Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

13. SS oružana gorska divizija "Handžar" :

Vođa SS-a (Schutzstaffel) Heinrich Himmler bio je oduševljen s idejom da je hrvatski narod arijskog porijekla čiji su pretci bili Goti ili Perzijci. Isto tako, Himmler je stvaranjem muslimanske divizije želio privesti muslimanske nacije u Svijetu da se priklone nacističkoj ideologiji. "Kroz hrvatsko-bosansku diviziju, naša je želja da pružimo ruke Muslimanima širom svijeta, čiji je broj trenutno 350 milijuna i koji su spremni da se oslobode Britanskog Kraljevstva." Himmler je želio osnovati muslimansku diviziju čiji bi glavni cilj bila borba protiv Titovih partizana u Bosni da bi osigurali sigurniji život Njemačke manjine u Srijemu. Himmler je, želeći održati dobre odnose s Nezavisnom Državom Hrvatskom, poslao u Zagreb svoga pregovarača Generala Edmunda Glaisea von Horstenaua i nakon kraćih pregovora dobio podršku za osnivanje divizije, ali s poduvjetom da divizija nosi hrvatski grb i da u imenu stoji da je divizija hrvatska.

Himmler je osigurao jeruzalemskog muftiju Hadži Mohammed Amin al-Husseini da putuje na prostor Nezavisne Države Hrvatske. Husseini je bio veliki zagovarač nacističke ideologije, a i sam je bio protjeran sa prostora tadašnje Palestine od strane Velike Britanije jer je vodio pobune protiv izraelskih doseljenika. Ovo je urodilo velikim plodom jer su Bošnjaci pritisnuti četničkim genocidom počeli masovno vojačenje u SS. Manji broj Bošnjaka pridružio se tzv. Narodnooslobodliačkom pokretu (NOP), ali je većina podržavala novačenje u SS jer su još uvijek nosili svježe uspomene na savezništvo partizana i četnika na nekim dijelovima Bosne. Iako su lokalni imami podržavali odlazak mladih u SS jedinice, u nekim dijelovima Nezavisne Države Hrvatske novačenje nije išlo kako treba. U Travniku su Nijemci upali u lokalnu džamiju i poveli sa sobom sve džematlije koji su mogli poslužiti u Handžar diviziji. Veliki broj ovih novaka je pobjegao iz divizije u narednih nekoliko dana. Bio je veliki i broj onih koji su pripadali domobranskim i ustaškim jedinicama koji su prebjegli služiti u SS formacijama jer je plaća i uniforma bila bolja od one u hrvatskoj vojsci. I pored svega ovoga, Himmlerovi novaci su uspjeli okupiti i osnovati najveću Waffen SS diviziju.

Handžar divizija je brojala :

u prosincu 1943. godine 21.065 vojnika,

u lipnju 1944. godine 19.136 vojnika

u prosincu 1944. godine 12.793 vojnika.

Sastav divizije :

- SS-Waffen-Gebirgsjäger-Regiment der SS 27 (27. gorska lovačka pukovnija Waffen SS-a)

- SS-Waffen-Gebirgsjäger-Regiment der SS 28 (28. gorska lovačka pukovnija Waffen SS-a)

- SS-Waffen-Artillerie-Regiment der SS 13 (13. topnička pukovnija Waffen SS-a)

- SS-Panzerjäger-Abteilung 13 (13. SS odred lovaca na tenkove)

- SS-Aufklärungs-Abteilung (mot) 13 (13. SS izviđački odred (motorizirani))

- Waffen-Gebirgs-Pionier-Abteilung der SS 13 (13. gorski pionirski SS odred)

- Waffen-Gebirgs-Nachrichten-Abteilung der SS 13 (13. obavještajni odred SS-a)

- Waffen-Flak-Abteilung der SS 13 (13. protuzrakoplovni odred)

- SS-Nachrichten-Abteilung 13 (13. SS obavještajni odred)

- Kroatische SS-Radfahr-Bataillon (Hrvatska SS biciklistička bojna)

- Kroatische SS-Kradschützen-Bataillon (Hrvatska SS motorizirano-pješačka bojna)

- SS-Divisionsnachschubtruppen 13

- Versorgungs-Regiment Stab 13 (13. stožer opskrbničke pukovnije)

- SS-Verwaltungs-Bataillon 13 (13. SS administracijska bojna)

