|

|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|
Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :
|
|
Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".
U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.
Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|
Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :
25 Banica : 50 priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. 50 Banica : hrvatski ratnik 1 Kuna : Handžar divizija 1 Kuna : Tri srca junačka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena 2 Kune : grb HOSa 2 Kune : grb Državne Radne Službe 5 Kuna : Marija Oršić 5 Kuna : Frane Tente 10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana 10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić 50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić
Iste godine je izašla kovanica od 5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.
|
|

|
|
Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).
[ PROČITAJ VIŠE ]
U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.
Kupi ovdje : .
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
IZDANJE SANDŽAK :
2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
IZDANJA “OMOTI” :
1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka. Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 3 niza od benda Depeche Mode - 1 niz od benda Kraftwerk - 1 niz od benda Front 242 - 1 niz od benda Nitzer Ebb - 1 niz od benda Front Line Assembly - 1 niz od benda Skinny Puppy
i sljedećih muzički stilova :
- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... . - 2 niza Electronic Body Music. - 2 niza Neue Deutsche Welle. - 2 niza House, Dance, ... . - 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... . - 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... . - 1 niz Punk, Oi, ... . - 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od benda Erasure - 1 niz od benda Pet Shop Boys - 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark - 1 niz od benda The Cure
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :
- 3 niza Neofolk, Industrial ...
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :
- 3 niza benda Rammstein
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od Adele - 1 niz od Ariana Grande - 1 niz od Beyoncé - 1 niz od Christina Aguilera - 1 niz od Lady Gaga - 1 niz od Miley Cyrus - 1 niz od Pink - 1 niz od Rihanna - 1 niz od Taylor Swift
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
|
|
|
|
7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Princ Eugen" :
|
|
|
|
|

|
7. SS dobrovoljačka gorska divizija „Princ Eugen” ili 7. SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division „Prinz Eugen“ (skraćeno Princ Eugen) je bila vojna jedinica u sastavu Waffen SS-a tijekom Drugog svjetskog rata.
Osnovana je u ožujku 1942. najvećem dijelu od Volksdeutschera (etničkih Nijemaca), dobrovoljaca iz Nezavisne Države Hrvatske.
Sudjelovala je u protupartizanskim operacijama na takozvanom "Balkanu" tijekom rata. Kasnije je popunljena od Nijemaca iz Banata i Rumunjske.
Prinz Eugen je formiran prvotno kao brdska divizija.
Nisu bili opremljeni standardnim njemačkim naoružanjem, nego su koristili zarobljeno, npr. češke strojnice i francuske lake tenkove.
Prva akcija divizije izvedena je na srpsko-crnogorskoj granici u planinama istočno od rijeke Ibar i kasnije u Operaciji Weiß u okolici Karlovca i Zagreba, gdje su s talijanskim jedinicama bezuspješno pokušali uništiti Titove partizane.
|
|
|
|
U svibnju 1943. sudjeluju u Operaciji Schwarz aktivnostima protiv četnika Draže Mihailovića u Hercegovini i Crnoj Gori.
Divizija 1943 napada Mostar i neprijateljske jedinice sjeverozapadno od Sarajeva. Operacija je uspješno izvedena, te je Mihailović prisiljen povući se u Srbiju. U kolovozu 1943. Prinz Eugen je pridružena 15. brdskom oružanom korpusu (njem. XV Gebirgs Armee korps) i poslana u rujnu 1943. na dalmatinsku obalu s ciljem razoružavanja talijanskih snaga koje su kapitulirale. Tada i okupira otoke Hvar, Brač i Korčulu te poluotok Pelješac i sudjeluje u Operaciji Landsturm, još jednoj protupartizanskoj akciji u Omišu, Pločama i na Biokovu.
Divizija je reorganizirana 22. listopada i preimenovana iz prvobitnog 7. dobrovoljačka divizija „Princ Eugen” u 7. dobrovoljačka brdska divizija „Princ Eugen”, kako je u studenom pridružena 5. SS brdskom korpusu.
U ožujku 1944 divizija sudjeluje u još nekoliko protupartizanskih akcija u suradnji s još nekim njemačkim postrojbama, uključujući i napad na Drvar gdje je cilj bio ubojstvo Tita. U svibnju divizija poduzima akcije koje sprečavaju Partizane da prebjegnu u Crnu Goru. Do tog vremena Crvena Armija napreduje kroz takozvani "Balkan", tako da se divizija sukobljava s Rusima i Bugarima, te trpi velike gubitke.
21. rujna pogiba prvi zapovjednik Obergruppenführer (ekvivalent činu generala) Artur Phleps. Artur Phleps je kao nositelj Vojničkog reda željeznog trolista 1. stupnja imao pravo na naslov viteza Nezavisnoj Državi Hrvatskoj..
Sljedeća akcija je poduzeta u suradnji s SS Handžar i Kama divizijama sastavljenima većinom od ljudstva iz Nezavisne Države Hrvatske.
20. listopada Beograd pada u ruke Rusa, a Princ Eugen biva postavljena u pozadinu obrane njemačkog povlačenja, zajedno s Handžar i Skanderbeg (koja je kasnije raspuštena i pripojena Princu Eugenu) divizijama osigurava koridor za povlačenje 350.000 njemačkih vojnika iz Grčke.
|
|

