Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Nezavisna Država Hrvatska : Alpenvorland-Adria.

Trebalo je proći 50 godina da je Michel katalog od 1946 poznato izdanje "Alpenvorland - Adria" ocijenio kao "poslijeratni fantazijski proizvod".

U potrazi za informacijama nismo mogli predvidjeti koliko bi trag tih marki bio zamršen i koliko bi različitih stajališta o autentičnosti ili krivotvorenju bilo.

Nismo uspjeli dobiti informacije o tim markama iz bilo kojeg uobičajenog izvora i bili smo prisiljeni učiti njegovu povijest samo kroz postojeće spise, posebno kroz komunikaciju s nekoliko drugih sakupljača, poznavanje teme i problema.

Već se je u jesen 1943. godine moglo predvidjeti da će se vojna situacija za Italiju i u od Italije okupiranim područjima toliko pogoršati da će Italija biti prisiljena da kapitulira, kao naprimjer u hrvatskim područjima koje im je srpski ministar vanjskih poslova Kraljevine Jugoslaviji Pašić poklonio pa sve do Albanije. Vojna nesposobnost Talijana bila je više nego očita. Nakon talijanske kapitulacije su njemačke trupe zauzele talijanske položaje.

Godine 1945. u bečkoj državnoj tiskari tiskano je 14.900 kompleta s panoramskim slikama oko Ljubljane s 16 vrijednosti od 5 Centi do 30 Lira.

Ove marke predstavljaju jedno od najslikovitijih područja u Europi.

Sve je to bio dio starog Austro-Ugarskog carstva, prije nego što ga je razdvojio Versajski sporazum. Tako ga je vidio Adolf Hitler i stoga je pokrajina Ljubljana bila dio III. Reicha.

Za mnoge kolekcionare, ovaj niz i posljednja dva crvena SS i SA izdanja Reicha izgledaju kao kraj poštanskog sustava Trećeg Reicha. Ali je li to bio zbilja kraj?

U knjizi F. W. Deakina "Brutalno prijateljstvo" ("Die brutale Freundschaft") postoji mnogo informacija o Hitlerovom konceptu "životnog prostora" za jedinstveni Veliki Njemački Reich. Iako su bile savezničke sile Osovine, došlo je do neizbježnog neslaganja između Trećeg Reicha i fašističke Italije.

Iako se Hitler divio Mussoliniju, znao je i da su njihovi dani saveznika bili ograničeni. Veliki njemački Reich proširio se južno Alpa do slovenskog puta u Jadransko more, koji je izvorno pripadao austrijskom carstvu.

Hitler je vidio zemlju s obje strane Brennerovog prolaza čvrsto pod njemačkom kontrolom.

U nastojanju da izbjegne neugodan sukob s Mussolinijem, Hitler je povjerljivo imenovao dva vrlo iskusna austrijska dužnosnika za nadzor političke uprave ove dvije glavne teritorije, Hofera iz Obertirola i Rainera iz Koruške. Obojica su vjerovala da ispunjavaju povijesnu misiju da se ove regije pripoje III. Reichu.

Istodobno, vojni neuspjesi talijanske vojske na desnoj strani Jadrana značili su da su mnoge snage bile odsječene od opskrbe i podrške iz njihove domovine.

Wehrmacht je uvidio da su Hrvati bolji ratnici od Talijana.

Suočeni s velikim djelovanju komunistički bandita, Talijani su morali prihvatiti povlačenje svih svojih jedinica sa desne obale Jadrana. Njemci su snažno potisnuli početni uspon partizana, a zatim su se okrenuli zadaći razoružavanja više od 30 talijanskih divizija koje su se smatrale nepouzdanim i slale većinu u Njemačku na rad. Njemačke jedinice zauzimaju Zadar, Rijeku, Split i Boku Kotorsku. Wehrmacht je anektirao talijanske provincije Bolzano, Belluno i Trst.

