Kupi ovdje :

Kupi ovdje :

Kupi ovdje :

Kupi ovdje :

Kupi ovdje :

Kupi ovdje :

Kupi ovdje :

Kupi ovdje :

23. Oružana gorska divizija SS-a „Kama” ili 23. Waffen-Gebirgs-Division der SS „Kama“ (skraćeno Kama divizija, također i hrvatska br. 2) je bila vojna jedinica u sastavu Waffen SS-a tijekom Drugog svjetskog rata.

Osnovana je krajem 1944. i sastavljena od dobrovoljaca iz Nezavisne Države Hrvatske, točnije od hrvatskih anti-komunista i Volksdeutschera.

Kao i njena sestrinska formacija, dobila je ime po kratkome turskom nožu, u ovom slučaju, kratki nož pod imenom kama. Kama divizija je druga hrvatska Waffen SS divizija. Nova divizija je dobila počasni naslov „Kama”.

Novačenje u diviziju Kama počelo je 10. lipnja 1944., a najveći broj časnika i podčasnika bili su Nijemci.

Hrvatski časnici su također iz Handžar divizije prebačeni u Kamu, uključujući i cijelu izviđačku bojnu. Ovo je bila druga hrvatska SS divizija.

Zanimljivo je to da Kama nikad nije bila u veličini divizije. U rujnu 1944. divizija je brojala 3.793 vojnika.

21. lipnja Himmler je promaknuo Sauberzweiga u SS Gruppenführera i glavnom generalu Waffen-SSa i imenovao ga da zapovijeda s  korpusu, kojemu je dodijeljena titula IX Waffen Gebirgs Corps der SS.

Korpus se je formirao u Bácsalmásu, u južnoj Mađarskoj, gdje je raspoređena 18. SS divizija Horst Wessel.

Od 23. lipnja su 54 časnika, 187 dočasnika i 1.137 pripadnika 13. divizije SS-a su bili izabrani za prijelaz u 23. SS diviziju Kama okupljeni u posavskom mjestu Bošnjaci. Premješteni su u Bačku 15. srpnja.

Uključili su i tri dočasnika iz svake kompanije 13. SS divizije, jednu konjičku eskadru, jednu bateriju iz svakog topničkog bataljuna, kao i specijalne postrojbe.

Njemački časnici i dočasnici su služili kao zamjenske jedinice.

Centar divizije je bio Franzenkanal, sa garnizonima u Szenttamasu i u Kúli, te na obe strane linije Zombor-Verbász.

SS divizija "Kama" je trebala imati jačinu od 10.000 ljudi a koji su se trebali regrutirati od hrvatskih muslimana rođeni 1926 i 1927 godine te ako potrebno iz različith muslimanki milicija Nezavisne Države Hrvatske.

Po izvjestaju časnika za rekrutiranje u Waffen-SS, SS Obergruppenführer (general-pukovnik) Gottlob Berger 15. rujna 1944. godine je on izvijestio Reichsführer SSa Heinrich Himmlera da se nije dpvoljno hrvatski muslimana javilo u "Kamu" pa predlaze da se i u nju primljaju hrvatski katolici.

Tijekom Pavelićeva posjeta Hitleru u rujnu 1944. godine, je general Đuro Grujić, šef Pavelićevog vojnog ureda, rekao kako su se već javili 5.000 dobrovoljaca, ali da će biti teško da se jave još 5.000 dobrovoljaca da bi divizija došla na broju od planiranih 10.000 ljudi.

Mnogi Volksdeutscheri iz Hrvatske i nekoliko iz Mađarske bili su zaposleni u diviziji kako bi djelovali kao prevoditelji izmedu hrvatskih muslimana i njemačkog kadra,

Divizija je 10. rujna imala snagu od 126 časnika, 374 dočasnika i 3.293 vojnika, sastavljenih od njemačkih časnika i hrvatskih muslimanskih vojnika, djelić svoje propisane snage.

Nijemci su povećali planirani broj od 10.000 vojnika na 19.000 vojnika.

Tijekom zadnje faze treninga u Mađarskoj došlo je do desinformacija u diviziji da će se Nijemci povući iz Balkana i da će prepustiti Nezavisnu Državu Hrvatsku da se sama brani. Moral je radi toga vidljivo slabio.

Sauberzweig je predložio plan da se razoružaju hrvatski muslimani u "Handžar" i "Kama" diviziji, a 18. rujna je putovao radi toga k Himmleru.

Reichsführer-SS je umjesto toga odlučio da se prebace 2.000 hrvatski muslimana iz 23. divizije SS na područje operacija 13. divizije SS u Bosni i da se reorganiziraju obe divizije.

Borbene jedinice 13. SS divizije "Handžar" su stavljene pod zapovjedništvo IX. Planinskim korpua SSa (Hrvatska), koji se je preselio u bosanski dio Nezavisne Države Hrvatske.

Pripadnici SS divizije “Kama” su odvojeni od prve linije u Mađarskoj i počeli su se preseliti u bosanski dio Nezavisne Države Hrvatske da se pridruže 13. SS diviziji "Handžar" kada su se pobunili 17. listopada 1944. godine.

Raithel je brzo preuzeo kontrolu, ali pobuna je značila ponovno raspuštanje te "nove" 23. SS divizije "Kama".

Jedan je broj pouzdanih vojnika iz divizije bio korišten kao zamjena u 13. SS diviziji "Handžar", a 23. SS divizija "Kama" se je formalno raspustila 31. listopada 1944. godine.

Usprkos kratkom životu, 23. SS divizija "Kama" se smatra jednoj od trideset i osam divizija SSa.

Lijevo : Ovratnik 23. dobrovoljacke SS divizije "Kama".

Lijevo : Bojna pošta SS divizije "Kama".

Gore : SS Standartenführer Helmuth Raithel
(1. srpnja 1944. – 28. rujna 1944.).

Gore : SS Brigadeführer Gustav Lombard
(28. rujna 1944. – 1. listopada 1944.).

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

- Lažemo zbog slobode.

- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“

- „Laž je u samom biću Srbina“.

- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :

- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."

 

Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.

Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"

Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”

“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.

1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.