|
U osnivačkim ugovorima za Hrvatsku od 21. i 22. travnja 1941. odlučeno je između Njemačke, Italije i Nezavisne Države Hrvatske da će se područje Hrvatske podijeliti na dvije interesne zone, talijansku interesnu zonu i njemačku interesnu zonu. Tom prigodom postavljena je i linija razgraničenja.
Sjeverno od crte razgraničenja Njemačka je imala kontrolu nad najvažnijim središtima i komunikacijskim kanalima. Talijani su podijelili dio koji im je dodijeljen natrag u dvije zone (ali zapravo su bili podijeljeni u tri zone, budući da su obalna područja koja su pripojena Italiji formirala "prvu zonu"). Druga zona protezala se od pripojenog Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Dalmacije do linije koja je vodila u smjeru Vinica - Plitvički Leskovac - Plješevica - Šator - Velika Golija - Prenj; dok je treća zona činila područje između 2. zone i crte razgraničenja.
Zakon od 10. lipnja 1941. regulirao je administrativnu strukturu Nezavisne Države Hrvatske u :
22 Velike Župe
141 Sreza
31 Teritorijane jedinice
Postojala su neka područja u kojima su granična pitanja ostala nejasna i gdje su postojala samo privremena razgraničenja. To je područje oko grada Zemuna i njegove okolice. Ovo je područje zajednički upravljano nekoliko vremena od Nezavisne Države Hrvatske i Srbije i konačno je 10. listopada predano Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Sela Dobrun kod Višegrada i Duga Poljana kod Sjenice od 22. siječnja 1942. više nisu bila dio Srbije, jer su dodana tijekom graničnih ispravaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Kapitulacijom Italije, koja je objavljena 8. rujna 1943. godine, sva područja koja je Italija pripojila vratila su se formalno u Nezavisnu Državu Hrvatsku i ako su njemačke jedinice u nekim područjama preuzele privremenu kontrolu, jer su kao prvo htjeli kontrolirati razoružanje talijanski jedinica, kao drugo htjeli spriječiti da se partizanski banditi i četnički zločinci prošire na ta područja, i kao treće bi predugo trajalo da se tamo raspodjele hrvatske jedinice, koje su djelovale da drugim područjima u zemlji gdje su bile više potrebne.
Na temelju zakona od 20. lipnja 1944. godine izgrađena je Velika župa Dubrava koja je uključivala i Bokokotorski zaljev s mjestom Sutomore, područja koja su u početku bila pod kontrolom Nijemaca nakon kapitulacije Italije.
Nijemci su Boku Kotorsku kao i Sandžak metnutli pod privremenu kontrolu njemačke vojne uprave koje imala sjedište u Beogradu. Tek nakon pozitivnog završetka rata su Nijemci namjeravali Nezavisnoj Državi Hrvatskoj totalnu kontrolu nad tim hrvatskim područjima.
1. Uspostavljanje cenzure :
Ponovnim radom PTT-a na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske 19. travnja 1941. godine, svi poštanski uredi su nastavili s radom i radili u skladu s propisima koje je donio poštanski odjel Ministarstva prometa u Zagrebu. Poštanska usluga u početku je bila ograničena na domaći promet. Pravila PTT-a navode, između ostalog, da sva pošta bude podložna kontroli ili cenzuri, ako to zahtijevaju nadležna tijela. Istodobno s ovim cenzorskim aranžmanom zabranjen je i sav promet pošte sa Srbijom, Slovenijom, Vojvodinom, Makedonijom i Crnom Gorom.
Primjerice, Poštanska uprava grada Zagreba, okružnicom br. 9 od 8.8.1941., obavijestila je poštansku upravu svoje općine da je zabranjen sav poštanski promet sa Srbijom i da će se odgovorna osoba u slučaju otkrivanja djela naći pred ratnim sudu.
Ministarstvo prometa i javnih poslova - odjel PTT - izdalo je 22. kolovoza 1941. godine okružnicu br. 12 s "instrukcijom od 10 točaka". U toj izjavi, između ostalog, navedeno je da se posta na dan kad stigne u poštu cenzurira.
Uz naputke o tome kako postupati s pronađenim novčanicama ili dragocjenostima, rečeno je da ustaljeni cenzor ne bi trebao ponovno ispitivati stranu poštu, koju je već pregledao njemački ured za cenzuru.
Okružnicom br. 13 od 30. kolovoza 1941. godine, Ministarstvo prometa, Odjel PTT, obavijestilo je istu grupu primatelja :
"Odjel PTT-a je obaviješten da će od danas prestati cenzura u pojedinim poštama. Do danas je cenzura u potpunosti prešla u ruke Ustaške Nadzorne Službe "UNSA". Prema tome, poštanske urede moraju na zahtjev predati sve pošiljke Ustaškoj Nadzornoj Službi, kako bi ih se moglo poslati na tajnu cenzuru."
Šef ustaške Ustaške Nadzorne Službe, Eugen Kvaternik, izdao je sljedeće upute u različitim cirkularima :
"Odmah se moraju obavijestiti sve regionalne vlasti
- sve centre za cenzuru koje su uspostavili veći odredi,
- svi centri za cenzuru uspostavljeni u ustaškim logorima,
- sva ostala tijela cenzure koja su osnovala od treće strane se moraju raspustiti."
Telegramom od 8.9.1941. obaviještena je Velika župa Vrhbosne i sve općinske vlasti i drugi odjeli ovog područja. Okružna uprava bosanske Kostajnice, na primjer, obaviještena je o novim propisima 11. rujna 1941. godine, a potom je o ovim novim propisima obaviješten šef pošte Bosanske Kostajnice dana 12.9.1941.
2. Cenzura od strane Ustaške Nadzorne Službe.
Kao što je već rečeno, promjena odgovornosti za nadzor poštanskih usluga obavijestila je ne samo poštanske urede, već i Velike župe, okružne uprave, policijske uprave, zapovjednike logora i civilne odjele.
Osnova za prethodnu poštansku cenzuru bila je zapovjed poštanskog odjela od 19.4.1941. Prema tom nalogu, pošiljke su se morale dostaviti različitim cenzorima koje su zatražili ovi organi. Međutim, prolaskom poštanske cenzure u Ustašku Nadzornu Službu, sva pošta nije uvijek bila upućivana u cenzuru, već samo pošta koja je bila u interesu Ustaške Nadzorne Službe.
U tom kontekstu valja istaknuti da je Ustaška Nadzorna Služba cenzuru preuzela samo dva tjedna nakon što je izdana regulacija cenzure 16.8.1941 godine. Budući da je Ustaška Nadzorna Služba uz zadatak sigurnosne policije imala i dužnosti tajne službe (obavještajne službe), UNS je također zadržala pravo na svaku cenzuru.
Ubrzo je postalo jasno da Ustaška Nadzorna Služba nije bila po broju osoblja sposobna pratiti poštansku prometnicu i vršiti uistinu učinkovitu cenzuru.
Kao što se može vidjeti iz pisma opunomoćenika njemačkog generala u Srbiji od 22.12.1941. uredi za cenzuru koji su osnovani na području Zemuna 1.9.1941. već su ponovo zatvoreni 15.10.1941. Tako je, kako je napomenuo generalni opunomoćenik, otvorena vrata za necenzurirani poštanski promet iz Srbije preko Zemuna u strane zemlje.
Na temelju te situacije, Vrhovni opunomoćenik za Zemun i Zapadni Srijem dopisom od 27.12.1941. predložio je ponovno uvođenje poštanske cenzure u Zemunu.
3. Zakonsko uvođenje vojne cenzure.
Prema zakonu od 19.11.1941. godine, uvođenje vojne cenzure bilo je apsolutno nužno.
Prethodna cenzura ustaških vlasti nije bila dobro organizirana i prestala je djelovati sama od sebe. Iako bi novo tijelo cenzure trebalo biti pod nadležnošću Ministarstva rata, njegovi rezultati su trebali bi biti dostupni Upravi za javni red i sigurnost.