Kao što je predviđeno planovima za Veliku Njemačku, južni će se bok protezati od Francuske na zapadu do Nezavisne Države Hrvatske na jugu. U tu svrhu trebalo je stvoriti nekoliko područja primjene, prije svega pristup Niedertirolu i Jadranu. Slovenska Ljubljana postala je pokrajina Ljubljana, za koju je bečka državna tiskara izdala set od 16 maraka za civilnu uporabu. Iz svega toga postalo je jasno da su vojne i civilne naredbe za oba područja još uvijek odvojene. Zapravo, vojska je služila poštom preko službene pošte u alpskom podnožju ("Dienstpost Alpenvorland") i službene pošte Adria ("Dienstpost Adria") kao zasebne jedinice.

U proljeće 1945. godine, u ovim posljednjim, strašnim danima europskog sukoba, došlo je vrijeme kaosa i zbunjenosti za snaga Wehrmachta i njihovih dobrovoljackih legija koje su u povlačenju tražile relativnu sigurnost u Austriji.

Paket markica namijenjenih civilnoj uporabi u kombiniranom alpskom predjelu bio je gotovo uništen u savezničkom zračnom napadu na stanici u Trstu. Navodno, samo je nekoliko tisuća nizova tih markica bilo spašeno.

Jugoslavenski partizani zaplijenili su preostale komplete, koji su potom razmijenjeni za rakiju i vino.

Riječ je o poštanskim markama u nizu od 16 primjeraka, blizanskom setu pokrajine Ljubljane. U oba slučaja, 16 vrijednosti su bile između 5 Centi i 30 Lira. Ljubljanski je set sadržavao 6 vertikalnih i 10 horizontalnih maraka, dok je set "Alpenvorland-Adria" imao 8 vertikalnih i 8 horizontalnih maraka.

Laibach izdanje bilo je dostupno za civilnu uporabu od ožujka do travnja 1945. a izdano je 14.900 nizova.

Vjeruje se da je više od 3000 niza "Alpenvorland Adria" preživjelo kaos. Oba niza su tiskana u Wiener Staatsdruckerei (bečka državna tiskara), s tom razlikom što u slučaju izdanja "Alpenvorland-Adria" nije bilo tragova papira ili dokumenata koji bi to dokazali.

Oba niza imala su linearne perforacije, 10 1/2: 11 1/2 s nekim inverzijama na ljubljanskom izdanju i 11 1/2 za "Alpenvorland-Adria". Papir nije imao vodeni žig. Očigledno je da u korištenom stanju nisu postojale marke "Alpenvorland-Adria".

Od ovog "Alpenvorland-Adria" izdanja je sve do 1955. godine bilo malo poznato. Državni revizor Dr. Hermann Schultz je izjavio u "Michel-Rundschau" da je "Alpenvorland-Adria" jedno od najzanimljivijih njemačkih ratnih pitanja i da ih ne bi trebalo propustiti ni u jednoj ozbiljnoj njemačkoj zbirci zbog svog povijesnog značaja.

U njegovom je članku objašnjeno podrijetlo tog niza, kojeg je i odmah ponudio.

U svom priručniku "Deutsche Dienstpost 1939-1945" piše Dr. Schultz na stranici 33 o "Deutsche Dienstpost Alpenvorland - Adria" : "Izdavanje posebne serije poštanskih maraka ... planirano je za 1945. godinu, ali zbog kapitulacije nije ostvareno."

Istodobno, poznati austrijski stručnjak dr. med. Ferdinand Wallner je ove nizove potvrdio kao autentične tako što je stavio mali pečat na gumiranu stranu umjesto da koristi svoj uobičajeni potpis sa olovkom. To bi kasnije trebalo dovesti do njegovog isključenja iz Udruge austrijskih stručnjaka.

Godine 1956. jugoslavenski stručnjak Bar Julij prvi je govorio o krivotvorinama.

U međuvremenu, veletrgovac u Düsseldorfu Wilhelm Bartels ponudio je ovaj niz za 190 njemački Maraka kao "neobjavljene" marke s njegovim osobnim jamstvom autentičnosti i privukao mnoge kolekcionare za kupnju. Neki su sakupljači dali svoje kupnje na pregled. Negativnu analizu je prihvatio Michelov katalog, koji je marke "Alpenvorland Adria" proglasio fantazijskim proizvodom poslijeratnog razdoblja.