- SS-Sanitäts-Abteilung 13 (13. SS sanitetski odred)

- SS-Krankenkraftwagenzug (sanitetski prijevoz)

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Veterinär-Kompanie 13 (13. SS dobrovoljačka gorska veteranska satnija)

- SS-Feldpostamt 13 (13. SS pošta)

- SS-Kriegsberichter-Zug 13 (13. SS vlak za ratno izvještavanje)

- SS-Feldgendarmerie-Trupp 13 (13. postrojba SS žandarmerije)

- SS-Feldersatz-Bataillon 13 (13. SS zamjenska bojna)

- SS-Kraftfahr-Lehr-Abteilung 13

Sastav divizije 1943. godine :

- Kroatisches SS-Freiwilligen-Gebirgsjäger-Regiment 1

- Kroatisches SS-Freiwilligen-Gebirgsjäger-Regiment 2

- Kroatisches SS-Freiwilligen-Gebirgs-Artillerie-Regiment

- Kroatische SS-Kavallerie-Abteilung

- Kroatische SS-Kradschützen-Bataillon

- Kroatische SS-Radfahr-Bataillon

- Kroatische SS-Panzer-Abteilung

- Kroatische SS-Panzerjäger-Abteilung

- Kroatische SS-Flak-Abteilung

- Kroatische SS-Pionier-Bataillon

- Kroatische SS-Nachrichten-Abteilung

U akcijama 1944. godine :

- SS-Freiwilligen-Gebirgsjäger-Regiment 27

- SS-Freiwilligen-Gebirgsjäger-Regiment 28

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Artillerie-Regiment 13

- SS-Aufklärungs-Abteilung 13

- SS-Panzerjäger-Abteilung 13

- SS-Freiwilligen-Flack-Abteilung 13

- SS-Pionier-Bataillon 13

- SS-Nachrichten-Abteilung 13

- SS-Gebirgsjäger-Ausb.u.Ers.Bataillon 13

- Panzer-Aufklärungs-Zug

Sastav divizije 1944. :

- SS-Waffen-Gebirgsjäger-Regiment der SS 27 (27. gorska lovačka pukovnija Waffen SS-a)

- SS-Waffen-Gebirgsjäger-Regiment der SS 28 (28. gorska lovačka pukovnija Waffen SS-a)

- SS-Waffen-Artillerie-Regiment der SS 13 (13. topnička pukovnija Waffen SS-a)

- SS-Panzerjäger-Abteilung 13 (13. SS odred lovaca na tenkove)

- SS-Aufklärungs-Abteilung (mot) 13 (13. SS izviđački odred (motorizirani))

- Waffen-Gebirgs-Pionier-Abteilung der SS 13 (13. oružani gorski pionirski SS odred)

- Waffen-Gebirgs-Nachrichten-Abteilung der SS 13 (13. oružani obavještajni odred SS-a)

- Waffen-Flak-Abteilung der SS 13 (13. oružani protu-zrakoplovni odred)

- SS-Nachrichten-Abteilung 13 (13. SS obavještajni odred)

- Kroatische SS-Radfahr-Bataillon (Hrvatska SS biciklistička bojna)

- Kroatische SS-Kradschützen-Bataillon (Hrvatska SS motorizirano-pješačka bojna)

- SS-Divisionsnachschubtruppen 13

- Versorgungs-Regiment Stab 13 (13. stožer opskrbničke pukovnije)

- SS-Verwaltungs-Bataillon 13 (13. SS administracijska bojna)

- SS-Sanitäts-Abteilung 13 (13. SS sanitarni odjel)

- SS-Krankenkraftwagenzug

- SS-Freiwilligen-Gebirgs-Veterinär-Kompanie 13 (13. SS dobrovoljačka gorska veteranska satnija)

- SS-Feldpostamt 13 (13. SS pošta)

- SS-Kriegsberichter-Zug 13  (13. SS vod za ratno izvještavanje)

- SS-Feldgendarmerie-Trupp 13 (13. postrojba SS žandarmerije)

- SS-Feldersatz-Bataillon 13 (13. SS zamjenska bojna)

- SS-Kraftfahr-Lehr-Abteilung 13

Gore : Dolazak Hrvata u Le Puy.

Vojni vrh Njemačke odredio je da se vojnici Handžar divizije obučavaju u južnoj Francuskoj sa sjedištem divizije u gradu Le Puy.

Prva skupina njemačkih novaka stigla je u Le Puy 3. srpnja 1943. godine.

Odmah po dolasku jedinice, sjedište jedinice prebačeno je u grad Mende.

Prva grupa hrvatskih novaka stigla je u Mende 10. srpnja 1943. godine. 15. srpnja počelo je tiskanje službenih novina divizije pod imenom „Handžar”.

Ime i znak Handžar su usvojeni kao oznaka divizije jer je ovaj znak bio vrlo prepoznatljiv vojnicima u diviziji i narodu u Bosni i Hercegovini.

Pukovnik Karl Gustav Sauberzweig je postavljen kao zapovijednik divizije 9. kolovoza 1943. godine.

Ostali časnički kadar činili su većinom Njemci s balkanskog prostora jer su poznavali materinski jezik vojnika divizije.

Za dočasnike uglavnom su postavljani Hrvati koji su imali iskustva iz Prvog svjetskog rata.

Obuka novih novaka nije išla lako. Velika skupina časnika i dočasnika nisu imali iskustvo potrebno za obučavanje jedne ogromne divizije.

Njemački časnici su računali na hrvatske imame, koji su bili u diviziji da pripomognu pri mentalnom obučavanju muslimanskih vojnika divizije.

Pa su tako provodili propagandu o „obitelji, novom svjetskom poretku, Führeru i vjeri”.

Vojnici su uvijek učili o tome kako bez ova četiri, nijedna od preostalih ideja nemože opstati sama.

Imami su najviše govorili i učili novake o borbi protiv komunizma u domovini.

Pobuna u Villefranche-de-Rouergueu :

U tijeku novačenja bilo je i osoba koje su pripadale Komunističkoj partiji Jugolsavije i koje su se uspjele upisati kao novaci u jedinice Handžar divizije. Ferid Džanić, Božo Jelenek, Luftija Dizdarević i Nikola Vukelić su aktivno planirali pobunu protiv SS divizije i svoju priliku su pronašli u rujnu 1943. godine. Plan je bio pobiti njemačke časnike i s ostatkom simpatizera se priključiti francuskom Pokretu otpora protiv Njemačke. Džanić kao vođa skupine imao je dva plana po kojima bi divizija pod njegovim zapovjedništvom ratovala u Sjevernoj Africi ili u Hrvatskoj ovisno o situaciji u Francuskoj u danima poslije pobune. Džanić je u izletima u grad Villefranche-de-Rouergue prije pobune došao u dodir s članovima francuske ilegale u hotelu Moderne, i kada je dobio potvrdu da će imati pomoć Britanaca i Francuza, odlučio se za djelovanje. Ta se pomoć ipak nikada nije pojavila, ali se ne zna je li to bilo točno ili ne jer je pobuna trajala samo nekoliko sati.

Pobunjenici su poslije ponoći upali u spavaće sobe časnika, uzeli im oružje i zarobili ih.

Isti su uspjeli privoliti i mali broj vojnika, koje su kasnije po gradu postavili kao stražu. U 16:10 pobunjenici su počeli ubijati časnike i dočasnike.

Njihova imena su:

17. rujna :

    Mujo Alispahić (SS-inženjerac)

    Karamanović (SS-vodnik)

    Jusup Vučjak (SS-kaplar)

    Zemko Banjić (SS-inženjerac)

    Ephraim Bašić (SS-inženjerac)

    Ismet Čefović (SS-inženjerac)

    Zeir Mehičić (SS-inženjerac)

    Meho Memišević (SS-inženjerac)

    Philipp Njimać (SS-inženjerac)

18. rujna :

    Nikola Vukelić (SS-narednik)

    Ivan Jurković (SS-vodnik),

    Alija Beganović (SS-kaplar)

    Mustafa Morić (SS-kaplar)

    Sulejman Silajdžić (SS-inženjerac)

28. rujna :

    Klaus Tilly

    Hasan Novkinić

    Sulja Sulčić

    neidentificirani vojnik

Osuđeni na prisilni rad i zatvor :

    Harnaga Delić (3 godine prisilnoga rada)

    Fejso Fejsagić (2 godine prisilnoga rada)

    Franjo Zagorac (3 godine zatvora)

    Hanko Brkić (1 i pol godinu zatvora)

    Husein Husić (1 godina zatvora)

    Fadil Kovačević (1 godina zatvora)

    Asim Tetarić (6 mjeseci zatvora)

    Salem Mahmutović (6 mjeseci zatvora)

    Osman Karailo (6 mjeseci zatvora)

    Hasan Usanović (6 mjeseci zatvora)

    Hasan Kekić (6 mjeseci zatvora)

    Mesut Zinko (5 mjeseci zatvora)

    Munib Karahodžić (3 mjeseca zatvora)

    Djemal Brušanović (2 mjeseca zatvora)

    Omer Dizdarović (2 mjeseca zatvora)

U slučaju vojnika Ismeta Kurtagića i Bećira Poturovića postupak je bio obustavljen.

Preživjeli svjedoci, naročito SS-ovac Hartmut Schmid, pričaju kako su osuđeni bili dostojanstveni i većina ih je umrla uzvikujući djelomično na hrvatskome jeziku : "Živjela Hrvatska!"

Pukovnik Karl Gustav Sauberzweig je postavljen kao zapovijednik divizije 9. kolovoza 1943. godine. Ostali časnički kadar činili su većinom Nijemci s balkanskog prostora jer su poznavali materinski jezik vojnika divizije. Za dočasnike uglavnom su postavljani Hrvati koji su imali iskustva iz Prvog svjetskog rata.

Njemački časnici su računali na hrvatske imame, koji su bili u diviziji da pripomognu pri mentalnom obučavanju muslimanskih vojnika divizije. Pa su tako provodili propagandu o „obitelji, novom svjetskom poretku, Führeru i vjeri”. Vojnici su uvijek učili o tome kako bez ova četiri, nijedna od preostalih ideja nemože opstati sama. Imami su najviše govorili i učili novake o borbi protiv komunizma u domovini.

S prodorom Crvene Armije i sve većim ruskim uspjesima, Handžar divizija je premještena na Istočno bojište što je uostalom naglasilo i kraj divizije jer su mnogi vojnici počeli bježati iz vodova nazad u Hrvatsku, ne želeći se boriti u drugim državama.

Od ostataka Handžar divizije formirana je 13. SS izvidnička bojna koja je krajem 1944. sudjelovala u Batinskoj bitci.

Handžar divizija se predala britanskim jedinicima 8. svibnja 1945. godine.

Vojna djelovanja :

Wegweiser : Akcija je počela u 4 ujutro 10. ožujka 1944. godine. Operacija Wegweiser je imala za cilj opkoliti i uništiti partizanske jedinice oko Jamene i Soljana. Nakon prodiranja u Jamene i Soljane oko 9 u jutro, jedinice divizije su zauzele i Vrbanju, Batrovce i Višnjićevo. Titove jedinice su se morale povući na jug preko rijeke Save. Ukupan broj poginulih partizana je bio 573 sa 82 zarobljenika.

Sava : Operacija Sava ili Prelazak preko Save je prva ofenziva koja je diviziju dovela u Bosnu. Prilikom prelaska preko rijeke, zapovijednik jedinice je na poklon svakom vojniku dao sliku Adolfa Hitlera s natpisom “Handžaru-udaraj”. Jedinice koje su prešle Savu preko Brčkog su zadobile i udarac minobacačima od strane partizanskih jedinica s nekoliko poginulih i ranjenih. 16. ožujka 1944. divizija je napala Bijeljinu i zauzela je bez većih borbi. Put Čelić-Lopare došao je pod protunapadnom vatrom 16. i 36. vojvođanske brigade i tu je je poginuo 201 partizan. Kod Gornjih Rahića divizija se sukobila sa 3. vojvođanskom brigadom gdje su život izgubila 124 partizana s 14 zarobljenih.

Osterei : 12. travnja divizija je pokrenula ofenzivu Osterei (Uskrsno jaje). U prva dva dana osvojena su mjesta Janja, Donje Trnovo i Ugljevik. Albanska bojna koja je bila pod zapovjedništvom Handžar divizije su zauzeli Majevicu i ovo je bila njihova poslijednja bitka pod kontrolom Handžar divizije. 17. travnja, ova bojna se priključila tek osnovanoj 21. oružanoj gorskoj diviziji SS-a „Skanderbeg”. Partizanska Tuzlanska brigada pretrpjela je ovdje veliki poraz i izgubila Gradačac te se i s tom akcijom završava ofenziva.

Maibaum : Operacija Maibaum je trebala biti ofenziva koja će srušiti sav otpor Trećeg bosanskog korpusa. Dio jedinica su postavljene na rijeci Drini da spriječe prelazak partizana u Srbiju i zauzme Zvornik. Drugi dio je trebao opkoliti i uzeti Tuzlu pa onda Vlasenicu dok su ostale jedinice trebale čistiti teren zauzet od strane Handžar divizije. 25. travnja je pao Zvornik sa minimalnim gubicima. 27. travnja SS divizija je ušla u Kladanj a sljedeći dan pala je i Vlasenica. 28. travnja je bila najveća i najžešća bitka između jedinica SS i partizana u Šekovićima. Bitka je trajala 24 sata sa velikim gubicima na obije strane.

Maiglöckchen : Divizija je 17. svibnja 1944., krenula na Jug kod Stolica. Tu su se sreli sa 17. Majevičkom brigadom koja je u bitki za Stolice pretrpjela poprilične gubitke od 16 mrtvih i 60 zarobljenih.

Ljeto 1944. : Nakon propalog plana da se unište Tito i partizani kod Drvara, Tito se odlučio na opći poziv na napad protiv neprijatelja širom Bosne i Hercegovine. Treći Bosanski Korpus je krenuo na ofenzivu protiv Handžar divizije s namjerom da zauzme izgubljeni prostor. U bitki na Loparama, partizani su potpuno uništili nekolike jedinica Handžar divizije. Bitka na Spreči 12. lipnja bila je bez čistog pobjednika. Handžar divizija je ovdje imala 205 mrtvih i 528 ranjenih dok su partizani imali oko 3000 mrtvih ali se taj broj nije mogao točnije utvrditi.

Gore :Hrvati katolici sa podignuta 3 prsta dok muslimani drže desni dlan na srcu.

Za sve crvene idijote i smrdljive balkansko-nomadske četnike : to je obićaj u njemačkoj vojsci!

PRISEGA HANDŽAR DIVIZIJE :

Na njemačkom jeziku :

"Ich schwöre dem Führer, Adolf Hitler, als Oberstem Befehlshaber der Deutschen Wehrmacht Treue und Tapferkeit.

Ich gelobe dem Führer und den von ihm bestimmten Vorgesetzten Gehorsam bis den Tod.

Ich schwöre zu Gott dem Allmächtigen, dass ich dem kroatischen Staat und dessen bevollmächtigtem Vertreter, dem Poglavnik, stets treu sein, die Interessen des kroatischen Volkes stets hüten und die Verfassung und die Gesetze des kroatischen Volkes immer achten werde."

Prijevod :

"Zaklinjem se Führeru, Adolfu Hitleru, kao vrhovnom zapovjedniku njemačkog Wehrmachta na odanost i hrabrost.

Zavjetujem se Führeru, kao i pretpostavljenima koje on odredi, na poslušnost do smrti.

Kunem se Bogom svemogućim da ću hrvatskoj državi i njezinom ovlaštenom predstavniku, Poglavniku, uvijek biti odan te da ću uvijek štititi interese hrvatskoga naroda i poštovati hrvatski Ustav i zakone."

Himna divizije :

Pjesma se pjeva uz melodiju “Bomben auf England” (Bombe na Englesku) :

“Pjesma ječi, sva se zemlja trese,

SS-vojska stupa roj u roj,

SS-vojska sveti barjak vije.

SS-vojska sve za narod svoj.

Daj mi ruku ti, draga Ivana,

oj s Bogom sad, oj s Bogom sad, oj s Bogom sad idem branit,

idem branit, idem branit mili,

rodni kraj, rodni kraj.

U boj smjelo vi SS-junaci

pokažite domovini put!

Pođite putem slavnih pradjedova

dok ne padne tiran klet i ljut.

Ljubav naša nek u srcu plamti,

i sa pjesmom pođimo u boj.

Za slobodu mile domovine

svaki rado dat će život svoj!”

Zapovjednici divizije :

- 2. 7. do 9. 8. 1943 : SS-Standartenführer Herbert von Obwurzer.

- 9. 8. 1943 do lipnja 1944 : SS-Brigadeführer und Generalmajor der Waffen-SS Karl-Gustav Sauberzweig.

- Lipanj 1944 do 8. 5. 1945 : SS-Brigadeführer und Generalmajor der Waffen-SS Desiderius Hampel.

Gore : Artur Phelps u Le Puy. Phelps je općenito bio zadovoljan što je vidio i trenutni status divizije.

Reichsführer SS Heinrich Himmler je posjetio diviziju u Truppenübungsplatz Neuhammer 12. siječanj 1944. godine.

Veliki jerusalemski muftija Amin al-Husseini u posjeti divizije 1943. godine :

EI-Huseiniju priređena je javna dobrodošlica pred Begovom džamijom nakon čega se obratio građanima na arapskom jeziku, a govor je prevodio Kasim Dobrača. El-Huseini je nastupio kao duhovni poglavar te je uputio muslimane da iz islama crpe svoje pouzdanje i svoju legitimaciju. M. Handžić zabilježit će da je u njemu “svaki musliman gledao svog vjerskog predstavnika, muftiju Palestine, koja trpi kao što i mi trpimo”, a njegov ih je govor u Sarajevu na džumi u Gazi-Husrevbegovoj džamiji toliko ganuo da su “mnogi skoro glasno plakali”. Muftija je rekao: “Veza vjerskog bratstva jedna je od najjačih veza među ljudima, islam je sve muslimane učinio braćom ma na kom kraju svijeta oni živjeli“.

“Ja sam došao među vas da vas posjetim, da osobno vidim vaše stanje i da o istom izvijestim islamski svijet i sva mjesta gdje bude trebalo. U ovim teškim prilikama ja vam preporučam u prvom redu da se oslonite na Boga i da u sebi razvijete vjeru i pouzdanje u njega i njegovu moć. Muslimani su i prije u svojoj prošlosti padali u težko stanje, ali su uvijek ostali čvrsti i stalni u svojoj vjeri, pak ih je on pomogao i spašavao.”

Uzeir-aga Hadžihasanović je 09. travnja 1943. s EI-Huseinijem vodio povjerljiv razgovor u svom domu. Složio se s osnivanjem muslimanske SS-divizije rekavši da ta “sretna zamisao mnogo obećava i ona će naići na punu podršku muslimana, koji su uvijek bili prijatelji Njemačke”.

Talijanska diplomacija u Zagrebu diskretno je pratila misiju velikog muftije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Rafaele Casertano, talijanski poslanik, susreo se s El-Huseinijem u Zagrebu, a Vittorio Castelani, savjetnik talijanskoga poslanstva bio je u njegovoj pratnji u Bosni. U Banjoj Luci u blizini muftije viđen je neimenovani predstavnik talijanskog Ministarstva vanjskih poslova, Odsjeka za arapske zemlje. U svom javnom nastupu EI-Huseini nastojao je biti taktičan prema Talijanima, naglasak je stavljao na vjernost muslimana Osovini kao jedinstvenom ideološkom i vojnom bloku. Veliki muftija posjetio je u Sarajevu talijanski i njemački konzulat. Njemačka obavještajna služba zabilježila je da je veliki muftija u razgovoru s članovima Ulema medžlisa u Sarajevu potvrdio da mu je u Rimu obećano da će Italija naoružati 12 000 muslimana u Hercegovini i 7000 u Sandžaku.

Međutim, Italija je u okupacijskim područjima Nezavisne Države Hrvatske surađivala s četnicima da bi štedjela vlastito ljudstvo u borbi s partizanskim pokretom. Ta je situacija stajala muslimane mnogo žrtava. Stoga je Uzeir-aga  Hadžihasanović pokušavao upozoriti EI-Huseinija na dvostruku igru talijanskih zapovjednika koji su davali slobodne ruke četnicima. Štoviše, aludirajući na prisne odnose muftije s MussoIinijem, otvoreno se izjasnio protiv Italije : “Talijanska politika u ovom prostoru najveća je opasnost i neprijatelj za muslimane“.

Vi ste Duceu podarili mač Islama, da nas s njim iskorieni.”

U pratnji velikog muftije bio je Mile Budak tada poslanik u Berlinu,

El-Husein i susreo se s hrvatskim generalom Mihajlom Lukićem, zapovjednikom 3. domobranskog korpusa i njegovim časnicima.

Nakon povratka iz Bosne, EI-Huseini je sastavio izvješće za potrebe Glavne uprave SS-a koja će primiti na znanje njegove sugestije o formiranju SS-divizije. Nema dvojbe da su izvješća o stradanju muslimana u četničkim napadima, poslužila EI-Huseiniju kao glavni argument za osnivanje SS-divizije. On je inzistirao da se najveća briga posveti postradalima.

Istodobno, pred Njemcima nije krio razočaranje činjenicom da Talijani pomažu četnike. Kod El-Huseinija prevladalo je uvjerenje da SS muslimanska divizija mora biti isključivo angažirana u odbrani muslimana te da ne smije napuštati područje Bosne.

Zatim, smatrao je da časnici moraju biti muslimani te da vojnici moraju zadržati oružje do konca rata. U diviziju ne moraju biti uključene postrojbe Hadžiefendića koje su angažirane na odbrani tuzlanskoga kraja. S obzirom da je smatrao da su za progron muslimana najodgovorniji četnici, on je od Njemačke i Italije zatražio da prekinu sve oblike suradnje i da razoružaju njihove postrojbe.

El-Huseini je iz Berlina krenuo avionom 31. ožujka 1943. u pratnji SS vojnih časnika Wilhelma Luetkemayera i Hansa Hermanna te poslanika Mile Budaka.

U Zagreb je stigao 01. travnja, a dočekala ga je službena delegacija. Džafer beg Kulenović - potpredsjednik vlade, Andrija Artuković - ministar unutarnjih poslova, Mirko Puk-ministar pravosuđa i bogoštovlja, te predstavnici ministarstva vanjskih poslova, među kojima i Osman Kulenović te predstavnici muslimanske zajednice.

Iste večeri Poglavnik dr. Ante Pavelić je za visokoga gosta organizirao svečanu večeru s 40-ak uzvanika.

Vjekoslav Vrančić također je ugostio El-Huseinija, a na privatnu večeru bili su pozvani Džafer Kulenović i Ismet ef. Muftić.

U Zagrebu je velikom muftiji bilo omogućeno da se 2. travnja susretne s muslimanskom studentskom delegacijom, a razgovor na turskom i arapskom jeziku prevodio je bojnik Akif Handžić.

El-Huseini je sukladno ratnom vremenu izrazio zabrinutost za islam i muslimane cijeloga svijeta. O muslimanima u BiH stekao je utisak da su “kulturno daleko izmakli svim ostalim muslimanima u svijetu i predstavljaju ponos islama”. Jedno od glavnih pitanja koje mu je postavljeno bilo je stradanje muslimana u Sandžaku, Čajniču i Goraždu i drugdje za koje je intervenirao kod Mussolinija, dobivši njegovu garanciju da će talijanska vojska zaštiti muslimane od četnika.

Muftija je apostrofirao Britaniju i SSSR kao glavne ideološke neprijatelje islama i muslimana.

Zabilježeno je da je veliki muftija darovao Merhametu pola milijuna Kuna.

Gore : Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske, i Mile Budak, ministar obrazovanja Nezavisne Države Hrvatske,
na putu za Sarajevo, 22. travnja 1943., u zagrebačkoj zračnoj luci.

Vojnici Handžar divizije :

Odore Handžar divizije :

Nezavisna Država Hrvatska : Marke njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”).

Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojnička udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar" s istim imenom, pripadnika hrvatsko-njemački divizija : Plave divizije, Vražje divizije, Tigar divizije, preživjeli pripadnika SS pukovnije “Sandžak”, Ustaša, Domobrana, prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Kama" ali i nekoliko pripadnika Njemačko-hrvatskog Redarstva i pripadnika Pomorske legije, Zrakoplovne legije i Protuzrakoplovne legije.

U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.

Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži. Kupi ovdje :

Isto tako je izdala 10.4.1955 godine posebni pečat na markama Poglavnika Dr. Ante Pavelića (Michel 128 - 147) te Adolf Hitlera (Michel 781 - 798). Kupi ovdje :

Vojnička udruga “Handžar” je izdala između 1988-1994 80 setova poštanski markica koje se ne nalaze u niti jednim filatelističkim katalogu!

Istu sudbinu dijele i marke talijanske okupacije otoka Ugljana, partizansko izdanje za otok Lastovo, set izdan porigodom priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941. godine, izdanja njemačkog Wehrmachta s imenom "Inselpost" tiskana u Zagrebu i Vukovaru, izdanja Njemačke Narodne Skupine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te izdanja za novačenje u SS diviziju "Princ Eugen" itd.

Njemačka vojnička udruga "Handžar" je već 10.4.1955. godine izdala dva pratiska  na markicama Poglavnika Dr. Ante Pavelića (Michel 128 - 147) te Adolf Hitlera (Michel 781 - 798).

Niz Poglavnika Dr. Ante Pavelića sa pretiskom vojničke udruge “Handžar” je izdan 75 puta, niz Adolf Hitlera 50 puta.

Članovi udruge su sa tim donacijskim markama skupljali novac za hrvatske emigrante jer su u emigraciji predvidili događaje Domovinskog Rata i okupacije ostatka  AVNOJske Hrvatske od strane jugo-komunista, domaćih izdanjnika i četnika  i zato nastavili izdavati do 1994 godine setove poštanski maraka  Nezavisne Države Hrvatske u suradnji sa Višnjom Pavelić, kćeri Poglavnika Dr. Ante Pavelića.

U udrugi su prodavali set od 4  poštanski maraka za 89 DM, set od 8 poštanski maraka za 159 DM, set od  16 poštanski maraka za 319 DM i set od 32 poštanski maraka za 649 DM. Postoje dvije vrste setova : zupčani koji je ograničen na 150 setova i nezupčani koji je ograničen na 500 setova.

Sve marke su gumirane!

U ocijeni vrijednosti se ne mogu cijene prodaje unutar udruge uzeti u obzir, jer su kao donacijske marke imale jako visoku cijenu.

Ipak se može uzeti za vrijednost prosječna cijena (i ako vrlo rijetki) ponuda u prošlosti u obzir.

Njemačka vojnička udruga "Handžar" je organizirala svake godine veliki skup. Evo original poziv za gospodina Zvonimira Bernwalda za jednih od zadnji skupova.

Već tada je bilo više živih žena nego prijašnjih vojnika i časnika na tim skupovima, jer su im muževi umrli.

Radi starosti članova udruga danas više ne postoji.


Dolje : zadnji poziv za skup njemačke vojničke udruge Handschar (Handžar).

Županije Nezavisne Države Hrvatske. Kupi ovdje :

Krajobrazi Nezavisne Države Hrvatske. Kupi ovdje :

2500 godina hrvatskog imena u Iranu. Kupi ovdje :

Hrvatski grb u Iranu, 1000 prije Krista. Kupi ovdje :

Zarathustra (otac mu je bio Hrvat). Kupi ovdje :

Hrvatska pradomovina Sarasvati. Kupi ovdje :

Starohvatske države u Iranu : Harauvatija. Kupi ovdje :

Starohvatske države u Iranu : Horazmija. Kupi ovdje :

Starohvatske države u Iranu : Huritsko kraljevstvo. Kupi ovdje :

Starohvatske države u Iranu : Hurrwuhe-Mitanni. Kupi ovdje :

Starohvatske države u Iranu : Urartu. Kupi ovdje :

Sveto Trojstvo. Kupi ovdje :

Čuvaj se četnički i partizanski bandita. Kupi ovdje :

Marija Oršić, hrvatska članica njemačke Vril organizacije. Kupi ovdje :

Muslimani u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kupi ovdje :

Sulejman Pačariz, junak hrvatskog Sandžaka. Kupi ovdje :

Hrvatska boginja Sarasvati. Kupi ovdje :

Krojačica hrvatskog barjaka. Kupi ovdje :

Ivan Kukuljević-Sakcinski. Kupi ovdje :

Ljudevit Gaj. Kupi ovdje :

Nikola Tesla. Kupi ovdje :

Safvet-Beg Bašagić. Kupi ovdje :

Dr. Sekula Drljević. Kupi ovdje :

Što Bog da i sreća junačka. Kupi ovdje :

Ubijeni Hrvati u kraljevini Jugoslaviji. Kupi ovdje :

Ustaška mladež. Kupi ovdje :

Van iz Nezavisne Države Hrvatske. Kupi ovdje :

Vjekoslav Luburić. Kupi ovdje :

Ž.A.P. / Z.D.S.. Kupi ovdje :

Poglavnik dr. Ante Pavelić. Kupi ovdje :

Poglavnik dr. Ante Pavelić. Kupi ovdje :

Hrvatski kralj Trpimir. Kupi ovdje :

Croatan indijanci. Kupi ovdje :

Hrvati u Stalingradu. Kupi ovdje :

Komunistički zločinci. Kupi ovdje :

Za dom spremni. Kupi ovdje :