. To je pulski gradonačelnik Filip Zoričić.

Gradonačelnik brani svoju odluku time da grad ima pravo odlučiti kome će iznajmiti dvoranu. Neki smatraju da nema pravo određivati tko će što slušati, a neki pak – naravno, prvi SDSS i Milorad Pupovac – smatraju da je to “nacionalizam”, ustaštvo, strah od “srpskog kulturnog utjecaja”. Kad bi i bilo ovo potonje, prije bi se moglo govoriti o nekulturnom utjecaju: Cajke jesu određena “subkultura”, ali povezana s niskom razinom kulture publike i izvođača. Istina, svatko ima pravo slušati što želi. Ali u svojoj kući, ako je dobro izolirana, da se to ne čuje na ulicu, jer se tu može govoriti o zvučnom zagađenju. Neki su se žalili i na “buku ckrvenih zvona”, kao preglasna su im i čuju se rano ujutro dok spavaju. Naravno da ti prvi ustaju u obranu prava na zavijanje cajke kroz otvoren prozor BMW-a u 4 ujutro.

 

Od periferije do centra.

Kad se govori o femomenu cajki, treba se zapitati: Kako je jedna prezrena subkultura od margina društva došla do mainstreama? U Jugoslaviji, “cajke” su se slušale u zadimljenim krčmama daleko na periferiji, tamo su se skupljali ljudi s margina društva, polusvijet povezan s kriminalom i prostitucijom. Biti viđen na takvim mjestima značilo je biti obilježen kao osoba niske kulturne i civilizacijske razine, to bi vas obično diskvalificiralo iz bilo kojeg boljeg i utjecajnijeg društva samo po sebi. Jednostavno, bilo je društveno neprihvatljivo.

Cajki nije bilo ni na javnim televizijama, niti su se izvodile na radiju, iako su “narodnjaci” bili prilično popularni. Teško je reći je li to istina, ali navodno je Tito osobno to zabranio, zbog imagea države kao kulturne i civilizirane, do čega mu je od šezdesetih na dalje bilo prilično stalo. Želi je biti ugledni svjetski lider, a cajke na javnoj TV bi mu taj ugled kvarile, smatrao je.

Lako je moguće da je tako: Teško da bi tko drugi mogao srediti da “narodnjaci” ostanu u svom getu. Kasnije je uveden i “porez na šund”, prvenstveno kao sredstvo borbe protiv “politički nepoćudnih” bandova (npr. Riblje čorbe, jer su Boru Čorbu ispravno pročitali kao antikomunista), no zahvatio je, Bogu hvala, i “cajke”. Naravno, kazete su se prodavale…  Ima li razloga, ako im je SFRJ udarila porez na šund, da to mi ne uradimo? Potez će netko možda smatrati spornim, i naravno postoje mogućnosti zloupotrebe, ali smatram da ideja u osnovi nije loša.

Na stranu Pupovčevo kmečanje, naravno da će oni reći da je zabrana cajki “udar na ugroženo srpstvo” i “strah od Balkana”. No ako je to “kultura” koju Srbija nudi svijetu, onda bolje da ne nudi ništa. Osobno, i danas volim čuti EKV pa i spomenutog Boru Čorbu, iako je potonji četnik, no valja razlikovati djelo kao takvo i osobu koja stoji iza njega. Kod Bajage je malo drukčije, zabavljao je srpske vojnike tijekom rata, pa čisto zato smatram da njegovim koncertima nije mjesto u Hrvatskoj, nisu ni na zapadu nikad nakon rata dozvolili nastupe glazbenicima koji su svirali za naciste, iako je njegova glazba posve OK.

 

Mafija i cajke.

Brena je međutim ne samo šund, nego je i pjevala četnicima dok su klali oko Brčkog. Unatoč tome je rado viđen gost u Hrvatskoj. “Jer pjeva o ljubavi” i ne o politici. S druge strane, Marku Perkoviću Thompsonu, hrvatskom branitelju koji je i te kako zaslužan za podizanje morala našoj vojsci tijekom rata, mjesta ne samo da nema u Srbiji, nego često ni u Hrvatskoj. Na njegove koncerte su često odlazile jake snage Indexa kako bi negdje u gomili našli neko slovo U, pisala su se pisma gradonačelnicima gradova u Njemačkoj i Austriji gdje je trebao nastupati kako bi ga se denunciralo kao ustašu i fašista, i kako bi se isposlovala zabrana nastupa. Pupovčeva ekipa je isto pisala takva pisma. Sad kmeče, “nedemokratski je zabranjivati”, “to je stvar ukusa”, “tko ima pravo određivati drugima što će slušati”. Pa gospodo, nema. Nemojte ni vi drugima. Ne sviđa vam se Thomopson? Nemojte ići na njegove koncerte, jednostavno je. Ne morate ga slušati, nitko vas ne tjera. Nisu “Čavoglave” “Po šumama i gorama” da se uče po osnovnim školama.