Ispitivači su u svojoj analizi o markama "Alpenvorland- Adria" došli do sljedeći saznaja :

1. Kvaliteta papira nije bila dostupna u ovoj kasnoj fazi rata.

2. Za ova kaotična vremena perforacije su se činile previše savršene.

3. Svako od tih područja imalo je odvojene sustave vojne službe, o čemu svjedoći obilje rukopisanih pisama iz oba područja.

4. Bivši Gauleiter Anton Franz Hofer iz Tirola bio je povjerenik Reicha za obranu i trebao je znati i odobriti ovo izdanje.

5. Nije bilo dokaza o takvom planu, a Državna tiskara u Beču nije imala takvu evidenciju o planiranju ili tiskanju.

6. Saveznički zračni napad na Trst se nije dogodio, a željeznička stanica nije bila bombardirana.

7. Ako su setovi u bombardiranju oštećeni, zašto se nisu pojavili nepotpuni ili oštećeni setovi?

8. Zašto su marke izdane kao Cent/Lira a ne kao Pfennig/Reichsmark?

Radi tih dokaza, Dr. Schultz je svoje ranije izjave o autentičnosti ubrzo nakon toga povukao.

Bartels je pokušao da sin dr. Schultza na svi 3.000 nizova, koji su se nalazili u vlasništvu trgovca Bartelsa i koje je dr. Ing. Schulz trebao provjeriti, metne na njih ispitivački znak oca, koji je u međuvremenu umro.

Federalni revizor Emil Ludin napisao je u dokumentu "Michel-Rundschau" u prosincu 1968. pažljivo dokumentiran rad u kojem je niz bio oznaćen kao čista krivotvorina.

Poduzete su očajničke mjere kako bi se suprotstavilo Ludinovoj analizi ovog očiglednog problema. Trgovac iz Lübecka, Martin Peschel, tužio je Ludina 1971. kako bi ga prisilio da povuče svoje negativne nalaze i plati sudske troškove i odštetu za 16 nizova koje je posjedovao Peschel.

Pošto Peschel nije mogao predstaviti obećani dokaz o autentičnosti, sud u Karlsruheu je presudio protiv njega. Sudac je naveo da oni nisu pravno izdani, da nisu bili uključeni ni u jedan pravni dokument, niti da su planirani poštanski brojevi u posljednjim danima rata. Peschel je morao platiti sudske troškove.

Jedan trgovac iz Hamburga je nazvao Ludina i zamolio ga da preispita svoje nalaze i ponudio Ludinu 5000 DM za "dodatna istraživanja". Ludina je odbacio ovaj očiti mito. Frustrirani trgovac se nakon toga okrenuo saveznom blagajniku Werneru Pickenpacku, koji je također odbacio isto "dodatno istraživanje". Dr. Damrau, bivši šef "Dienstpost Alpenvorland", primio je mito za neku vrstu "pojašnjenja".

Drugi sudski postupak pokrenuo je trgovac iz Düsseldorfa Armin König. Podnio je tužbu protiv Jürgena Ehrlicha, predsjednika njemački trgovca postanski maraka. U pritužbi se navodi da je Ehrlich procijenio vrijednost set "Alpenvorland - Adria" maraka s 250 DM u svom "Philex" katalogu. Ovaj je predmet riješen u korist tužitelja. Sud je ponovno odlučio, a katalog "Philex" je diskreditiran.

( Izvor : http://www.spiegel.de/spiegel/print/d-42698383.html )

Dr. Schultz se mogao predomisliti prije smrti. Austrijski stručnjak dr. med. Ferdinand Wallner je sramotno bio isključen iz Udruge austrijskih stručnjaka. Trgovac Bartels bio je potpuno diskreditiran kao i trgovac Peschel. Čak je i Ehrlich dobio problema za svoju reputaciju. Ali ipak, legenda živi.

Talijani, međutim, stvari vide nešto drugačije. U katalogu "Enciclopedico Italiano" od 1999. do 2000., niz je naveden kao neobjavljen niz koji se je pripremio za distribuciju u Beču, kad je dvostruka regija bila u III. Reich uključena. Župčana vrijednost je navedena u visini od 850.000 Lira, a nežupčana u visini od 500.000 Lira.

