Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :
Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.



 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

Facebook eBay Delcampe aukcije hr Youtube Tik Tok eMail

 

Nezavisna Država Hrvatska

Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.

 

Radio Krugoval :

 

 

Program internet radija “Krugoval”

 

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

 

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

 

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”

- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.

- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

 

 

Kako su se promjenile granice Nezavisne Države Hrvatske :

2. 2. 1943 je njemački Treći Reich izgubio bitku za Stalingrad, kad je general pješaštva Karl Strecker kapitulirao.

13. 5. 1943 je njemački Treći Reich izgubio bitku za Afriku a istog dana je kapitulirao nasljednik Rommela general-pukovnik Hans-Jürgen von Arnim kod Tunisa.

Oba datuma su važna da se shvati činjenica, da ako jedinice pred pobjednikom kapituliraju da ne prestane njihova država postojati.

Njemački Treći Reich je kao država kapitulirala 7. 5. 1945 sa kapitulacijom general-pukovnika Alfreda Jodela, po nalogom zapovjednika podmorničke flote i admiral flote Karla Dönitza, koji je nakon samoubojstva Adolfa Hitlera postao zadnji predsjednik Trećeg Reicha.

Situacija u našoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je bila potpuno drugačija!

U Bleiburgu je hrvatski zapovjednik general Herenčić kapitulirao pred Englezima sa kojima nije došlo prije kapitulacije do nikakvih oružanih sukoba. To je velika razlika između gore navedena dva primjera u Africi i Stalingradu gdje su se Njemci borili godinima protiv drugih naroda u tuđoj zemlji.

Treći Reich je prestao postojati jedan dan nakon što je zadnji predsjednik Trećeg Reicha Karl Dönitz dao 7. 5. 1945 dao nalog za kapitulaciju.

Vlada Nezavisne Države Hrvatske (ili Poglavnik dr. Ante Pavelić) nikad nije dala nalog da Nezavisna Država Hrvatska kapitulira pred okupatorima Nezavisne Države Hrvatske : partizanima, u partizane preobućene četnike sa njihovim sovjetskim pomagaćima.

Znaći, Nezavisna Država Hrvatska nije kao Treći Reich prestala postojati, nego je ista bila okupirana!

To i dokazuje činjenica da je Nezavisna Država Hrvatska i još danas članica Svijetske poštanske unije. Zato je i valada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji mogla i dalje izdavati postanske marke Nezavisne Države Hrvatske.

Jugo-srpski crveni demoni su okupirali našu Nezavisnu Državu Hrvatsku do 1990 godine, nakon što su teritorij Nezavisne Države Hrvatske pretvorili u socialističku Republiku Hrvatsku i socialističku Republiku Bosnu i Hercegovinu te hrvatske teritorije Sandžak podjelili između Srbije i Crne Gore, Boku Kotorsku dali Crnoj Gori a Srijem, Banat i Bačku pretvorili prvo u autonomnu pokrajinu Vojvodinu da bi istu pripojili 1980tih godina Srbiji.

 

 

Granice kasnije Nezavisne Države Hrvatske 6.4.1941 na početku travanjskog rata 1941. godine :

 

Pogledajmo prvo situaciju na dan 6.4.1941, kad su Italija, Njemačka, Bugarska i Mađarska napala Kraljevinu Jugoslaviju.

Istog dana je Italija okupirala teritorij od Kraljevine Jugoslavije što vidite u boji.

 = Italija sa hrvatskim područjima (Istra, grad Rijeka, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža) koje im je Kraljevina Jugoslavija i srpski ministar Pašić poklonila po “Rapalskim ugovoru."

Četri dana nakon okupacije hrvatski zemalja od strane fašističke Italije je 10. 4. 1941 proglašena Nezavisna Država Hrvatska koja se je morala suočiti sa činjenicom da su sa jedne strane Nijemci u zemlji (na karti sve što vidite u  boji) i planova fašističke Italije, koja je željela pripojiti hrvatski teritorij

koji vidite u boji.

 

 

Jedan od hrvatskih časnika iz izaslanstva u Rimu o tome piše :

„Smještaju nas u veliku dvoranu s izgledom na trg. Dra Pavelića, međutim, uvode u jednu pokrajnju sobu, tik do naše. Započinje sumorno čekanje... Najednom se otvore ogromna vrata. Na njima se pomoli omanji krivonogi Talijančić. Gotovo svečano nas pozva, da izvolimo ući. Pred nama puca slika, koju zacijelo nitko nije predviđao, niti bio u stanju predvidjeti. Potomstvo bi je trebalo zapamtiti na vječno upozorenje na opasnost i smrt. Dvorana je velika, vrlo visoka. Prvo što mi je upalo u oči je jedna ogromna karta, obješena visoko, sučelice nama koji smo ulazili. Karta je predstavljala buduću Hrvatsku. Iako fizička, na njoj su bile širokom crvenom bojom označene granice hrvatske države. Tik od Karlovca na jug, pa gotovo u ravnoj crti pred Mostar i u blagom zavoju na sjeverozapad Crne Gore. Čudni torzo, kojemu fali sve od trbuha naviše. Učinilo mi se u tom času da će me bol shrvati. Cijelu polovinu Hrvatske s Dalmacijom kane odvojiti od hrvatske države! Ništa od Dalmacije i našeg mora ne bi pripalo Hrvatskoj. Pa čak bi i same granice Hrvatske bile tako daleko od Dalmacije!...”

Na takav način razvoj događaja prikazuje i Poglavnik dr. Ante Pavelić u intervjuu kojega je dao u emigraciji 1949. godine.

 

Domaće crvene izdajice i četnički bezpovijesni “istoričari” tvrde da je Poglavnik nešto poklonio Italiji, ali je situacija totalno drukčija.

Hrvatsko izaslanstvo je uspjelo od planirane aneksije napraviti tri okupacijske zone


 = Prva okupacijska zona


boja_7 = Druga okupacijska zona

boja_8 = Treća okupacijska zona


i od planiranog teritorija koji su Talijani htjeli pripojiti sebi su na kraju ostvarili područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara (Prva okupacijska zona).

 

Odmah nakon sklapanja sporazuma Italija je napravila novu administrativnu podjelu ustupljenih područja. Dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, s otocima Krkom i Rabom, priključila je Riječkoj provinciji, a anektirani dijelovi Dalmacije i Boke Kotorske s otocima, zajedno s bivšom Zadarskom provincijom, ušli su u sastav Guvernatorata Dalmacija, tako da je Dalmacija opet bila administrativno podijeljena na tri pokrajine: Zadarsku, Splitsku i Kotorsku.

Visoki troškovi talijanskih okupacijskih trupa - oko 200.000 vojnika, tj. daleko više od vlastitih oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske - kao i troškovi talijanskih policijskih snaga i civilnih činovnika koji su nadzirali domaću civilnu upravu naplaćivali su se iz proračuna Nezavisne Države Hrvatske.

Teritorijalni ustupci su se sveli predavanje dijela Dalmacije s nekim većim gradovima, dok Nezavisna Država Hrvatska dobiva izlaz na more u bivšim kotarevima Novi, Senj, Crikvenica, te općinama Karlobag i Kraljevica (u podvelebitskom primorju) i na slabo razvijenom području od Omiša do Dubrovnika. U sklopu Nezavisne Države Hrvatske ostali su i otoci Brač, Hvar, Pag, Šipan, Šćedro, Maun, Lokrum, Lopud i Koločep. Posebna konvencija se trebala zaključiti u vezi s upravnim uređenjem grada Splita, predgrađa Kaštela i otoka Korčule. Nezavisna Država Hrvatska je zahtijevala autonomiju za ta područja, što Italija nije bila voljna pružiti.