 

No kod “cajki” postoje dva dodatna problema.

Prvo, one su simptom balkanizacije i kulturnog propadanja Hrvatske. Estetika cijelog tog “glazbenog žanra”, nazovimo ga tako – iako osobno smatram da je to više poremećaj – se da sažeti u jednu riječ – vulgarnost. Estetika turbofolka je estetika provincijskog kupleraja i zadimljene seoske birtije. Žene su svedene, slično kao u gangsta-rapu, na komade mesa, a nedavno se ponižavanjem žena u tom žanru – koji korijene vuče iz Turske više nego iz Srbije – pozabavila Ana Ninković, studentica Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, napravila je kompilaciju popularnih balkanskih pjesama u kojima se prikazuje ponižavanje žena i nasilje nad njima. Radi se, naravno, prvenstveno o žanru “turbofolka”: Pravobraniteljica, inače jako osjetljiva na sve i sve ostalo, se na takve stvari baš ne obazire. Doduše slično je i s nekim drugim žanrovima, poput gangsta rapa, ali oni bar imaju nešto urbanog štiha kojeg “cajke” jednostavno nemaju. Od žene se očekuje da izgleda i ponaša se kao jeftina moldavska prostitutka. Od muškaraca se očekuje da izgledaju i ponašaju se kao balkanski mafijaši. Eksplozija turbofolka devedesteih je obilježila povratak Srbije u opanke iz nekog poluciviliziranog stanja u koje su došli do osamdesetih. Sad se to nudi nama, i s velikim uspjehom. Cajke, donedavno povezane s ruralnim tematikama u tekstovima i glazbenim izričajem koji je bio prezren i u boljim društvenim krugovima i u Srbiji, sad su metestazirale pa se nudi cajka-trap, podjednako vulgaran i krkanski, ali s daškom urbanosti.

U svakoj verziji, turbofolk je poguban i zatupljujući. Istina, to često masovna kultura i jest, no spram drugih trash-žanrova cajke su kao heroin spram trave i pive. One jednostavno razaraju mozak konzumenta.

Drugi je ono što Pupovac smatra “strahom od balkanskog kulturnog utjecaja”. Ne radi se o tome, radi se o tome da je ta nazovimuzika bila pogonsko gorivo srpske agresije na Hrvatsku. Dok je hrpama ukradenog novca dovodila turbofolk pod svjetla reflektora iz opskurnih mjesta na kojima je nastao, srbijanska kriminalna elita stvarala je i paravojne organizacije poput Bijelih orlova, Ravnogorskih četnika i Arkanovih Tigrova. Srpska mafija, cajke, i agresija na Hrvatsku su povezani i isprepleteni i nemoguće ih je razdvojiti. Cajke mogu pjevati o nesretnoj ljubavi, ali cijeli žanr kao takav je u samim temeljima agresije na Hrvatsku.  Turbo folk je uvijek prikriveno radio za “srpsku stvar”, uvijek je u osnovi bio jedan segment šire slike velikosrpstva, i kad je naoko bio apolitičan. Ponekad je i otvoreno bio u službi ratnog huškanja, kao u slučaju Baje Malog Knindže ili “Jandrinog jata”.

Brojni srpski turbofolk izvođači javno su podupirali Miloševićevu politiku u devedesetima. Među najkontroverznijima je bila Ceca, supruga ratnog zločinca Arkana, koja je tijekom rata dizala moral četničkoj vojsci. Njihov brak je bio srpski pandan kraljevskog vjenčanja u Srbiji, i na simboličnoj je razini povezao dvije stvari koje su definirale Srbiju tog vremena – mafiju i cajke. Velikosrpski ratni zločinac, mafijaš, nasilnik s tribina, suradnik tajne policije oženio je polupismenu, neobrazovanu pevaljku iz ruralnih dijelova Srbije, a narod je to “omađijano” gledao. Taj visoko toksični spoj uništio je srpsku kulturu, ona se nikad nije oporavila. Srbija vrhunskih intelektualaca i umjetnika, poput Bogdana Bogdanovića, građanska Srbija, više ne postoji. Uništila ju je cajka, koja je apsoribirala sve – i srpsku mafiju, i politiku, i kulturu. Estetika cajke, estetika kiča i vulgarnosti, nasilja i alkohola, droge i oružja, prožela je i redefinirala sve u Srbiji, iako se, ironično, danas u Beogradu cajka sluša manje nego u Zagrebu.