Poznati milanski prodavač izjavio je da postoje zapravo četiri perforirana i neperforirana tipa na dvije boje papira. On smatra da je priča o partizanskog oduzimanja ispravna.

Mišljenja drugih talijanskih vlasti su različita. 1962. godine Enzo Diena je izjavio da je ovaj niz "bez filatelističkog interesa". Budući da je Venezia Giulia trebala postati dio "Alpenvorland Adria", ovaj se je niz ilustrirao Franco Filanci u svojoj knjizi iz 1995. godine koju je objavila talijanska pošta.

Filanci vjeruje da je ovaj niz tiskan u Beču zbog masovnog povlačenja Njemačke iz regije. Navodi da su ti kompleti morali potjecati iz državne tiskare u Beču, jer su tiskani u dubokom tisku.

U Italiji više nije bilo tiskarsa koji su imali strojeve i vještine za izradu pečata ove kvalitete. Također smatra da bi cijena 16 vrijednosti za duboki tisak bila vrlo skupa, ako se pretpostavlja da bi uopće postojala mogućnost za takav tisak.

Po njegovom mišljenju, niti jedan krivotvoritelj ne bi financirao takve marke, jer bi mnogo jeftiniji niz bio više profitabilan. Zaključuje da su ti nizovi bili ukradeni u Beču i da je očito da se nitko ne bi opteretio priznanjem krađe. Filančeva verzija događaja temelji se isključivo na pretpostavci da su oni tiskani u Beču nedugo prije kraja rata.

GPS bilten iz srpnja 1984. spominje dr. Bohnea, da Gauleiter Hofer kao predstavnik obrane Reicha nikada nije čuo za taj niz ili da ga je odobrio. Dr. Bohne je zatim napisao sljedeće : "Daljnja istraživanja su pokazala da "Alpenvorland Adria" krivotvorine nisu imale nikakve veze s njihovom navodnom zemljom podrijetla. Oni su tiskani dugo nakon rata u Milanu (Italija). Oni su proizvod Hrvata Dr. Kosisa koji je umro u Švicarskoj u šezdesetim godinama."

Dizajn i tiskanje 16 maraka je dosta velika zadaća. Dok bi se većina krivotvoritelja poslužila lažnim pretiskom, ovaj je čovjek odabrao slikovite poglede koji su bili reprezentativni za jedno od najatraktivnijih područja u Europi, koji je zadovoljilo dizajn, vrijednosti i nijanse boja postavljenog u ljubljanskoj pokrajini. Možda su tiskane na tiskarskom stroju koju je dao Marshallov plan.

Ovaj je čovjek uspio prodati ovaj set brojnim navodno časnim i iskusnim trgovcima poštanski maraka. S obzirom na taj stupanj talenta i odlučnosti, taj je čovjek mogao biti uspješan kao političar, odvjetnik, broker, burzovni posrednik, agent osiguranja ili trgovac poštanski maraka.

U GPS biltenu od srpnja 1973. godine, Dr. Bohne otkriva i sličan slučaj u hrvatskoj filateliji, od 500 Kuna marke, kao navodno potpuno lažno izdanje.

U prilogu je priložena slika zajedno s njegovim mišljenjem da ova i niz "Alpenvorland Adria" nisu vrijedile papira na kojem su tiskane.

Dr. Bohne je očigeldno zaboravio je da je u hrvatskoj emigraciji postojala emigracijska vlada nakon 1945. godine koja je izdavala u emigraciji poštanske marke. Pošto Nezavisne Država Hrvatska nikad kapitulirala nego bila od jugo-srpskog komunističkog okupatora raskomadana i okupirana je vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigracija imala pravo izdavati svoje marke. Nekakva vlada III. Reicha u emigraciji nije postajala. Zato se hrvatske emigracijske marke sa "Alpenvorland Adria" markama nikako ne mogu usporediti!

Uredi DDP-a "Alpenvorland Adria" zaustavili su svoju službu predajom u sjevernoj Italiji 30. travnja 1945. godine.