Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Svijetski genetičari dokazali a srpski geneticari potvrdili : Srbi imaju 49% turski Haplotipa u genetici!

Episkop Nikodim Milaš u knjizi „Pravoslavna Dalmacija“, Novi Sad 1901.: „(Karaman)… govori najprije o Grcima, koji dođoše u Mletke i dalmatinske gradove, zatim o Bugarima, koji su dobili ime po rijeci Volgi (gr. Βούλγα –Vulgari, Bulgari gr. Βούλγαρο) i o Srbima, koji su dobili ime od „Sorab”, a to znači „sluga” (conservus).” str. 384


Genetiku razumijeti nije baš teška stvar.

Ako se napimjer danas nađe kostur u sjevernoj Italiji iz rimskog doba onda se sa pomoču genetike može utvrditi dali se radi o Rimljaninu ili o Etruščaninu.

Kako?

Svaki stari narod ima u genetici takozvane Haplotipe, ali svaki narod nema svoje Haplotipe nego samo stari narodi (umjetni narodi nemaju svoje Haplotipe). U genetskoj analizi  se može vidjeti koliko postotaka različitih Haplotipa taj kostur ima. Rimljani i Etruščani imaju raličite postotke razlicitih Haplotipa (djelomično svojih ali i puno drugi Haplotipa : to je normalno u genetici). Pošto se znade koje postotke Haplotipa imaju Rimljani i koje Etruščani se odmah znade kojem narodu taj kostur pripada. Vrlo jednostalno.

Temelj tih genetski analiza su Haplotipi koji samo imaju stari narodi. Umjetni narodi to nemaju.

Šta su umjetni narodi?

Evo dva primjera :

- Austrijanci ne postoje u Haplotipima, jer su genetski Nijemci. Nijemci imaju svoje Haplotipe. Austrijanci su politički narod a ne genetski.

- Palestinci su isto tako umjetan narod jer ne postoje palestinski Haplotipi. Oni su genetski Arapi. Arapi imaju svoje Haplotipe.

Znaći umjetni narodi postoje radi povijesni prilika, politike ili iz vjerski razloga.

U našim krajevima Srbi, Crnogorci i Bošnjaci nemaju svoje Haplotipe što znaći da su umjetni narodi. Hrvati kao stari narod imaju svoj Haplotip Eu7.

Srbi tvrde za Hrvate da su Hrvati nastali od Srba. To je genetski nemoguće : stari narod kao Hrvati sa svojim Haplotipen Eu7 ne može nastati od umjetnog naroda koji nema svoj Haplotip. To se ne može niti primitivnoj Amebi dokazati.

Za Crnogorce do Ulcinja i za takozvane Bošnjake je najveći genetski laboratorij u Kanadi potvrdio šta se je uvijek znalo : Bošnjaci, Crnogorci do Ulcinja ali i takozvani Bosanski "Srbi" su genetski Hrvati. Srbi u Srbiji - pogotovo u Šumadiji a manje u Srijemu - su genetski Turci, jer imaju 49% turski (altajsko-anadolski) Haplotipa.

Pročitajte vise o tome u doljnjem dijelu članka.

Aktualno se sve manje koristi genetska analiza koja se temelji na Haplotipima starih naroda, nego se koristi nekakva regionalna genetika. Zašto? U duhu današnjeg doba se smatra Haplotipe po starim narodima za umjetne narode kao rasizam i zato se (trenutno) koristi genetika po regionima.

To odgovara Srbima, Bošnjacima ili Crnogorcma ali pošto se znade za genetiku po Haplotipima stari naroda kao Hrvata im to ništa ne pomaže : Srbi ostaju genetski Turci koji se samo radi Svetosavlja nazivajum posebnim narodom. Bošnjaci kao pripadnici Islama se isto radi te religije smatraju od 1990 posebnin narodom, a Crnogorcima - i ako znadu od koga potjeću - su Srbi stoljećima tumačili da su radi Svetoslavja - znaći religije - kao oni Srbi, samo što su Srbi svetosavski Turci a Crnogorci do Ulcinja svetosavski Hrvati. Poslje Ulcinja su tamošnji Crnogorci genetski Albanci!

Vidi se naprimjer na genetskim Hrvatom Vojislavom Šešeljom kao pripadnikom Svetosavlja da se on radi te sekte unutar pravoslavlje sam naziva Srbinom. Isti slučaj sa Miloradadom Dodikom. I za njega se znade da je genetski Hrvat, ali se radi Svetosavlja isto naziva Srbinom. Otkad je Milorad Dodik postao čelnik Srba u BiH, u duvanjskom kraju kruže priče da je njegovo podrijetlo iz Studenih Vrila, nedaleko od Tomislav Grada, u kojem i danas žive Hrvati s istim prezimenom. Treći primjer je  Novak Đoković, koji je po majci Hrvat a po ocu Crnogorac (znaći genetski Hrvat). On je po tim 100% genetski Hrvat ali igra za Srbiju i sam sebe naziva Srbinom.

U samo ta tri primera se vidi da su Srbi samo vjerski/politički narod a ne narod po genetici po kojoj su sa 49% altajsko-anadolskog Haplotipa Turci.



Dolaskom Hrvata na današnje područije su naišli na Ilire/Dalmatine sa kojima su se opet izmješali. Današnja genetika to potvrdžuje jer se u današnjoj AVNOJ-skoj Hrvatskoj, Bosni, Sandžaku i Duklji najviše može naći Dinarski gen Eu7, za koji znatnstvenici govore da je Hrvatski gen. Problem je trenutno da i Srbi tvrde da imaju taj gen Eu7 (u nižem postotku) i da je taj gen zato "Srpski gen".  Posto su se Iliri proširavali i na područje današnje Srbije je jedino logično da bi se taj Dinarski gen trebao nazvati "Ilirski gen", jer se on u razlicitim postotcima moze nači u narodima ovih prostora.

Ipak se genetika razlikuje od naroda do naroda u postotku ostalih genski markera. Hrvati imaju zato totalno drukčiju genetsku strukturu od naprimjer Srba, koji vole tvrditi da su Hrvati nastali od Srba što nije samo genetski nemoguće nego je i poviesno nemoguće, jer se Srbi nisu pojavili prije ovih prostora a hrvatski tragovi se mogu dokazati do 3750 prije Krista u Iranu. Srbi najviše kao dokaz navode šalu satiričkog hrvatskog internet portala "news-bar" (http://www.news-bar.hr/vijesti/regija/okantno-otkrie-o-podrijetlu-hrvata). Očito su narod koji ne znade šta je satira!

Bilo kako bilo. Srbi imaju 49% altajsko-anadolski (turski) gena.

Mislim da vam je poznato da su Srbi živjeli 500 god. pod Turcima. Ono sto Srbi izbjegavaju reči je da su u tih 500 god. Srpkinje u pravom smislu riječi bile pod Turcima.To je neupitno i sa tim se vjerujem svi slažemo. Isto tako je poznato da su turske Age, Paše itd. morao prvu bračnu noć provesti sa svakom srpskom mladom nevjestom.

Isto tako nam je poznato da su nakon toga sto su radili te prve bračne noći vjerovatno mnoge mlade nevjeste (Srpkinje) ostale i u drugom stanju.

Sad kad se dijete rodilo što je to dijete bilo? Pola Turcin, pola Srbin. Mislim da se i oko toga možemo složiti i da je to nepobitna istina.

E sad idemo dalje.

Kad su ta djeca narasla, a bilo je među njima kao i u svim drugim slučajevima muških i ženskih i ona su se ženila i udavala. I sad imamo slučaj da je polu-turkinja oko koje smo se složili kod udaje ponovo bila prisiljena spavati sa turčinom. Ako je ona tada ostala u drugom stanju, a veliki broj od njih je, dijete koje se je nakon toga rodilo po mojoj računici bio je 75% Turčin, ili Turkinja. To se je dogodilo več u drugoj generaciji. Ako su se takva djeca kad su odrasli ženili imeđu sebe i njihova djeca su bila automatski 75% Turci. Sad ako se ta 75% srpkinja kod udaje ponovo spava sa Turčinom dijete tako začeto je več skoro 100% Turčin. I to nakon samo nekoliko generacija. Pošto je sve to trajalo 500 god. i oprilike 25 generacija osavljam sad vašoj mašti i vašim matematičkim sposobnostima da izračunate nakon 25 generacija kakvu genetsku sliku imaju naši istočni susjedi.

Srbi su tu genetiku samo mogli okrenuti zato što je Srpska Pravoslavna Crkva assimirilara druge pravoslavne narode : pravoslavne Dukljane (Hrvate), pravoslavne Vlahe, pravoslavne Hrvate itd. S tim potezom su uspjeli smanjiti dio anadolski (turski) gena na 49%.

Hrvatski Muslimani u nekim krajevima Bosne imaju veči postotak tog hrvatskog genskog markera Eu7.

Kroz stoljeća je samo muslimanski muškarac mogao uzeti ženu ne-muslimanku i u nekim slučajiva ne-hrvaticu (Srbkinju, Vlahkinju, ...) koje je ond morala prihvatiti Islam. Dok su kod hrvatski katolika i muškarac i žena mogia uzeti ne-Katolika i u nekim slučajima ne-Hrvata (Srbina, Vlaha, ...) i pokvariti s time svoji genetiku, to naprimjer muslimanska žena nije mogla.

Islam je zato više očuvao hrvatsku krv nego katoličanstvo. To se baš vidi u Bosni i Sandžaku.

Jedna od tipicnih srpski laži je ta da su hrvatski muslimani iz Bosne i Sandžaka poturice.

To genetika ne dokaziva, ali dokaziva da su današnji Srbi u njihovoj genetskoj strukturi 49% Anadolci (Turci). Znaći da su Srbi pravoslavni Turci.

U genetici Srba zato ima sljedeći problem : ako se uzme genetske analize Srba iz Srbije ispadne totalno drukčiji postotci i haplotipi kao naprimjer u Bosni ili Hrvatskoj. To samo može znaćiti da se danas ne-srpski narodi uračunavaju u Srbe, a za to je u zadnjim stoljećima odgovorna Srpska Pravoslavna Crkva. Ona je hrvatskim pravoslavcima te pravoslavnim Vlasima u Hrvatskoj i Bosni tumačila da su "Srbi" i uspješno ih koristila u ratovima 1990tih protiv vlastiti država i naroda jer više nemaju tu isto nacionalnu svijest.

Oni se radi pravoslavlja sami sebe uračunavaju u Srbe koji su tek nastali iz Bugarske Pravoslavne Crkve, koju su je napustili u 12 stoljeću i svoju Srpsku Pravoslavnu Crkvu uspostavili.

Ovaj uspored pokazuje da je nemoguča tvrdnja Srba da su Hrvati nastali od Srba. To je kao da tvrde da ke pas nastao od mačke.

A da se ne spominje da je hrvatsko ime prvi puta 12.700 prije Krista u indisjskim Vedama (Rig-Vedi) (kasnije i Avesti, Bibliji i Kuranu) kao pisanim tragovima. Arheloški se Hrvati mogu dokazati prema iranskim arhelolozima u današnjem Iranu i Afghanistanu 3750 prije Krista.

Srbi se tek negdje prije 1000 godina spominju i to samo što su ukrali povijest “(Crvene) (H)R(v)aške”.

Etnik "Srb" prema "Webmaster Dictionary" se pojavljuje po prvi put u povijesti tek 1799. godine.

Ali ipak oni to i dalje tvrde. Dali iz manjka inteligencije ili iz drugi razloga se ne znade.

Hrvati imaju originalan jedinstven genetski marker koji čini oko 70-80% njihove genetske strukture u njihovom matičnom geografskom području (Dinarsko planinsko područje). Hrvatima su genetski bliski Tirenci (Sardinija), neki narodi s Kakvkaza (npr. Gruzini), dio Iranaca, Paštuni u Afganistanu, Siki iz Indije, a u Europi Nijemci,  Danci i Ukrajinci.

Kod Srba je dominantan tzv. altajsko-anatolski [ turski ] gen (oko 49%) te su  genetski bliski Turcima, Grcima, Rumunjima, Bugarima i imaju samo 5% hrvatskog gena, dočim imaju 16% afričkog gena (Hrvati samo 1%) i jedini u Europi sačuvane elemente afričke kulture (Strauli).  Najdublji srpski povijesni tragovi (stariji od 1.000 god) mogu se naći jedino u Somaliji na rogu Afrike gdje i danas žive dva ljudožderska plemena : SERBON I GEĐŽA.

Hrvatski gen je relativno rijedak i proteže se (kao i hrvatska kultura) od Hrvatske do sjeverozapadne Indije (preko Irana, Kavkaza, Afganistana) i točno pokriva “put znanja” koji je Stjepan Krizin Sakač (osnivač i prvi direktor Orijentološkog Instituta pri Sv.Stolici u Vatikanu) nazvao : “ZLATNI LANAC”.

Riječ Hrvat je izvedena iz riječi Harawat što na samskritu znači “božji narod” (hara = unutrašnja božja energija, wat = pleme, klan, bratstvo).

Prema Tarabićima riječ Srbin znači “rob Sotone” – onaj tko je okrenuo lice od Boga i vezan je isključivo za materijalnu stvarnost i „međusvijet“ magije, duhova i demona. U hermetici se ne pišu vokali (po Tarabićima), pa se riječ Srbin piše Srb, gdje jedino logičan vokal u „isčitavanju“ riječi jeste „o“ – Srob = „S“ simbol sotone + rob. Dobrica Ćosić najveći srpski nacionalist kaže da je temelj srpskog identiteta laž. Kršćanska misao kaže da je sotona otac svih laži. Trebali još što dokazivati?

Međunarodni imperijalistički krugovi silom hoće „izčupati“ korijenje našeg narodnog stabla i uništiti našu vlastitu vrlo osebujnu kulturu. Dobro znaju da drvo bez korijena ne raste. Bez obzira kako se netko politički identificirao (nacionalno, vjerski, regionalno) trebao bi bar malo poznavati vlastitu povijest i temeljne civilizacijske principe. Sve tzv. slavenske države (osim Bugarske i moskovske Rusije) su nastale na temeljima starohrvatske kulture (Majorov, Kroch). Dakle, svi ti narodi dobrim dijelom baštine i hrvatsku kulturu koja predstavlja i njihovo korijenje.

Sa Srbima je teško tako razgovarati jer žive u mitovima i glorifikaciji nečega kao što smo i mi sami upoznali u novijoj povijesti,..ali da pređemo znanstveno, … .

Pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru izvanredno je važno jer predstavlja prvi dokaz postojanja hrvatske nezavisnosti u srednjovjekovlju.

879. godine datirano je znamenito pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru, jedan od najvažnijih dokumenata u čitavoj hrvatskoj povijesti. Naime, iz tog se pisma može zaključiti da je Branimir bio neovisan vladar, što je prvi dokaz postojanja hrvatske neovisnosti u srednjovjekovlju.

Papino pismo napisano je na latinskom jeziku, a započinje riječima: „Dilecto filio Branimir“ (Ljubljenom sinu Branimiru). Pismo je izrazito srdačno sročeno, a sadrži i obavijest o tome da je papa prilikom službe na oltaru sv. Petra dižući ruke uvis blagoslovio kneza Branimira, cijeli njegov narod te cijelu njegovu zemlju.

Nakon zapisa postoje nove znanstvene metode koje točno određuju postojanje nekog naroda na nekom prostoru,….znam za Srbe je to teško jer s tim ispitivanjima je dokazano da Srbi u biti su Hrvati,..na njihovu žalost !……Teško da oni mogu to prihvatiti, ali ja nisam izmislio ovu metodu koja se naziva HAPLOGRUPE ,.. koje su svi znanstvenici svijeta prihvatili kao jedina točna.

SRPSKI genetičari koji su potvrdili 49% turski haplotipa u takozvanoj “srpskoj” krvi :

Dr. Sanja Glišić i dr. Dragan Alavantić iz Instituta Vinča biokemijski su potvrdili kod Srba 49% altajsko-anatolski marker HG-2.

Institut za nuklearne nauke „Vinča“
p.fah 522
11001 Beograd, Srbija
Tel. : +381 11 3408 101 ; +381 11 3408 102

Laboratorija za radiobiologiju i molekularnu genetiku
Tel. : +381 11 3408 686
Faks: +381 11 6447485

Ima krivoslavni nesveto-savski balkanski nomada sa 49% turske genetike koji kao suradnici spske BIA nomadiziraju po društvenim stranicama i lažu da taj instuitut ne postoji ili lažu da je ime tog instituta totalno drukčiji kao na primjer krivoslavac [ Davor Nikolić ].

Ali postoji! Jedino im se je očito telefonski broj promjenio kroz godine!

Evo Screenshot stranice :

INSTITUTI KOJI SU POTVRDILI 49% TURSKE GENETIKE (Hg2) U KRVI TAKOZVANI SRBA :

- Laboratory for Radiobiology and Molecular Genetics, Institute of Nuclear Sciences “Vinca,” Belgrade;

- Department of Genetics, University of Leicester, Leicester;

- CRC Chromosome Molecular Biology Group, Department of Biochemistry, and 3Institute of Molecular Medicine, University of Oxford, Oxford;

- Institute of General and Molecular Pathology, University of Tartu and Estonian Biocentre, Tartu, Estonia;

- IPATIMUP and Faculdade de Ciências, Universidade do Porto, Porto, Portugal;

- Department of Zoology, University of Cambridge, Cambridge;

- Centro de Investigacion y Criminalistica, Laboratorio de ADN, Policia Judicial, Guardia Civil, and Laboratorio de Biología Forense, Departamento de Toxicología y Legislación Sanitaria, Universidad Complutense, Madrid;

- Dipartimento di Biologia, Universita di Ferrara, Ferrara, Italy;

- Umeå University, Department of Medical Genetics, Umeå, Sweden;

- Unitat de Biologia Evolutiva, Facultat de Ciecies de la Salut I de la Vida, Universitat Pompeu Fabra, Barcelona;

- Department of Genetics, Trinity College, Dublin;

- University of Oslo, Centre for Biotechnology, Oslo;

- Instituto Nacional de Saúde Dr. Ricardo Jorge, Lisbon;

- Forensic Laboratory for DNA Research, MGC-Department of Human and Clinical Genetics, Leiden University Medical Center, Leiden, The Netherlands;

- Laboratory for Forensic Genetics and Molecular Archaeology, Center for Human Genetics, K.U. Leuven, Leuven, Belgium;

- Research Centre for Medical Genetics, Russian Academy of Medical Sciences, UFA Science Centre, Department of Biochemistry and Cytochemistry, Moscow;

- Department of Physiology, University of Kiel, Kiel;

- Department of Medical Genetics, Institute of Endocrinology, Medical University of Lódz, Lódz, Poland;

- Department of Human Biology, Edith Cowan University, Joondalup Campus, and Western Australian Institute for Medical Research, Royal Perth Hospital, Perth;

- Genetic Research Laboratory, Institute of Legal Medicine, Medical Faculty (Charité), Humboldt-University Berlin, Berlin;

- Institute of Molecular Biology and Genetics, National Academy of Science of Ukraine, Kiev;

- Department of Medical Biology and Genetics, Medical Academy of Latvia, Riga;

- Center of Human Genetics, University of Vilnius, Vilnius, Lithuania;

- Department of Biology, University of Rome “Tor Vergata,” Rome;

- The Cyprus Institute of Neurology and Genetics, Nicosia;

- Unité d'Immunogénétique Humaine, Institut Pasteur, Paris;

- Department of Medical Genetics, Kinderpoliklinik, Munich;

- La Trobe University, School of Genetics and Human Variation, Bundoora, Australia

- Department of Human Genetics, Memorial Sloan-Kettering Cancer Center, New York;

- Laboratory of Biological Anthropology, Institute of Forensic Medicine, University of Copenhagen, Copenhagen;

- Division of Medical Genetics, Department of Obstetrics and Gynaecology, Ljubljana, Slovenia;

- Dipartimento di Medicina Legale e Sanita Pubblica, Pavia, Italy;

- I.C. Biologice, Iasi, Romania; and Bogazici University, Department of Molecular Biology and Genetics, Istanbul;

- Dr. Mark A. Jobling, Department of Genetics, University of Leicester, University Road, Leicester LE1 7RH, United Kingdom;

- McDonald Institute for Archaeological Research, University of Cambridge, Cambridge;

- Department of Genetics, University of Leicester, Leicester, United Kingdom;

- Max Planck Institute for Evolutionary Anthropology, Department of Evolutionary Genetics, Leipzig;

- Departamento de Biologia Geral, Instituto Ciências Biológicas/Universidade Federal de Minas Gerais, Minas Gerais, Brazil.

Konkretno, temeljni izvor za spoznaje o kojima govorim su radovi Zoe H. Rossera i čak 87 koautora iz 2000. godine, što je objavljeno u American Journal of Human Genetics broj 67 na stranicama 1526-1543, kao i spoznaje skupine znanstvenika objavljene u časopisu Science 2000. godine te njvečoj genetskoj bazi "Genbase" iz Kanade. Zatim, na temelju radova P. A. Underhilla iz 2001. godine, kao i drugih autora i izvora koji se bave otkrićima genetike.

SRBI OBJAVILI u “KURIRU” DA SU BOŠNJACI I CRNOGORCI HRVATI :

>>> Original članak istraživanja najvećeg svijetskog laboratorija genetike u Vancouveru da su i Crnogorci do Ulcinja, Bošnjaci i BOSANKI SRBI genetski HRVATI :

U srbijanskom “Kuriru” 25. lipnja 2011. objavljen je članak pod naslovom “Kanađani tvrde: Bošnjaci i Crnogorci su Hrvati” gdje piše slijedeće :

Nedavna istraživanja u genetskom laboratoriju u Vancoveru u Kanadi potvrdila su podrijetlo Bošnjaka i Crnogoraca. Genetska biblioteka sa stotinama tisuća genetskih uzoraka iz cieloga svieta (Genebase) objavili su svoja istraživanja iz Vancouvera, gdje se laboratorij i nalazi, u vezi Haplogrupe koja je direktno povezana s Bošnjacima i Crnogorcima.

Haplogrupa 1, koja se uzdigla prije odprilike 25.000 godina na Balkanskom poluotoku za vrieme posljednjeg ledenog doba, ekskluzivno je povezana s hrvatskom populacijom. Po prvi put u ljudskoj povijesti, u mogućnosti smo odkriti svoju povijest s 100 postotnom preciznošću tako što se oslanjamo na redoslied DNA koda koji postoji u svakom živom biću na našoj planeti.

Haplogrupe su DNA markeri koji su često geografski orijentirani i koriste se za praćenje zajedničkih predaka čitave populacije. Ovi markeri su često još više podjeljeni, dodatnim slovom ili brojem koji simbolizira još dublju pukotinu među ljudima. Na primjer, Hrvati i Bošnjaci imaju najvišu frekvenciju Haplogrupe 12a2, a to je marker koji se može pronaći samo unutar granica Hrvatske, Bosne i Hercegovine i malo više od pola Crne Gore.

Odkad su se pojavila istraživanja može se predložiti da su Bošnjaci i većina Crnogoraca po svim genetičkim podatcima - etnički Hrvati. Mapa pokazuje genetički marker 12a2 ograničen na Hrvatsku (32 posto), Bosnu (40 -50 posto), na ostok Hvar (66 posto), Korčulu (52 posto), Brač (36 posto) i Krk (95 posto). Odemo li sjeverno (prema Sloveniji) vidimo da marker nestaje i postaje slabiji. Isti fenomen nastaje i ako pogledamo prema Ulcinju, lociranom u Crnoj Gori, te ako pogledamo u Albaniju i Srbiju.

Prije 25.000 godina Haplpogrupa 1 pojavila se iz Haplogrupe 1J, zajedničkog predka Haplogrupe 1 i Haplogrupe J. Haplogrupa 1 smatra se ekskluzivnim hrvatskim markerom prema Genebase.com i autoru Dr. Ivanu Juriću, koji je u svojoj knjizi „Genetičko podrijetlo Hrvata" napisao da bi se marker 12a2 trebao zvati „Hrvatski marker". Jurić objašnjava da je Haplogrupa samo Hrvatska, a ne i Bošnjačka, jer dolazi iz današnje Hrvatske i širila se iztočno, prema Bosni, i južno prema Crnoj Gori, čineći obje zemlje sličnima.

Haplogrupa 1J došla je iz Haplogrupe F, te je mutirala u Haplogrupu 1 u današnjoj Hrvatskoj (predpostavlja se da je nastala na području oko grada Splita). Haplogrupa F nastala je u Africi prije odprilike
50.000 godina i širila se sjeverno, prema Bliskom istoku, mutirala i promienila se u 1J, popraćena nastankom Haplogrupe 1 u Hrvatskoj, prenosi Ljubuski-online.info.

Treba li Bošnjake smatrati Hrvatima? To je za neke političko pitanje, a ne naučno. Nauka ne zna za barijere koje su postavile političke institucije. Genetski rečeno, Hrvati i Bošnjaci su neprimjetni. Oni, zajedno s polovinom populacije Crne Gore (do Ulcinja) su isti ljudi. Genetički, jedan narod, ali kulturno? To je drugo poglavlje i nije vezano za nauku.

Prema genetici, neki Bošnjaci imaju više hrvatskih markera nego neki Hrvati iz Hrvatske.

Kako je to moguće? Još jednom, nauka ne vidi kulturu ili nacionalnost. Ona vidi samo genetski kod, star tisuće godina. Najbolji odgovor je da su ti individualci koji nose Haplogrupu 12a2 markera, jednostavno etnički Hrvati. Na primjer kada bi bio jedan samo prozvani Bošnjak, ali imao velik postotak 12a2 Haplotipa, on bi bio etnički Hrvatski Bošnjak. Crnogorac, koji bi imao isti rezultat, bi bio etnički Hrvatski Crnogorac. Želimo istaknuti da je nacionalnost osobe (Bošnjak, Crnogorac, itd) osobna deklaracija i osjećaj, ali etnički raspored određen je genetičkim faktorom na kojeg osobna deklaracija ne može utjecati.

Tako Srbi pišu u “Kuriru”.

Za Hrvate koji makar malo poznaju povijest, pa bili oni po vjeri kršćani, muslimani ili bilo što drugo, ovo nije nikakva novost.

Svi, pa tako i Srbi, uvijek su znali da su do dolazka Turaka 1463., Hercegovina i Bosna bile čisto hrvatske zemlje i da je do toga doba njihovo stanovništvo bilo je 99% hrvatsko.

Da ne ulazim u detalje o tome što se sve događalo u 400 godina turske vladavine u ovim hrvatskim krajevima, jer o tome smo već u nekoliko navrata govorili, dosta je napomenuti da se useljavanjem Vlaha i drugih nomadskih plemena s iztoka kroz ta 4 stoljeća turske okupacije demografska slika Hercegovine i Bosne stalno mijenjala na štetu domicilnog hrvatskog stanovništva.

Turci vrše silan pritisak na katoličku vjeru domaćeg pučanstva pa, iako postupno, mnogi primiše “tursku viru”, ali ne i na tursku nacionalnost.

Skoro svi plemići i velika većina običnoga puka ostadoše vjerni svojoj hrvatskoj naciji sve do dolaska Tita i njegovih boljševika 1945., kad je svakog muslimana koji bi u Bosni i Hercegovini izjavio da je Hrvat oznaskratila za glavu. Onaj koji bi se iz bilo kojih razloga izjasnio da je Srbin bio je nagrađen.

Bosna i Hercegovina grcale su u krvi. Pod silnim velikosrbskim pritiscima Hrvati islamske vjere su se izjašnjavali, neopredjeljenima, Jugoslavenima, neki čak i Turcima a vrlo, vrlo rijetko Srbima.

I tako sve do 1974. kad je Tito za njih izmislio Muslimansku naciju.

Ni to nije dobro zvučalo, pa su 1992. Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, “Tunjo” Filipović, pukovnik Ozne Adil Zulfikarpašić, Mustafa Cerić i drugi, crveni i zeleni, islamisti izumili bošnjačku naciju.

Od tada ti novi “Bošnjaci” žive u nekoj vrsti alternativne stvarnosti koja je samo njima jasna.

Nu što je žalostno jest to da su eto i Velikosrbi, nakon 175 godina ( od vremena Garašaninivog “Načertanija” ) prisiljeni priznati istinu, a naši “Bošnjaci”, nešto radi svoje vjerske pripadnosti, a najviše radi svoje neukosti, još to nisu kadri skužiti.

Nekadašnj Crveni Hrvati, današnji Crnogorci, su druga pjesma.

Oni su žrtve jedne specifične osobine jednog jedinog naroda na svijetu koji njih (Crnogorce) smatra Srbima za to što je u 13. stoljeću jedan njihov vlastelin, Hrvat katolik Stefan Nemanja zauzeo Rašku, postavio sebe najprije za velikog župana ( naziv koji je čisto hrvatski ), a kasnije (1166.) za kralja i od bizantinskih kmetova Rašana stvorio novu srpsku naciju.

Poznato je da Nemanja uobće nije radio na posrbljavanju ondašnjih Zetana. Nasilno posrbljavanje počelo je tek 1918. kad je Srbija izvršila “Anschluß” Crne Gore. Tad su, prema srbijanskom rezoniranju, svi Crnogorci morali biti Srbi, ako za ništa drugo, onda za to što se njihov “kralj” Čika Pera Kara-Đorđević oženio “Zorkom Crnogorkom”, kćerkom knjaza Nikole Petrovića, kojeg su njegov zet Pera i unuk Aca iztjerali iz njegove knjaževine.

Ukratko, uzprkos svim prošlim i sadašnjim osvajanjima pojedinih hrvatskih krajeva i raznim povijestnim i geografskim revizijama, Bosna, Hercegovina i veliki dio današnje Crne Gore, od stoljeća sedmog bile su čisto hrvatske zemlje, što svjedoče mnoge stare zemljovidne karte , koje nisu pravili hrvatski nego strani kartografi.

Ali, za mnogo toga što se s nama događalo u prošlosti, a posebno za ovo što nam se danas događa, krivi smo sami mi jer smo, kako netko davno reče, uvijek bili glupi vitezovi ili vitežki glupani.

Uvijek smo dobivali bitke, a gubili ratove. Ovoga puta smo izpali najveći glupani jer smo protiv vanjskog neprijatelja dobili i bitke i rat, ali smo zaboravili razčistiti račune s domaćim izdajnicima.

Da smo to učinili onda kad smo lako mogli, ne bi danas morali sanjati o izgradnji mostova preko kojih bi mogli nesmetano prelaziti iz jednoga dijela Hrvatske u drugi. Mostove preko čisto hrvatske zemlje, koju smo u prošlome ratu krvlju svojih sinova oslobodili od ortaka i gospodara ovih koji opet zajašili na vlast da nastave s uništenjem i ovoga jadnog ostatka ostataka Hrvatske.

Trebalo bi izpitati genetičku pripadnost tkzv. hrvatskih Srba. Vjerujem da bi rezultat bio vrlo zanimljiv i ako se znade da su ili posrbljeni hrvatski pravoslavci, Vlasi, Morlaci, Torlaci ili Burlaci.

(NE)SVETI SAVA JE HRVAT !

Ne zaboravimo i ono najaktualnije, a stiže nam sa srpske verzije interneta. Izgleda je i Srbima postalo pomalo dosadno živjeti u vječnom carstvu laži, te glede srpskog osvrta na korijene dinastije Nemanjića, na srpskoj wikipediji možemo pronaći senzacionalna priznanja Srba.

Tamo su bjelodano priznali kako Nemanjići vuku korijene kao pobočno krilo hrvatske slavne dinastije Trpimirovića.

Kakav je to samo elektrošok za sve velikosrbe i sama pomisao da su i utemeljitelj srpstva i te novokomponirane nacije Stefan Nemanja, kao i Sveti Sava ( rođen kao Rastko Nemanjić ) i najveći srpski vojskovođa i kasnije i car Dušan, svi iz loze Nemanjića čistokrvni Hrvati.

U srednjem vijeku po tadašnjim kanonskim načelima, važilo je pravilo da je cijeli narod jedne države one vjere i one nacije koje je i sam vladar.

E, zaluđeni Velikosrbi danas svima drugima drobe da su Srbi nastali i prije nego su na svijet došle amebe. Nije njima lako i treba ih razumjeti, jer svi mitovi i legende padaju im u vodu raspršuju se kao mjehur od sapunice.

Kako će im nesretnicima i biti lako kad odlično znaju i za istinu koju nikad nisu mogli ni sakriti, da je prvi srpski kralj Stefan Prvovjenčani, jedna od dva starija brata Svetog Save, godine 1217. dobio kraljevsku krunu od pape Honorija.

Ali, samo dvije godine nakon toga, Sveti Sava je silom i batinama primorao starijeg brata da vrati krunu papi, a da se on nadubudni i raskalašni najmlađi brat starije braće Vukana i Stefana proglasi 1219. srpskim vjerskim, duhovnim vođom.

SPC je tako utemeljena silom najmlađeg sina Stefana Nemanje, a mora se reći i to da je i sam Rastko Nemanjić (Sveti Sava) na rođnju u Ribnici kraj današnje Podgorice kršten po latinskom obredu.

Prema znanstvenim saznanjima fra Dominika Mandića, prvi znameniti predak Nemanjića je bio pobočnik Dukljanske, odnosno crvenohrvatske dinastije Vojislavića, koji kao i Nemnjići jesu u izravnom srodstvu sa Trpimirovićima.

Sve to je lako objašnjivo jer je hrvatska dinastija Trpimirovića iz reda vlastite bliže i dalje rodbine u pokrajinama kao što je bila i hrvatska pokrajina Duklja, postavljala namjesnike koji bi u ime Trpimirovića upravljali prostranim hrvatskim kraljevstvom.

Tako u Duklji nalazimo rođake Trpimirovića, kasnije osamostaljenu Dukljansku dinastiju Vojislavića, a Nemanjići su izvorno krvlju vezani za pradjeda dukljanskog kralja Bodina i njegovog prvog palatina Marka.

Sve je kristalno jasno.

I Dukljani Vojislavići i Rašani Nemanjići su smao oblasni gospodari koje je u davnini imenovala hrvatska dinastija Trpimirovića, s kojim su u krvnom srodstvu dvije dinastije kojima se danas i Srbi i Crnogorci ponose kao svojim autentičnim, samo zaboravljaju da imaju svi hrvatske korijne i izravne poveznice s Trpimirovićima.

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Čuvaj se četnički i partizanski bandita. Kupi ovdje :

HRVATSKI PRAVOSLAVCI SE BRANE OD POSRBLJAVANJA :

U 1895 g. Marko Mileusnić, saborski zastupnik Dugog Sela u 1913.-1918. i načelnik Sesveta, pravaš i pravoslavac, uradio je članak pod naslovom "Poslanica onim pravoslavnim Hrvatom, koji kažu da su Srbi".

Poslanicu je uputio u Maksimiru 18. listopada 1895. godine.

Poslanica je objavljena u Hrvatskoj i Obzoru.

"Braćo moja :

Nemili dogadjaj, što se je ovih dana Vašom krivnjom dogodio pred našom svetom pravoslavnom crkvom, sili me da na Vas upravim nekoliko iskrenih i ozbiljnih riječi. Nigdje na svijetu nema sablazni, da se vjera istovjetuje s narodnošću, samo su tako zvani srbi kadri bili da takova što izmisle. Ali Vi, braćo moja, niste tomu krivi. Vi ste samo žrtva kobne predsude i licemjerne nauke, koja se je izvana uvukla u naš čestiti pravoslavni narod u Hrvatskoj, da nas razdvoji i da oslabi našu narodnu snagu.

Ako je to, na žalost, kod nas donekle uspjelo, tomu su krivi oni, koji su se za svoje sebične svrhe poslužili vjerskim fanatizmom, pa su našoj svetoj pravoslavnoj vjeri nametnuli tudje narodno ime. A nije tomu davno, što se za to kod nas u Hrvatskoj još nije znalo. Meni je već evo pedeseta godina, a još imam, hvala Bogu živa otca, koji mi danomice veli: "Sinko, ovo je sramota! Kakovo srbstvo i kakova srbska vjera? Što su onda Rusi, koji su takodjer pravoslavni"? I to mi veli priprosti krajišnik Ličanin, koji nije učio nikakovih visokih školah. Na našu svetu pravoslavnu crkvu izvješavala se politička zastava tudje države, a mi ne znamo da smo ikada bili Srbi ili srbske vjere.

A i nama je braćo moja, najveći je amanet naša sveta pravoslavna vjera, koje se mi ne odričemo za nikakovu cijenu na svietu. I mi ljubimo našu pravoslavnu crkvu i o sigurno više nego Vi, jer nećemo, da nam služi kao političko oružje proti našoj otačbini i proti onom narodu kojemu smo svi, i mi i Vi, rodjeni sinovi.

Samo naši dušmani šire klevetu, da nas naša braća katolici mrze rad toga, što smo pravoslavne vjere. Ja sam već blizu trideset godinah na čelu obćini od kojih petnaest tisućah dušah, sve samih katolikah, pa ipak nisam doživio ni jednog jedinog trenutka da mi je itko moje vjerske običaje povriedio, nego se dapače mogu ponositi, da sa svima živim u najdivnijem skladu i u najvećoj ljubavi.

Okanite se dakle i Vi krivoga puta, kojim ste zašli pa se smatrajte onim, što jeste i što morate biti. Jedno je vjera, a drugo je narodnosti tko mieša jedno i drugo, taj mora doživiti ovakve žalosne posljedice kao što ste i Vi doživili.

Nu, ja sam uvjeren da još i danas imade mnogo pravoslavnih, koji se poput mene i moga otca sa ponosom nazivlju Hrvati, kao što smo se nekoć svi zvali, a bit će ih s vremenom još i više, koji će se odreći opasne i zlokobne igre s našim vjerskim svetinjami, jer bi nam se inače moglo dogoditi, da ćemo biti izključeni i u tudji i u svom rodjenom narodu.

U Maksimiru 18. listopada 1895., Marko Mileusnić".

Madjarski grof i književnik Dominik Graf Teleki von Szék (1773-1798) u svom djelu "Reisen durch Ungern und einige angränzende Länder" (tiskano u Pešti u 1805.) piše o pravoslavcima Vojne Krajine kao o Hrvatima grčke vjere.

Teleki kaže sljedeće :

- Hrvati većim dijelom katolici, a da manjim dijelom, i to graničari, pripadaju grčkoj crkvi (Str. 268).

- Dijelu naroda u Otočačkom, Ličkom, Slunjskom i Ogulinskom okrugu pripada ime Vlah, no u jeziku uopće nema sličnosti s Vlasima, već da je riječ o Hrvatima. Vlasima ih zovu jer Hrvati grčki zakon zovu vlaškim i jer su Talijani već u stara vremena Vlasima nazvali stanovnike cijeloga gorja od Senja do Novigrada (Str. 270).

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Van iz Nezavisne Države Hrvatske. Kupi ovdje :

SRBIJA LAŽIRA POVIJEST OD 7 STOLJEĆA DA PRIKRIJE HRVATSKI GEN :

U Srbiji je zabranjena tema doseljenja na ove prostore u sedmom stoljeću. U Beogradu, Sarajevu ili u Podgorici, tih prvih pet stoljeća, od VII – XII, se namjerno već desetljećima preskače. Tako školarci u osnovnoj i srednjoj školi, zatim i studenti na Filozofskom fakuletu na odsjeku povijesti civilizacije ostaju uskraćeni spoznaje ključnih pitanja. Da su ikada teledirigirani “povjesničari” u razdoblju titoizma, a sad vidimo bjelodano i post – titoizma predočili istinu mladima, sve bi bilo drugačije.

Svi bi znali da smo od doseljenja na Balkan svi mi etnički čisti Hrvati i da ne postoje nikakvi Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, koji su tijekom stoljeća odvajani od hrvatstva, neki prije, a neki kasnije, a danas su ti bivši etnički Hrvati najveći neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda. Ne znaju i pojma nemaju o svojim korijenima i zato im je Hrvatska svima trn u oku. Ljudi poput Dominika Mandića, Krunoslava Draganovića, Frana Milobara, Ćira Truhelke, koji su svi kao svestrani i polivalentni znanstvenici, a dvojica među njima i svećenici – pisali o Bijeloj i Crvenoj Hrvatskoj, argumentirano i činjenično, na temelju znanstvenog istraživanja uz obilje dokaza, materijalne i pisane građe. Stvarali su u mnogo težim uvjetima od ovih današnjih jer u njihovo vrijeme nije bilo samostalne hrvatske države, te su neki potpisivali svoja djela i pseudonimima.

Recimo, Krunoslav Draganović je povjesnu raspravu na temu Herceg Bosna i Hrvatska potpisao kao Hrvoje Bošnjanin, a dr. Ivo Pilar je “Balkanski poluotok”, svoje legendarno djelo potpisao kao Zidland, jer je objavljeno 1937. godine u doba srbijanske strahovlade Karađorđevića, dvije godine prije službenog početka drugog svjetskog rata 1939. godine. Poučan i zanimljiv je i tekst Vatroslava Murvara koji je također pisan u osvit drugog svjestkog rata.

Filatelističko izdanje : Čuvaj se Jugoslavena!. Kupi ovdje :

SRBIJA NASTALA OD 800000 ROMA I 300000 VLAHA, OSTALI SU CRNOGORCI I HERCEGOVCI !

Da je itko od tih današnjih “povjesničara i profesora” čitao djela suvremenog hrvatskog povjesničara Nevena Budaka, eksperta za rano srednjovjekovlje i prva stoljeća dolaska Slavena na Balkan, ne bi ovako izobličavali povijest. U samoj Srbiji među onima koji se danas službeno i pišu kao Srbi ima između 500 000 – 800 000 Roma, a službena statistika kaže da ih je svega 130 000, u centralnoj Srbiji ima oko 300 000 Vlaha, nacionalno Vlasima izjasnilo se oko 40 000, no Srbi kao i obično krivotvore sve, pa i službene podatke službenog popisa i strancima lažno prikazuju, da bi Srbiju predstavili kao etnički homogenu i monolitnu zemlju, a ona to u zbilji nije.

U Šumadiji, dakle u srcu Srbije, od dva milijuna ljudi svi su podrijetlom iz Crne Gore i Hercegovine, a kako znamo i prema analizi Instituta za genetska istraživanja smještenog u Vancouveru, a koja je objavljena 2013. godine, to su sve Crveni Hrvati.  Sam Institut je ustvrdio da su samozvani Bošnjaci 99,9% Hrvati, a tzv. Crnogorci u postotku od 65 – 70% su genima dokazano Hrvati. Još je stari hrvatski povjesničar češkog podrijetla, rođenjem Osječanin dr. Ćiro Truhelka ( 1865 – 1943 ) pisao o posrbljavanju Hrvata, Mađara i Bugara u centralnoj Srbiji.

Truhelka je bio ne samo povjesničar, nego i etnololog i arheolog koji je skupljao godinama materijalne dokaze o dalekoj prošlosti i korijenima Hrvata. Više je taj Čeh iz Osijeka učinio za hrvatsku kulturnu baštinu, nego što bi to mogli učiniti Jakovina, Markovina i Klasić kad bi sva trojica poživjeli po stotinu godina, svaki ponaosob. S druge strane, Jakovina, Markovina i Klasić usred Hrvatske očito preferiraju srpske “istoričare” Čubrilovića, Samardžića, Krestića (Šešeljevog osobnog povjesničarskog uzora ) i njima slične, a nije im dalek ni stran zasigurno i fočanski odvjetnik Stevan Moljević, koji je početkom XX stoljeća doradio program Načertanija iz 1844. i predao ga Draži Mihailoviću i njegovim suradnicima za konkretnu uporabu.

Sad je u tjeku tihi sukob u Srbiji između Aleksandra Vučića i Ivice Dačića po pitanju političke prevlasti. Vučić sad Dačiću spočitava kako ovaj nije pravi SRPSKI domoljub, jer je navodno, Dačićev otac, umirovljeni policajac Desimir, ustvari Hrvat iz Janjeva na Kosovu, odakle je 1981. godine kao nepoćudan kadar prebačen u Žitorađu, mjesto  oko Leskovca, daleko izvan Kosova.

Dačićeva sestra zove se Evica, što je Srbijancima dokaz više o sumnjivom Dačićevom podrijetlu, a analogno toj logici stvari, Srbi se pitaju smije li i može li on kao etnički Hrvat zastupati srbijanske političke interese. Istodobno, u srbijanskoj javnosti traju i rasprave o etničkim korijenima samog Vučića, pa je to jedna sveopća „igranka“ bez kraja i po mom sudu zabava za široke narodne mase sporednim pitanjima nauštrb ekonomskih i socijalnih problema kojima se nitko u Srbiji ne bavi na ozbiljan način.

Za Vučića već godinu ili dvije intenzivno kruži priča da mu je biološki otac albanski novinar Fahri Musliju, rodom iz Prizrena, koji je sad umirovljeni novinar, a nekad davno 1970. kolega na poslu u Tanjugu Vučićeve majke Angeline. Te godine rođen je i Vučić. Kad su se glasine o navodnom očinstvu Muslijua proširile i u albanskim i makedonskim medijima, reagirao je Fahri Musliju, demantirajući sve to. Bez obzira na njegov demanti, ne jenjavaju daljnji i novi natpisi te vrste o Vučićevom stvarnom podrijetlu. Isto tako, sadašnji srbijanski premijer je u svojim javnim nastupima često isticao kako su mu Ustaše ubile nekih dvadeset bliskih rođaka u Jasenovcu!?

Ljubiša Petković, zastupnik Šešeljeve stranke apsolutno opovrgava tu Vučićevu konstrukciju tvrdnjama da nitko od Vučićevih nije stradao u Jasenovcu, jer su, opet prema Petkovićevim riječima, svi Vučići iz Čipuljića nadomak Bugojna, 1941. godine prešli na katoličanstvo, te nijedan nije stradao. To automatski znači da je Vučić više od dvadeset godina lagao i obmanjivao srbijansku javnost, da bi sebi pribavio simbol potomka “mučenika” i “stradalnika.” Taj Ljubiša Petković je vojni kadar i preko obavještajnih službi je doznao za te podatke koje Vučić, po njemu, krije kao zmija noge. Petković iznosi još niz bizarnih detalja o Vučićevim bliskim rođacima. Za njegovog strica tvrdi da je navodno klao Srbe u Jasenovcu. Za jednu Vučićevu rođaku još dodaje kako je bila udata za poznatog ustašu iz bugojanskog kraja, Ljubu Tomasa.

I bivši ministar inozemnih poslova Srbije Vuk Jeremić po majčinoj liniji vuče podrijetlo od muslimanske obitelji Pozderac, te mu je rod osobno nekadašnji komunistički moćnik Hakija Pozderac. Jeremić je to i priznao bez okolišanja. Tako u beskraj Srbijanci nabrajaju tko sve nije podrijetlom čistokrvni Srbijanac, a političkom funkcijom dirigira sudbinu Srba. Spominju tako i činjenicu da je Čedomir Jovanović po ocu Rom, što je bio i pokojni, bivši ministar pravde, Vladan Batić. Dvojica Židova Slobodan Homen i Stanislav Pak Stanković zauzimaju visoke pozicije u srbijanskom političkom miljeu, no oni se deklariraju kao Srbi, a ne kao Jevreji. Konvertitstvo im se isplatilo u zemlji kakva je Srbija.

I Olga Kavran, kći profesora Dragoljuba Kavrana je po ocu i njegovom ocu, bivšem avijatičaru kraljevnine SHS – Hrvatica, no ni ona, kao ni njen otac nikad i nigdje ne spominju hrvatske korijene. Asimilirali su se, te su se kao takvi probili u srpsku političku elitu, pošto su učinili prvi i najvažniji korak.

Zatomili su svoje nacionalne osjećaje, kao i mnogi drugi u Srbiji. Dragoljub Kavran je čak član Krunskog savjeta Karađorđevića, a njegova kćer Olga je dugo bila portparolka Haškog tribunala i desna ruka glavnog tužitelja Brammertza. I ranije je bilo ovakvih anomalija u srbijanskoj politici, te su se za najveće Srbe izdavali baš oni koji nemaju nikakve veze sa Srbijancima, ali su ih zastupali, a narod ih je bespogovorno slijedio. Masovni ubojica Milorad Ulemek, osuđen za ubojstvo Zorana Đinđića je po ocu Slovak iz Stare Pazove, ali se cijeli život ponaša kao velikosrbin i kao takvog ga vrijedi i tretirati. Mađar Mihalj Kertes kome su i otac i majka Mađari, glumio je u doba Miloševićeve diktature velikog “Srbina”, kao i zapovjednik crvenih beretki Franko Simatović, zvani Frenki, po ocu Hrvat, a po majci Crnogorac, ali djelom jedino velikosrbin i teški četnik.

Vuk Karadžić je potomak doseljenih Crnogoraca u lozničkom kraju u zapadnoj Srbiji, a cijeli život je taj šepavi pustolov i srbijanski jezikoslovac pripovijedao o Srbima tri zakona, lansiravši krilaticu
“Srbi, svi i svugdje.”

To je prije dva stoljeća bila samo uvertira ovoga što imamo danas kao flagrantnu srbijansku ekspanziju prema krajevima koji Srbima nikad ni etnički, ni povijesno, ni geopolitički nisu pripadali. I tvorac srbijanskog “Načertanija” Ilija Garašanin je korijenima iz Crne Gore, a ostavio je za sobom taj politički pamflet koji je Srbijancima bio potka za pravdanje njihovih osvajačkih ratova devedesetih godina. Zanimljivo, sam Garašanin kome je to “kodno” prezime jer je pravo prezime Lukić prikrio zbog straha od odmazde naroda, napisao je taj velikosrpski program, želeći da se tom gestom iskupi pred masom Srba, koja ga je optuživala za izdaju i proglašavala drugim Vukom Brankovićem, jer je, kako navode srbijanski povjesničari, imao stigmu izdajnika zbog svog kukavičkog držanja tijekom drugog srpskog ustanka. Vidimo kako se taj čovjek “iskupio” na najogavniji mogući način.

Neki autorstvo tog pamfleta pripisuju i Čehu Františeku Ježu, koji je, navodno, skupa sa Garašaninom sudjelovao u pisanju Načertanija 1844. godine. Garašaninu se vlastiti trud višestruko isplatio. Postao je visoko etablirani ministar u Obrenovićevoj vladi, a njegov projekat je čitan i analiziran kao lajtmotiv srbijanskih osvajačkih ratova proteklih 170 godina tek na Haškom sudu za ratne zločine.

Mlađi naraštaji ni u današnjoj Hrvatskoj ne mogu spoznati do kraja pravu istinu o bližoj ili o daljoj povijesti svoga naroda, jer se danas povjesničarima predstavljaju Titovi apologeti, kojekakvi Jakovina, Markovina, Klasić i njima slični. Kad kažem da u Srbiji upravo njih veliča i slavi jedan fetivi četnik kao što je novinar Ratko Dmitrović, onda sam dovoljno rekao o svoj toj trojici.

Evo i još nešto zanimljivo : 1172. godine piše Helmold von Bosau iz Lübecka nakon svojega putovanja Balkanom :

“… zovu se Servi, đavolovi sinovi, bez jarma Božjega, obslužitelji svih prljavština, koji na svojim mjestima na zvjerski način žive, divljiji od životinja.”

Izvor : Helmoldi Presbyteri Chronica slavorum; In : Monumenta Germanica Historica, Scriptorum tomus XXI, Hannoverae MDCCCLXVIIII "... Servi dicuntur, filii Belial, sine iugo Die, illecebris camis & gule dediti & secundum nomen immundiciis omnibus servientes & iuxta locorum qualitatem bellualiter vivendo, bestiis etiam agrestiores."?