|
|
|
Sastav divizije :
- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Jäger-Regiment 13 „Artur Phleps“
- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Jäger-Regiment 14 „Skanderbeg“ (ostatci SS divizije „Skanderbeg“)
- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Artillerie-Regiment 7
- SS-Panzer-Abteilung 7
- SS-Gebirgs-Panzerjäger-Abteilung 7
- SS-Kavallerie-Abteilung 7
- SS-Sturmgeschütz-Abteilung 7
- SS-Flak-Abteilung 7
- SS-Gebirgs-Nachrichten-Abteilung 7
- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Aufklärungs-Abteilung 7
- SS-Panzer-Aufklärungs-Zug
- SS-Radfahr-Bataillon 7
- SS-Radfahr-Aufklärungs-Abteilung 7
- SS-Gebirgs-Pionier-Bataillon 7
- SS-Kradschützen-Bataillon 7
- SS-Nachschub-Kompanie 7
- SS-Wirtschafts-Bataillon 7
- SS-Sanitäts-Abteilung 7
- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Veterinär-Kompanie 1/7 und 2/7
- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Kriegsberichter-Zug 7
- SS-Propaganda-Zug
- SS-Feldgendarmerie-Trupp 7
- SS-Instandsetzungs-Abteilung 7
- SS-Wehrgeologisches Bataillon
- Divisionstruppen 7
- SS-Feldersatz-Bataillon 7
|
|
|
VITEZ ARTUR MARTIN PHLEPS :
|
|

|
Artur Martin Phleps (29. studenog 1881. – 21. rujna 1944.) bio je austro-ugarski Rumunj, njemački časnik s činom SS Obergruppenführera u Waffen SS-u tijekom Drugog svjetskog rata.
Bio je i austro-ugarski časnik tijekom Prvog svjetskog rata, služio je u rumunjskoj vojsci u međuratnom razdoblju sve do pridruženja njemačkom Waffen SS-u.
Borio se u sklopu 5. SS oklopne divizije "Wiking", kasnije je postao zapovjednik 7. SS dobrovoljačke gorske divizije "Prinz Eugen" pa uskoro i zapovjednik V. SS gorskog korpusa.
Phleps je bio nositelj brojnih odlikovanja., uključujući i "Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub" i Njemački križ u zlatu.
Artur Phleps rođen je u Birthälmu (danas Biertan), u blizini Sibiua (Hermannstadt) - područje gusto naseljeno rumunjskim Nijemcima, obično se nazivaju transilvanijski Saksonci.
Njegov otac bio je liječnik koji je došao u Transilvaniji iz austrijskog Silesia.
Nakon osnovne škole u Sibiuu, Phleps je pohađao Vojnu akademiju u Požunu. Nastavio je časničku obuku i diplomirao, a kasnije se borio za vrijeme Prvog svjetskog rata u austrougarskoj vojsci, stekavši čin potpukovnika.
|
|
|
|
Nakon rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, Phleps se vratio u svoju rodnu Transilvaniju, koja je postala dio Rumunjske i pristupa rumunjskoj vojsci. U početku, radio je u Vojnoj akademiji u Bukureštu, a kasnije, kao general-pukovnik, određen je za gorske trupe, pretvarajući ih u elitne jedinice unutar rumunjske vojske (Vânători de Munte).
1941. Phleps se odlučio upisati u njemačku vojsku. Pod djevojačkim prezimenom njegove majke Stolz, pridružio se osoblju 5. SS-Panzergrenadier-Wiking divizije. Brzo je napredovao u divizijskim činovima, i nakon smrti Hilmara Wäckerlea, dobija zapovjedništvo nad SS-Westland pukovnijom. Zahvaljujući njegovoj organizacijskoj vještini Phleps je brzo napredovao do čina Gruppenführer SS-a, a 1942. bio je zadužen od Heinricha Himmlera da organizira novu SS jedinicu sastavljene od Volksdeutschera ili njemačkog manjine iz Jugoslavije, Mađarske i Rumunjske.
7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen" :
Uglavnom zbog podrijetla njegovih vojnika i njegova karaktera vojne postrojbe kao planinskih, Phlepsova nova naredba je dizajnirana za anti-partizansko ratovanje i raspoređena u područja okupiranim od partizana diljem aneksirane Jugoslavije. U početku, svi njegovi vojnici su bili dobrovoljci, ali kako su morali popuniti ispražnjene redove uvedeno je novačenje. Početkom listopada 1942., 7. SS divizija "Prinz Eugen" neprestano se borila protiv partizana u tzv. "Banden-und Partisanenbekämpfung"u i bila je uključena u brojne ratne zločine protiv civilnog stanovništva.
U priznavanju njegove sposobnosti kao zapovjednika "Prinz Eugen" divizije, dana 21. lipnja 1943. Phleps je unaprijeđen u SS-General Obergruppenführera Waffen SS-a i bio je nagrađen Viteškim križem željeznog križa. Nakon kratkog vremena dato mu je zapovjedništvo nad V. SS-Gebirgs-Korpsom (V. SS gorski korpus).
|
|