Na temelju novog prijedloga zakona, general-pukovnik A. Vukelić je 27. siječnja 1942. Ministarstvu unutarnjih poslova dostavio prijedloge za organizaciju i rad Poštanskog inspektorata.
U pratećem pismu prijedlozima Vukelić je istaknuo da je već organizirao i usmjerio cenzuru korespondencije srpskih zatvorenika u KuK monarhiji. Također je u ime Ministarstva imao cenzuru u Beogradu i Cetinju.
Po njegovom mišljenju, ogromnu količinu pošte koja je stigla u Zagreb i izašla iz Zagreba je bila problematična kontrolirati ali se je slučajna cenzura trebala odbaciti.
Kako bi se izbjegli ovi problemi, trebalo je uspostaviti glavne cenzorske službe u svim glavnim gradovima, a ključne administrativne centre i cenzorski radje trebalo provoditi paralelno. U Zagrebu bi se trebao osnovati glavni ured za cenzuru. Svi cenzori podružnica tada bi morali poslati protokole aktivnosti u glavni ured u ciklusu od 14 dana. Ured za cenzuru Zagreb - kao glavni ured za cenzuru - također je morao imati oko 40 do 50 ispitivača.
Ukupno je podneseno 750 prijava za ispitivače i može se pretpostaviti da je među njima pronađen dovoljan broj odgovarajućih ispitivača.
O pitanju uvođenja vojne cenzure, Ministarstvo rata je 6. svibnja 1942. obavijestilo Doglavnika-Vojskovodju Slavka Kvaternika, vrhovnog zapovjednika Domobrana, da su krajem 1941. godine govorili o uvođenju vojne cenzure, jer je ustaška cenzura bila nedovoljna. S tim u vezi, državni tajnik Dušan Kralj je 26. studenog 1941. održao sastanak sa sljedećim institucijama :
- ratno ministarstvo
- policijske i sigurnosne službe
- poštanskim službama i navedenom poručniku A. Vukeliću
Auf dieser Besprechung wurde beschlossen, dass als Prüfer nur ältere und erfahrenere Personen eingesetzt werden und dass die Zensurstellen ihren Sitz in den Postämtern haben sollen. Im Anschluss an diese Besprechung erhielt Vukelić dann den Auftrag, die Vorarbeiten für die Organisation der Militärzensur vorzunehmen.
Organizacija cenzure i lokalni izbor centara za cenzuru trebali bi se odvijati u koordinaciji s policijom i službom sigurnosti. Međutim, u toj suradnji došlo je do konstantnih nesuglasica koje su više puta odgodile uspostavu cenzure. Što je još gore, navodno nisu postojale prostorije u glavnoj pošti u Zagrebu. Kasnije su, međutim, saznali da je Uprava za javni red i sigurnost uspostavila novi ured za cenzuru u glavnoj pošti. Rad na reviziji u ovom uredu za cenzuru provodili su mladi - uglavnom studenti - pa čak i mlade žene, budući da se početno osoblje smatralo nepouzdanim. Uprava za javni red i sigurnost uopće nije razmišljala ni o kakvom radu s Vukelićem.
Budući da prijedlozi koje je Kralj dao na prvoj sjednici nisu ni na koji način uzeti u obzir, drugo zasjedanje uopće nije održano.
Kada su svi sporazumi i rezolucije o uvođenju vojne cenzure bili narušeni, traženo je novo, jasno rješenje pitanja cenzure.
Državnom tajniku Ing. D. Kralju također je naloženo da nastavi raditi na cenzuri koja je dosad bila neadekvatna, te da je nužno da i sam Vojskovođa Kvaternik mora donijeti odluku.
Državni tajnik D. Kralj odgovorio je u pismu Vrhovnom zapovjedništvu Domobrana od 15. lipnja o svom pismu od 21. svibnja 1942. godine, navodeći sljedeće u vezi s uvođenjem vojne cenzure :
"Pitanje vojne cenzure proizašlo je iz ovog Državnog tajništva. Odmah nakon načelnog odobrenja Poglavnika i Vojskovođa 26. studenoga 1941. godine u državnom tajništvu sazvan je sastanak na tu temu. Predsjedništvo je imao državni tajnik Ing. Kralj. Na taj dan već su pronađeni odgovarajući prostori za urede za cenzuru.