Kao što je uništila Srbiju i vratila je iz građanskog odijela nazad u opanak i uniformu, tako će sasvim sigurno pošast cajki imati katastrofalne posljedice za Hrvatsku, i ne samo na kulturnom planu – kultura je temelj i politike i svega ostalog. Ostat će, kao u Srbiji, samo u kulturnom pogledu spaljena zemlja.

Cajke su prodor velikosrpstva u Hrvatsku, nastavak rata “drugim sredstvima”, loše zakamufliran. No to čak i nije najgore. Opijati, oružje, primitivizam, sve je to marginalno. Turbofolk kao sam žanr ima strahovitu razornu moć za društvo i kulturu koja mu se oda, i to je još jedan važan razlog zašto mu nema mjesta u Hrvatskoj.

 

 

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

- Lažemo zbog slobode.

- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“

- „Laž je u samom biću Srbina“.

- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :

- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."

 

Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.

Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"

Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”

“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.

1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.

 

 

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :

 

Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

1941 I 1942 I 1943 I 1944 I 1945 I Probe I Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

Alpenvorland Adria I Banat I Banja Luka I Belišće I Berane I Boka Kotorska I Brač I Hvar I Korčula I Lastovo I Međimurje I OZAK I Prinz Eugen Gau I Rijeka / Kupa I Sandžak I Šibenik I Split I Sušak I Ugljan
Velika župa Dubrava I Velika župa Rasa I Zadar

Biljegi općina i gradova :

Banja Luka I Bjelovar I Derventa I Dubrovnik I Granešinska Dubrava I Hrvatska Mitrovica I Hrvatski Karlovci I Karlovac I Koprivnica I Kustošija I Nova Gradiška I Osijek I Petrinja I Petrovaradin I Plehan I Rajlovac I Ruma
Samobor I Sarajevo I Sinj I Sisak I Slavonski Brod I Slavonska Požega I Stara Pazova I Stenjevec I Sveta Klara I Sveta Nedelja I Šestine I Tuzla I Vinkovci I Virovitica I Vrapče I Vrbovec I Vukovar I Zagreb I Zemun I Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

Biljegi I Doplatne marke I Dunav osiguranje I Evropsko osiguranje I Hitlerjugend I Hrvatska Državna Željeznica I Hrvatski Crveni Križ I Inselpost I Katolička crkva I Marke za pristup SS diviziji “Princ Eugen”
Mirovinska zaklada namještenika S.P.Ž. I Mirovinski fond I Monopol I Muslimanska zajednica I Nacionalna Obrana I Njemačka Narodna Skupina I Novinarska Mirovinska Naklada I Obranbeni prirezi i Porezne marke
Porto marke I Pristojba za putni fond I Savez hrvatskih planinarskih društava I Službene marke I Sport I Studentski fond I Sudski biljegi I Trake za kontrolu poreza na promet I Trošarinski biljegi I Vinjete I Vojne marke
Zagrebački električki tramvaj I Neizdane marke I Nepoznate marke

Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

"Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske I Australsko filatelističko društvo I Bend Rammstein I Borče! Misli na svoju majku! I Čuvaj se Jugoslavena! I Erich von Däniken
Fantazijska izdanja i falsifikati I Fazlagića kula I Hrvatska jela I Hrvatske Obrambene Snage (HOS) I Hrvatski Franjevci I Hrvatski navijaći I Hrvatski Sandžak I Hrvatski zračni asovi
Izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji I Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske I Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske I Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar) I “Omoti” 1993 I “Omoti” 1994 I “Omoti” 2020 I “Omoti” 2024 I Papa Ivan Pavao II. I Povijest Hrvata I Povijesna karta I "Republika Hrvatska" iz 1971. godine I Sandžak, 2024
“Slava Ukrajini” / "Putler" I Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske I Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito I Ustaša I Velika Smradija I Zvonimir Boban

Interesantno :

Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj I Dionice I Hrvatska Državna Banka I Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države HrvatskeIzložba : Borba ujedine Evrope na istoku I Lutrija
Pečati Nezavisne Države Hrvatske I Poštanski troškovi I Pošta u radnim logorima I Razglednice

Dizajneri poštanski maraka Nezavisne Drzave Hrvatske :

Antonini, Otto I Horvat, Radoslav I Kirin, Vladimir I Kočiš, Volođa I Kocmut, Božidar I Režek, Ivo I Seizinger, Karl I Vulpe, Milan



 


[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Pravo na odustanak ] [ Poštarina ]


Flag Counter 


Facebook eBay Delcampe Njuskalo Youtube eMail

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvati