Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Frane Tente, ubijen od jugo-srpski okupatora Nezavisne Države Hrvatske :

Rodio se je 1928. godine, od oca Nikole, financijskog službenika rodom iz Mravinaca i majke Darinke r. Čulić, kućanice iz Splita. Imao je dvojicu braće te tri sestre. Živjeli su u skromnom domu na Gripama.

Najstariji Franin brat Maksimilijan, bio je pripadnik Ustaške vojnice, s činom dovodnika. Britanci su ga nakon rata zarobili na Bleiburgu i predali partizanima, nakon čega je njegova sudbina nepoznata. Smatra se da je strijeljan u okolici Šentvida. Frane Tente pristupa 1944. godine u Ustašku mladež, a zatim prelazi u jurišnike u kojima je ostao do pada Splita. Bježeći pred partizanima, sedamnaestogodišnji Frane Tente dijelio je sudbinu brojnih Hrvata koji su prošli Svibanjsku katastrofu. Kod Dravograda je zarobljen, te je na Križnom putu doveden do Zagreba, a zatim do Bjelovara. Imao je više sreće od brata: iz bjelovarskog logora pušten je kući u Split.

Po dolasku u Split nastavlja pohađati Klasičnu gimnaziju, gdje upisuje 5.a razred. Prvi put uhićen je u noći s 19. na 20. srpnja 1946., prilikom pretresa njegovog doma, nakon što je na zgradi splitske gimnazije oslikao lik Poglavnika dr. Ante Pavelića povodom njegova imendana. Na temelju sačuvanih podataka ne može se precizno zaključiti duljina boravka u istražnom zatvoru, ali kako je Frane Tente dao treći iskaz 5. kolovoza 1946, trajanje istražnog zatvora je iznosilo više od dva tjedna. Prema dostupnim podacima u arhivima UDBE, koji su često proturječni, Frane se povezao s grupom mladića i djevojaka u drugoj polovini 1946. godine. Oni su osnovali Hrvatski oslobodilački pokret i sastajali se po kućama kako bi dogovorili otpor komunističkom režimu. Taj otpor, po izjavama svjedoka bio je pisanje i dijeljenje letaka, kao i crtanje grafita i parola.

Nakon što ga je OZNA pustila, Frane Tente je u Splitu je nastavio pohađati Klasičnu gimnaziju. Bio je učenik sedmog razreda.

Simbolika vrha Marjana bila je hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se do danas. Predstavljala je prkos nenarodnim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji na vrh je stavljena jugoslavenska zastava. Tu je bila prigoda za iskaz prosvjeda. S tom skupinom istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman (21, poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije), Vjekoslav Matijević (20) i Frane Tente (19)) upustio se u prosvjednu akciju 10. travnja 1947. (na 6. godišnjicu osnivanja Nezavisne Države Hrvatske) godine na vrhu Marjanu je skinuo jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak. Akcija je izazvala šok. Istraga je počela. Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Prvi je uhićen Bettini, 29. travnja, a do 18. svibnja svi su bili u splitskome zatvoru, među njima i Tente. Iako su svi bili maloljetni, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Presuda je uslijedila vrlo brzo. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudio je 27. svibnja. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama. Premda maloljetan, zatočen je u kaznionici u Lepoglavi.

Osuđen je, a u obrazloženji presude stajalo je da je osuđen i kažnjen jer je:

    sastavio i umnožio nekoliko parola i letaka s pozivom na nasilno rušenje postojećeg državnog uređenja

    razbacivao letke protunarodnog sadržaja u dvorištu gimnazije u Splitu

    skupa s drugima, na Marjanu skinuo jugoslavensku zastavu s petokrakom i digao hrvatsku zastavu bez zvijezde petokrake

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Frane Tente, ubijen od jugo-srpski okupatora Nezavisne Države Hrvatske. Kupi ovdje :

Presuda je sadržavala još toga. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ, sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa "Doli Tito" i "Živija HOP", dizanje bune među seljacima u Žeževici, nabavu sanitetskog materijala za odmetničke bande (za što su optužli Pensu), vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u odmetničke bande (za što su optužili Jakova Kirigina) i dr. Režimske Slobodna Dalmacija od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, a vješanje hrvatske zastave nazvala je "vješanje ustaške zastave", a akciju nazvala "izdajstvom ostataka fašizma".

Nakon presude Tente je sproveden u Šibenik, pa u kaznionicu u Lepoglavu, a nakon toga na prisilni rad na izgradnju pruge Šamac - Sarajevo. Nakon toga nastavio je odsluženje petogodišnje kazne u Lepoglavi. Ondje je umro u nehumanim uvjetima. Lepoglavska kaznionica bila je na zlom glasu kao mučilište hrvatskih rodoljuba i disidenata: "milicionari su političke zatvorenike udarali šakama, čizmama, toljagama, željeznim šipkama. Gušili su ih, vezali lancima da im noge ne dopru do poda, fiksirali im noge uz glavu, bacali ih polugole u ledene samice, izvodili ih na hinjene egzekucije, ozljeđivali ih. Osuđenik nije znao kada će biti prozvan i tučen, a u prvim poslijeratnim godinama ni kada će biti odveden na obližnju pješčaru i ubijen." Ondašnji upravitelj je bio major KNOJ-a Josip Špiranec. Upravitelj je bio na zlu glasu: primjerice, osobno je izradio nacrte za tri vrste okova: od 12 kg, od 20 kg i od 50 kg. Smatra se da je upravitelj kaznionice odgovoran za smrt najmanje dvjestotinjak ljudi. Tijekom zime 1946./47. po zapovijedi upravitelja kaznionice Frane Tente je zatvoren u samici. Tenti su stražari zapovijedili skinuti svu odjeću osim donjeg rublja. Potom su mu na noge stavili okove i odveli u visoku prostoriju bez stakla u kojoj su ga zatvorili. Prethodno su pod zalili su vodom, da se stvori led. Iste zime, veljače 1948., Frane Tente umro je od upale pluća. Drugi dokumenti pisali su da je Tente umro u dvadesetoj godini 8. studenog 1948. godine u 16 sati. U zatvorskom izvješću stajalo je da je umro od "vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna". Franino tijelo nikad nisu vratili, pa mu se ni do danas ne zna za grob.

Detalje o smrti nije se moglo doznati u potpunosti, nego tek u sitnim fragmentima. Obitelji je Franine zadnje dane prepričao Franin suborac i supatnik Vjekoslav Matijević, koji je 1947. skupa s Franom razvio hrvatski barjak na Marjanu.

Sudbina obitelji Tente indikativna je za sudbinu hrvatskog naroda u drugom svjetskom ratu: dio obitelji strijeljali su nacisti iz SS divizije Prinz Eugen na splitskome Trsteniku, drugi su poginuli sramotno kao izdajnici svog naroda u partizanima, treći kao vojnici Nezavisne Države Hrvatske, četvrti su poput Frane bili žrtve jugokomunističkih obračuna s političkim neistomišljenicima.

Godine 2015. je godine splitska udruga Udruga Urbana desnica pokrenula inicijativu za dodjelom ulice Frani Tenti. Najavili su da će na godišnjicu njegove smrti 8. studenog podnijeto službeni prijedlog gradskoj vlasti za imenovanjem jedne ulice u spomen na Franu Tentu, a murali u čast Frani Tenti u čast već krajem ljeta 2015. oslikani su u Splitu i Mravincima.

O akciji je desetljećima poslije posvjedočio Nikola Pensa :

»Sastajali smo se u nekoga od nas kući i sanjali slobodnu Hrvatsku, pokušavali nešto napraviti širenjem glasa o potrebi za hrvatskom nezavisnošću u tadašnjem komunističkom teroru. Tako smo Frane Bettini i ja došli na ideju da desetoga travnja zamijenimo jugoslavensku zastavu na Marjanu hrvatskom trobojnicom. Zašto deseti travnja? Ne zbog veličanja Nezavisne Države Hrvatske nego zbog jedinog datuma koji je u to vrijeme asocirao da je Hrvatska ostvarila državnost. ... Bettini i ja smo noću došli na Marjan, ali je puhala strahovita lebićada, dizala se nevera, a mi nismo imali nikakav alat i odustali smo. A onda je Bettini sam, da nije rekao ni meni ni ikome iz skupine, došao u ranu zoru i promijenio zastave. Osvanuo je sunčani dan, a s njime i hrvatska trobojnica na Marjanu i Splitom se brzo pročuo glas o akciji. To je za komuniste bio ogroman šok. Pisalo se tada kako je izvješena ustaška zastava, jer je u to vrijeme sve hrvatsko proglašavano ustaškim. Ali to je zapravo značilo da hrvatski narod nije pobijeđen i ušutkan u pravu na svoju državu i slobodu.«

Grad Split je na 70. obljetnicu smrti Frane Tente, 8. studenoga 2018., podigao hrvatsku zastavu u čast Frane Tente. Iz Grada Splita poručili su "Danas smo podigli hrvatsku zastavu na Prvi Marjanski vrh, na kojemu su Frane Tente i njegovi prijatelji 1947. godine podigli hrvatsku zastavu bez zvijezde. Komunističke vlasti osudile su ih zbog tog “neprijateljskog čina”, a na današnji dan prije 70 godina u kaznionici u Lepoglavi, nakon mučenja Frane Tente je umro ".

U spomen na Franu naveli su i novu inačice pjesme Marjane, Marjane.