|
V. SS gorski korpus :
Osim toga, uz "Prinz Eugen" diviziju, Phleps dobiva dobiva zapovjedništvo i nad drugim gorskim jedinicama, uključujući i popularnu Handžar diviziju (13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar). "Prinz Eugen" divizija kao i prije, bila je angažirana u Korpsu za protu-partizansku dužnost, uglavnom u okolici Mostara, protiv partizana.
U rujnu 1943., Phleps je unaprijeđen u čin Höherera SS-a i Polizeiführera. 1944. vratio se u Rumunjsku kako bi osobno nadgledao pripreme protiv Crvene armije u nadolazećoj Jassy-Chisinau ofanzivu (na čelu sa sovjetskim generalom Malinovskyim).
Dok je na terenu izviđao situaciju, Phleps i njegovi suradnici zarobljeni su od Sovjeta u blizini Arada. Iako točan podatak o njegovoj smrti nije poznat, vjerojatno je da su Sovjeti bili svjesni njegova identiteta, pa su ga zato i ubili tijekom njemačkog zračnog napada u strahu da im ne pobjegne.
Ironično, njegov nestanak u početku je bio tretiran kao odsustvo bez dopusta i tjeralica za Phlepsom nije izdana.
Pobjesnjeli Heinrich Himmler osobno je proveo istragu za Phlepsovim "bijegom" i tek nakon što su njegove osobne stvari pretražene, službeno je naveden kao "ubijeni u akciji".
|
|
|
|

|
Posthumno, Phleps je također nagrađen Hrastovim lišćem na Viteškome križu te je izabrana kao zaštitnik SS Dobrovolajčke pukovnije 13.
Ovoj jedinici je dozvoljeno da nosi posebni natpis s njegovim imenom.
|
|
|
|

|
Datumi promaknuća :
- SS-Mann : 30. lipnja 1940.
- SS-Oberführer : 30. lipnja 1941.
- Brigadeführer SS-Generalmajor und der Waffen-SS : 30. studeni 1941.
- Gruppenführer SS-Generaleutnant und der Waffen-SS : 20. travnja 1942.
- SS-General Obergruppenführer und der Waffen-SS : 21. lipnja 1943.
|
|
|
|
Odlikovanja :
Željezni križ, 2. stupanj (1917.) i 1. stupanj (1941.) (III. Reich
Kopča na Željeznom križu (1941.) (III. Reich
Viteški križ željeznog križa (1943.) (III. Reich
Hrastovo lišće - posmrtno (1944.) (III. Reich
Njemački križ u zlatu (1944.) (III. Reich
Medalja s Istočnog bojišta (1942.) (III. Reich
Pješačka napadačka oznaka u bronci (1943.) (III. Reich
Crvena kruna Rumunjske, časnički križ s mačevima na pantljikama vojne Virtue (?) (1920.)
Crvena kruna Rumunjske, veliki križ (1933.)
Rumunjski komemoratini križ 1916-1918
Vojnički red željeznog trolista, 1. stupnja (Nezavisna Država Hrvatska)
Red krune Jugoslavije, 2. stupanj (1933.)
Čehoslovački ratni križ (1928.) (Čehoslovačka)
Red za vojne zasluge, 2. stupanj (1934.) (Bugarska)
Red Franza Josepha, časnički s mačevima i ratnom dekoracijom (1918.) (Austro-Ugarska)
Red željezne krune, 3. stupnja s ratnom dekoracijom i mačevima (1917.) (Austro-Ugarska)
Križ za vojne zasluge, 3. stupnja s ratnom dekoracijom i mačevima (1915.) (Autro-Ugarska)
Medalja za vojne zasluge na vrpci za hrabrost, s mačevima u srebru (1916.) i bronci (1914.) (Austro-Ugarska)
Crveni križ, 2. stupanj s ratnom dekoracijom (1915.) (Austro-Ugarska)
Ratna medalja s jednom trakom (Austro-Ugarska)
Komemorativni križ 1912-1913 (Austro-Ugarska)
Vojni jubilarni križ 1848-1908 (1908.) (Austro-Ugarska)
Zanimljivost :
Artur Phleps je kao nositelj Vojničkog reda željeznog trolista 1. stupnja imao pravo na naslov viteza Nezavisne Države Hrvatske.
|
|
|
OTTO KUMM :
|
|

