Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Pradomovina Hrvata Sarasvati :

Mohenjo Daro je daleko najveći grad hrvatske Indus Sarasvati civilizacije, protežući se na više od 250 hektara bujnih brežuljaka i izoliranih stambenih područja. Mohenjo Daro je jedan od najbolje sačuvanih gradskih središta, a jedino drugo usporedivo mjesto je Dholavira na Kutchu u Indiji.

Građevine Mohenjo-Daro uglavnom su izrađene od cigla, iako neke strukture imaju cigle od gline i drvo.

Mohenjo-Daro je pošteden od pljačkanje cigla koja je uništila grad Harappa i većinu mjesta u Punjabu, jer je glavna željeznička pruga sagrađena duž istočne obale rijeke Indus, jer je  tamo kamen s brežuljaka Rohri bio je lako dostupan.

Iskapanja na području "brda citadela" otkrila su veliku kolonadnu zgradu s posebno dizajniranim spremnikom vode, obično nazvanom "velika kupaonica".

Na jugozapadu od "velike kupaonice" leži takozvana "žitnica", masivna građevina s masivnim temeljima od cigli s postoljem za drvenu konstrukciju i otvore vrata.

Stvarna zadaća zgrade nije bila određena jer zgradu iskopao velik broj lokalnih radnika, bez dokumentacije stratigrafije ili točnog mjesta vrijednih malih artefakata.

Nema konkretnih dokaza da je to bila "žitnica". Ovaj bi se izraz trebao odbiti u korist "Velike dvorane".

Zgrada je vjerojatno bila velika javna struktura, ali nije jasno je li to skladište, hram ili neka vrsta upravne zgrade. Dvije druge velike zgrade s velikim otvorenim prostorima i kolonadama nazivaju se "dvorana za sastanke" i "koledž?". Ostatak "brda citadela" sastoji se od manjih jedinica s platformama za kupanje, fontana i malih dvorišta.

Dio "brda citadela" nije iskopan jer je pokriven budističkom stupom iz razdoblja Kušana oko 2. stoljeća poslije Krista.

"Donji grad" sastoji se od brojnih brežuljaka, koji leže na istoku i vjerojatno predstavljaju nekoliko zidnih četvrti.

Raniji znanstvenici smatraju da su razni brežuljci u Mohenjo-darou predstavljali suvremena zanimanja u gradu, podijeljenom u različite funkcionalne sektore. Predpostavlja se da su  zapadni brežuljci bili upravni centri i industrijska područja za obične ljude.

Ova jednostavna interpretacija više ne podržava dostupne dokaze koji upućuju na promjenu centara moći unutar grada i postojanje naselja i industrijskih područja u svakom od velikih brežuljaka.

U svakom sektoru postoje brojne velike kuće od cigla, koje mogu biti vile snažnih trgovaca ili zemljoposjednika.

Do sada nisu nikakvi hramovi identificirani, iako postoji zgrada s dvostrukom stubištem koja je možda imala ritualnu funkciju.

Ostala naselja djelomično su pokopana muljem napredne rijeke Ind. Neke strukture erodiraju u sam Indus.

Nije pronađeno niti jedno groblje, iako postoje izvještaji o povremenim slučajnim grobovima otkrivenim kao dio očuvanja gradilišta.

Planiranje grada :

Iskapanja ruševina pokazala su izvanrednu sposobnost urbanog planiranja.

Glavne ceste bile su u jednoj liniji, ponekad samo za milju, koje variraju u širini od 4 metra do 10 metara. Većina tih ulica bila su popločana pečenim ciglama.

S obje strane ulice nalazile su se kuće raznih veličina. Glavne su ceste presječene pod pravim kutovima i podijelile grad na kvadrate ili pravokutne blokove. Neke zgrade imale su svjetiljku i fontanu.

Postojao je sustav drenaža koji je tekao u rijeku.

Sustav drenaža :

Sustav drenaža u hrvatskoj Indus-Sarasvati civilizaciji bio je napredan. Kanali su bili prekriveni pločama. Voda je tekla iz kuće u kanale. Koristile su se posebne jame za smeće. Radnici su povremeno očistili sve potapljive jame i odvode.

U svakoj je kući bio ugrađen sudoper, a voda iz sudopera tekla je u podzemne kanale na ulicama.

Ovo pokazuje da su ljudi u dolinama Ind i Sarasvati rijeka bili upoznati s načelima zdravlja i higijene.

Kuće :

Kuće su bile različite veličine i varirale su od palače do kuće s dvije male sobe. Kuće su imale bunar, kupaonicu i natkriveni kanal, koji je bio povezan s odvodom na ulici.

Zgrade su bile izrađene od pečenih cigla, koje su i danas sačuvane. Krovovi su bili ravni i izrađeni od drveta. Posebnost kuća bila je da su sobe sagrađene oko otvorenog dvorišta. Neke kuće bile su dvokatnica.

"Velika kupaonica" :

Jedna od najvećih zgrada bila je "Velika kupaonica" koja je iznosila oko 55 metara do 33 metra. Bazen, dugačak 12 metara, širok 8,5 metara i duboko 2,5 metara, nalazio se na sredini četverokuta, okružen trijemovima, sobama i galerijama. Stubište je vodilo do bazena.

Bazen je bio ispunjen vodom iz velikog bunara koji je bio u istom kompleksu. Redovito čišćenje bazena obavljeno je dreniranjem korištene vode u veliki odvod.

Zgrada "Velika kupaonica" imala je šest ulaza.

Velika žitnica :

Druga velika zgrada u gradu bila je "Velika žitnica" koja je bila duga oko 45 metara i široka 15 metara.

Žitnica je imala i manje dvorane i hodnike.

Skupna dvorana :

Važna značajka Mohenjo-daroa bila je 24 četvornih metara velika dvorana stupaca. Imala je pet redaka stupaca s četiri stupca u svakom redu. Korištene su pećene cigle za izradu tih stupova.

Vjerojatno je to bila dvorana vladara.

Hrana :

Uzorci pšenice i ječma pokazuju da su uzgojeni na ovom području. Pretpostavlja se da su uzgajali i rižu. Postoje naznake da su uzgajane i datule na tom području.

Osim toga, ljudska prehrana se je sastojala od voća, povrća, ribe, mlijeka i mesa od životinja, tj. goveinom, ovčetinom i peradi.

Odjeća :

Kod nađeni keramični figura može se vidjeti da su odjeću muškaraca i žena činili dva komada tkanine. Jedian komad pokriva donji dio, a drugi se nosi preko lijevog ramena i ispod desne ruke. Muškarci su imali dugu kosu.

Žene su nosile haljinu koja je prekrivala ujedno i kosu. Otkriće velikog broja vretena pokazalo je da su znali za tkanje. Arhelolozi su našli i igle i gumbe, što dokaziva da su tadašnji ljudi znali šivati.

Ukrasi :

I muškarci i žene nosili su ukrase od zlata, srebra, bakra i drugih metala. Muškarci su nosili ogrlice, prstenje i narukvice u različitim oblicima i formama. Žene su nosile nakit na glavi, naušnice, rukavice, pojasevi, narukvice itd.. Bogati ljudi nosili su skupe zlatne ukrase, a siromašni nosili ukrase od školjaka, kostiju ili bakra.

Kozmetika :

Dame Mohenjo-daroa su koristile slićnu kozmetiku kao što ih koriste i današnje dame.

Bjelokosti i metalni materijali za držanje i primjenu kozmetike dokazuju da su poznavali upotrebu boja lica.

U Mohenjo-daro i drugim mjestima pronađeni su ovalna brončana ogledala te bjelokostni češlji različitih oblika.

Žene su vezale kosu u čvor.

Namještaj i posuđe :

Namještaj i posuđe Mohenjo-daro imaju visok stupanj civilizacije zbog svoje raznolikosti u stilu i dizajnu.

Lijepo oslikana keramika, brojno posuđe za kuhinju, stolice i kreveti od drveta, svjetiljke izrađene od različitih materijala, igračke za djecu, mramor, kuglice i kockice pokazuju ono što su ljudi tada proizvodili.

Zabava i rekreacija :

Ljudi hrvatske Ind-Sarasvati civilizacije su voljeli su više igara na zatvorenom prostoru nego javne zabave. Voljeli su kockanje i igrali kockice. Ples i pjevanje smatralo se sjajnom umjetnošću. Dječaci su igrali s igračkama od terakote, dok su se  djevojčice igrale s lutkama.

Gospodarstvo hrvatske Ind-Sarasvati civilizacije :

Najranije posuđe koje se je do sada bilo pronašlo izrađeno u Harapanskoj regiji je izrađeno oko 6000 godina prije Krista. Industrija bakra / bronce procvjetala je u mjestima kao što su Harappa i Lothal.

Industrija školjki i bisera bila je vrlo važna, posebno u mjestima kao što su Chanhu-Daro, gdje se promatra masovna proizvodnja bisera i pečata.

Harappani su rasli pšenicu, ječam, rižu, ragi, jowar i pamuk te uzgajali stoku, bivole, ovce, koze i piliće.

Deve, slonovi, konji i magarci koristili su se kao sredstvo prijevoza.

Poljoprivreda :

Poljoprivreda je bila glavni posao ljudi hrvatske Ind-Sarasvati civilizacije. Uzgojeni su žitarice poput pšenice, ječma, grašaka i banana. Na ovom prostoru bilo je dovoljno kiše i povremene poplave donosile su mnogo plodnog tla na tom području.

Ljudi su orali zemlju drvenim oranicama koje su vukli muškarci i volovi.

Zaključeno je iz postojanja žitnica da postojao višak hrane.

Životinje :

Ljudi Ind-Sarasvati civilizacije pripitomljuju životinje poput goveda, bivola, svinja, koza i ovce. Deve i magarci koristili su se kao prijevozna sredstva. Psi i mačke držali su se kao kućni ljubimci.

Obrt :

Otkriće vretena na mjestima Harappanove kulture pokazuje da su ljudi tkali.

Zlatari su napravili nakit od zlata, srebra i dragog kamenja. Ljudi su se također bavili skulpturama. Tijekom tog vremena razvijena je proizvodnja pečata.

Brončani kovači su napravili različite vrste oružja i alata, kao što su noževi, koplja, pile i sjekire koje se koriste u svakodnevnom životu.

Trgovina :

Trgovci su djelovali u zemlji, kao i s drugim zemljama kao što su Egipat i Babilon.

Pronađeni pečati iz grada Harrappa u Mezopotamiji pokazuju da je trgovina postojala između dviju zemalja.

Pečati su izrađeni od terakote a koristili su ih trgovci da pečaju svoju robu.

Ovi trgovinski odnosi hrvatske Ind-Sarasvati civilizacije mogli bi biti razlog ciljanog iseljavanja nakon sušenja rijeke Sarasvati do današnjeg Afganistana / Irana, budući da su trgovci znali o tim zemljama.

Ljudi hrvatske Ind-Sarasvati civilizacije koristili su utege i mjere u svojim poslovnim transakcijama.

Koristili su 16 i njihova množenja : 64, 160 i 320, u mjerenju i težini.

Gore : Pečati hrvatske Ind-Sarasvati civilizacije.

Keramika i slikarstvo :

Pronađene u velikim količinama pokazuju keramike da je obrtnik s keramičkim kotačima proizveo keramiku različitih umjetničkih oblika.

Posebna glina za ovu svrhu bila je pečena, a različiti nacrti na loncima bili su obojani.

Lonci prikazuju likove ptica, životinja i ljudi. Kvaliteta slika na loncima pokazuje da su ti ljudi bili dobri slikari.

Pečati i pismo :

Pisalo se je uglavnom s lijeva na desno, ali u nekim je slučajevima bilo u suprotnom smjeru, npr. u prvom redu s desna na lijevo a u drugom s lijeva na desno.

Pismo hrvatske Indus Sarasvati civilizacije je slično mezopotamskom pismu.

Dr. S. R. Rao navodi u svom istraživačkom radu "Dešifriranje pisma Indus civilizacije" da su ljudi koristili fonetsko pisanje. U kasnijem Harappa razdoblju se je pismo razvilo u abecednim obliku. Dr. S. R. Rao kaže da su brojevi označeni odgovarajućim brojem neovisnih okomitih crta.

Međutim, pismi hrvatske Ind-Sarasvati civilizacije ostaje tajna povjesničarima i tako bogatstvo ove civilizacije sve dok tumačenje ovog pisma ostane neotkriveno.

Najzanimljiviji dio otkrića odnosi se na pečate. Više od 2.000 pečata je izrađeno od kamena, terakote i bakra.

Na nekim pečatima se vide ljudi ili životinje. Većina pečata ima likove pravih životinja, dok neki nose lik mitskih životinja. Pecati su pravokutni, okrugli ili čak cilindrični.

Većina pečata ima gumb na leđima, kroz koji prolazi rupa.

Kaže se da su ovi pečati upotrebljavali razni trgovci kao marke kako bi obilježili svoju robu. Nosili su ih i oko vrata ili ruku.

Pečati pokazuju kulturu i civilizaciju hrvatski Ind-Sarasvati ljudi. Konkretno, oni pokazuju sljedeće :

- Odjeću, ukrase, frizure ljudi.

- Vještinu umjetnika i kipara.

- Trgovinske kontakte i trgovinske odnose.

- Vjerske poglede.

- Pismo.

Oko 1800 prije Krista je ta civilizacija Ind-Sarasvati-Hrvata totalno nestala, a stanovnici su otišli več prije u nekoliko intervala u prvacu sjevero-istoka na teritorij današnjeg Irana i Afghanistana gdje su osnovali prvu starohrvatsku državu s imenom Hurwúrdu prije 4360 - 3710 godina. Iz nje slijedi Hurrwuhi-Ehelena prije 3520 - 3268 godina, te najveća staro-hrvatska država Hurátina prije 2843 - 2578 godina te kraljevina Harauvatiya (Harauvatiš) prije 2600 - 2323 godina.

Sarasvati je starohrvatska boginja mudrosti i znanja i jedna od najpolpurarnijih hinduistički boginja i najstarija boginja Indus-Sarasvati kulture.

Sarasvati je ženska strana boga Brahma, a hinduistička mitologija opisuje Sarasvati kao njegovu kčer, ženu ili kreaciju. U praksi više ne postoji obožavanje boga Brahma.

Sarasvati je poznata pod imenima Mahavidya („velika mudrost“), Brahmani („žena boga Brahma“) te Jagaddhatri („gospodarica svijeta“).

Ona se indentificira i sa boginjom Gayatri.

Sarasvati je boginja učenja, govora, znanosti, umjetnosti, poezije, literature, pisma, mudrosti, plesa, pjevanja i muzike.

Sarasvati je majka Veda, izumiteljica sanskirtske abecede i Devanagari pisma.

U Apri pjesmama (ā?priyas) iz Rig-Vede sveto trojstvo se sastoji od boginje Sarasavati te boginje Ida i boginje Bharati (Mahi).

Hrvatski troplet je nastao iz tog doba i još danas simbolizira to sveto trojstvo i tri svijeta.

Sarasvati je bila u početku boginja prirode i rijeka i utjelovila je svetu rijeku Sarasvati po kojoj su Hrvati dobili ime.

Boginja Sarasvati je stvorila prvog Hrvata s imenom Mani. To je prema indijskim mitologijama bio prvi čovijek na svijetu!

Naša boginja Sarasvati se spominje u :

- Rig-Veda 1-3 : Za Asvin, Indru, sve bogove i Sarasvati.

- Rig-Veda 1-13 : Apri pjesma.

- Rig-Veda 1-89 : Za sve bogove.

- Rig-Veda 1-188 : Apri pjesma.

- Rig-Veda 2-1 : Za Angi.

- Rig-Veda 2-3 : Apri pjesma.

- Rig-Veda 2-32 : Za različite bogove.

- Rig-Veda 2-41 : Za različite bogove.

- Rig-Veda 3-4 : Apri pjesma.

- Rig-Veda 5-5 : Apri pjesma.

- Rig-Veda 6-50 : Za sve bogove.

- Rig-Veda 6-61 : Za Sarasvati.

- Rig-Veda 7-35 : Za sve bogove.

- Rig-Veda 7-39 : Za sve bogove.

- Rig-Veda 7-95 : Za Sarasvati.

- Rig-Veda 7-96 : Za Sarasvat / Sarasvati.

- Rig-Veda 8-21 : Za Indru.

- Rig-Veda 9-5 : Apri pjesma.

- Rig-Veda 9-67 : Za Somu i druge bogove.

- Rig-Veda 9-81 : Za Somu.

- Rig-Veda 10-64 : Za sve bogove.

- Rig-Veda 10-65 : Za sve bogove.

- Rig-Veda 10-131 : Za Indru.

Rijeka Sarasvati je po mitologiji imala izvor u nebu i tekla je kroz sva tri svijeta (Triloka). Sarasvati je bila i boginja plodnosti.

Njezin glas je bio vodopad a imala je moč uništiti brijegove.

Umjesto Indre je pobjedila demona Vritra.

Prema hinduističkoj mitologiji je prvi čovijek nastao od Sarasvati i Brahme : Mani.

Duboko poštovanje boginje Sarasvati nije samo ograničeno na Indiju i u Hinduizmu nego postoji u Budhizmu i Jainizmu. Sarasvati je došla do Myanmara i može se dokazati od 11. stoljeca u hramu u gradu Bagan. U Budhizmu je Sarasvati boginja znanja i žena Bodhisattva Manjushria. U Japanu je ona jedna od sedam boginja i bogova sreće. Tamo je poznata pod imenom Benten ili Benzaiten.

Hrvati su vjerovali u boginju Sarasvati od 12.700 prije Krista do najmanje 1.800 prije Krista i duže dok se nisu nastanili u današnjem Iranu gdje su uspostavili četri hrvatske države Hurwurdu, Urartu, Huritsko kraljevstvo i Hurrwuhè Mitanni.

Ta migracije iz Ind-Sarasvati doline se moze dokazati sa :

- Entnogenezom hrvatskog imena :

Perzijanci su imali tradiciju fonetski iz slova "s" napraviti slovo "h", što je za Hrvate znaćilo da se je njihovo ime promjenilo na perzijskim području iz "Sarasvati" u "Hara(h)vati" te u "Hu~urwatha". "Hu~urwatha" su Perzijanci koristili za riječ "prijatelj".

Lanac imena koji povezuje sarasvatske-mezopotamsko-iranske Prahrvate s današnjim Hrvatima izgleda ovako : Sarasvat - Bharatvarsha - Ho~urwatha, Hu~urwatha - Harahvaiti - Huravat - Harvat - Aurvat - Harauvatish - Harauvatija - Harauvatim - Harauvat - Harahvat - Horohvat - Arivates - Horvathos - Hrovatoi - Crvat - Rvat - Harvat - Horvat - Hrvat.

- Genetikom :

Naš genetski marker I2/Eu7 nalazi se najviše na sjeverozapadu i sjeveru Irana. Tako je npr. u Teheranu koji ima sa okolicom 20 milijuna stanovnika nadjena čak 1/3 ili 34% tog tipa, a južnije u Isfahanu 17%. Stoga brojčano u samom Teheranu danas živi više genskih Hrvata negoli kod nas u cijeloj Hrvatskoj : 6.800.000.

Genetski Hrvata u iranskom gradu Isfahan : 853.602 (17% od sa okolicom ukupno 5.021.190). Znači da samo u ta dva grada žive 7.653.602 genetska Hrvata. O tome pišu iranski genetičari Nasidze i suradnici 2003. godine i 2004. godine, Qamar i suradnici 2002. godine i Quintana-Murci i suradnici 2001. godine).

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Hrvatska pradomovina Sarasvati. Kupi ovdje :

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Hrvatska boginja Sarasvati. Kupi ovdje :

Hrvatska Sarasvati civilizacija i „Atlantida Istoka" :

Istraživači su na sjeveru Indije (na podrucju hrvatske Sarasvati-Ind civilizacije) pronašli grad Krišna, koji je do nekoć postojao samo kao mit.

Kad se je vidjelo da otkrića mogu prepisati povijest, je indijska vlada otkazala sve daljnje arheološke djelatnosti.

Moguće je da se ta povijest koju poznajemo, trebao novu napisati kad se objave ta nova otkrića.

Jedno od nevjerojatnih otkrića nalazi se na sjeveru Indije oko 36 metara ispod razine mora u vodi: legendarni grad Krišna.

Grad je dugo postojao samo kao mit i stoga se naziva i "Atlantda Istoka". Nasuprot Atlantide, pronađen je Krišnina Dvarka ili Dvārakā.

Ali kako se vijest širila da se može "prepisati povijest", indijska je vlada okončala sve daljnje iskopine i zatvorila slučaj.

Prema BBC članku, to je "ogroman grad koji je pet milja dug i dvije milje širok. Rečeno je da sa tim otkrićem se daju najstariji poznati ostaci potkontinenta za više od 5.000 godina unazad datirati!"

Ali to nije jedina stvar.

Stari indijski tekst koji opisuje slavni grad Krišne, boga koji je sam živio u tom gradu, očito otkriva više nego što indijska vlada voli da se znade.

Dana 19. svibnja 2001., indijski ministar znanosti i tehnologije Murli Manohar Joshi priopćio je da su ruševine u Khambhanskom zaljevu otkrili timovi iz Odjela za pomorsku arheologiju Nacionalnog instituta za oceanografiju (NIO).

U 2001., 2003. i 2004. godini provedeno je još nekoliko istraživanja.

Za daljnju analizu i datiranje ugljika prikupljeni su uzorci poslani laboratorijima u Velikoj Britaniji i Njemačkoj i nekoliko institucija u Indiji.

Istraživanje podvodnih struktura i artefakata u Khambhanskom zaljevu dovelo je do zaključka da je to bez sumnije izgubljeni grad Dwarka.

Međutim, pronađeni relikti i njihovi ugljični datumi potvrdili su drevnu civilizaciju koja leži davno pred našom.

Predmeti i ruševine, uključujući ljudske kosti, bisere, zidove i skulpture, nastali su prije 7.500 godina, neki prije 9.500 godina a najstariji čak prije 30.000 godina.

Vjeruje se da je grad imao vrhunac prije oko 12.000 godina. Autor Graham Hancock je na to rekao: "Cijeli model podrijetla civilizacije mora biti ponovo preispitan."

Izvještaj koji datira prije gotovo 12.000 godina u indijskoj svetoj knjigi "Mahabarata" opisuje rat u kojem je kralj Salva pokušao uništiti Dwarku, grad Krišne. Drevni tekstovi tvrde da su leteći strojevi poznati kao "Vimanas korišteni u bitci kralja Salve a po opisu su bili očito napredniji od današnjeg oružja.

Priča kaže da je Krišna sa oružjem, koje je "tuklo poput vatre i sunca i bilo nepodnošljivo kao otrov zmija", uništio zrakoplove kralja Salvas, ali kralj je uspio pobjeći.

Konačno, Krišna je ubio neprijatelja "sjajnim diskusom".

Dr. Richard Thompson sa Sveučilišta Cornell jedan je od rijetkih znanstvenika koji je razmotritio ovo izvješće. Postavlja pitanje: "Ako je sve ovo mitologija, kako su ti drevni indijski pisci opisali rakete, lasersko oružje i sofisticirane leteće strojeve tako briljantno?"

Krišna je prema raznim hindu tradicijima osmi avatar Vishnua.

U Bhagavad Giti (e.g., 10.15 i 15.19), on je prikazan kao Vrhovno Biće i najviši Bog. Tako je, prema tradicijama kao što je Gaudiya Vaishnavizam on izvor svih drugih inkarnacija.

Krishna i priče vezane uz njega se pojavljuju kroz cijeli spektar hinduističkih filozofskih i teoloških tradicija. Iako se ponekad razlikuju u detaljima s obzirom na osnovna pitanja kojima se bavi određena tradicija, srž vjerovanja dijele sve.

Ta srž uključuje božansku inkarnacijsku, pastoralno djetinjstvo i mladost, te život kaod herojski ratnik i učitelj.

Ogromna popularnost Krishne u Indiji je dovela do toga da mnoge indijske religije koje ne pripadaju hinduizmu imaju vlastita tumačenja o njegovom liku. Krishna se često prikazuje kao dječak koji jede maslac ili koji svira flautu.

Prema hinduističkoj mitologiji, Krišna se je vratio 3102. prije Krista u nebo. Ovaj put smatra se početkom mračnog doba, Kali Yuga.

Za nas Hrvate je to vrlo interesantno jer se je to zbivalo na području hrvatske Sarasvati-Ind civilizacije. Ako je indijskim svetim knjigama "Rig-Veda", "Mahabarata" i drugima vjerovati onda su živjeli na tom području bogovi koji su došli sa neba (svemira) na zmlju.

Nema samo sličnosti izmedu Isusa i boga Horusa, nego i između isusa i boga Krišne iz indijske mitologije.

- Vjeruje se da su obojica sinovi Božji otkad su božanski začeti

- Predviđalo se rođenje Isusa iz Nazareta i Krišne iz Dwarke

- Oboje su rođeni na neobičnim mjestima - Krist u niskim jaslama i Krišna u zatvorskoj ćeliji

- Oboje su božanski spašeni od smrtnih navještaja

- Zle su sile uzalud progonile i Krista i Krišnu

- Krist je često prikazan kao pastir; Krišna je bio pastir

- Oboje su se pojavili u kritičnom trenutku kada su njihove države bile u vrelom stanju

- Oboje su umrli od rana nanesenih oštrim oružjem - Krist čavlima, a Krišna strelicom

- Učenja oba su vrlo slična - obojica ističu ljubav i mir

- Krišna se često pokazivao kao da ima tamnoplavi ten - boju blisku boji Kristove svijesti

Krist dolazi od grčke riječi 'Christos', što znači "pomazanik". Ponovno, riječ „Krišna“ na grčkom je ista kao „Christos“. Kolokvijalni bengalski prikaz Krišne je 'Kristo', što je isto što i španjolski za Krista - 'Cristo'.

Otac Pokreta za svjesnost Krišne AC Bhaktivedanta Swami Prabhupada jednom je primijetio: "Kad Indijac pozove Krišnu, često kaže, Krsta. Krsta je sanskrtska riječ koja znači privlačnost. Dakle, kada se Bogu obraćamo kao Krist, Krsta ili Krišna, mi se ukazuju na istu privlačnu Vrhovnu Božansku Osobu. Kad je Isus rekao: 'Oče naš, koji si na nebesima, sveti se Tvoje ime', Božje ime bilo je Krsta ili Krišna."

Prabhupada dalje kaže: "'Krist' je još jedan način da se kaže da su Krsta i Krsta još jedan način izgovaranja Krišne, Božjeg imena ... općeg imena Vrhovne Božanske Osobe, čije je specifično ime Krišna. Stoga, zovete li Boga ' Kriste ',' Krsta 'ili' Krišna ', u konačnici se obraćate istoj Vrhovnoj Božanskoj Osobi ... Šri Caitanya Mahaprabhu je rekao: namnam akari bahu-dha nija-sarva-saktis. (Bog ima milijune imena, i zato što postoji nema razlike između Božjeg imena i njega samoga, svako od tih imena ima istu snagu kao i Bog.) "

Prema hinduističkoj mitologiji, Krišna je rođen na zemlji kako bi se mogla uspostaviti ravnoteža dobra u svijetu. Ali, postoje mnoge oprečne teorije u vezi s njegovim božanstvom. Iako ga Krišnina priča prikazuje kao krajnjeg Gospodara svemira, je li Krišna sam Bog ili čovjek još uvijek je sporna stvar u hinduizmu.

Hindusi vjeruju da je Isus, poput Gospoda Krišne, samo još jedan avatar Božanskog, koji je sišao pokazati čovječanstvo u pravednom načinu života. Ovo je još jedna točka u kojoj Krišna nalikuje Kristu, liku koji je i "potpuno čovjek i potpuno božanstven".

Krišna i Isus bili su spasitelji čovječanstva i Božji avatari koji su se vratili na zemlju u posebno kritično vrijeme u životu svog naroda. Oni su bili utjelovljeni sam Božanski bitak u ljudskom liku kako bi podučavao ljudska bića božanskoj ljubavi, božanskoj snazi, božanskoj mudrosti i vodio osvijetljeni svijet prema Božjem svjetlu.

Ove dvije najcjenjenije religiozne ikone također tvrde da cjelovitost svojih religija drže same za sebe. Zanimljivo je primijetiti koliko je svatko podjednako govorio u Bhagavad Giti i Svetoj Bibliji o pravednom načinu života.

Gospodin Krišna u Giti kaže: "Kad god, o Arjuna, pravednost opadne i prevlada nepravednost, moje tijelo poprimi ljudski oblik i živi kao ljudsko biće." Također kaže, "Kako bih zaštitio pravednost i također kaznio zle, s vremena na vrijeme utjelovljujem se na ovoj zemlji." Slično tome, Isus je rekao: "Da vam je Bog Otac, voljeli biste me; jer ja sam proizašao i došao od Boga; niti sam došao od sebe, nego me poslao."

Gospodin Krišna je na mnogim mjestima u Bhagavad Giti rekao o svom jedinstvu s Bogom: "Ja sam put, dođite k Meni ... Ni mnoštvo bogova ni veliki mudraci ne znaju moje podrijetlo, jer ja sam izvor svih bogova i velik mudraci ". U Svetoj Bibliji Isus to isto izgovara u svojim evanđeljima: "Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Da ste me zaista poznavali, znali biste i moga Oca ... "

Krišna savjetuje svim ljudima da nastave raditi za dobrobit države čitav život: "Taj čovjek postiže mir koji živi lišen čežnje, slobodan od svih želja i bez osjećaja" ja "i" svoj ". Ovo je Brahman izjavi ... "I Isus osigurava čovjeka," Onaj tko pobijedi 'Ja' stvorit će stup u hramu Boga svojega i više neće izlaziti. "

Gospodin Krišna poticao je svoje učenike da slijede umijeće znanstvene kontrole osjetila. Iskusni jogi može povući svoj um iz starih iskušenja materijalnog svijeta i može ujediniti svoju mentalnu energiju s radošću unutarnje ekstaze ili samadhija. "Kada jogi poput kornjače koja povlači udove može u potpunosti povući svoja osjetila od predmeta percepcije, njegova mudrost pokazuje postojanost." I Krist je izrekao sličnu direktivu: "Ali iako, kad moliš, uđi u svoj ormar i kad zatvoriš vrata, moli se svom Ocu koji je u tajnosti; i tvoj Otac koji vidi u tajnosti, nagradit će te otvoreno. "

Krišna je naglasio ideju o Božjoj milosti u Giti: "Ja sam podrijetlo svega i sve proizlazi iz Mene ...". Slično tome, Isus je rekao: "Ja sam kruh života; tko dođe k meni, nikada neće ogladnjeti, a tko vjeruje u mene, nikada neće ožednjeti."

Zašto hrvatska boginja Sarasvati danas liči više na tipičnu Indijku?

Prema indijskoj svetoj knjigi Rig-Veda smo bili narod boginje Sarasvati, koje je stvorila prvog čovijeka, t.j. prvog Hrvata s imenom Mani.

Pretpostavka o paleokontaktima govori da su „božanstva“ svuda na svijetu s pomoču genetike lokalno čovječanstvo ubrzala u razvitku i inteligencijom da shvate matematiku, arhitekturu, astronomiju, pismo, … . Starozavjetska priča o Adamu i Evi je isto kao i druge priče prepisana (i skračena) od klinopia stari Sumera u kojima piše kako je prvi (genetski modificirani) čovijek Adamu (židovski plagijatori su njega preimenovali u Adama) nastao. Pa čak i u Starom Zavijetu možete pročitati da nije prva žena Adama Eva nego Lilith. Lilith je bila ravnopravna Adamu, ali ga je napustila i starozavjetski bog je stvorio Evu (genetski) iz Adamovog rebra. Svaki genetičar danas može potvrditi da je baš rebro najbolji dio tijela iz kojeg se može genetički stvoriti novo biće. U Starom Zavijetu piše da je bog Starog Zavijeta Adama i Evu istjerao iz raja i da su nakon što su napustili raj naišli na druge ljude!!! Svečenicima je da činjenica jako neugodna i ne žele to komentirati, kao što naprimjer i muslimanski imami zacrvene kad ih se pita kako to da u suri El-Fedžr (89. sura svete islamske knjige Kur´ana) piše da je Allah u gradu Adu pobio u jednoj noći njegovu braću? Allah je znaći po Kur´anu imao braću? Još jendom : BRAĆU? Vrlo zanimljivo … !

I ako u Bibliji piše da se ne pravi slika od boga se je lik boga čak i u Vatikanu slikao bezbrojno puta. Direktna zapovijed boga znaći ne vrijedi za krščane? No dobro.

Hoću s time reći da se je kao i bog otac i Isus na križu uvijek tako izradio kako je lokalnom stanovništvu bilo najdraže ili najprirodnije. Tako izgelda Isus na križevima u Bavarskoj drugačije nego naprimjer u Africi (tamo je u nekim zemljama crnac) u azijskim zemljama (tamo ima azijatski ili indijski izgled). Loklani krsčani daju „svom“ Isusu izgled koji su oni navikli, znaći svakakvi samo ne neki koji bi ličio na osobu iz Svete Zemlje.

Pogledajte slike crnog Isusa, kineskog Isusa i Isusa kako ga krsčani u Indiji vide.

Baš u toj indijskoj verziji se vidi kako se u Indiji židov is Svete Zemlje pretvori optično u izgled lokalnog stanovništva.

Tako se je i dogodilo sa našom boginjom Sarasvati.

Slično je i sa Marijom.

Pogledajte samo koliko ima crni Marija!

Danas je ona dio indiskog pantheona koji ima više od 10.000 bogova! Dobro ste pročitali! Indijci su imali 3000 godina vremena Sarasvati integrirati kako su trebali u indijski pantheon. Kao što Isus lokalno uvijek liči na lokalno stanovništvo, tako se je i izgled naše božice Sarasvati promjenio. Od božice sa evropskim izgeldom se ona danas prikaziva sa izgledom indijske žene. To se može dokazati u arheoloskim nalazima iz kamena, metala ili čak i drveta. Izgled naše boginje Sarasvati se je promijenio i danas ima izgled indijske žene, ali to nije uvijek tako bilo.

Da nismo u toku povijesti uzeli naprimjer slavenske bogove ili židovskog boga vulkana (ili dio Hrvata malo-azijskog boga mjeseca Alaha) kao svog nego bili ostali kod naše božice Sarasvati, bi ona imala izgled Hrvatice a ne Indijke!

Sanskrt i hrvatski jezik :

Britanac James Robinson Cooper, koji se bavi proučavanjem sanskrta tvrdi da je hrvatski nastao upravo iz tog jezika.

Na nekoliko je primjera James Robinson Cooper pokazao da hrvatski jezik ima jasne poveznice sa sanskrtom, svetim jezikom hinduizma i jednim od najstarijih jezika.

Argumente za ovo iznio je na portalu koji objavljuje tekstove o hindskoj tradiciji Sutra Journal.

Sanskrt govori manje od jedan posto Indijaca, a većinom su to hinduistički svećenici.

Perzijanci su imali tendenciju zamijeniti sanskrtsko ‘S’ sa perzijskim ‘H’, tako da je riječ Haravaiti zapravo Sarasvati. Takav primjer se može vidjeti kod riječi – ‘tjedan’, hapta, koja je u sanskrtu – sapta. Njihovo ime za ‘Sunce’, Hvar, u sanskrtu je Svar. U Avestanu nalazimo sedam rijeka arijske zemlje opisane kao hapta hendu, što očito dolazi od – sapta sindhuu, sedam rijeka u Indiji.

Konačno, tu su rijeke Irana, Haravaiti i Harayu – a zapravo su vedske rijeke Sarasvati i Sarayu. Dakle, ako ime Hrvat dolazi iz riječi Harvat koja pak dolazi iz Harahvaiti, moramo zaključiti da je izvor Sarasvati.

Sarasvati je jedna od mnogih riječi koje su srodne s hrvatskim jezikom.

Hrvatska riječ med dolazi od sanskrtskog Madhu, koje je jedno od Krsninih imena. Ruska riječ „medvedev“ i Hrvatska „medvjed“ u prevodu znače „onaj koji jede med“ a obje dolaze od Sanskrtske riječi Madhava, koje je također jedno od Krsninih imena, a u prijevodu znači „onaj koji opija poput meda“.

Ovdje su neke od mnogih sličnosti koje dijele sanskrt i hrvatski jezik.