 

Druga okupacijska zona :

Druga zona u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je dio talijanske interesne zone u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prostirala se iza Prve zone, područja koja je Italija sebi izravno pripojila.

Jednim od Rimskih ugovora, Ugovorom o određivanju granica, određeno je koje je djelove Hrvatske Italija sebi izravno pripojila. To su djelovi Dalmacije i Gorskoga kotara (status Splita i Korčule Italija je izbjegavala regulirati, kao da se radi o sastavnim dijelovima Kraljevine Italije).

Nakon tih ugovora talijanske postrojbe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nisu službeno nosile atribut okupacijskih, nego su postale posadnim snagama. Preostali dio do demarkacijske crte bio je podijeljen u dvije zone. Druga zona bio je obalni pojas Nezavisne Države Hrvatske sa zaleđem i nazivao se još razvojačenim područjem. Nezavisna Država Hrvatska je u tom području ponovno preuzela vlast svibnja 1941. godine. Iza Druge zone, ka demarkacijskoj crti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj s njemačkim interesnim područjem, prostirala se Treća zona.

Razlog osnivanja Druge zone je radi osiguranja kopnenog prometa za potrebe okupacijskih snaga i povezanosti ozemljem od Istre do Crne Gore. Demilitariziranom je zonom nazvana zato što ondje Nezavisna Država Hrvatska nije smjela podići ni utvrde ni vojne baze niti držati ratnu mornaricu.

Krajem kolovoza 1941. ozemlje između ove zone i demarkacijske crte nazvan je Trećom zonom. Na području Dalmacije obuhvatila je kotar Knin bez općina Kistanja, Drniša i Sinja te područja od Splita do Dubrovnika, s otocima Bračem i Hvarom te poluotokom Pelješcem. Bukovica je granična crta razdijelila. Južno od Zrmanje pripalo je Italiji, a istočno od Zrmanje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

 

Treća okupacijska zona :

Treća zona u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je dio talijanske interesne zone u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prostirala se iza Druge zone, razvojačenog dijela Nezavisne Države Hrvatske.

Nezavisna Država Hrvatska je i ovdje bila desuverenizirana, jer ovdje nije smjela imati fortifikacije.

Snage Nezavisne Države Hrvatske oštro su reagirale na četnički ustanak u lipnju 1941. Pobunjenici su imali i genocidne namjere. Oštru reakciju Nezavisne Države Hrvatske  Italija je samo čekala. Italija je to širenje nemira uzela za izliku da kolovoza 1941. navede Nezavisnu Državu Hrvatsku na ograničenu reokupaciju razvojačenog pojasa (tzv. druge zone). Apetiti im nisu stali na tome, nego su 7. rujna 1941. uvele izvanredni vojnički režim u obalnom pojasu od Ogulina do Mostara, preuzevši time i vojnu i građansku vlast, što je kod Hrvata izazvalo veće ogorčenje od Rimskih ugovora. Uz to je Italija nastavila sklapati sporazume s četničkim skupinama, čime je pokazivala nakanu okupirati i treću zonu, t.j. područje između obalnog pojasa i demarkacijske crte. Tako je ostalo sve do kapitulacije Italije i Ustaška vojnica južno od demarkacijske crte stalno je bila ograničena voljom talijanskog saveznika.

Treća zona nazvana je Trećom zonom potkraj kolovoza 1941. godine.

 

 

Tu aneksiju i okupacijske zone je dr. Ante Pavelić morao potvrditi jer je to bio uvijet da Italija prizna Nezavisnu Državu Hrvatsku a njemačkim priznanju Nezavisne Države Hrvatske je bila uvijet da Italija prizna Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Važno : bez priznanja Nezavisne Države Hrvatske od strane Italije Njemačka nije htjela niti ododbriti vojne formacije Nezavisne Države Hrvatske!

Koju je drugu mogučnost imao Poglavnik dr. Ante Pavelić?

Bilo kako bilo : činjenica je da je nakon kapitulacije Italije 1943. godine Poglavnik dr. Ante Pavelić poništio "Rimske ugovore" i vratio od Italije okupiranu Dalmaciju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

 

Nakon Kapitulacije Italije 8. rujna 1943. god., Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić je 10. rujna 1943. godine objavio Državnopravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora, u kojoj se navodi :

"...Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvršila, napose ne u pitanju granica, jamstva za političku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost te upravnog uređenja obćine Split i otoka Korčule, pa usliied toga ovi ugovori nikada nisu stupili u život. Naprotiv svi oni probitci Nezavisne Države Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imali biti zaštićeni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povrjeđivani.

Ovi su ugovori bili sklopljeni uz izričitu napomenu o članstvu ugovarajućih stranaka u novom europskom poredku.

Nakon što je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanačila primirje s neprijateljskom ratujućom strankom, i time sa izdvojila od dotadašnjih saveznika, nema nikakve stvarne ni pravne mogućnosti da bi i unaprijed sa strane Kraljevine Italije ti ugovori bili u život provedeni.

S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, da oni nemaju nikakve obvezatnosti ni za Nezavisnu Državu Hrvatsku."

Nijemci su se suglasili s ovakvim potezom, te su pomogli uspostavu vlasti Nezavisne Države Hrvatske u područjima (osim u Konavlima) u kojima su partizani bili pohitali uspostaviti svoju kontrolu nad gradovima i kojima se predao veliki broj talijanskih postrojbi. Nijemci i jedna bojna Ustaša moraju s partizanima voditi ozbiljne borbe na širem području Splita koje traju od 11. rujna do 2. listopada 1943. Nijemci za kontrolu nad tim dijelom Jadrana na kojem su se u svakom trenutku mogli iskrcati Britanci i Amerikanci uključuju čak 30.000 vojnika.

 

GODINA V. – BROJ 829 GLASILO HRVATSKOG USTAŠKOG POKRETA ZAGREB, ČETVRTAK 9. RUJNA 1943.

POGLAVNIK PROGLASIO cjelokupnost hrvatskih zemalja

Poglavnik je izdao zapovied hrvatskim oružanim snagama, da skupa sa savezničkom njemačkom vojskom oslobode hrvatske zemlje na Jadranu Velika Njemačka priznala je Nezavisnoj Državi Hrvatskoj granice, u kojima su uključene odciepljene hrvatske zemlje na Jadranu Hrvati, u ovome času ujedinimo se svi imajući na umu samo sreću i slobodu hrvatskoga naroda te svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku Zagreb 9. rujna 1943.

DANAS U JEDAN SAT POSLIJE POLA NOĆI POGLAVNIK NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE UPUTIO JE OSOBNO PREKO DRŽAVNE KRUGOVALNE POSTAJE U ZAGREBU OVAJ POVIESTNI PROGLAS HRVATSKOM NARODU:

Hrvatski narode!

Hinbeni saveznik bio je nametnuo hrvatskom narodu u času uzkrsnuća Nezavisne Države Hrvatske ugovore i granice, kojima je veliki dio hrvatske jadranske obale bio odtrgnut od tiela Hrvatske. Kroz dvie i pol godine hrvatski je narod sa najdubljom boli u duši trpio to nasilje, a napose Hrvati tih krajeva pretrpili su na slobodi, na životima i na imovini najveće patnje. Današnjim danom sama je talijanska vlada svojim postupkom riešila hrvatski narod i hrvatsku državu svake obveze proiztekle iz nametnutih ugovora. Velika njemačka izjavila mi je večeras, DA PRIZNAJE NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ GRANICE, U KOJIMA SU UKLJUČENE ODCIEPLJENE HRVATSKE ZEMLJE NA JADRANU.

Hrvatski narode!

U ovom poviestnom času okupimo se svi pod jednog čovjeka oko svojih oružanih snaga koje će u zajednici sa savezničkim njemačkim oružanim snagama osloboditi hrvatske zemlje na Jadranu. U ovom času ljubavi prema Domovini i prema nesretnoj braći, koju ćemo osloboditi i prigrliti, ujedinimo se svi imajuči na umu samo sreću i slobodu hrvatskog naroda te svoju vlastitu Nezavisnu Državu Hrvatsku. Hrvatskim oružanim snagama izdao sam zapovied, da izvrše svoju hrvatsku i vojničku dužnost.

Hrvati!

Poduprite svi hrvatsku vojsku u izvršavanju te njezine poviestne dužnosti. Hrvati Primorja i Dalmacije, koji ste napustili svoje domove radi talijanskih nasilja na vama izvršenih, pridružite se hrvatskim oružanim snagama, da vam domovi budu opet vaši! Od današnjeg dana sloboda i nezavisnost Hrvatske nije više ničim ograničena!

Hrvatskoj se vraća njeno more

POGLAVNIKOVA DNEVNA ZAPOVIED HRVATSKIM ORUŽANIM SNAGAMA: »ZAPADA VAS ČAST I DUŽNOST DA OSLOBODITE ODCIEPLJENE HRVATSKE ZEMLJE I DA RAZVIJETE SLAVNU HRVATSKU ZASTAVU NA JADRANU« ZAGREB, 9 rujna. Noćas poslje Poglavnikove proklamacije hrvatskome narodu, ministar i zapoviednik oružanih snaga general Navratil pročitao je na Hrvatskoj državnoj krugvalnoj postaji ovu Poglavnikovu dnevnu zapovied:

HRVATI VOJNICI! DOMOBRANI, USTAŠE, ZRAKOPLOVCI I MORNARI! Postupak Italije razriešio je hrvatsku državu svih nametnutih obaveza, koje su sputavale razvoj Nezavisne Države Hrvatske, a napose razvoj hrvatskih oružanih snaga.

Uslied toga Nezavisna Država Hrvatska ima dužnost i pravo, da s oružjem u ruci zauzme i brani one hrvatske zemlje, koje su joj bile oduzete. HRVATSKI VOJNICI!

Pod vodstvom vašeg zapoviedničtva zapada vas čast i dužnost, da u najvećoj stezi i sa poviestnim junačtvom hrvatskih vojnika oslobodite odciepljene hrvatske zemlje i da razvijete slavnu hrvatsku zastavu na Jadranu, pod kojom će na našem moru svanuti sretniji dani hrvatskome narodu. U tom podhvatu pomoći će vas bratski oružane snage savezničke Njemačke.

HRVATSKI VOJNICI!

U ovom poviestnom času siguran sam, da ćete izvršiti svoju vojničku i hrvatsku dužnost, a time će biti izpunjena i vaša najvručija želja, da povratite svojoj domovini i svome narodu ono, što nam je bilo oduzeto i za čim je krvarilo vaše srdce.

HRVATSKI VOJNICI, HRVATSKI MORNARI!

Došao je davno žudjeni i težkim mukama očekivani čas, Hrvatskoj se vraća njezino more! Vi ćete ga braniti!

ŽIVILE HRVATSKE ORUŽANE SNAGE! ŽIVILA CIELOKUPNA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA!

POGLAVNIK ANTE PAVELIĆ

Izvor: Hrvatski Narod broj: 829 godina 1943

 

Razoružanje Talijana i pregovori sa partizanima

Dne 8. rujna 1943. god. objavljena je kapitulacija Kraljevine Italije pred saveznicima. U taj čas nalazi se na hrvatskom području 9 talijanskih divizija vojske, 2 obalne brigade, i 1 alpska pukovnija s oko 100.000 vojnika. Drugi dan, tj. 9 rujna 1943, god. Zapovjednik 2. talijanske armije general Mario Robotti priopćio je predstavniku hrvatske vlade u obalnom pojasu g. Davidu Sinčiću da se kraljevina Italija nalazi u ratu s Nezavisnom Državom Hrvatskom, te da je izdao nalog svojim zbornim zapovjednicima da predaju oružje partizanima ili da im se priključe uborbi protiv Nezavisne Države Hrvatske. Ujedno je istog časa dao zatvoriti hrvatskog predstavnika. Dakle, i nakon proglasa Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića (10. rujna 1943.) da su poništeni Rimski ugovori sa Italijom; da je Njemačka priznala granice Nezavisne Države Hrvatske u kojima su uključene sve odcijepljene hrvatske zemlje na Jadranu od Istre do Boke Kotorske, talijanski vojnici bili su naoružani. Talijani se, dakle, nisu htjeli predati Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nego su, štoviše, ubili časnika Mikulića koji je išao na pregovore k njima.

“Prošlo je označeno vrijeme, a kako se Mikulić nije vratio, naši su zapovjednici izdali zapovijed za napad. Iz 15 teških bacača izvršismo napad. Za naše iznenađenje, Talijani uopće ne odgovaraju, već su za 5 minuta izvjesili bijele krpe, što je značilo da se žele predati bez borbe.”  Ministar dr. Andrija Artuković iz Zagreba u ime HOS-a šalje bojnika Matu Primorca da uspostavi vezu sa partizanima, jer nisu više imali razloga de se zbog fašističkih okupatora Talijana bore i protiv Nezavisne Države Hrvatske. Ugovoren je sastanak u jednom selublizu Strilja. Sastanak je održan bez ikakvog incidenta i trajao je 8 sati.

”Partizani su na sastanku više slušali nego govorili. S nače strane prvi je uzeo riječ bojnik Primorac, koji im je rekao da mi znamo da su i oni Hrvati kao i mi, ali su morali bježati u šumu zbog talijanske okupacije i fašističkih progona, da sačuvaju svoje života. Sada je Italija kapitulirala i oni nemaju više razloga da buduodmetnici, da se bore protiv Nezavisne Države Hrvatske koja će biti država svih Hrvata. Traži od njih kao Hrvata Dalmacije da se priključe HOS da se zajednički bore protiv komunizma i Jugoslavije. Trebaju sa svojih odora skinuti komunističke oznake (crvenu zvijezdu) i gore staviti hrvatski državni grb. Kad jednom završi rat , hrvatski će narod zakazati slobodne izbore na cijelom hrvatskom teritoriju i koga hrvatski narod izabere da nas vodi, svi ga trebamo poštivati i svoju državu braniti. Ako sutra priđu k nama, imat će ista prava kao i svi mi Hrvati, a i činovi u vojsci će im biti priznati, to im jamči hrvatski ustav i hrvatska vlada u Zagrebu.” Partizani su jamačno obećali, da će prenijeti svojim nadležnima sve prijedloge hrvatske vlade iz Zagreba, pa će se vratiti s odgovorima. Partizani se nisu nikad više ni javili, nego su za uzvrat napali hrvatske položaje u Vrgorcu u Stilju. Budući je ustaška bojna, na tim položajima, bila dobro naoružana s oružjem kojeg suoduzeli od Talijana, nije dugo trebalo da partizane otjeraju u planinu Biokovo.

 

 

Promjene granica Nezavisne Države Hrvatske u kartama :

 

Teritorij Nezavisne Države Hrvatske je na dan proglašenja trebalo obuhvaćati i cijelu Baranju, Srijem, Banat i Bačku, no kad su Mađari već dan nakon proglasa Nezavisne Države Hrvatske okupirali Bačku i Baranju a Nijemci su planirali proglasiti eksteritorijalnu njemačku pokrajinu III. Reicha [ Pročitaj više ] je Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ostalo samo još cijeli Srijem.

Nekoliko dana kasnije su Mađari okupirali i Međimurje. S time nisu Talijani bili najveći okupatori Nezavisne Drzave Hrvatske, nego Mađari. Baranju i Bačku se više nije vidjelo na kartama Nezavisne Drzave Hrvatske, ali su Međimurje vlasti Nezavisne Drzave Hrvatske planirali vratiti nakon završetka II. Svijetskog rata i Međimurje se je uvijek gledalo kao dio Nezavisne Drzave Hrvatske.

 

Granice Nezavisne Države Hrvatske 10.4.1941 :

Granice Nezavisne Države Hrvatske 11.4.1941 :

Granice Nezavisne Države Hrvatske 16.4.1941 :

 i = Nezavisna Država Hrvatska na dan proglašenja.

 = Teritorij koji je Italija okupirala 6.4.1941 od Kraljevine Jugoslavijei koji je namjeraval pripojiti sebi

 = Italija sa hrvatskim područjima (Istra, grad Rijeka, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža) koje im je Kraljevina Jugoslavija i srpski ministar Pašić poklonila po “Rapalskim ugovoru” 1922. godine.

 = Mađarska okupira Baranju i Bačku.

 = Teritorij koji je Italija okupirala 6.4.1941 od Kraljevine Jugoslavijei koji je namjeraval pripojiti sebi

 = Italija sa hrvatskim područjima (Istra, grad Rijeka, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža) koje im je Kraljevina Jugoslavija i srpski ministar Pašić poklonila po “Rapalskim ugovoru” 1922. godine.

 = Mađarska okupira Međimurje.

 = Teritorij koji je Italija okupirala 6.4.1941 od Kraljevine Jugoslavijei koji je namjeraval pripojiti sebi

 = Italija sa hrvatskim područjima (Istra, grad Rijeka, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža) koje im je Kraljevina Jugoslavija i srpski ministar Pašić poklonila po “Rapalskim ugovoru” 1922. godine.

 

Granice Nezavisne Države Hrvatske 29.4.1941 :

Granice Nez. Drž. Hrvatske nakon Rimski ugovora :

Granice Nezavisne Države Hrvatske 27.10.1941 :

 = Priključenje Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

 = Teritorij koji je Italija okupirala 6.4.1941 od Kraljevine Jugoslavijei koji je namjeraval pripojiti sebi

 = Italija sa hrvatskim područjima (Istra, grad Rijeka, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža) koje im je Kraljevina Jugoslavija i srpski ministar Pašić poklonila po “Rapalskim ugovoru” 1922. godine.

 = Nezavisna Država Hrvatska postaje od 18.5.1941 do
12.10.1943 formalno kraljevina.

 = Teritorij koji je Italija okupirala 6.4.1941 od Kraljevine Jugoslavijei koji je namjeraval pripojiti sebi

 = Italija sa hrvatskim područjima (Istra, grad Rijeka, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža) koje im je Kraljevina Jugoslavija i srpski ministar Pašić poklonila po “Rapalskim ugovoru” 1922. godine.

 = Italija okupira Sandžak

 = Teritorij koji je Italija okupirala 6.4.1941 od Kraljevine Jugoslavijei koji je namjeraval pripojiti sebi

 = Italija sa hrvatskim područjima (Istra, grad Rijeka, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža) koje im je Kraljevina Jugoslavija i srpski ministar Pašić poklonila po “Rapalskim ugovoru” 1922. godine.

 

Granice Nezavisne Države Hrvatske 8.9.1943 :

 

 

300 Karta Nezavisne Drzave Hrvatske - 3 9 1943

 

 

 = Njemački III. Reich je preuzeo nakon kapitulacije Italije područja koje je Italija okupirala ili hrvatska područja koja je dobila 1922 kao poklon od Kraljevine Jugoslavije (u tom slučaju Istru, grad Rijeku, otok Cres i Lošinj). Područje je dobilo ime “Operationszone Adriatisches Küstenland” (OZAK) što zaći "Operativna zona Jadransko primorje".

 = Nezavisna Država Hrvatska je nakon kapitulacije Italije vratila područje Rijeka/Kupa, Krk, Rab te zaleđe Zadra do Splita.

 = Wehrmacht je preuzeo privremeno od Italije okupirana područja Nezavisne Države Hrvatske (Sandžak i Boku Kotorsku) iz strateški razloga ih je III. Reich htjeo vratiti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nakon pozitivnog završetka rata.

Wehrmacht je preuzeo privremenu kontrolu i nad otocima Hvar, Korčula i Brač. To nije bila okupacija hrvatski područja nego zato što tamo nije bilo hrvatske vojske.

Wehrmacht je preuzeo privremenu kontrolu i u gradu Zadru.

 

 

 

 

I filatelija potvrđuje da nije šumski bandit Josip Broz Tito oslobodio Italiji priključene hrvatske teritorije (Prva okupacijska zona), nego Poglavnik dr. Ante Pavelić i Nezavisna Država Hrvatska.

 

Nakon kapitulacije Italije poštanske poslove u Splitu preuzelo je Glavno ravnateljstvo PBB Nezavisne Države Hrvatske.

Splitsko ravnateljstvo je lokalno zatećene talijanske marke poslalo na pretiskivanje u Zagreb.

Odatle su, vjerovatno krajem rujna ili u listopadu 1943. godine vračene u Split, ali nisu nikad metnute u optjecaj.

 

Dana 9. ožujka 1944 izdao je upravatelj kotarske oblasti u Šibeniku Miren Blaž, kapetan korvete, nalog broj 391 poštanskom uredu u Šibeniku, da se otvori u prisutnosti povjerenstva blagajna u oštećenoj zgradi poštanskog ureda, koja je bila od početka mjeseca prosinca 1943 zatvorena, jer su blagajnici usljed opasnosti od zraćnih napada napustili grad, uzevši sa sobom ključeve, a njihov boravak nije bilo poznat a niti su se do
9. ožujka vratili u grad.

U povjerenstvo su odredeni kapetan korvete Miren Blaž i činovnici VIII razreda Antun Šarić i Lavoslav Tratnik.

O nalazu u blagajni ima povjerenstvo zastaviti zapisnik, a vrijednote predati poharanim poštanskim uredu u Šibeniku.

 

 

Zašto je Mađarska okupirala Međimurje, Bačku i Baranju od Nezavisne Države Hrvatske?

 

Crveni hrvatski izdajnici i sluge bradati srpski bezpovijesti "istoričara" vole skrivati ​???činjenicu da su samo Mađari i Talijani okupirali hrvatski teritorij a ne III. Reich.

Da su Nijemaci okupirali teritorij Nezavisne Države Hrvatske je čista laž!