|
Otto Kumm (rođen 1. listopada 1909. u Hamburgu, † 23. ožujka 2004. u Offenburgu) bio je njemački vođa SS brigade i glavni general Waffen-SSa.
Kao takav, zapovijedao je jedinicama Waffen SS-a u istočnoj i jugoistočnoj Europi tijekom Drugog svjetskog rata.
1944.-45. bio je zapovjednik 7. SS divzije "Princ Eugen".
Otto Kumm se pridružio NSDAP-u (članski broj : 421.230) 1. prosinca 1931. godine i bio je primljen u SS kao SS čovjek u istom mjesecu.
Prvog travnja 1934. služio se u činu "SS-Sturmführera" u "I./SS-Standarte „Germania“" u Hamburgu.
U kolovozu 1934. postao je vođa političke spremnosti Hamburga (Politische Bereitschaft Hamburg).
Nakom pripojenja Austrije III. Reichu Kumm postaje u ožujku 1938. godine zapovjednik satnje "Der Führer" i sudjeluje s njom u bitkama u Poljskoj.
U travnju 1940. sudjeluje u bitkama u Nizozemskoj. Tijekom borbi postao je zapovjednik III. bojne.
Dana 1. listopada 1940. promaknut je u čin SS-Sturmbannführer.
U proljeće 1941. Kumm sudjeluje sa svojom bataljom u sklopu SS divizije "Reich" (mot.) u napadu na Kraljevinu Jugoslaviju.
|
|
|
|
Početkom sudjeluje na napad na Sovjetski Savez na području Lublina.
Dana 12. srpnja 1941. preuzima vodstvo SS pukovnije "Der Führer" od Georga Kepplera.
SS-pukovnija "Der Führer" je pod zapovijedništvom Obersturmbannführera Kumma održala od siječnja 1942. u bitci kod Rschewa tanku barijera koja je uspostavila vezu sa susjednim vojnim savezima.
Od 2000 vojnika pod Kummom su 35 vojnika preživjeli.
U srpnju 1943. godine Kumm je imenovan načelnikom stožera V. Planinski SS korpusa pod Arturom Phlepsom. U tom je svojstvu bio aktivan u listopadu 1943. u ratu protiv Titovih partizana u Bosni.
30. siječnja 1944. je imenovan za SS-Oberführera i zapovjednikom VII. SS divizije "Princ Eugen".
Dana 28. ožujka 1944. je SS divizija "Princ Eugen" pocinila na području Knina na stanovništvom nekoliko sela, uključujući Otok na Sinju ratne zločine.
Hrvatski ministar vanjskih poslova Stijepo Perić prosvjedovao je radi toga u Berlinu.
Na sedmom Nuremberskom suđenju za ratne zločince, broj žrtava procjenjuje se 28. ožujka 1944. godine s 2.014 u 22 sela.
Dana 9. studenog 1944. Otto Kumm je postao Brigadeführer i glavni general Waffen-SSa. Povukao se je sa SS divizijom "Princ Eugen" u Mađarsku.
Od 6. do 16. ožujka 1945. godine postaje Otto Kumm zapovjednik 1. SS divizije "Leibstandarte SS Adolf Hitler" (LSSAH), koju je preuzeo nakon ranjavanja Wilhelma Mohnkea početkom veljače.
Sudjelovao je u operaciji "Frühlingserwachen", posljednjoj većoj njemačkoj ofenzivi II. svjetskog rata na području Balatona, što bi, između ostalog, trebalo osigurati lokalne naftne bušotine i rezerve goriva za njemačku ratnu ekonomiju.
Unatoč početnim dobitkom zemljišta, operacija je bila neuspješna.
6. oklopna vojska pod Seppom Dietrichom i LSSAH pod Otto Kummom su se morali povući u Beč.
Nakon što je zarobljen, Kumm je, prebačen u američki logor Dachau i nakon toga bio ispitivan više od pola godine u Nürnbergu kao svjedok u procesu protiv generala u jugoistočnoj Europi, a potom je poslan natrag u Dachau.
Prema njegovu vlastitom priopćenju, izbjegao je izručenje u Jugoslaviju bježanjem preko zida logora Dachaua.
1. siječnja 1949. u Hamburgu je osnovano od oko 50 osoba "Kameradschaftsgruppe der Waffen-SS" (Drugarska grupa Waffen-SSa). Vjerojatno počevši od rujna 1950. pna djeluje kao „Hilfsgemeinschaft auf Gegenseitigkeit (HIAG)" (zajednica uzajamne pomoći (HIAG)). Kumm je postao prvi predsjednik.
Kumm je objavio dvije knjige o SS diviziji "Prinz Eugen" godine 1978. i 1983.
Izdane su se u izdavačkoj kući Munin, koju je osnovao HIAG.
|
|
|
|
|
VITEZ AUGUST SCHMIDTHUBER :
|
|

|
August Schmidhuber (rođen 8. svibnja 1901. u Augsburgu, † 19. veljače 1947. u Beogradu) bio je njemački general Waffen SSa.
Schmidhuber je bio sin državnog dužnosnika.
Poslije tri godine stjecanja naukovanja bio je pivar.
Već 5. svibnja 1919. godine odlazi za 12 godina u Reichswehr, gdje je nakon osnovne obuke bio dodijeljen puškoj pukovniji 42. Iste je godine je pripadao slobodnom korpusu "Epp".
U sklopu Reichswehra Schmidhubera se kasnije preselio u 11. kompaniju Planinarske pukovnije 19, gdje je do 1. studenoga 1926. porastao u Oberfeldwebela.
Nakon dvanaestogodišnje službe, Schmidhuber je 4. svibnja 1931. napustio vojsku i nastavio svoj posao kao pivar.
Također se pridružio Bavarskoj Narodnoj Stranci i vodio je kao okružni upravitelj za okrug Lindau.
Nakon što je imenovan za SS Sturmbannführera 30. siječnja 1939. godine, Schmidhuber je u svibnju iste godine zapovjedio I. bojnom pukovnije "Germania" Wernera Dörfflera-Schubanda. Među ostalim, sudjelovao je na poljskim i zapadnim bojištu i za to dobio obje klase željeznog križa.
|
|
|
|
1. siječnja 1941. je postao zapovjednik Druge bojne 11. SS pješačke pukovnije, koju je u to vrijeme već vodio mjesec dana u zamjenistvu i napokon od 14. listopada 1941. godine osam dana i cijelu pukovniju, koja je zbog visokih gubitaka 22. listopada raspuštena i podijeljena na pukovnije "Der Führer" i "Deutschland" divizije "Das Reich".
Schmidhuber je ipak zapovijedao ostacima osoblja pukovnije sve dok se divizija nije preselila u travnju 1942. za osvježenje u Francusku.
|
|