U novinama su se objavili oglasi koji su pozivale umirovljene državne službenike i vladine dužnosnike da se javljaju ovom odjelu. Predviđeno je da se kao cenzori koriste osobito iskusne osobe.
Uprava za javni red i sigurnost protivila se uvođenju vojne cenzure jer je željela provoditi cenzuru na vlastitu odgovornost bez sudjelovanja vojske. Kako bi se postigao zajednički dogovor o ovom pitanju, Glavnoj upravi za javni red i sigurnost, kao i Ministarstvu prometa i javnih radova - odjelu PTT - pristupilo se više puta. Na konsenzualno rješenje ovog pitanja, unatoč čestim porivima, do danas nije došlo.
Vojskovođa je također bio obaviješten o ovoj situaciji, ali nije dao nikakvu naredbu za daljnju obradu u vezi s ovim procesom.
Navodno, uprava za javni red i sigurnost pokreće vlastitu službu cenzure."
Napori Ing. Kralja da nagovori Vojskovođa Kvaternika da donese potrebne odluke za uvođenje vojne cenzure bili su neuspješni. Također se može zaključiti iz dokumenta od 15. lipnja 1941. o pitanju uvođenja vojne cenzure da nije donesena potrebna uredba, koja je bila potrebna za daljnju obradu predmeta.
Uprava za javni red i sigurnost uvela je vlastitu vojnu cenzuru.
Iz gore navedenih dokumenata jasno proizlazi da je, unatoč tekućim pregovorima, Uprava za javni red i sigurnost uspostavila vlastiti ured za cenzuru u glavnoj pošti u Zagrebu. Ona se snažno protivila uvođenju vojne cenzure jer je željela raditi neovisno, bez nadzora ili uplitanja vojnih vlasti.
Zakonom od 22. siječnja 1943. Ustaška Nadzorna Služba, koja je osnovana 16. kolovoza 1941., raspuštena je. Sve aktivnosti prebačeni su u Ministarstvo unutarnjih poslova - Glavnu upravu za javni red i sigurnost.
Budući da je obavještajna služba oduvijek koristila poštansku cenzuru za prikupljanje podataka o neprijateljskim aktivnostima, UNS je uvijek željela održati i cenzuru. Štoviše, budući da oni - UNS - nisu imali povjerenja u vojno osoblje da organizira paralelnu obavještajnu službu na višoj i solidnijoj razini, Vukelić je u pismu ministru unutarnjih poslova govorio o ulozi cenzure u dobivanju informacija za obavještajnu službu. U praksi je, međutim, cijeli rad bio u nadležnosti 5. Odjela za obavještajne poslove Vrhovnog zapovjedništva Domobrana.
Osim pisma ing. Kralja vrhovnom zapovjedniku Domobrana, autor nije pronašao ni jedan dokument s kasnijim podacima, iz kojih bi se moglo zaključiti na koga je, konačno, prenesena odgovornost za poštansku cenzuru.
U kasnijim - dopunskim - dokumentima o organizaciji vojne cenzure potvrđeno je da je Ministarstvo oružanih snaga - odjel za vijesti - konačno organizirao i proveo vojnu cenzuru. To se može vidjeti npr. na poštanskim dokumenatima (omotnice, kartice, telegrami i sl.) jer su se tijekom 1944. i 1945. godine koristili novi i jedinstveni oblik cenzure - okvirni žig i kružni pečat. Potpuno iz upotrebe nestaju svi do tada korišteni pečati.