Prvi ugovor o granici s Njemačkom potpisan je 13. svibnja 1941. godine i označava hrvatsko-štajersku granicu kao granicu između Nezavisne Države Hrvatske i Trećeg Reicha.

Prije sporazuma o granici, Treći je Reich je pokušao pripojiti Hum na Sutli, što je jedva spriječeno os strane Nezavisne Države Hrvatske.

Da se to nije moglo spriječiti, III. Reich bi tako zauzeo to hrvatsko mjesto i postao okupator Nezavisne Države Hrvatske, ali do toga nije došlo.

Na dan proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (10. travnja 1941.) Bačka, Baranja i Međimurje su bile dio Nezavisne Države Hrvatske.

Odnosi s Mađarskom bili su gotovo jednako teški kao i s Italijom. Mađarska je 11. travnja 1941. okupirala Baranju i Bačku, a 16. travnja 1941. Međimurje.

Ali kako je došlo do te okupacije?

 

Prije rata III. Reicha protiv tada još postojeće kraljevine Jugoslavije su Nijemci prijetili Mađarima da ako ne sudjeluju u tom ratu da će Volksdeutscheri proglasiti njemačku državu na teritoriju Bačke, Banata i istočnog Srijema sve do Beograda. Ta njemačka država je trebala biti spojena sa koridorom koji bi isao djejlomično oko Dunava do teritorija III. Reicha, znaći do slovenskog Prekomurja koji je tada bio dio III. Reicha.

Bila su više imena predvidena za tu njemačku državu : "Prinz-Eugen-Gau", "Reichsgau Banat", "Donauprotektorat", "Schwabenland", "Donaudeutschland" ili "Autonomes Siebenbürgen".

Koncept tvrđave Reicha u Beogradu rođen je u "velikom tajnom memorandumu" državnog tajnika i vođe SS Wilhelma Stuckarta 1941. godine, u kojem se govori o "razmatranja između SSa i ministrstva Vanjskih poslova i ministarstva Unutarnjih poslova" o reorganizaciji jugoistočne Europe nakon rata protiv Kraljevine Jugoslavije. U tom "velikom tajnom memorandumu" se govori o "situacijom i budućom sudbinom Nijemaca na bivšem jugoslavenskom nacionalnom teritoriju" nakon rata protiv Jugoslavije. Rani nacrti za to već su bili izrađeni 1939. godine pod vodstvom Wernera Lorenza i Volksdeutsche Mittelstelle (VoMi).

U memorandumu Wilhelma Stuckarta se je govorilo o ideji vojskovode habsburgške monarhije Eugen von Savoyena (Princ Eugena), koji je predlagao da se beogradska tvrđava pretvori u takozvanu „deutschen Reichsfestung“ (tvrđava njemačkog Reicha), a koja bi bila onda u nekakvoj novoj vojnoj krajini njemačkog III. Reicha i koju bi kontrolirali Volksdeutscheri iz Banata. Ta tvrđava, koja bi se trebala nazivati "Prinz-Eugen-Stadt" je trebala osigurati III. Reichu kontrolu da području Banata, Bačke i istočnog Srijema. U memorandumu predviđaju da bi se svi Volksdeutscheri iz teritiorija bivše Kraljevine Jugoslavije trebali preseliti u tu novu državu.

Kako bi vezali što manje njemačkih jedinica Wehrmachta u Srbiji, Volksdeutscheri (izraz za :  "etničke Nijemce") trebali bi preuzeti sigurnost područja : “Ideja "Reichsfestung Beograd" može se ostvariti utoliko lakše jer se zaleđe Beograda sastoji od zajednica u kojima Nijemci imaju apsolutnu ili relativnu većinu, a cijelo zaleđe oblikovano je isključivo njemačkim kulturnim dostignućima. Nijemci koji su se tamo nastanili [oko 300 000 dunavskih Nijemaca] mogli su ispuniti regrutaciju u njemačkom garnizonu u Beogradu i tako formirati stalni tim Reichsfestunga". Državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Reicha Wilhelm Stuckart je u ljeti 1941. godine bio zadužen da izradi koncept "Reichsfestunga" u Beogradu.

Kasniji "specijalni predstavnik za jugoistok" Hermann Neubacher predložio je 1941. godine da se područje oko Beograda uključi u "područje željeznih vrata" ("Eisernes-Tor-Gebiet") s predviđenom elektranom za opskrbu energijom i ekonomski razvoj dunavskog područja, no ta su razmatranja napuštena 1942. i ostali zajedno s ostalim razmatranjima "na području utopijskih planova za državno-ekonomsku reorganizaciju Balkana".

Uz opće oduševljenje "Volksdeutschera" u regiji pobjedama njemačkih jedinica, posebno u prvim danima Drugog svjetskog rata, mnogi od njih pratili su i razvoj procurjelih ideja  njemačkih agencija za takvav "Schutzgebiet" ("zaštićeno područje") s velikim zanimanjem, a oko te teme su počele odmah različite špekulacije.

Gore smo naveli već neka imena za to područje te planirane njemačke države. Vođa Nijemaca u Srbiji, Josef Janko je predložio da se i hrvatski istočni Srijem uključi u tu novu državu, ali je taj plan sa strane III. Reicha bio odmah odbaćen.

Političari iz susjednih država Kraljevine Mađarske i Kraljevine Rumunjske prihvatili su te špekulacije sa sumnjom.

Još i predvečer njemačkog rata protiv Kraljevine Jugoslavije je Helmut Triska govorio o mogućnosti da se cijeli Banat prikljući III. Reichu "ali da ce konačna teritorijalna podjela Balkana biti tek nakon rata moguća."

Njemački izaslanik u Zagrebu Siegfried Kasche je izvjestio Berlin da su Nijemci u istočnim dijelu Nezavisne Drzave Hrvatske saznali o planu Josefa Janka da krajem travnja 1941 godine proglasi "Slobodni Banat" kao prvi korak prema njemačkoj drzavi koju je njemački izaslanik nazvao "Donaudeutschland" ("Dunavska Njemačka"). Josef Janko je planirao proklamciju 20.4.1941 a ta proklamacija je trebala biti poklon Adolfu Hitler, koji je imao taj dan rođendan. Šef njemačkog Reichssicherheitshauptamta (RSHA) Reinhard Heydrich je bio informiran o tome planiranom činu kroz za rekrutiranje zaduženog Gustava Halwaxa iz Waffen-SSa. Heydrich mu je odmah poslao telegram : "Odmah pokušaj zaustaviti - uhitite one koji su uključeni ako je potrebno."

Informacije o pokušaju samostalnosti Banata su stigle i do mađarske vlade, koja se je zbog toga žalila Berlinu. Tjekom prisutnosti Josefa Janka u Füherhautquartiera sredinom travnja 1941 mu je ministar Vanskih poslova III. Reicha Ribbentrop rekao da njemačka etnička skupina mora prihvatiti ulogu da samo mogu primati zapovjede iz Reicha a ne da budu pokretači politčkih inicijativa.

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

 

Upravna podjela Nezavisne Države Hrvatske :

 

Nezavisna Država Hrvatska se vratila povijesnoj hrvatskoj podjeli na županije, odnosno velike župe, dok je glavni grad Zagreb bio posebna upravna jedinica.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su postojale 22 velike župe (prvotno ih je bilo 10) sa 148 kotara i oko tisuću malih općina.

Župe su uglavnom dobile imena po starohrvatskim imenima župa i regija. Tijekom postojanja Nezavisne Države Hrvatske često su mijenjale granice, sjedišta, pa i nazive.

Nova podjela na župe namjeravala je dokinuti upravnu odvojenost prostora nekadašnje Trojednice i BiH, pa su velike župe Livac i Zapolje (sa sjedištem u Novoj Gradiški),

Posavlje (sa sjedištem u Brodu), Dubrava (sa sjedištem u Dubrovniku), Hum (sa sjedištem u Mostaru) te Krbava i Psat (sa sjedištem u Bihaću) osim hrvatskih, imale i bosanskohercegovačke kotare.

Nakon pada Italije, osnovana je nova župa Sidraga i Ravni kotari, dok je na području Istre i Kvarnera nešto kasnije bila predviđena župa Raša.

Želja za većom integracijom Hrvatske i BiH očitovala se i u namjerama oko proglašenja glavnog grada. Još prije rata, Poglavnik dr. Ante Pavelić je htio imenovati Banju Luku glavnim gradom Nezavisne Države Hrvatske.

Tijekom početnih mjeseci postojanja Nezavisne Države Hrvatske, planiralo se preseliti potpredsjedništvo vlade i dio državnog aparata iz Zagreba u Banju Luku, kako bi se "ojačao istočni dio države".

I kasnije je postojala ideja o Banjoj Luci kao glavnom gradu.

 

 

Županije Nezavisne Države Hrvatske :

 

Velika župa Zagorje :

Sjedište joj je bilo u Varaždinu, a djelovala je od 3. lipnja 1941. godine. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Čakovec

    Ivanec

    Klanjec

    Krapina

    Ludbreg

    Novi Marof

    Pregrade

    Prelog

    Varaždin

    Zlatar

te gradove Čakovec i Varaždin.

Iako je Mađarska okupirala Međimurje, Nezavisna Država Hrvatska je zadržala upravu za kotare Čakovec i Prelog. Uprave tih dvaju kotara bili su u Varaždinu. Međimurje je "konstatirano" kao sastavni dio Velike župe Zagorje sa sjedištem u Varaždinu, pa je unošeno i u zemljovidima kao dio Nezavisne Države Hvatske.

Kotarska oblast Čakovec-Prelog bila je posebno upravno tijelo. Nastala je kao privremeno tijelo, a namjena je bila koordinaciju pomoći izbjeglicama iz Međimurja. Poslije je preuređena u ustanovu koja je poslužila i za kontakt s Hrvatima iz Međimurja. Treća namjena bila je prikupljanje obavijesti kojim su se u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj namjeravali poslužiti u budućnosti radi reintegracije Međimurja.

Povjerenik Nezavisne Države Hrvatske za Međimurje bio je Teodor Košak.

 

Velika župa Prigorje :

Sjedište joj je bilo u Zagrebu, a djelovala je od 21. lipnja 1941. do 5. srpnja 1944. godine kada je ukinuta osnutkom velike župe Gora-Prigorje, koja je, pored dijela teritorija velike župe Gora, uključila i cjelokupno područje velike župe Prigorje. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Dugo Selo

    Kutina

    Samobor

    Stubica

    Sveti Ivan Zelina

    Velika Gorica

    Zagreb

 

Velika župa Bilogora :

Sjedište joj je bilo u Bjelovaru. Djelovala je od 11. kolovoza 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Bjelovar

    Čazma

    Garešnica

    Đurđevac

    Koprivnica

    Križevci

    Grubišno Polje (od 20. prosinca 1941.)

te gradove Bjelovar, Koprivnicu i Križevce.

 

Velika župa Baranja :

Sjedište joj je bilo u Osijeku, a djelovala je od 10. srpnja 1941. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Godine 1941. za župana Velike župe Baranja postavljen je Stjepan Hefer. U Osijeku su od 1941.-1945. djelovali ured za kolonizaciju, te komesacijsko povjerenstvo. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Donji Miholjac

    Đakovo

    Našice

    Slatina

    Valpovo

    Virovitica

    Osijek

te gradove Osijek i Viroviticu.

Zbog ratnih okolnosti od 14. listopada 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je glavar dodijeljen vojnom zapovjedniku područja.

 

Velika župa Vuka :

Sjedište joj je bilo u Vukovaru. Djelovala je od 26. lipnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan Jakob Eliker kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik dr. Ante Pavelić.

Obuhvaćala je područje kotara : Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Ilok, Irig, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar, Zemun, te gradove Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Petrovaradin, Ruma, Vinkovci, Vukovar, Zemun i 156 općina.

Preustrojem 5. srpnja 1944. velikoj župi Vuci priključena je Županja koja je dotad bila u Velikoj župi Posavju.

Zbog ratnih okolnosti od 14. listopada 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je glavar dodijeljen vojnom zapovjedniku područja.

 

Velika župa Posavje :

Sjedište joj je bilo u Brodu na Savi (Slavonski Brod). Djelovala je od 15. srpnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti : Bijeljina, Brčko, Brod na Savi (Slavonski Brod), Derventa, Gradačac, Županja, te kotarske ispostave Bosanski Šamac, Bosanski Brod, Odžak i grad Brod na Savi.

Preustrojem 5. srpnja 1944. iz velike župe Prisavja izdvoje na je Županja koja je dotad bila u Velikoj župi Vuci.

Zbog ratnih okolnosti od 14. listopada 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je glavar dodijeljen vojnom zapovjedniku područja.

 

Velika župa Livac-Zapolje :

Sjedište joj je bilo u Novoj Gradišci. Djelovala je od 15. srpnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti : Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Daruvar, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Požega, Prnjavor i gradove Nova Gradiška i Prnjavor.

Zbog ratnih okolnosti 13. prosinca 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik područja Vuka, Baranja i Posavje. 27. ožujka 1945. poslove građanske uprave preuzeo je glavar građanske uprave, kao poseban opunomoćenik za isto područje.

 

Velika župa Gora :

Sjedište joj je bilo u Petrinji. Djelovala je od 26. svibnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti : Bosanski Novi, Dvor, Glinu, Kostajnicu, Petrinju, Vrginmost (do 20. studenoga 1941., nakon čega je pripao Pokupju), Sisak te gradove Sisak i Petrinju.

5. srpnja 1944. je osnovana Velika župa Gora-Prigorje.  Najveći dio velike župe Gore uklopljen je u tu novu veliku župu, spajanjem s Velikom župom Prigorjem. Kotari Bosanski Novi i Dvor tim su preustrojem pripojeni Velikoj župi Krbavi-Psatu.

 

Velika župa Pokupje :

Sjedište joj je bilo u Karlovcu. Djelovala je od 13. srpnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Jastrebarsko,

    Karlovac,

    Pisarovinu,

    Vrginmost (od 19. studenoga 1941.); 1. rujna 1942. preimenovana u kotarsku oblast Topusko, kad je i sjedište premješteno u Topusko; 21. travnja 1945. ovaj je kotar "privremeno" izdvojen i pripojen Velikoj župi Gori-Prigorju

    Vojnić (ukinut 1. ožujka 1944.)

te grad Karlovac. Ukidanjem kotara Vojnića razdijeljeno je njegovo ozemlje kotarima Karlovcu, Slunju i Topuskom.

 

Velika župa Modruš :

Sjedište joj je bilo u Ogulinu. Djelovala je od 1. srpnja 1941.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojega je imenovao Poglavnik. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti : Ogulin, Delnice, Vrbovsko i Slunj.

Ukidanjem kotara Vojnića iz susjedne velike župe 1. ožujka 1944. proširena su ozemlja kotara Karlovca, Topuskog i Slunja, kotara iz ove velike župe.

 

Velika župa Vinodol-Podgorje :

Sjedište joj je bilo u Senju, a djelovala je od 16. srpnja 1941. do 8. svibnja 1945. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Za župana Velike župe Vinodol-Podgorje postavljen je Miroslav Sušić.

Od 5. srpnja 1944. iz njenog teritorija je isključen kotar Pag i pridružen teritoriju Velike župe Sidraga-Ravni Kotari, a pripojen joj je kotar Rab.

Od 20. svibnja 1944. na ovomu teritoriju je na snazi bilo iznimno stanje, pa je poslove građanske uprave obavljao vojni zapovjednik obalnog odsjeka Like. Njemu je 28. ožujka 1945. dodijeljen glavar građanske uprave. Velika župa je obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Brinje

    Crikvenica

    Karlobag (od 15. srpnja 1941.)

    Kraljevica (od 15. rujna 1941.)

    Novi

    Senj

    Pag (kotarska ispostava, od 15. kolovoza 1941.); 5. srpnja 1944. pridružen velikoj župi Sidraga-Ravni Kotari

    Rab (od 5. srpnja 1944.) - pridružen velikoj župi nakon pada Kraljevine Italije

 

Velika župa Cetina :

Sjedište joj je bilo u Omišu i poslije u Splitu. Djelovala je od 25. lipnja 1941. do 26. listopada 1944. godine.

Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Hvar

    Imotski

    Makarsku

    Sinj

    Split

    Supetar

    Omiš (od 1. kolovoza 1941.), u čije je područje uključeno područje kotarske oblasti Split

    Vrgorac (od 15. kolovoza 1942.)

Padom Italije dolazi do upravnog preustroja. Izmijenjene su granice kotara, pripojeni i osnovani novi kotari te premješteno sjedište velike župe. Ukinut je kotar Omiš 3. studenoga 1943. (ponovo uspostavljen 1944.), čije je područje pripojeno kotaru Splitu, gdje je nešto prije, 11. listopada 1943. premješteno sjedište velike župe. Istog je dana osnovana i kotarska ispostava Vis.

5. srpnja 1944. opet su preustrojene velike župe, a u velikoj župi Cetini to je značilo imenovanje nove kotarske oblasti, Brača, umjesto dotadašnjeg Supetra.

Od 20. svibnja 1944. na snazi je u ovoj velikoj župi bilo iznimno stanje, pa je civilnu upravu preuzela vojna. Građansku upravu preuzeo je zapovjednik obalnog odsjeka Neretva, a od 28. ožujka 1945. bio je imenovan poseban glavar građanske uprave

 

Velika župa Hum :

Sjedište joj je bilo u Mostaru, a djelovala je od 5. kolovoza 1941. do 1945.. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika. Obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Konjic

    Ljubuški

    Metković

    Mostar

    Nevesinje

    kotarska ispostava Posušje (od 1. rujna 1941. kotarska oblast)

i grad Mostar.

 

Od 5. srpnja 1944. Velikoj župi Hum su se priključili sljedeći kotari, koji su prethodno pripadali Velikoj župi Dubravi :

    Čapljina

    Gacko

    Stolac

te kotari koji su prethodno pripadali ukinutoj Velikoj župi Plivi i Rami

    Livno

    Duvno (dotada Tomislavgrad)

    Prozor

i grad Livno.

Zbog ratnih operacija i prisutnosti neprijateljskih snaga, sjedište je od 13. ožujka 1945. bilo premješteno iz Mostara u Sarajevo.

Zbog ratnih okolnosti 20. svibnja 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik obalnog odsjeka Neretve. Njemu je 28. ožujka 1945. za poslove građanske uprave u okolnostima iznimnog stanja dodijeljen je glavar građanske uprave.

 

Velika župa Dubrava :

Sjedište joj je bilo u Dubrovniku, a djelovala je od 30. lipnja 1941. do 5. srpnja 1945. godine. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik. Za župana Velike župe Dubrava postavljen je dr. Ante Nikolić. Od 1941. do 1943. obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Bileća

    Čapljina

    Dubrovnik

    Gacko

    Ljubinje (od 15. rujna 1941. postaje kotarska ispostava, kotarska oblast je Ravno)

    Ravno (od 15. rujna 1941.; Ljubinje postaje kotarska ispostava)

    Stolac

    Trebinje

    grad Dubrovnik

a od 1. ožujka 1943. djeluje kotarska ispostava u Janjini .

 

Pad Italije mijenja granice ove velike župe. Pored gore navednih kotara, u sastav velike župe ušli su :

    kotari Kotor i Korčula

    gradovi Herceg Novi (kao kotarska ispostava) i Kotor (kao kotar); općine Kotor, Prčanj, Krtole, Muo, Risan, Grbalj, Donja Lastva, Stoliv, Herceg Novi, Perast, Dobrota, Budva, Tivat i Luštica.

    upravne općine Lastovo i Babino Polje

te oslobođeni dio upravne općine Konavle-Gruda.

Uspostava vlasti bila je problem. U Konavlima je nastupila njemačka vojna i crnogorska civilna uprava, a uz to bila je velika nazočnost partizanskih snaga. Početkom 1944. potisnuti su partizani, koji su se vratili svibnja iste godine. Na području Boke kotorske nije sprovedeno zbog sukoba s njemačkim i crnogorskim interesima.

20. svibnja 1944. proglašeno je iznimno stanje u obalnom području. Proglašenje se odnosilo i na ovu veliku župu, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik obalnog odsjeka Neretve.

Od 5. srpnja 1944. kotari Stolac, Čapljina i Gacko iz Velike župe Huma pripojeni su ovoj velikoj župi.

28. ožujka 1945. za poslove građanske uprave imenovan je poseban glavar, unatoč proglašenom iznimnom stanju. Glavar je dodijeljen vojnom zapovjedniku obalnog odsjeka Neretve.

 

Velika župa Vrhbosna :

Sjedište joj je bilo u Sarajevu, a djelovala je od 21. lipnja 1941. do 8. svibnja 1945. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik. Za župana Velike župe Vrhbosne postavljen je dr. Ismet-beg Gavran Kapetanović. Uvođenjem redovne državne uprave prvi veliki župan postao je prvak Muslimanske organizacije iz Žepča i stari disident JMO-a prije 1929. Derviš Omerović. Od studenoga 1943. do studenoga 1944. veliki župan bio je Muhamed Kulenović.

Velika župa Vrhbosna obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Čajniče

    Foča

    Rogatica

    Sarajevo

    Srebrenica (do 5. srpnja 1944., od tad u v. župi Usori-Solima)

    Višegrad

    Vlasenica (do 5. srpnja 1944., od tad u v. župi Usori-Solima)

    Fojnica (od 5. srpnja 1944., dotad u v. župi Lašvi-Glažu)

    Visoko (od 5. srpnja 1944., dotad u v. župi Lašvi-Glažu)

    kotarska ispostava Prača (Trnovo) (prestala poslovati 28. prosinca 1943.)

    kotarska ispostava Goražde,

    kotarska ispostava Kalinovik,

i grad Sarajevo.

Preustrojem velikih župa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Zakonskom odredbom o velikim župama od 5. srpnja 1944. priključeni su kotari Fojnica i Visoko iz ukinute v. župe Lašve-Glaža, a kotari Srebrenica i Vlasenica priključeni su v. župi Usori-Solima.

 

Velika župa Usora-Soli :

Sjedište joj je bilo u Tuzli, a djelovala je od 20. srpnja 1941. Do 5. srpnja 1944. godine nosila je ime "Usora i Soli". Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika.

Velika župa je obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Doboj,

    Gračanica,

    Maglaj,

    Teslić,

    Tešanj,

    Tuzla,

    Zvornik

    Kladanj (od 16. kolovoza 1941., dotad u v. župi Lašvi-Glažu)

    Srebrenica (od 5. srpnja 1944., dotad u v. župi Vrhbosni)

    Vlasenica (od 5. srpnja 1944., dotad u v. župi Vrhbosni)

i grad Tuzla.

Uvođenjem redovne državne uprave prvi veliki župan ove velike župe je Ragib Čapljić, postavljen je disident JMO-a od 1938. i Hadžićev pristaša iz Rogatice. Početkom svibnja 1941. vlasnik Muslimanske svijesti Muhamed Hadžibaščaušević imenovan je za ustaškog stožernika. Rujna 1942. velikim županom imenovan je Bahrija Kadić. Ožujka 1944. za velikog župana ove župe imenovan je Avdo Ferizbegović.

Zbog ratnih operacija i prisutnosti neprijateljskih snaga, sjedište je od 10. listopada 1944. godine bilo premješteno iz Tuzle u Doboj.

 

Velika župa Lašva-Glaž :

Sjedište joj je bilo u Travniku, a djelovala je od od 20. lipnja 1941. do 5. srpnja 1944. godine.Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika.

Velika župa je obuhvaćala je područje pet kotarskih oblasti :

    Fojnica,

    Travnik,

    Visoko,

    Zenica

    Žepče

    Kladanj (16. kolovoza 1941. izdvojen i priključen velikoj župi Usori i Solima)

    kotarska ispostava u Zavidovićima

i grad Travnik.

Kotar Fojnica se dijelio na općine: Brestovsko (sjedište Gromiljak), Busovača, Fojnica, Kiseljak i Kreševo.

Kotar Travnik činile su općine: Bila (sjedište Guča Gora), Bučići (sjedište Stojkovići), Turbe i Vitez.

Kotar Visoko činile su općine: Gračanica (sjedište Veliko Čajno), Kvalupi (sjedište Čifluk), Kraljeva Sutjeska, Mokronoge (sjedište Donje Moštre), Planina ( sjedište Kovačići-Okruglica), Podgora (sjedište Župča), Vareš, Visoko, Zgošće (sjedište Kakanj-Majdan).

Kotar Zenica činile su općine: Brnjic (sjedište Seoci – Vrpolje), Gornja Zenica (sjedište Zenica), Grahovica (sjedište Nemila), Stranjani (sjedište Podbrežje-Strankosi), Vraca i Zenica.

Kotar Žepče činile su općine: Novi Šeher, Vozuća (sjedište Gare), Zavidovići i Žepče.

Preustrojem velikih župa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj  Zakonskom odredbom o velikim župama od 5. srpnja 1944. ukinuta je ova velika župa, i spajanjem dijela ozemlja ove v. župe (kotari Travnik, Zenica, Žepče i grad Zenica) s ozemljem ukinute velike župe Plive i Rame nastala je nova Velika župa Lašva-Rama, poslije preimenovana u Lašva-Pliva. Kotari Fojnica i Visoko priključeni su v. župi Vrhbosni.

 

Velika župa Pliva i Rama :

Sjedište joj je bilo u Jajcu, a djelovala je od od 16. kolovoza 1941. do 5. srpnja 1944. godine. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika.

Velika župa je obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Bugojno,

    Glamoč,

    Jajce,

    Livno,

    Prozor,

    Tomislavgrad,

    Varcar- Vakuf

    kotarska ispostava Kupres (od 1. rujna 1941. kotarska oblast),

    kotarska ispostava Gornji Vakuf

    kotarska ispostava Donji Vakuf

i grad Livno.

Uvođenjem redovne državne uprave prvi veliki župan bio je Hilmija Bešlagić, poslije ministar prometa i javnih radova Nezavisne Države Hrvatske.

Preustrojem velikih župa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Zakonskom odredbom o velikim župama od 5. srpnja 1944. ukinuta je ova velika župa, i spajanjem dijela ozemlja ove s ozemljem ukinute velike župe Lašve-Glaža nastala je nova Velika župa Lašva-Rama, poslije preimenovana u Lašva-Pliva. Drugi dio ove velike župe priključen je velikoj župi Humu :

    Livno

    Duvno (dotada Tomislavgrad)

    Prozor

i grad Livno.

 

Velika župa Krbava-Psat :

Sjedište joj je bilo u Bišću, a djelovala je od 16. lipnja 1941. pod imenom "Krbava i Psat", a od 5. srpnja 1944. godine nosi ime "Krbava-Psat". Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade imenovan od strane Poglavnika.

Velika župa je obuhvaćala je područje ovih kotarskih oblasti :

    Bihać,

    Bosanska Krupa,

    Bosanski Petrovac,

    Bosansko Grahovo (do 1.siječnja 1942., pa priključen v. župi Bribiru i Sidrazi),

    Cazin

    Donji Lapac (do 1. siječnja 1942.; ukinut i priključen v. župi Gackoj i Lici)

    Bosanski Novi (od 5. srpnja 1944., dotad u velikoj župi Gori)

    Dvor (od 5. srpnja 1944., dotad u velikoj župi Gori)

    kotarske ispostave Velika Kladuša, Kulen Vakuf

i gradove Korenicu (do 20. prosinca 1941., poslije u v. župi Gackoj i Lici) i Bihać.

Zbog ratnih operacija i prisutnosti neprijateljskih snaga, sjedište je od 23. srpnja do 23. rujna 1944. bilo premješteno iz Bišća u Banju Luku.

Zbog ratnih okolnosti 13. prosinca 1944. bilo je proglašeno iznimno stanje u velikoj župi, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik obalnog odsjeka Lika. 27. ožujka 1945. poslove građanske uprave preuzeo je glavar građanske uprave, kao poseban opunomoćenik za područje velikih župa Vuka, Baranja i Posavje.

 

Velika župa Sana-Luka :

Sjedište joj je bilo u Banjoj Luci, a djelovala je od 1. kolovoza 1941. godine. Do 5. srpnja 1944. godine nosila je ime "Sana i Luka". Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik.

Velika župa je obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Banja Luka,

    Ključ,

    Kotorišće (Kotor Varoš),

    Prijedor,

    Sanski Most;

    kotarska ispostava Kozarac

    kotarska ispostava Lušci Palanka (do 1. rujna 1941.)

i grad Banja Luka.

 

 

 

 

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

- Lažemo zbog slobode.

- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“

- „Laž je u samom biću Srbina“.

- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :

- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."

 

Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.

Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"

Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”

“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.

1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.

 

 

TRANSPONDER - 10. TRAVANJ :

 

Poslušajte bendove :

Transponder
(Electronic Body Music, Anhalt EBM, Dark Electro)

Ton Agram
(Rhythmic Industrial, Oldschool Industirial, Drum N´ Bass)

[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Pravo na odustanak ] [ Poštarina ]


Flag Counter 


Želite prodati biljege Nezavisne Države Hrvatske, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji?

Kontaktirajte nas :

Facebook eMail

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvati