Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Jadna mu hrvatska majka : Novak Đoković voli  popit rakiju sa likom smrdljivog četnika Draže Mihailovića!

Da (ne)sveto-savska sekta djeluje na mozak se vidi kod genetski Hrvata kao Vojsilava Šešelj, ciji su preci prešli od katoličanstva na sveto-savlje, dok su svi drugi članovi obitelji Šešelj ostali katolici. Da Srbi nisu stari genetski narod nego se temelje na sveto-savskoj sekti unutar pravoslavlja dokaziva baš taj nesretni genetski Hrvat Vojislav Šešelj isto kao "veliki Srbin" Milorad Dodik čiji su preci hrvatski katolički Dodigi iz Tomislavgrada. I on se - kao i Šešelj - radi pripadanja sveto-savskoj sekti unutar pravoslavlja naziva takozvanim Srbinom.

Treći primjer da se genetski Hrvat naziva Srbinom je teniski as Novak Đoković. Majka mu je Hrvatica a otac Crnogorac. Pošto je najveći genetskli laboratorij dokazao i za Crnogorce da su do Ulcinja genetski Hrvati [ Pročitaj više ] je po time i Novak Đoković genetski Hrvat koji radi sveto-savske sekte unutar pravoslavja sebe naziva Srbinom.

Nakon smrti govna Josipa Broza Tita (1980. g.) Srpska pravoslavna crkva (SPC) započinje s političkim djelovanjem i postaje glavni promotor stvaranja velike Srbije. Godine 1987. započinju pripreme za obilježavanje 600-te godišnjice srpskog poraza na Kosovu polju. SPC je odlučila da kosti kneza Lazara premjesti iz Beograda u manastir Gračanicu na Kosovu.

SPC je stvorila mitove (tijekom Drugog svjetskog rata i u vrijeme Jugoslavije) o stotinama tisuća pobijenih Srba i tako potaknula netrpeljivost, osvetoljubivost i jačanje srbijanskog nacionalizma. SPC je stvorila „okvir za mržnju“ koji je rezultirao mnogobrojnim zločinima i progonima Hrvata i Bošnjaka.

Srbijansko političko vodstvo i SPC su zajednički djelovali u ostvarivanju plana stvaranja velike Srbije. SPC je javno podržala i poticala srpsku pobunu na teritoriju RH i BiH. SPC je podržala tihi državni udar 1989. godine (ukidanje autonomnih pokrajina). Srpski „novi poredak“ su stvorili Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU), Srpska pravoslavna crkva (SPC) i Udruženje književnika Srbije.

U Beogradskom centru „Sava“, 29. lipnja 1990. godine, na skupu Srba iz Hrvatske je dr. Gojko Nikolić govorio protiv rata i poručio: „Nije ovo više ono isto pravoslavlje koje je odigralo povijesnu pozitivnu nacionalnu ulogu u vrijeme ropstva Turcima… današnje pravoslavlje, po mom uvidu, sve više klizi u političku stranku i klerikalizam. Takvo pravoslavlje ne mogu prihvatiti… ”

SPC je zastupala ideju velike Srbije, da svi Srbi žive u jednoj državi, da se Srbiji pripoje sve takozvane „srpske krajine“ gdje žive Srbi što je praktično značilo da se djelovi Republike Hrvatske pripoje Srbiji.

Predstavnici SPC Republiku Hrvatsku (1990.- 1991.) nazivaju ustaškom državom i uspoređuju je s Nezavisnom Državom Hrvatskom iz doba Drugog svjetskog rata.

SPC nije brinula za Srbe u Hrvatskoj jer su svi episkopi čije su se eparhije nalazile na prostorima koje je kontrolirala hrvatska Vlada napustili svoje vladičanske domove i premjestili se u Beograd, ili na teritorij koji su kontrolirale srpske snage pa je tako vjerničko stado ostalo bez pastira.

Nakon osvajanja Slavonije na jesen 1991. uspostavljena je u zaposjednutim područjima nova pravoslavna episkopija. Episkopovo sjedište bilo je u Dalju gdje je kratko prije toga izvršen masakr nad hrvatskim pučanstvom. U ‘etnički očišćenim’ selima posvećene su nove srpskopravoslavne crkve, primjerice u Lovasu. Tu je prije rata živjelo 133 Srbina i 1.449 Hrvata. Svi su Hrvati bili protjerani, katolička crkva srušena. Beogradska televizija prenosila je postavljanje kamena temeljca nove srpske crkve koje je obavio osobno patrijarh.

Patrijarh Pavle je blagoslivljao osobe koje su zagovarale ubijanje, razaranje, protjerivanje nesrba, blagoslivljao je Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Željka Ražnatovića Arkana.

„Svetosavski nacionalizam“ je vladao unutar SPC-a.

Glavni glasnogovornici „svetosavskog nacionalizma“ bili su : Amfilohije Radović, Artemija Radosavljević, Atanasije Jevtić i Irinej Bulović. Oni su sa srpskim patrijarhom Pavlom činili „idejni sinod“ SPC-a. S jedne strane je patrijarh Pavle pozivao na poštovanje ljudskih prava „Budimo ljudi, iako smo Srbi“ a s druge strane širio se „svetosavski nacionalizam“, mržnja prema drugim narodima.

Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji SPC je odbacila sve mirovne planove : Vanceov plan, Vance-Owenov plan, Plan Kontaktne skupine, Daytonski mirovni sporazum i druge mirovne inicijative pa to govori o negativnoj ulozi SPC-a tijekom rata.

U Bosni i Hercegovini se SPC povezala s pobunjenim Srbima na Palama i aktivno sudjelovala u političkom životu, negirala logore, ubijanja i silovanja koja su Srbi vršili u BiH

Međunarodna zajednica i Crveni križ su registrirali logore, a SPC ih negira! „U ime pravde Božje, na osnovu svjedočenja naše subraće arhijereja iz Bosne i Hercegovine i drugih pouzdanih svjedočenja, izjavljujemo sa punom moralnom odgovornošću da takvih logora u Republici Srpskoj Bosne i Hercegovine, kao ni u Srpskim Krajinama, niti je bilo niti ima.”(Priopćenje arhijerejskog sabora SPC, prosinac 1992.)

Budući da Slobodan Milošević nije uspio ostvariti plan Velike Srbije, da nije iz političkih razloga javno podržavao Srpsko vodstvu u BiH (Radovana Karadžića, Biljanu Plavšić) SPC se razilazi s Miloševićem.

Sve je to bio srpski igrokaz jer je Srbija stajala iza Karadžića i Plavšićke. Igrokaz je služio za zavaravanje međunarodne zajednice jer je Miloševićev režim i dalje pomagao vodstvo na Palama i pobunjene Srbe u Hrvatskoj.

Na području BiH se ratovalo i sve opcije (velika Srbija, jedinstvena BiH, federalna BiH) su bile moguće.

SPC je bila protiv mirovnog plana u BiH (Vance-Owenov plan, 1993. godine). Hercegovački episkop Atanasije Jevtić izjavljuje da Srbi moraju „sići na Neretvu“ i „na srpsko more“ (6.kolovoza 1993. godine).

„Mi u svakom slučaju moramo sići na Neretvu, makar do mučeničkih Klepaca i Prebilovaca, do srpskih hramova koji su porušeni, i na srpsko more. Jer je Dalmacija, samo padina BiH. I da BiH praktično silazi na more. Ne mogu se Hercegovci odreći mora.“ (1994.)

Amfilohije Radović je rat u BiH nazvao svetim, pravoslavnim, pravednim i bogolikim:

„U Bosni i Hercegovini danas se bije bitka za slobodu zlatnu i obraz časni čitavog Pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavog svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva.

Po vjerskom pitanju Hrvatska je i dalje, uprkos pobjedi u Domovinskom ratu, u kojem je sudjelovalo i 12.600 vjernika pravoslavne vjere, kao i u vrijeme kralja Aleksandra i druga Tita, srpski sluga, vazal.

Ogromne su žrtve Domovinskog rata i previše krvi i suza proliveno da bi vazda ostalo tako.

Kao i više udruga Hrvatskih branitelja i brojnih istinoljubivih pojedinaca različitih vjera i stupnja obrazovanja, i ja, rimokatolik, podržavam Udrugu Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, na čelu s Ratkom Despot, pukovnikom Hrvatske vojske, u miru, čiji članovi svoje vjerske potrebe ne žele ostvarivati u neprijateljskoj Srpskoj, već u svojoj, preko 300 godina staroj, kanonskim pravom utemeljenoj, Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi, koju dosadašnje vlasti Republike Hrvatske, uz naglašeno ignoriranje većine Hrvatskog katoličkog klera, do danas, nisu htjele priznati.

Sramite se Šešelji, Dodiki i Đokovići koji ste prodali svoju genetiku i katoličanstvo za sveto-savslje koje bi se radi gore navedenih cinjenica moralo zvati nesveto-savlje!

Sramite se! Prodali ste se. Prodali ste se kao vaši preci! Fuj!

A tebi Đokoviću : jadna ti hrvatska majka i jadni ti otac kao genetski Hrvat! Fuj!

Jadni kao svi "Hrvati" koji te toliko vole. Očito ne znaju da voliš smrdljive četnike i da voliš popiti rakijicu sa likom smrdljivog četnika Dragoljuba "Draže" Mihailovića. Fuj!

ĐOKOVIĆ ČITA GLUPOSTI JOVANA DERETIĆA

Iako je davno prestao da ide u školu Novak Đoković ipak želi da dobije neko znanje. No, to radi na jadan način, da jadniji ne može biti, čita knjige super-srbonaciste i teškog “istoričara” bez povijesti Jovana Deretića.

Tako je portal sportal.rs 6. juna 2021. pisao o Novakovoj ljubavi prema Deretićevim krivoslavnim nesveto-savskim glupostima:

“Najbolji tenisac svijeta Novak Đoković takmiči se trenutno na Rolan Garosu, gdje su do njega dosle vijesti o smrti publiciste Jovana Deretića.  Đoković je nerijetko govorio inspiriran Deretićevim radom, zadnji put se prošle godine pohvalio kako proučava alternativnu verziju srpske “istorije” (“povijesti”). Tom prilikom Novak se pohvalio da proučava djela čiji je autor bio Deretić.

– Trenutno sam jako zainteresiran za alternativnu verziju srpske “istorije” (“povijesti”). Kada kažem alternativnu mislim na onu verziju koja nije zvanična.

Da smo mi…  – Nebeski narod – uskočila je Jelena.

– Ne, nego da smo došli sa Kavkaza u 7. vijeku na balkansko područje, nego da smo starosjedeoci. Čitam knjige Deretića, evo da pokažemo i koja je i pozdravimo gospodina Deretića – pokazao je Nole.

Jelena je u međuvremenu prekinula Novakovo izlaganje, a potom su imali zanimljiv dijalog o Kosovskom boju, da bi se Đoković vratio sa knjigom Jovana Deretića u rukama.

– Serbi, narod i rasa! Veliki pozdrav za profesora kog osbno poznajem. Vrlo je interesantno, ne bih ništa da govorim. Vidim da se i danas provlači kroz novine nešto što sam rekao. Svako od nas treba da bude otvorenog uma i da uradi svoje istraživanje. Da budemo svijesni da je istina negde između. Ako pratimo jednu stranu informiranja, to teško može da nas učini realnim. Mene čitanja gospodina Deretića, Vidojevića i Damjanovića jako inspiririjaju. Ona izreka da smo nebeski narod nije slučajna. Tu ću završiti. Ja težim kao tome da smo starosjedeoci, ima dosta dokaza. Veliki pozdrav za sve one koji se bore za istinu, jasan je bio Novak.” (Članak “NOVAK DANAS DOBIO LOŠE VIJESTI U PARIZU Preminuo čovjek kog je obožavao, često ga pozdravljao i biranim riječima govorio o njemu” :  link)

Istina je da smo većinom starośjedioci i istina je da su Đokovići postali Srbi kad su se odselili iz Crne Gore da žive u Srbiji.  Prije toga niko Đokovićima nije bio Srbin. Pradjed Novaka Đokovića se 1906. i 1914. izjasnio kao Crnogorac. Vjerovatno je Novaku Đokoviću poslije tolike količine srbošovinističke propagande kojom je cijeli život obasut, teško da shvati da mu preci nisu bili Srbi, no, on nema nikakvih dokaza da su mu preci bili Srbi, pradjed mu se dva puta svojom najboljom voljom, ni od koga prisiljavan – izjasnio kao Crnogorac.

TKO JE BIO JOVAN DERETIĆ

Jovan Deretić je bio srpski pseudo”istoričar” bez povijesti, suštinski – srbonacistički publicista, i to sa najvećim postotkom nacizma. Prema njegovim riječima on je dobar dio svog života proveo na zapadu i po struci je navodno inženjer mašinstva. No, u želji da ispravi “nepravedno” ispričanu srpsku “istoriju” on je počeo da piše knjige i da drži predavanja po Srbiji u gradovima i srpskim kasabama.

Tako je on, oslanjajući se na neke pseudopovijestničare iz 19. vijeka “ustvrdio” da su :

– Norvežani, Islanđani, Katalonci, Portugalci i skoro svi drugi Evropljani – Srbi

– Grci su to ime dobili jer su bili lopovi

– Grčki bogovi su zapravo srpski, Grci su ih uzeli od Srba

– Spartanci su Srbi (“nema sumnje”)

– Rusi i Srbi su osnovali Rim, koja se zapravo zove Ruma

– Olimpijske igre su srpske igre sa Krita

– Kukasti križ je srpski simbol

– Asirija je bila srpska imperija

– Aleksandar Makedonski je sa Persijancima na srpskim razgovarao

– Aristotel nije bio Grk nego mješanac, znao je dobro i grčki i srpski

– Isus Krist je znao srpski jezik

Dakle, temelj svega ovoga je čisti nacizam. Uglavnom, iz svega što je trućao Deretić može se zaključiti da on smatra da su bijeli ljudi zapravo – Srbi. Hitler je imao neke idiotske teorije o arijevcima, nekakvo bulažnjenje kako su neki Arijevci osvojili Indiju, pa su potom valjda banuli u Evropu, a sve to je valjda bilo prije 3.000 ili 4.000 godina. No Deretić Srbe smatra osnovom svih evropskih naroda i starost Srba procjenjuje na nekih 10-tak tisuća godina.

U Srbiji u kojoj se slave četnici – fašistička vojska iz Drugog svjetskog rata, Jovan Deretić je, vjerovali ili ne – sahranjen u Aleji zaslužnih građana.

Sramota je što Đoković preporučuje kretenoidnu i srbonacističku publicistiku, a još je tužnije što Đoković nije u stanju da procijeni da su teorije Jovana Deretića najobičnije budalaštine.

Da li ste znali da je djeda Novaka Đokovića Hrvat i baka Hrvatica?

Ovu informaciju srpskim medijima otkrio je upravo djeda Zdenko, koji živi na Banovom brdu u Beogradu. Žagar je otac Novakove majke Dijane, a njegova životna priča nije baš jednostavnija.

"Ja sam po nacionalnosti Hrvat i rođen sam u Vinkovcima. Moja bivša supruga, Novakova baka, također je rođena u istom mjestu. Tamo smo se našli i upoznali. Bili smo oficiri koji su došli na službu. Ja sam došao u Beograd, ona je još pohađala školu, pa smo se poslije vjenčali kada mi se pridružila. Tako se rodila Dijana, Novakova majka, pa Sanda. Uvijek sam govorio da sam Jugoslaven ili Hrvat, Srbin nikad nisam bio. Dijana je rođena u Beogradu i tu je odrasla. O Noletu tek da ne pričam. Njemu je i otac Srđan Srbin. Zapravo, pitanje je koliko ima i crnogorske krvi, ima tu malo mješavine. Normalno je da će biti više priklonjen Srbima i ja nemam ništa protiv toga. Ne bi ništa bolje prošao u životu ni da se predstavlja kao Hrvat. Ni to nitko ne bi prihvatio. Isto bi ga svojatali. Prije nekoliko mjeseci zvala me je jedna rođakinja koja živi u Vinkovcima te me pitala gdje je Dijana rođena.

Žao mi je. Žao mi je što je sve tako ispalo i što se sve to dogodilo u našim obiteljskim odnosima. Nisam previše sudjelovao u Novakovom odrastanju. Prije nego što je rođen, ja sam četiri godine bio u Prištini. Bivša supruga i djeca su živjeli u Beogradu, a ja tamo. Dolazio sam vikendom. Poslije sam se razveo od bivše žene, pa sam se morao distancirati od obitelji. Kontaktirao sam ja njih, ali to nije bilo to. Dijana je mene krivila za razvod i ne može mi to oprostiti. Ja smatram da je za razvod uvijek potrebno dvoje. Koliko je muškarac kriv, toliko je i žena kriva. Međutim, moja kćerka to nije mogla razumjeti i totalno se udaljila od mene - otkriva Zdenko koji ipak dodaje kako se danas stanje popravilo te da se s Novakom vidi svaki put kada dođe u Beograd, a kada je na turnirima čuju se porukama.