U ovom kontekstu vrijedno je spomenuti pismo njemačkog opunomoćenika za Hrvatsku od 12. ožujka 1943. godine. U tom je pismu predložio osnivanje ureda za cenzuru za tisak, koji bi se trebao uspostaviti u Odjelu za propagandu Nezavisne Države Hrvatske. Također je izrazio želju da se uspostavi hrvatska vojna cenzura, koja bi tada trebala raditi zajedno s njemačkim uredima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, vojna cenzura još nije bila uvedena u tisak. Zbog nekih slučajeva u kojima su novine objavljivale vojne tajne, na zahtjev njemačkog Generalnog opunomoćenika, Ministarstvo oružanih snaga 23. ožujka 1943. dalo je zapovjed Vrhovnom zapovjedništvu Domobrana da odmah uspostavi odjel za cenzuru u Vrhovnom zapovjedništvu. Taj odjel cenzure trebao je cenzurirati tisak u Hrvatskoj, najprije u Zagrebu, a kasnije i u drugim gradovima.
Dana 22. travnja 1943. godine, tada je Domobranensko ministarstvo obavijestilo Odjel "Stražnje službe" pri Vrhovnom zapovjedništvu, da unutar odjela za vijesti uspostavi odjel za cenzuru. Zadaća odjela za cenzuru je bila vojna predcenzura tiskanih medija, posebice dnevnog tiska.
Točan datum početka rada ovog odjela za cenzuru nije poznat. Međutim, postoji dokument od 3. svibnja 1943. u kojemu viši službenik zahtijeva dodavanje odjela. Tu se može pročitati :
"Prema predloženoj organizaciji istraživanja cenzorskog odjela sa strane odjela za vijesti koji je sada uspostavljen, potreban je visoki dužnosnik. S obzirom na to da cenzura treba početi ovog tjedna, tražim od Odjela za ljudske resurse Oružanih snaga da ovog dužnosnika prebaci k šefu Odjela za vijesti."
Iz tog dokumenta, kojeg je potpisao voditelj Odjela za vijesti pri Vrhovnom zapovjedništvu, može se vidjeti da je odjel za cenzuru osnovan u prvoj polovici svibnja 1943. godine.
Neki dokumenti pokazuju da se policijska uprava nastavlja miješati i kontrolirati odgovornosti ministarstva.
Novoosnovani 5. Cenzurni odjel tražio je 4. listopada 1943. dodatno osoblje iz odjela za vijesti.
Najvažnije iz ovog dokumenta :
"Prema organizacijskoj shemi odjela za cenzuru, u svojoj organizaciji ima 5 časnika, a to su pukovnik, dva časnika za novine, radio i film u Zagrebu i po jedan časnik za cenzuru u Sarajevu i Osijeku. Odsjek je do sada imao samo četiri časnika, budući da cenzura u Osijeku još nije započela s radom, od kojih su 2 pripadnika ustaške milicije pripadali Ustaškom bojniku Dragutinu Tepešu i Ustaškom poručniku Dragutinu Perseu, obojica iz Odjela za obrazovanje. Ustaški poručnik povučen sa strane Ustaša 8. rujna na dan kada je trebao započeti svoju službu u Sarajevu. Zbog toga je mjesto cenzora u Sarajevu moralo ostati prazno, tako da cenzuru sada ostvaruje samo službenik njemačkog Wehrmachta."
Ministarstvo unutarnjih poslova - Glavna uprava - i dalje je zanimala cenzura i kontroliralo je cenzorske usluge, kao što se može vidjeti, na primjer, u pismu od 20. prosinca 1943. godine upućenom Ministarstvu oružanih snaga. U njemu piše :
"Nedavno je primijećeno da pojedine vojne jedinice cenzuriraju pisma i pečate omotnice, poput onih koje su tiskane na omotnicama : "Vojna Cenzura / Zapovjedništvo 28. Sati novačkog sklopa Poglavnikovih Tjelesnih Zdrugova / Cenz. 25. XII." Pečat i rukom napisana crvena oznaka. Od svih vojnih vlasti i postrojbi se traži da ne pokazuju bilo kakve prepoznatljive tragove cenzure u obliku pečata ili znakova na omotnicama, jer to samo uzrokuje nepotrebnu zbrku."
Ministarstvo obrane izdalo je istoimeni dekret 28. prosinca 1943. vojnim vlastima i postrojbama.
Prva oznaka cenzure bila je traka za brtvljenje sa ili bez rukopisa crvenom tintom, koju je 1941. godine koristio ured za cenzuru u Zagrebu.
|