|
U istom je mjesecu Schmidhuber bio dodijeljen SS diviziji "Prinz Eugen" i tamo postao zapovjednik SS-Gebirgsjäger-Regimenta 2 (kasnije SS-Freiwilligen-Gebirgsjäger-Regiment 14).
U toj je funkciji promaknuz za SS-Standartenführera 20. travnja 1943. godine i nagrađen u kolovozu s njemačkim križem u zlatu. 17. travnja 1944. Schmidhuber je imenovan zapovjednikom divizije "Skanderbeg" i ppostaje 21. lipnja 1944. SS-Oberführer.
Kao i SS divizija "Prinz Eugen" je SS divizija "Skanderbeg", joja se je sastojala od albanski dobrovoljaca i njemačke granične službe, bila iznimno brutalna protiv navodnih i stvarnih partizana i lokalnog stanovništva.
U daljnjem tijeku rata, SS divizija "Skanderbeg" je razbijena, između ostalog, dezertiranjem pogotovo na prijelazu 1944./45. godine, nakon čega je bila raspuštena i ostaci su dodjeleni SS diviziji "Prinz Eugen".
Schmidhuber je bio imenovan 20. siječnja 1945. kao nasljednik zapovjednika Otto Kumm SS divizije "Prinz Eugen" i bio je an toj dužini još SS-Brigadeführer i glavni general Waffen-SSa.
Na kraju rata pao je u sovjetsko zatočeništvo u Sloveniji i prebačen u Beograd, gdje je osuđen na smrt zbog njegove uloge navodnim u ratnim zločinima na "Balkanu" i ubijen od jugo-srpske ruke 19. veljače 1947. godine.
|
|
|
|
|
MAGAZIN VOJNIČKE UDRUGE “PRINC EUGEN” NAKON II. SVIJETSKOG RATA :
|
|

|
Kao što su u Njemačkoj prijašnji pripadnici SS divizije Handžar imalji svoju vojničku udrugu su imali i prijašnji pripadnici 7. SS divizije “Princ Eugen” svoju vojničku udrugu.
Lijevo vidite magazin udruge s imenom “Eberschwanger Rundbrief”.
|
|
|
|
|
IZDANJE NJEMAČKE NARODNE SKUPINE ZA SS DIVIZIJU “PRINC EUGEN” :
|
|
Dolje : Njemačka Narodna Skupina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je izdala 1943 za pristup u SS diviziju “Prinz Eugen” sljedeće pretiske na njemačkim markama za “Dan Wehrmachta”.
|
|
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
Opis :
|
Boja :
|
Godina :
|
Količina :
|
Posebnost :
|
Čista :
|
Žigosana :
|
|
|
|
|
|
|
|
3 + 2 Reichsmark
|
Crnosiena
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
4 + 3 Reichsmark
|
Crnonarančastosmeđa
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
5 + 4 Reichsmark
|
Tamnozelena
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
6 + 9 Reichsmark
|
Crnoljubičasta
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
8 + 7 Reichsmark
|
Crnonarančastocrvena
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
12 + 8 Reichsmark
|
Tamnocrvenokarmin
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
15 + 10 Reichsmark
|
Tamnosmedecrvena
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
20 + 14 Reichsmark
|
Tamnosivoplava
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
25 + 15 Reichsmark
|
Crnoultramarin
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
30 + 30 Reichsmark
|
Crnožutozelena
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
40 + 40 Reichsmark
|
Tamnosivoljubičasta
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
50 + 50 Reichsmark
|
Crnoplavozelena
|
1943
|
500
|
|
60.00 €
|
|
|
|
|
|
Dolje : Njemačka Narodna Skupina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je izdala 1944 za pristup u SS diviziju “Prinz Eugen” sljedeće pretiske na njemačkim markama za “Dan Wehrmachta”.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
Opis :
|
Boja :
|
Godina :
|
Količina :
|
Posebnost :
|
Čista :
|
Žigosana :
|
|
|
|
|
|
|
|
3 + 2 Reichsmark
|
Smeđecrna
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
4 + 3 Reichsmark
|
Tamnoplava
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
5 + 3 Reichsmark
|
Tamnozelena
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
6 + 4 Reichsmark
|
Tamnoljubičasta
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
8 + 4 Reichsmark
|
Ružičastocrvena
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
10 + 5 Reichsmark
|
Crnosmeđa
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
12 + 6 Reichsmark
|
Karmincrvena
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
15 + 10 Reichsmark
|
Ljubičastokarmin
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
16 + 10 Reichsmark
|
Zelenoplava
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
20 + 10 Reichsmark
|
Tamnoplava
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
24 + 10 Reichsmark
|
Svijetlosmeđa
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
25 + 15 Reichsmark
|
Plavoljubičasta
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
30 + 20 Reichsmark
|
Sivozelena
|
1944
|
300
|
|
75.00 €
|
|
|
|
|
|
U bečkim pregovorima od 20. do 22. travnja određena je teritorijalna podjela Jugoslavije i aneksije pojedinih sila. Njemačka je dobila dio sjeverne Slovenije, Gornje Kranjske i bivšeg koruškog i štajerskog područja Podunavske monarhije, dok je Italija dobila ne samo Donju Karniolu, neke dalmatinske otoke ali i dio hrvatske obale. Mađarska je obuhvatila Mur područja i zapadnu Vojvodinu. Bugarska je dobila Makedoniju. Dio zapadne Makedonije otišao je u vezu s Italijom u osobnoj uniji Velike Albanije. Na Cetinju je 12. lipnja 1941. proglasila "Ustavotvorna narodna skupština" neovisnost Crne Gore, također usko povezane s Italijom. Ostatak Srbije bio je pod njemačkom vojnom upravom. Nakon što se je proglasila Nezavisna Država Hrvatska potvrđena je u svojim povijesnim granicama. Ova se okolnost često potpuno zanemaruje, jer se lažno uvijek govori da je Hrvatska bila instalacija njemačkog Reicha.
Poglavnik dr. Ante Pavelić nakon što je preuzeo dužnost, odmah je započeo pregovore s predstavnicima hrvatski Nijemaca o statusu njemačkih državljana. Kao prvi znak koncesije imenovao je Poglavnik dr. Ante Pavelić odvjetnika Dr. Jakob Elicker kao velikog župana skoro cijelog Srijema obuhvatne župe Vuka.
Prvi zakon od 21. 6. 1941. proglasio je Njemačku Narodnu Skupinu osobom javnog prava i zajamčio svim pripadnicima ravnopravnost s Hrvatima na području javnog i privatnog života, kao i "neograničeno očuvanje njihove njemačke nacionalnosti i nesmetano priznavanje svog nacionalsocijalističkog uvjerenja”. Dana 31. srpnja 1941. Njemačkoj Narodnoj Skupini dozvoljeno je uspostaviti vojnu formaciju, takozvanu Einsatzstaffel, unutar Ustaša, koja je bila pod zapovjednistvom hrvatskog generalštaba.
Pravni status vođe Njemačke Narodne Skupine Branimira Altgayera utvrđen je 30. listopada 1941., kada je dobio dužnost i ovlasti državnog ravnatelja. U unutarnjim poslovima etničke skupine, dekretom od 30.10.1941. Altgayer je izrekao "zakon o uredbi u okviru zakona" (čl. 4.), čime je sav raspon političkog, društvenog i ekonomskog života hrvatskih Nijemaca prepušten pravnom poretku.
Lingvistička regulativa omogućila je uporabu u javnom životu riječi i pisanja; u administrativnim jedinicama s više od dvadeset posto njemačkog stanovništva hrvatski i njemački smatrani su jednakim službenim jezicima, a javne obavijesti, natpisi, obrasci itd. trebali bi se održavati na dva jezika. U okruzima s više od deset posto njemačkog stanovništva Nijemcima je bilo dopušteno da koriste svoj jezik u službenom prometu. U njemačkim se naseljima, u najvećoj mogućoj mjeri, koriste njemački službenici, kako to zahtijeva dispozicija njemačkih državnih službenika (članak 5.). Njihove prijave za zapošljavanje bile su podložne procjeni vodstva etničkih grupa i ustaškog stožera; Na zakletvi su obećali "čuvati vjeru njemačkom narodu i vođi, kao i državi Hrvatskoj i Poglavniku". Samo u dogovoru s vođom etničke skupine, oni mogu biti premješteni, suspendirani, umirovljeni i otpušteni.
Reorganizacija školskog sustava u Njemačkoj Narodnoj Skupini nije dala potpunu autonomiju škole, već ju je stavila pod vlastiti odjel u Ministarstvu obrazovanja Nezavisne Države Hrvatske, gdje su se pripremali kurikulumi i udžbenici. Na prijedlog Altgayera, njezin je vođa postao bivši rektor njemačke zagrebačke gimnazije, H. Kühn. Škole su ostale državne institucije. Prijem djece se odvijao bez daljnje formalnosti na temelju etničke iskaznice koju je izdala Njemačka Narodna Skupina. Na mjestima u kojima je živjelo najmanje 20 školske djece u krugu od 8 km, trebalo je uspostaviti njemačku osnovnu školu. Ako je bilo samo 10 njemačke djece, tada bi se morale uspostaviti improvizirane škole, s manje od 10 njemačke djece, takozvane "školske baze" za njemačke nastavnike.
Pored toga, Njemačkoj Narodnoj Skupini, u koordinaciji s Ministarstvom obrazovanja, bilo je dopušteno da vodi škole i učitelje "o svom trošku", dok su u protivnom bili plaćeni kao državni službenici hrvatske države. Do 1944. godine, njemački školski sustav sastojao se od oko 300 narodnih i improviziranih škola, zavoda za osposobljavanje učitelja u Osijeku, dvije gimnazije u Osijeku i Rumi, trgovačke akademije u Zemunu, osam srednjih škola i privatne protestantske srednje škole u Zagrebu.
8. svibnja 1941. Altgayer je već izdao privremene organizacijske propise po načelu "bezuvjetnog vođe", u kojima su uspostavljeni različiti uredi vodstva Njemačke Narodne Skupine sa sjedištem u Osijeku i službama za vezu s hrvatskom vladom. Područje njemačkog naselja bilo je podijeljeno na četvrti pod Kreisleitern i Ortsgruppen pod Ortsleitern, dok su u selima s manje od deset njemačkih obitelji uspostavljene takozvane "baze". U "Landesbauernschaft" i "Gemeinschaft der gewerblichen Wirtschaft" stvorene su stručne institucije u kojima je članstvo bilo obavezno. Društveno-političke zadatke vršila je "njemačka radna zajednica" po uzoru na "Arbeitsfront". Kao posljedica uništenja jugo-srpske države došlo je i do preusmjeravanja hrvatsko-njemačkoga zadružnog sustava, koji je od tada imao glavu u Osijeku u „Savez njemačkih seljačkih i trgovačkih zadruga u Hrvatskoj“. To je obuhvatilo oko 300 zadruga u proljeće 1942.
Kao "organizacija za političku selekciju", koja se je smatrala "jedinim nositeljem političke volje njemačke etničke skupine", pokrenut je "Nationalsozialistische Deutsche Gefolgschaft in Kroatien (NSDGK)" kojoj su morali pripadati svi šefovi odjela etničke skupine. Osim "Deutschen Mannschaft", vojne organizacije koja je bila sastavljena od muškaraca u dobi od 18 do 45 godina, "Deutschen Frauenschaft" čiji su članovi regrutovani iz "Allgemeinen Frauengemeinschaft" i "Stamm-DJ", NSDGKu su sva udruženja bila automatski uključena. Djeca od 4 do 10 godina već su grupirana u "Kindergruppen" prije ulaska u "Deutsche Jungvolk" i "Jungmädelbund". "S obzirom na posebnu situaciju Njemačke Narodne Skupine", Altgayer više puta tražio da se strogo primjenjuju Nürnberški zakoni.
Status hrvatski Nijemaca se je mogao usporediti sa statusom Nijemaca u Slovačkoj.
Oružani sukob sa partizanima i četnicima su osjetili pogotovo Nijemci, jer su Titovi partizani i u partizane preobučeni četnici iz Srbije otišli ravno na područje Nezavisne Države Hrvatske s njemačkim stanovništvom. Manje ugrožena, zatvorenija naselja u slavonskim i srijemskim krajevima mogla su se sa "Einsatzstaffel", koju je Poglavnik legalizirao u srpnju, i oružanom lokalnom zaštitom, u kojoj je od ljeta 1942. cjelokupno muško stanovništvo sela ujedinjeno, bolje braniti.
"Einsatzstaffel" bio je pod stegovnom nadležnošću Altgayera, koji je prenio preko Landesmannschaftsführera SS-Obersturmführer Lichtenbergera, njegove naredbe i preuzeo zaštitu njemačkih naselja.
Sjedište je bilo u Osijeku, uključujući i "Stabswache", zapovjedni bataljon "Prinz Eugen" koji je formiran u listopadu 1941. godine sa šest četa od ukupno oko 1500 ljudi i tri bataljona spremnosti "Ludwig von Baden". "General Laudon" i „Emanuel von Bayern“ formirani su do kraja kolovoza 1942. godine, svaki s četiri čete, ukupno oko 1800 vojnika, regrutirani iz dobrovoljaca od 17 do 22 godine, a njima je bio uračuvan hrvatski vojni rok. Sve su jedinice bile u akciji protiv partizana. Podržala su ih od prosinca 1941. dva bataljona njemačkih lovaca i željezničkih-žaštitara koji su tijekom 1942. ojačani u tri bataljona.
Svi su članovi tih formacija bili prebaćeni do proljeća 1943. u Waffen SS, a starije generacije Njemačke Narodne Skupine morale su popuniti te bataljone. Stoga je lokalna zaštita reorganizirana u veljači 1943. u "Heimatwache der Deutschen Volksgruppe" za sve muškarce od 16 do 60 godina.
Zbog sve vidljivijih partizanskih napada se je uključio Himmler iste godine.
Njemačka Narodna Skupina i Altgayerovo osoblje bili su podređeni neposrednom Himmlerovom podređenom "predstavniku RFSS-a" pri "opunomoćenom njemačkom generalu u Hrvatskoj", SS Brigadeführeru Kammerhofer, koji je na tom mjestu imenovan u Zagrebu, trebao je "osigurati konačno umirenje" područja "oslobođenog od partizanskih postrojbi".
Prema podacima rukovodstva Njemačke Narodne Skupine u listopadu 1941. bilo je oko 1200 muškaraca u Waffen-SSu.
Internim sporazumima Waffen-SSa prvotno je dodijeljen udio od deset posto svih regrutirani hrvatskih Nijemaca, što ona, međutim, nikako nije bilo dosta. Himmlerovo inzistiranje na iskorištavanju narodnih rezervi ljudi jugoistočne Europe isključivo za SS konačno je uspjelo u svibnju 1942. postići OKW zapovjedništvo u kojem su "regrutivanje i obuka sposobnih Volksdeutschera u jugoistočnoj regiji" bio jedino zadatak Waffen-SSa.
Ne čekajući stupanje na snagu sporazuma, SSovska novačka komisija je već započela svoju aktivnost u Osijeku 1.9.1942., iako je Altgayerov - također još uvijek preuranjen - poziv za saziv bio datiran tek 15.9.1942. Prije toga se je trebalo zavrsiti preseljenje Nijemaca (takotvani "Streudeutschtum") u bosanskim dijelu Nezavisne Države Hrvatske.
|
|

|

|
Lijevo : Kune Nezavisne Države Hrvatske koje su koristili u SS diviziji “Princ Eugen”, preštampane sa žigom SSa.
|
|
|
|
Do sredine listopada prikupljeno je 15.000 muškaraca koji su prebačeni u Waffen-SS i aktivne policijske jedinice SS-a u Reichu. Cijeli "Einsatzstaffel" i njemački Domobrani, prebačeni su u SS diviziju "Prinz Eugen", pri čemu se vodstvo Njemačke Narodne Skupine osjećalo obveznim za novo, odlučno produženje obveze vojne službe. S druge strane, plan o osnivanju hrvatsko-njemačke "SS brigade" propao je zbog Hitlerovog odbijanja, koji nije htjeo imati probleme radi toga s Poglavnikom dr. Ante Pavelićem. Regruti su bili raspodijeljen u razne SS jedinice, uključujući SS diviziju "Prinz Eugen" i SS žandarmeriju.
U to je vrijeme pripadalo Waffen-SSu : 17538 muškaraca, njemačkom Wehrmachtu : 1386, hrvatskom Domobranstvu : 2636, vojnim formacijama Njemačke Narodne Skupine : 3488 muškaraca. Pored tih 25048 hrvatskih Nijemaca bilo je 410 hrvatskih Nijemaca pripadnika hrvatske Državne Radne Službe, 2200 članova „Organizacije Todt“ i oko 4500 radnika. Materijalna opskrba članova obitelji vojnika Waffen SS ostala je neprestana. Strašna monetarna devalvacija snažno ju je pogodila, tako da je u siječnju 1944. Himmler bio primoran narediti da socijalna sredstva budu zamijenjena tjednim obrocima hrane.
Prema „Godišnjaku njemačke nacionalne grupe u Hrvatskoj“ iz 1943. godine, broj članova njemačke mladeži u Hrvatskoj iznosio je više od 15.000. Poput Hitlerove omladine, i ona je imala svoju konjicu, moto-sport-jedinice i jedinice-jedrilice.
Volksdeutscheeri su također bili integrirani u hrvatske jedinice, npr. kao u :
- Jedinicima koje govore njemački jezik u hrvatskoj Državnoj Radnoj Službi
- Njemački zaštitni željeznicki-bataljon
- Njemački lovački bataljon u hrvatskim Domobranima
|
|
|
|
|
|
1991 godine je vojna udruga Handschar (Handžar) izdala kovanice u suradnji sa Višnjom Pavelić, kčeri Poglavnika dr. Ante Pavelića :
|
|
25 Banica, avers :
|
25 Banica, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
25 Banica (23,3 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000). Samo privatna prodaja. Ako ste zainteresirani, napisite nam eMail - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : 50 priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
50 Banica, avers :
|
50 Banica, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
50 Banica (24,3 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Hrvatski ratnik.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
1 Kuna, avers :
|
1 Kuna, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
1 Kuna (25,7 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Handžar divizija.
Kupi ovdje : 
|
|
|
1 Kuna, avers :
|
1 Kuna, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
1 Kuna (25,7 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Tri srca junačka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
2 Kune, avers :
|
2 Kune, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
2 Kune (28 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : grb HOSa.
Kupi ovdje : 
|
|
|
2 Kune, avers :
|
2 Kune, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
2 Kune (28 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : grb Državne Radne Službe.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
5 Kuna, avers :
|
5 Kuna, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
5 Kuna (30 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Marija Oršić.
Kupi ovdje : 
|
|
|
5 Kuna, avers :
|
5 Kuna, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
5 Kuna (30 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Frane Tente.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
10 Kuna, avers :
|
10 Kuna, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
10 Kuna (32 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Čuvaj se Četnika i Partizana.
Kupi ovdje : 
|
|
|
10 Kuna, avers :
|
10 Kuna, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
10 Kuna (32 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Crna legija i Vitez Jure Francetić.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
50 Kuna, avers :
|
50 Kuna, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
50 Kuna (32 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Poglavnik Dr. Ante Pavelić.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
Iste godine je izašla kovanica od 5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”.
Ta kovanica je irađena u istim 4 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.
Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).
|
|
5 Kuna, avers :
|
5 Kuna, revers :
|

|

|
Slika uskoro ...
|
Slika uskoro ...
|
|
|
5 Kuna (30 mm). Od kovanica postoje :
- 40 komada u patiniranom mesingu - 40 komada u “staro srebo”-čeliku - 40 komada u niklu - 40 komada u patiniranom bakru - 30 komada u srebru (999/1000) - 10 komada u zlatu (999/1000)
Revers : Depeche Mode “Violator”.
Kupi ovdje : 
|
|
|
|
|
|
|