|
|
Od Istre do Boke Kotorske
|
![](../Crven_bijeli_plavi.jpg)
|
Od Slavonije do Dalmacije
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas : Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.
|
|
|
![](../Grb_Nezavisne_Drzave_Hrvatske.jpg)
|
|
Od Međimurja do Srijema
|
![](../Crven_bijeli_plavi.jpg)
|
Od Zagorja do Sandžaka
|
|
|
|
![eMail eMail](../eMail.jpg)
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska
|
Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.
|
|
|
![](../Karta_Nezavisne_Drzave_Hrvatske4.jpg)
|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!
|
|
Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).
Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.
Pošto Nezavisna Država Hrvatska nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.
Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.
Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.
Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.
Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.
Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.
|
|
![](../152_Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_5_Kuna_-_Cuvaj_se_Jugoslavena.jpg)
|
Kupi ovdje :
![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
|
|
![](../152_Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Kralj_Tomislav_II_-_32_Kuna.jpg)
|
Kupi ovdje :
![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
|
|
![](../152_Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Misli_na_svoju_majku_-_1_Kuna.jpg)
|
Kupi ovdje :
![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
|
|
![](../152_Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Papa_Ivan_Pavao_II_-_5_Kuna.jpg)
|
Kupi ovdje :
![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
|
|
![](../152_Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Povijest_Hrvata_-_20_Kuna.jpg)
|
Kupi ovdje :
![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
|
|
![](../152_Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Tifusar_i_sumski_bandit_J_B_Tito_-_5_Kuna.jpg)
|
Kupi ovdje :
![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
|
|
![](../152_Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Ustasa_-_12_Kuna.jpg)
|
Kupi ovdje :
![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
|
|
![](../152_Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Zvonimir_Boban_1_Kuna.jpg)
|
Kupi ovdje :
![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
|
|
Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.
Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.
Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.
Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.
Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.
Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.
Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.
Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.
Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.
Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.
Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.
Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :
|
|
- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine
Regularna izdanja :
- 1941 - 1942 - 1943 - 1944 - 1945 - Probe - Posebna filatelistička izdanja
Lokalna izdanja :
- Alpenvorland Adria - Banat - Banja Luka - Belišće - Berane - Boka Kotorska - Brač - Hvar - Korčula - Lastovo - Međimurje - OZAK - Prinz Eugen Gau - Rijeka / Kupa - Sandžak - Šibenik - Split - Sušak - Ugljan - Velika župa Dubrava - Velika župa Rasa - Zadar
Biljegi općina i gradova :
- Banja Luka - Bjelovar - Derventa - Dubrovnik - Granešinska Dubrava - Hrvatska Mitrovica - Hrvatski Karlovci - Karlovac - Koprivnica - Kustošija - Nova Gradiška - Osijek - Petrinja - Petrovaradin - Plehan - Rajlovac - Ruma - Samobor - Sarajevo - Sinj - Sisak - Slavonski Brod - Slavonska Požega - Stara Pazova - Stenjevec - Sveta Klara - Sveta Nedelja - Šestine - Tuzla - Vinkovci - Virovitica - Vrapče - Vrbovec - Vukovar - Zagreb - Zemun - Ostali biljegi
Sva druga izdanja :
- Biljegi - Doplatne marke - Dunav osiguranje - Evropsko osiguranje - Hitlerjugend - Hrvatska Državna Željeznica - Hrvatski Crveni Križ - Inselpost - Katolička crkva - Marke za pristup SS diviziji “Princ Eugen” - Mirovinska zaklada namještenika S.P.Ž. - Mirovinski fond - Monopol - Muslimanska zajednica - Nacionalna Obrana - Njemačka Narodna Skupina - Novinarska Mirovinska Naklada - Obranbeni prirezi - Porezne marke - Porto marke - Pristojba za putni fond - Savez hrvatskih planinarskih društava - Službene marke - Sport - Studentski fond - Sudski biljegi - Trake za kontrolu poreza na promet - Trošarinski biljegi - Vinjete - Vojne marke - Zagrebački električki tramvaj
- Neizdane marke - Nepoznate marke
Izdanja nakon II. Svijetskog rata :
- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske - Australsko filatelističko društvo - Bend Rammstein - Borče! Misli na svoju majku! - Čuvaj se Jugoslavena! - Erich von Däniken - Fantazijska izdanja i falsifikati - Fazlagića kula - Hrvatska jela - Hrvatske Obrambene Snage (HOS) - Hrvatski Franjevci - Hrvatski navijaći - Hrvatski Sandžak - Hrvatski zračni asovi - Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji - Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske - Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske - Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi - Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar) - “Omoti” 1993 - “Omoti” 1994 - “Omoti” 2020 - “Omoti” 2024 - Papa Ivan Pavao II. - Povijest Hrvata - Povijesna karta - "Republika Hrvatska" iz 1971. godine - Sandžak, 2024 - “Slava Ukrajini” / "Putler" - Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske - Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito - Ustaša - Velika Smradija - Zvonimir Boban
Interesantno :
- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj - Dionice - Hrvatska Državna Banka - Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske - Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku - Lutrija - Pečati Nezavisne Države Hrvatske - Poštanski troškovi - Pošta u radnim logorima - Razglednice
Dizajneri poštanski maraka :
- Antonini, Otto - Horvat, Radoslav - Kirin, Vladimir - Kočiš, Volođa - Kocmut, Božidar - Režek, Ivo - Seizinger, Karl - Vulpe, Milan
|
|
|
|
|
|
Starohrvatska država Hurrwuhe-Mitanni :
|
|
|
![](../Hurrwuhe-Mitanni/Hrvatska_pradomovina_Hurrwuhe_Mitanni.jpg)
|
|
Hurrwuhé Mitanni : Huriti (hur. Ḫu-ur-ri, mitan. Hurrwuhé, hetit. Azzi, sumer. Shubaru, asir. Subartu, eng. Hurrians, fran. Hourrites, njem. Hurriten) su bili narod na Starom Istoku tijekom brončanog doba od 24. - 13. stoljeća, kojih podrijetlo još nije dovoljno poznato. Izolirani i egzotični huritski jezik ne pripada u nijednu od poznatih jezičnih porodica Eurazije, a srodni su mu kasniji urartski i manejski (neohuritski) jezici iz antike (i možda kasitski). U povijesti se po prvi puta pojavljuju sredinom 3. tisućljeća pr. Kr. tj. oko 24. stoljeća kao akadski vazali, a kroz idućih tisuću godina njihovim naseljenim područjima pretežno vladaju Hetiti.
Rani Prahuriti su stvorili prvu značajnu državu u Kurdistanu već od 24.- 20. st. s glavnim gradom Urkiš, kada su većinom bili vazali Akadskog carstva. Kasnije je opet najveći uspon Hurita poznat od god. 1500. pr. Kr. kada nastaje kraljevsko Mitanni kao većinska huritska država s indoarijskom vladajućom elitom Maryanni. Nakon propasti te države od 13. st. do god. 1000. pr. Kr. se huritsko pučanstvo većinom asimiliralo u Hetite, Asirce i ine okolne narode. Ipak se njihovim sjevernim potomcima dijelom može smatrati Urartu (carstvo Bihayni) u antičkom Zakavkazju, čiji se jezik svrstava u istu porodicu urarto-huritskih jezika. Hurite se ponekad povezuje i s biblijskim Horitima (hebr. çřé - Horim, egipt. Khar, Genesis 14:6, 36:20, Deuteronomy 2:12), premda ta veza dosad još nije sigurno potvrdjena.
Kraljevstva Hurrwurdu (Urkiš) i potom Hurrwuhé Mitanni su srednje doba u razvojnom slijedu od 4 faze povezanih huritoidnih civilizacija u Zakavkazju i Kurdistanu kroz puna tri tisućljeća, tj. izmedju 34. - 6. stoljeća pr. Kr. : predhuritski Hurrduw (Tho-Garma) od 34. - 25. st., pa ranohuritski Hurwurdu (Urkiš) od 24. - 20. st., srednje kraljevstvo Hurrwuhé Mitanni od 16. - 13. st. pa zadnja najveća Urartu (carstvo Bihayni) od 9. - 6.st. pr. Kr., tr posljednje Manejsko kraljevstvo (8. - 5. st.) kojim završava taj manjeviše povezani niz huritoidnih visokih civilizacija Starog Istoka. Ove su civilizacije istodobno-paralelne kao i susjedne akado-asirske civilizacije u Mezopotamiji, a zbog njihova najsjevernijeg položaja na sjevernom rubu Starog Istoka već blizu Europe, imale su potom i vidljive susjedne utjecaje na najranije pretke Prahrvata.
Etnonim Huriti i ine slične istoznačnice izvorno potječu iz huritskih klinopisa od II. tisućljeća pr. Kr. gdje njihov pučanski autonim glasi Hur-ru, ili na elitnomu mitanskom vladajuće arijske elite kao Hurrwuhé. Naš izvorni hrvatski etnonim za tu prapovjesnu etnogrupu je uvijek već stoljećima bio Huriti, povezan s njemačkim Hurriten i francuskim Hourrites. Izvorno se taj etnonim kod nas pojavljuje već par stoljeća u prijevodima Biblije kao Huriti, Kuriti, Horiti i preko grčkoga još Kureti.
Prahuritsko kraljevstvo Hurwurdu (Subartu, 23.- 20. stoljeće) s prijestolnicom Urkiš, kao i kasnije najveće huritsko kraljevstvo Mitanni (16. - 13. st.) su približno bili na sličnom podučju oko gorja Atitaurus uz sjevernu Mezopotamiju tj. danas Sirija i Kurdistan. Samo na jugu su bile niže ravnice, a na ostalim stranama se uzdižu gorski lanci (huritski : dingr, asir. kursagal) visine oko 2.000 m - 4.000 m. Iz toga huritskog doba potječu i prvi poznati oronimi za rubna gorja oko gornje Mezopotamije, od kojih su se poneki preoblikovani očuvali do danas.
Sredinom zemlje se pružao najduži i najviši gorski greben vapnastog krasa Dingr-Ulikámma (= "Kameno gorje" tj. Antitaurus, asir. Khattush Kursagal, turs. Gݫneydogu Toroslar : 4.135 m). Tada je na jugozapadnom rubu duž mitanske granice s Feničanima (u vlasti Egipta) bilo kraško gorje Dingr-Labaná (sada Libanon*, asir. Kur Laban, 2.669 m), a na zapadu uz sirijsku obalu Kur-Adallúr (Amansko gorje, turs. Nur Daglari : 2.240 m). Ina su veća rubna gorja još bila : na krajnem sjeveru 'Eli-Pabánhi (vulkanski Ararat*, asir. Babanahe Kursagal, turs. Agridagi : 5.12 3m) i na istoku Dingr-Šattiru (sada Zagros, asir. Šaritha Kursagal, perz. Kuhaye Dinarݬn : 4.976 m), pa izmedju ovih još ina manja brda (tuhuli) po 1.000 - 2.000 m od jugozapada na istok : npr. u Mezopotamiji na jugu Raški-Tuhuli (sada Jazireh Hills), pa Kur Khazzi* uz more, Kur Pisáisha (sada Gebel Akrad), Kur Korusha (Geb. Bashika), Kur Musúr (G. Aisha), Kur Hargud, ...itd.
|
|
|
Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Starohvatske države u Iranu : Hurrwuhe-Mitanni. Kupi ovdje : ![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Hurrwuhe_Mitanni_-_5_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Hurrwuhe_Mitanni_-_6_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Hurrwuhe_Mitanni_-_7_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Hurrwuhe_Mitanni_-_8_Kuna.jpg)
|
Informacije o ovom nizu :
Niz se sastoji od maraka od 1 Kune, 2 Kune, 3 Kune, 4 Kune, 5 Kuna, 6 Kuna, 7 Kuna i 8 Kuna.
Dan izdanja : 10.4.1990.
[ Pročitaj više ]
|
|
|
|
Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : 2500 godina hrvatskog imena u Iranu. Kupi ovdje : ![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_2500_godina_hrvatskog_imena_u_Iranu_2_Kune.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_2500_godina_hrvatskog_imena_u_Iranu_3_Kune.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_2500_godina_hrvatskog_imena_u_Iranu_5_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_2500_godina_hrvatskog_imena_u_Iranu_7_Kuna.jpg)
|
Informacije o ovom nizu :
Niz se sastoji od maraka od 1 Kune, 2 Kune, 3 Kune, 4 Kune, 5 Kuna, 6 Kuna, 7 Kuna i 8 Kuna.
Dan izdanja : 10.4.1990.
[ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
Veće huritske rijeke su bile s njihovim tadanjim nazivima : uz Sredozemlje na zapadu Arandu (Orontes), na sjeverozapadu Arašših (gornji Eufrat), nasred zemlje uz prijestolnicu Eufratov pritok Henbݬ?r (sada Habur*), na istoku Idigna (Tigris), istočnije Tigrisov pritok Zaibi (sada Zab*) i još niz inih manjih rječica i pritoka. Najveća su huritska jezera bila na istoku slani Suer-Matân (Urmia) i sjevernije jezero Van. Važnije su mitanske plemenske pokrajine bile pri najveém obsegu : u sredini zemlje rana početna Nairi, na krajnjem zapadu u južnoj Turskoj uz Sredozemlje Kizzwátna, uz Antilibanon na jugozapadu Upa i Nugáshe, na jugu Amurru, na jugoistoku Subártu, na istoku Matáni, uz jezera na sjeveru Kurki i Korušaki, a spram Hetita na sjeverozapadu Aruhatti.
Huriti su bili rubna sjeverna urbana civilizacija na gornjoj granici prapovjesne Mezopotamije, gdje su utemeljili i izgradili više velikih brdskih gradova (uri) i gradića wesi. Carska prijestolnica je većinom bio glavni grad Vassugani (asir. Wasshukhanni, grč. Theodosiopolis, sada gradina Tell Fakharya) uz granicu Sirija/Turska. Ini su važniji gradovi od 16. - 13.st. koji su duže ili bar povremeno bili pod mitantskom vlasti, a navode se raniji izvorno huritski nazivi što su danas poznatiji pod kasnijim asirskim imenima : na jugozapadu Kidša (Kadesh*) i Halabi (sada Alep*), dalje u unutrašnjosti Girgameš (Karkemish*), Šimanum (sada Merdin), Karaná (Sinjar), Nina (asir. Niniva: Mosul), Šibaniki (asir. Shibaniba: Horsabad), Libbúr (potom Assur), Resen (Kalah), Akriáš (Akra*), Sušarra (Shemshara*), Čabra (Senjak), Gasúr (Kirkuk), Hamazi (Suleymania) i najistočnije Matána (Hamadan) u Iranu.
Pod huritskom vlasti se takodjer razvija i više primorskih luka na sirijskoj obali uz Adal-Muer (= "Veliko more" tj. Sredozemlje) preko kojih ide huritska vanjska trgovina : na jugozapadu uz Libanon drže luku Arwatta (sada Tartus ili Arwad*), u sredini najveći Ugarit (Ras Shamra) i Zalwár (Antakya), pa na sjeverozapadu Koe (grč. Issos, tur. Dortyol), a pomorski Huriti (tzv. Eteociprani) su tada dijelom nastavali i susjedni neovisni otok Alassya (Cipar) koji inače nije bio pod izravnom vlasti države Mitanni. S izlazom preko tih sredozemnih luka i otoka Cipra su Huriti trgovali s inim udaljenim sredozemnim zemljama gdje su nadjeni razni njihovi proizvodi.
Huritoidni ili urarto-huritski jezici su izumrla porodica ergastičko-aglutinativnih jezika iz prapovjesti i antike na Starom Istoku (prednja Azija). Sastoji se bar od tri (ili 4) poznata izumrla jezika : najstarijega huritskog iz brončanog doba, pa manjeviše srodnih urartskog i manejskoga (neohuritskog) iz željeznog doba (ter možda slabo poznati prapovjesni kasitski). Ovi jezici se oštro razlikuju od svih semitskih i indoeuropskih, a jezikoslovci se do danas još većinom ne slažu glede njihovih slabo poznatih medjuodnosa s inim jezičnim obiteljima i višim nadskupinama Eurazije. Možda su razmjerno najsrodniji s današnjim istočnokavkaskim jezicima kao avarski, lezginski, darginski i još desetak inih manjih uz istočni Kavkaz, pa još dalja i slabija srodnost s jenisejskim jezicima južnog Sibira (i možda s kinesko-tibetskim jezicima). Neki još predlažu stanovitu srodnost huritoidnih jezika i u Europi s izoliranim baskijskim i izumrlim etrurskim, ali većina lingvista to ne prihvaćaju.
Huritski jezik (autonim: hurrwuhé, hetit. hurlili) je uobičajeni zapadni naziv za jezik Hurita, tj. naroda koji je živio u sjevernoj Mezopotamiji između 2300. - 1200. pr. Kr. Huritski je bio pučki jezik kraljevstva Mitanni u sjevernoj Mezopotamiji. Bio je pisan huritskom inačicom mezopotamskog klinopisa i dosad je nadjeno preko 5.000 klinopisnih tekstova na tom huritskom jeziku (u Wikipediji se krivo navodi kako su "malobrojni"). Glavna najbogatija arheonalazišta tih huritskih klinopisa su ruševine gradova Nuzi (Yorgan Tepe), Ugarit (Ras Shamra), Urkiš (Tell Mardin) i još inih manjih. Huritski jezik je srodan s kasnijim urartskim iz Zakavkazja i najviše sa zadnjim neohuritskim ili manejskim, a možda još sa slabo poznatim kasitskim. Primjer teksta : Untomān iyallēnīn tiwēna šūallamān šēniffuš katōšāššena ūriāššena, antillān ēmanāmḫa tānōšau.
Već od najranijega prametalnog halkolita u IV. tisućljeću, istodobno s ranim Sumerom i prvim egipatskim faraonima I.-III. dinastije, oko Kavkaza i osobito na južnom Zakavkazju je već razvijena razmjerno viša kultura s najranijim arheonalazima vladarskih piramida do 130 m, uz bogate metalne priloge u grobovima. To se pripisuje ranoj etnoplemenskoj grupi zapisanoj od južnijih susjeda kao Tho-Garma ili Togarmah, a u njihovu vlastitom izgovoru iz IV. tisućljeća najvjerojatnije kao *Urw'Urduv, pa u III. tis. kao Hurrduw i potom Hurwurdu (autonim: Hurrduw, ranije *Urw'Urduv, Hetit. Tegarama, amoritski: Tho-Garma, asir. Til-Garimmu, Biblija: úĚĺâřîä - Togarmah, grč. Thargamos, armen. Թորգոմ - T’orgom, gruz. თარგამოს - T’argamos).
Negdje od 35. - 26. stoljeća pr. Kr., na južnom Zakavkazju uz granicu Gruzije i Azerbeidjana, gruzijski i ruski arheolozi su dokazali materjalno postojanje najranije razmjerno više kulture iz ranoga prijelaznog doba halkolita, o kojoj su iz raznih gledišta prvi ponešto pisali : Kušnareva 1970, Munčajev 1975, Gimbutas 1980, Winn 1981, Ivanov 1983, Diakonov 1991 i ini noviji. Ovi iz ranog Zakavkazja su već imali konje, bronzu, zlato i inu tehnologiju, ali je ta kultura bila još agrafička tj. nisu dosad nadjeni nikakvi izravno njihovi zapisi, izim tek oskudno o njima južniji klinopisi iz Mezopotamije. Ova viša kultura ranog Zakavkazja je približno istodobna s ranim Sumerom i Akadom, prvim faraonima ranog Egipta i poetnom rigvedskom civilizacijom Sarasvati oko Inda.
Najznačajniji i nedvojbeni njihovi arheološki dokazi na jugu Kavkaza su tri goleme kamene piramide površine do 3 ha i visine 100-130 metara, čunjasto-okruglog oblika bez uglova, na arheonalazištima Bedeni, Tsalka i Tsnori u Gruziji, pa najveća Uch-Tepe u Azerbeidjanu i Utamish u Dagestanu, ter kipovi zlatnog lava kao sfinge čija je starost datirana do 5 tisućljeća od danas tj. u III. tis. pr. Kr .: Ovo su bile najstarije arheološki datirane piramide i sfinge u Euraziji, istodobne s prvim faraonskim piramidama u Egiptu. Slične su i kopije tih kavkaskih pra-piramida manji primitivniji kurgani ranih Indoeuropljana sjeverno od Kavkaza. Unutar ove 3 čunjaste piramide su nadjene grobne komore s kosturima tadanjih vladara, njihovih žena, pa konja i zlatni predmeti, - što se sada pripisuju donedavna legendarnoj dinastiji "Tho-Garma" koja bi po prapovjesnim klinopisima na početku svijeta vladala izvan Mezopotamije tim sjevernim zemljama oko Kavkaza. Iz arheonalaza je vidljivo kako to više nisu bila tek primitivna neorganizirana plemena ranog Zakavkazja, nego vjerojatnije već plemenski savez s jasnim društvenim slojanjem i vrhovnim čelnikom za kojega su izgradjene te velike piramide s luksuznim grobnim komorama.
Antropologija i jezične indicije dokazuju kako to nisu bili Semiti niti mongoloidi, a ruski jezikoslovci kao Gamkrelidze, Diakonov, Ivanov i ini, iz kasnijih zapisa tamošnjih naroda su etimološki izveli i poneke znakovite rane riječi tih ranih graditelja: npr. njihov vlastiti etnonim te rane etnogrupe najvjerojatnije bi ispočetka u IV. tisućljeću približno glasio "Urv'Urduw" i kasnije u III. tis. Hurrduw. Najraniji klinopisima zapisani strani nazivi južnije iz Mezopotamije za te daleke sjeverne gorštake na visoravni planinske zemlje Eli-Pabanhi (= "Sveto gorje") izmedju Kavkaza i Antitaurusa, glasili su : na prasemitskom jeziku ranih Amorita (Amurru) kao Tho-Garma u opisnom značenju "Bljedoglavci" ili "Svjetlokosi", od čega je možda potom nastao u Starom zavjetu i kasniji biblijski etnonim 'Togarmah' (nije sigurno da se to odnosi na istu ranu etnogrupu - vjerojatnije na kasnije Armence). Na ranoasirskom klinopisu, Til-Garimmu označuje sjeverna gorska plemena oko izvorišta rijeke Eufrat.
|
|
|
Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Hrvatski grb u Iranu, 1000 prije Krista. Kupi ovdje : ![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Vaza_u_Iranu_10_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Vaza_u_Iranu_20_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Vaza_u_Iranu_25_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Vaza_u_Iranu_32_Kuna.jpg)
|
Informacije o ovom nizu :
Niz se sastoji od maraka od 10 Kuna, 12 Kuna, 15 Kuna, 18 Kuna, 20 Kuna, 25 Kuna, 30 Kuna i 32 Kune.
Dan izdanja : 10.4.1990.
[ Pročitaj više ]
|
|
|
|
Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Zarathustra (otac mu je bio Hrvat). Kupi ovdje : ![Shop Shop](../Shop.jpg)
|
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Zarathustra_40_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Zarathustra_50_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Zarathustra_60_Kuna.jpg)
|
![](../Nezavisna_Drzava_Hrvatska_-_Zarathustra_75_Kuna.jpg)
|
Informacije o ovom nizu :
Niz se sastoji od maraka od 40 Kuna, 45 Kuna, 50 Kuna, 55 Kuna, 60 Kuna, 65 Kuna, 70 Kuna i 75 Kuna.
Dan izdanja : 10.4.1990.
[ Pročitaj više ]
|
|
|
|
|
Mitanni (hetit. Mi-ta-an-ni ili Mi-it-ta-ni, akad. Ḫ?a-ni-gal-bat, egipt. Naharin) je naziv za najveće huritsko kraljevstvo koje je približno izmedju 1500. i 1300. pr. Kr. obuhvaćalo sjevernu Mezopotamiju, jugoistok Anatolije i sjeverozapad Irana. Kraljevstvo je osnovalo ratničko indoarijsko pleme Maryanni o čemu uz ino svjedoče njihovi brojni indoarijski nazivi pronaeni u huritskim, hetitskim, asirskim i egipatskim dokumentima o državi Mitanni, pa njihovo tada najrazvijenije konjaništvo i konjogojski pojmovi. Stoga su u mitanskoj državi pod indoarijskim nazivom Hurrwuhé-Mitanni, postojala dva glavna društvena sloja :
- Malobrojno indoarijsko plemstvo Mitannni koji su uglavnom služili kao ratni konjanici (marya), vojskovodje (erdenni), gradonačelnici i kojima pripada i vladajuća dinastija Maryanni.
- Većinsko huritsko pučanstvo (ekhelena) koji su u ratu služili kao pješaci (ekhele), a inač su uglavnom bili poljodjelci, trgovci, obrtnici, itd.
Kraljevstvo Mitanni se oko god. 1500. pr. Kr. razvilo u regionalnu silu nakon nestanka političke moći u Mezopotamiji, stvorenog hetitskim razaranjem kasitskog Babilona, ali su sa svjetske pozornice postupno nestali tri stoljeća kasnije kada ih kao vazale prvo pokoravaju Hetiti, pa konačno Asirci. Nakon toga se i pripadno pučanstvo Hurita postupno asimiliraju, na sjeverozapadu dijelom kao Hetiti i drugdje pretežno kao Asirci.
Glavni grad Mitanskog kraljevstva Vassugan (grč. Theodosiopolis, asir. Washukhanni, turs. Waşukkani, kurd. Xweşik-kanî) ležao je na južnoj padini Antitaurusa uz sirijsko-tursku granicu na rijeci Khabur (tada Habúra), dosta blizu ranijih ruševina prahuritske prijestolnice Urkiš (Tell Mardin), tj. danas kod kurdskog gradića Sikan, gdje se sada njegove ruševine Tell Fakharya tek odnedavna bolje istražuju. Kasnije u bizantsko doba je tu bio grad Theodosiopolis.
|
|
|
![](../Staroiransko_podrijetlo_Hrvata_1.jpg)
|
![](../Staroiransko_podrijetlo_Hrvata_2.jpg)
|
Gore : Staroiransko podrijetlo Hrvata. Zbornik simpozija u Zagrebu 24. lipnja 1998.
|
Kulturni centar pri Veleposlanstvu I. R. Iran u Zagrebu i Naklada Zlatko Tomičič, Karlovac. Zagreb - Tehran, 1999.
|
|
|
|
|
Niz mitanskih vladara :
- Kirta (~ 1500. - 1490-ih pr. Kr.), prvi pismeno poznati mitanski vladar
- Šuttarna I., (~ 1490-ih - 1470-ih pr. Kr.), Kirtin sin
- Baratarna ili Paršatatar (~ 1470. - 1440. pr. Kr.)
- Šawuštatar (~ 1440. - 1410. pr. Kr.), Bratarnov sin
- Artatama I. (~ 1410. - 1400. pr. Kr.), najsnažniji mitanski kralj s najvećom državom.
- Šuttarna II. (~ 1400. - 1385. pr. Kr.)
- Artašumara (~ 1385. - 1380. pr. Kr.)
- Tušratta (~ 1380. - 1360. pr. Kr.)
- Artatama II. (~ 1360. - 1350. pr. Kr.), uzurpator
- Šutarna III. (~ 1350. pr. Kr.), sin uzurpatora Artatama II.- zadnji neovisni mitanski vladar.
- Šattivaza ili Kurtivaza (~ 1350. - 1320. pr. Kr.), sin Tušrate - Mitanni postaju vazali Hetita
- Šattuara I. (~ 1320. - 1300. pr. Kr.), Mitanni postaju asirskim vazalima.
- Vasašata (~ 1300. - 1280. pr. Kr.), Šatuarov sin
- Dshiar (~ 1280. pr. Kr.), Vasašatov sin - najzadnji zapisan mitanski čelnik dinastije Maryanni.
Od 20. - 18. st. diljem Starog istoka nastaju najveće rane selidbe raznih pranaroda. Pritom skoro istodobno nestaje niz prvih prapovijesnih država i najranijih civilizacija : Sarasvati (Harappa) u Pakistanu/Indiji, Sumer u Mezopotamiji, Ebla u Siriji, Prahuritsko kraljevstvo (Urkiš) u Kurdistanu, Prahattijci (Khattuš) u Maloj Aziji, itd. Od prvotnih civilizacija dalje nastavljaju samo faraonski Egipat i iranski Elam, ali potom od II. tis. nastaju nove mladje države i civilizacije : na sjeveroistoku Male Azije ranoarmensko kraljevstvo Hayasa (sada Hayastan = domaći naziv Armenije), Hetiti (dinastija Tabarna) u srednjoj Anatoliji, pa Mitanni u Siriji, Mari u Jordanu, Asirci u gornjoj Mezopotamiji, Babilon u donjoj Mezopotamiji, Mikena u Grčkoj itd. Tada su s istoka iz Afganistana (ranoarijska Harauvatya) preko Irana do gornje Mezopotamije na bojnim kolima s konjskom zapregom dojezdili bolje naoružani Mitanni, koji su razbili prevlast Asiraca nad Sirijom i Egipta nad Libanonom, te oslobodili njihove vazalne Hurite.
Zajedno s Huritima su od 16.- 13. st. obnovili drugu veću huritsku državu, kraljevstvo Hurrwuhé Mitanni pod dinastijom Maryanni. Tada na jugu Antitaurusa blizu bivšega prapovjesnog Urkiša, u novoj prijestolnici Wassugan stoluju indovedski vladari Hurita : Bratarna, Sawushattar, Sutarna, najjači Artatama (1467-1411 : zauzeo Asiriju i Libanon), pa Artasumara, Dušratta, Šuttatarra, Kurdiwaza Mattiwaza. Preko luke Arvatta (kasniji Arwad : danas Tartus) na sirijskoj obali, dio obalnih Hurita postaju sredozemni pomorci i od 20.-12. st. naseljuju otok Cipar (tada nazvan Alassya) s domaćom dinastijom Yadnana, prvo kao vazali Mitanna, pa zatim od 15. st. pr.Kr. pod Egiptom i potom pod Hetitima do 12. st. pr. Kr. Ovi su u prapovjesti na Levantu imali najjaču ranu mornaricu Thalassokratia Eteokypria koja je kroz par stoljeća vladala istočnim Sredozemljem.
Za razliku od okolnih vjersko-diktatorskih država s robovima, demokratski Huriti u svom feudalnom ustroju su najviše razvili praktično-tehničku civilizaciju pa se u njihovim klinopisima nalazi mnoštvo zanimljivih poredbenih naziva za tamošnji reljef, klimu, naselja, mjestopis i to su prije Krista najdetaljniji zemljopisni opisi reljefa, prirode i naselja tj. prvi klinopisni začetci geografije i prirodoslovlja. Iz njihovih 5.000 nadjenih klinopisa su prazemljopis i mjestopis gornje Mezopotamije i Kurdistana pobliže razradili GOETZE (1959), ROYTON (1967), ASTOUR (1970, 1985) i MORRISON (1981) i dr. Uz izvorne huritske, Mitanni su još asimilirali mnoge susjedne akadske i hetitske riječi za ine pojmove gdje nisu imali jasnih vlastitih naziva (slično npr. kao što danas u hrvatskim dialektima imamo dosta asimiliranih romanizama i germanizama, ili u vukopisu niz turcizama). Iako je huritska gramatika posve drukčija od slavenske, u tim zapisima je ipak nazočno mnoštvo zanimljivih naziva (blizu 3.000) sličnih hrvatskima i najviše ćakavskim, od kojih se tu spominju tek neki najvažniji.
Najzanimljiviji od svega za nas su obilni popisi susjednoga huritskog pučanstva iz klinopisnih arhiva grada Ebla, čija su plemenska imena (patronimi) pred 4.000 god. često slična našim današnjim prezimenima kao da su nekim "vremeplovom" prekopirana u klinopis iz našeg telefonskog imenika (pisali su k umjesto našeg "ć"): npr. Allariki (Alerići), Babuki (Babukić), Barba (Barbić), Buliki (Bulići), Ganeki (Ganići), Gališki (Galići), Harraki (Haračić), Hišaki (Hižaki), Hurrwuhi (Horvati), Ikiki (Ikići), Karašiki (Karačići), Kawurki (Kavurić), Kadziki (Kačići), Kirki (Kirčić), Korushi (Korušić), Kummiki (Kumičić), Lukka (Lukas), Mahaliki (Mihalići), Maliki (Malići), Maneki (Manekić), Mariki (Marići), Markashiki (Markešići), Maruhi (Marušić), Maryanni (Marjanić), Matka (Matković), Muriki (Murići), Nikkiki (Nikići), Parriki (Parići), Pazur (Pažur), Ribishki (Ribičić), Sershiki (Seršići), Shadaki (Šidaki), Shamnigi (Slamnig), Sharriki (Šarići), Shimaniki (Šimanići), Shimiki (Šimići), Shishilki (Šišići), Shumani (Šuman - Šumanić), Urgini (Ugrini), Uriki (Urići), Uvaliki (Uvalići), Waliki (Valići), Wasilki (Vasilić), Zalatariki (Zlatarići), Zanzi (Zanze), Zigulki (Žigulić), ... itd.
Osim glavnog grada (uri: čak. ݬri = velegrad-prijestolnica), drugi huritski gradovi (wasi: kaj.+ čak. vâsi) u huritskoj Siriji su još bili Shibaniki (= 'Starigrad'), Libbur, Chabra, Zalatar, Mirnu, Dunab, Suharu, Sushara, Shumenye, Zabuhlye, Sidrashe, Birshena, Ludbug, Resen, Zalepuhi, itd. U tim huritskim naseljima su bili hramovi (šattera) sa čuvarima (sigguru: čak. sigݬri), mesnice (bekkari: čak. bikara) i ini dućani (mešgetu: čak. mešéti). Kuće (khisha: kaj.+ čak. hîša) su bile gradjene od cigle (matún = čak. matݬn), s većim sobama (kamaru = č. kŕmare) i sobicama (kamaraši = č. kamarěći), a u njima lampaš (fera = č. ferâl), ognjište (kamanu = č. komîn), uz njega kolači (galeani = č. galčti) i papiri (hatuars: č. kârte), razne posude (latta = č. lŕta), bačvica (bariga = č. barělac) s vinom (wiana), preša za voće (turya = č. tݬrija), lanac (kattan: ?. kadęna), sjekira (šukurru = č. šikra), klupica (šamla), kolijevka (zikša = čak. zěkva + kaj. zibka), na krevetu madrac (šašta = č. šůšta), pahataru (plahte) i jastuci (tuhuli: č. tůhice) s perjem (pera), pa rupci (hubruši: čak. ubrůši + što. ubrus), odijelo (wessya = čak. veštîd + kaj. veš), ogrtač (kaban = č. kabân + šo. kabanica) i šubar (šubara).
Pred ukućanima (hišaki: kaj.+ čak. hîšaki) je njihov kućni pragazda (barba = bârba) već tada kroz zube (zubu) psovao "Aštem-Baga !" (= čak. Asti-Bôga !). Oko sela su mjerom (ari) mjerili oranice (ugaru) i povrtnjake hasuwan (kaj. hasanje) gdje su sadili razne žitarice (kurustu), najviše proso (šen = čak. šenŕc), a u mjesecu svibnju (zivan) cvale su im voćke: marah (višnja: čak. marŕška), muri (dud: kaj.+ čak. mݬrva), kirasi (trešnja: čak. ceršna), šallori (šljiva) itd. Na padinama huritskih brežuljaka (baršilki) pregradjenih kamenim suhozidima su bili terasasti vinogradi tršat (kaj. trsje + Trsat kod Rijeke) gdje su im rasli trši (loza: kaj.+ čak. trsi) i to je najstarije poznato ime za lozu i prvi zapis o uzgoju vinograda u svijetu.
U stočnim štalama (paraka = baraka) držali su najviše koze (kozala: čak. kozâl = jarac) i svinje (gud: čak. gudŕ) koje su se hranile hrastovim žirom (šelu: čak. šelút). Od divljači su lovili (čatapu = čak. čapŕti) npr. srne (surna), lisice (šelebu: čak. šelebâj = lisac) i tigrove (pirga: kaj.+ čak. pirgast = pjegav). U šumskim guštarama (gištir) rasli su daluba (hrast = č. dubác), maxri (borovi: čak. macâri), a ispod drveća razno trnje (nerezitu: čak. nerezěne), puzave povijuše (trti = čak. trtěna), šašru (šaševi) i sitya (sitina) itd. Na višim gorskim padinama Antitaurusa (huritski: Dingir-Ulikamma = Kamena Dinara) puhali su im olujni vjetrovi shiuni (čak. šijݬni), najviše hladni sjeverni buryaš (= bůra), a sunce je zalazilo na zapadu (semiru: čak. semęra).
Na višemu planinskom hrbatu (hirhib = kaj.+ čak. hribčt) vapnenastog krasa na Antitaurus bile su ims kraške ponikve (walu = čak. vŕla) i manji dolci (uwalki = uvalice), pastirski katuni (alani) i oko njih gole kamenjare (škarnu = čak. škâri ili škardũn) s kamenjem (kagalu = čak. kôguli). U rječnim kanjonima Tarae su im bile strmine (nahiri: kaj.+ čak. nahero) i stijene (kammaena), a u špiljama sige (mushur = čak.+ ikav. mušݬr), te gnijezda zmija (kašga = čak. kŕška + kaj. kača) i jastrebova (aršib: čak. laštrîb). Ta mitanska leksička baština u našemu je čakavskom rječniku mnogostruko brojnija negoli npr. u armenskom jeziku (DIAKONOV 1985, GREPPIN 1991) koji se kasnije razvio u istom području Zakavkazja umjesto ranjih Mitana, ali danas sadrži jedva dvadesetak huritskih izoglosa slično kao i kod nas kajkavica. Većinu tih dragocjenih prahrvatskih riječi starih par tisućljeća, zbog beogradskih sinekura su naši izdajnički vukovci nasilno izbacili, ukinuli i zamijenili balkanskim srbizmima i turcizmima, da nam uškope ranohrvatske jezične korijene.
Od 14. st. pr. Kr. su Mitanni postali vazalima anatolskih Hetita, pa ženidbama ulaze u njihovu carsku dinastiju Tabarna. Zato uzajamni utjecaj huritske vjere i kulture već daje snažan pečat kasnijoj hetitskoj civilizaciji, a mnoštvo hetitskih riječi obratno ulaze u huritski rječnik. Nakon rušenja Troje, u 12. st. pr. Kr., preko Balkana na Stari Istok provaljuju sjeverni nomadi koji tu uništavaju većinu prapovijesnih država, pa kasnije preostaju samo još antička Asirija i faraonski Egipat. Tada i Hetiti propadaju zajedno s vazalnim Mitanima, a dio Hurita u sjevernoj banovini Ardini (12. - 9. st.) postaju asirskim vazalima. Odonda vladajući indovedski Mitanni nestaju iz povijesti Starog istoka. Premda o njima više nema nekih izravnih pismenih navoda, izgleda kako su pri masovnim selidbana "naroda s mora" u 12. st. oni vjerojatno prvo prebjegli na huritski Cipar odakle ih potom opet protjeruju stari Grci. Možda su potom s flotom ranih Eteociprana (Thalassokratia Aeteocypria iz grčkih izvora) odplovili na sjeverozapad preko Sredozemlja do Jadrana, o čemu postoji više posrednih pokazatelja :
a) Jedan od najvećih ranohuritskih gradova u Mezopotamiji je bio Libbur (koji su osvojili Asirci).
b) Mitanski bojovnici bili su maryanni, a slično se zovu i srednjovjeki neretvanski gusari - marjani, dok srednjovjeki istarski biskup takodjer nosi naslov "episcopus Maranorum"
c) Čakavske "Veyske legende" iz Kvarnera o pradavnoj pomorskoj doselidbi istočnih 'Matana' : Povęda ud Matânih navakݪreh.
d) Na ranohrvatsku nazočnost u istočnom Sredozemlju upućuju simboli šahovnice u vladarskoj palači Yadnana na ranoantičkom Cipru i naselje Harvation na Kreti.
Preostali sjeverni gorski Huriti (Huratele = ratnici) na visoravni južnog Zakavkazja izmedju Taurusa i Kavkaza (Dingir-Kazluh) zajedno s ranim Armencima i inim gorskim narodima od 843. - 585. stvaraju novo veliko carstvo Urartu (Nahiri) pod Kaldejskom dinastijom (MELKIŠVILI 1971). Njihov najjači car Šarmata-Argišti (781. - 753.) pokorava većinu okolnih ranoantičkih zemalja na Starom istoku i s dotad najvećom zapisanom vojskom od 352.000 vojnika, 32.000 konjanika i 92 bojnih kola, on vlada tada najvećom državom od pokorene Asirije do Crnog mora i od Levanta do Kaspijskog mora.
Zatim iranski nomadi (Skiti i Medijci) od 585. pr. Kr. razaraju to huritoidno carstvo Urartu, koje od 6.- 4. st. ulazi u Perzijsko carstvo Ahemenida kao 18. satrapija Uraštu. Posljednja preostala huritoidna država je bilo Manejsko kraljevstvo u zapadnom Iranu od 8.- 6. st. Nakon Aleksandrovog rušenja Perzije, već iranizirani potomci Urarta opet se oslobadjaju kao nezavisno Vansko kraljevstvo ili Alarodia pod samostalnom dinastijom Atropatene od 323. pr. Kr. do 106. po Kr. najjači predzadnji kralj Atropatena bio je Mitridat (34. - 51.) koji vlada cijelim Zakavkazjem od Kavkaza do Antitaurusa uključivo Armeniju, Kurdistan i Azerbeidjan. To je najzadnja samostalna država prednje Azije gdje još dijelom sudjeluju huritoidni potomci, koju konačno ruše Rimljani pa se nihovi preostali potomci potom asimiliraju u današnjim Kurdima i Armencima.
|
|
|
![](../Hurrwuhe-Mitanni/Tut_2.jpg)
|
Tut - Najveći faraon svih vremena
"Tut - Najveći faraon svih vremena" je kanadsko-američke miniserija u 6 dijela koja se temelji na životu drevnog egipatskog faraona Tutankamona koji je živio (1341. pr. Kr. 1323. pr. Kr.).
Smatra se da je Tutankamon bio sin faraona Ekhnatona i njegove sporedne žene Kije.
Također se pretpostavlja da je rano djetinjstvo proveo u Sjevernoj palači Ekhnatonovog glavnog grada Amarne i nakon iznenadne očeve smrti zasjeo je na prestolje kada mu je bilo samo 9 godina.
Već tako mlad bio je oženjen sa svojom starijom polusestrom Ankhsenamon.
Budući da je monoteistička religijska revolucija njegova oca ostavila Egipat u kaosu, tako mladi faraon nije mogao imati autoritet. Bio je samo igračka u rukama moćnog svećenstva, kojemu je glavni cilj bio povratak stare politeističke religije.
U njegovim odlukama najveću je ulogu imao Ay (ili Eje II.) (svećenik, vezir, te prvi ministar).
Uskoro je vraćena stara religija, Ekhnatonova prijestolnica Amarna je razorena, a Teba je opet postala glavnim gradom.
Nećemo previše o izgledu Ekhnatona i njegove žene Nefertiti koji su imali izdužene lubanje, koje se ne vide u filmu i koje su imali i Tutankamon i njegova polusestroa Ankhsenamon s kojom je bio oženjen. U fseriji se govori pogrešno o njegovoj sestri.
|
|
|
|
Obično je prikazan Ekhnaton kako štuje Atona, Sunčev disk, a ima izduženo lice, velike grudi i veoma veliku glavu. Na jednom kipu je prikazan gol, ali bez spolnih organa. Njegove su kćeri su isto imale izobličenost lubanje.
Velika greška filma je u prvim dijelu da navodno njegov otac Ekhnaton vlada iz Tebe a ne Amarne koju je Ekhnaton dao sagaraditi u čast jednog boga, Atona.
Druga greška prvog dijela je da se tu Tutankamon ne zove Tutankamon, nego Tutankhaton. Otac ga nije mogao zvati s imenom koji je tek kasnije promjenio!
Inaće je serija kao serija dosta dobra. U ulozi Tutanchamun se vidi Avan Jogia, kao Eje II. brilijantni Ben Kingsley, General Horemheba glumi Nonso Anozie a faraonovu sestru Ankhesamun Sibylla Deen.
S vojnoga gledišta malo se događalo tijekom njegove vladavine, te je upitno je li mladi faraon ikada osobno sudjelovao na bojištu. Većinu zasluga za povratak vojne moći, te ponovno osvajanje dijelova Nubije imao je njegov general i vojni zapovjednik Horemheb.
E sad dolzazi nešto za nas Hrvate vrlo bitno. Kako smo već napisali su naši preci imali carstvo Mitanni koje se nalazilo na danšnjim području Libanona, Sirije, Iraka, Turske i Irana. Granica između Mitanni i Egipta je bila negdje u današnjim Israelu / Libanonu.
U seriji se je mladi faraon zaljubio u jednu polu-Mitanni s imenom Suhad (Kylie Bunbury) koja ga je našla polumrtvoga nakon bitke s Mitannima u kojoj su ga general Horemheb i njegov najbolji prijatelj izdali.
Tu serija izmišlja jer za vrijeme faraona Tutankamona nje bilo ratova sa Mitannima nego samo sa Nubijcima. Nase prece iz carstva Mitanni prikazivaju u seriji kao pola-crnce sto je samo po geografiji carstva Mitanni nemoguće.
Isto tako serija zanemarava distance između grada Teben i carstva Mitanni. U seriji se prikaziva kao da je carstvo Mitanni negdje blizu Tebena. U stvarnosti je od Tebena samo do granice izmedu Mitanni i Egipta bilo negdje oko 1200 km a do centra Mitanni carstva jos jednom otprilike 500 km više.
Dođimo na kraju i do najgore lazi u seriji. U seriji se faraon Tutankamon bori protiv vladara Mitannia Tušratte. Tutankamon je živio od 1341. pr. Kr. do 1323. pr. Kr., Tušratta je vladao carstvom Mitanni od ~ 1380. pr. Kr. - 1360. pr. Kr.. Znaći da se oni povijesno nisu mogli nikada sresti jer je Tutankamon vladao od 1334. pr. Kr. - 1323 pr. Kr. : 26 godina nakon Tušratte.
Očito je onima koji su pisali script za seriju nedostajalo protivnika Tutankamonu, pa su izumili Tušrattu kao protivnika.
Tušratta je ostavio svijetu 4 pisama, takozvana "Amarna pisma".
Evo ovdije dva od tih četri pisama.
|
|
|
![](../Tusratta_pismo_EA_19.jpg)
|
![](../Tusratta_pismo_EA_27.jpg)
|
Gore : Amarna pismo Tušratte EA 19.
|
Gore : Amarna pismo Tušratte EA 27.
|
|
|
|
|
Izvori :
- Igor Diakonov & Sergei Starostin : Hurro-Urartian as an Eastern Caucasian Language. Münchener Studien zur Sprachwissenschaft. Munich: R. Kitzinger, 1986. ISBN 3-920645-39-1
- Arnaud Fournet 2011 : "The Kassite Language In a Comparative Perspective with Hurrian and Urartean". The Macro-Comparative Journal 2 (1): 1–19.
- Christopher Edens : Transcaucasia at the end of the Early Bronze Age. Bulletin of the American Schools of Oriental Research 299/300: 53-64, 1995.
- K.K. Kushnareva : The Southern Caucasus in prehistory. University of Pennsylvania Museum, Ephrata 1999. ISBN 0-924171-50-2
- Arthur Ungnad : Die ältesten Völkerwanderungen Vorderasiens. Ein Beitrag zur Geschichte und Kultur der Semiten, Arier, Hethiter und Subaräer. Kulturfragen 1, 1923, 4-8.
- Arthur Ungnad : Subartu, Beiträge zur Kulturgeschichte und Völkerkunde Vorderasiens Berlin - Leipzig 1936.
- Ignace Gelb : Hurrians and Subarians, University of Chicago Press, Chicago 1944.
- Giorgio Bucellati et al. : Urkesh and the Hurrians; Studies in Honor of Lloyd Cotsen. Bibliotheca Mesopotamica 26/ Urkesh/ Mozan Studies 3. Malibu, CA: Undena Publications, 1998.
- Gaal, E. "The economic role of Hanilgalbat at the beginning of the Neo-Assyrian expansion." In : Hans-Jörg Nissen/Johannes Renger (eds.), Mesopotamien und seine Nachbarn. Politische und kulturelle Wechselbeziehungen im Alten Orient vom 4. bis 1. Jahrtausend v. Chr. Berliner Beiträge zum Vorderen Orient 1 (Berlin, Reimer 1982), 349–354.
- Harrak, Amir "Assyria and Hanilgalbat. A historical reconstruction of the bilateral relations from the middle of the 14th to the end of the 12 centuries BC." Studien zur Orientalistik (Hildesheim, Olms 1987).
- Novák, Mirko : "Mittani Empire and the Question of Absolute Chronology: Some Archaeological Considerations." In: Manfred Bietak/Ernst Czerny (eds.): "The Synchronisation of Civilisations in the Eastern Mediterranean in the Second Millennium BC III"; Österreichische Akademie der Wissenschaften Denkschrift Band XXXVII; Wien, 2007; ISBN 978-3-7001-3527-2; pp. 389–401.
- Starr, R. F. S. Nuzi (London 1938).
- Weidner, "Assyrien und Hanilgalbat". Ugaritica 6 (1969)
- Thieme, P., The 'Aryan Gods' of the Mitanni Treaties, Journal of the American Oriental Society 80, 301–317 (1960)
- Wilhelm, Gernot: The Hurrians, Aris & Philips Warminster 1989.
- Von Dassow, Eva Melita. Social Stratification of Alalah Under the Mittani Empire. [S.l: s.n.], 1997.
- Moran, William L. : The Amarna Letters. Johns Hopkins University Press, 1987, 1992. ISBN 0-8018-6715-0
- Paul Thieme, The 'Aryan Gods' of the Mitanni Treaties, Journal of the American Oriental Society 80, 301-317 (1960)
- Manfred Mayrhofer, 'Welches Material aus dem Indo-arischen von Mitanni verbleibt für eine selektive Darstellung?' In : E. Neu (Hrsh.), Investigationes philologicae et comparativae: Gedenkschrift für Heinz Kronasser (Wiesbaden, O. Harrassowitz 1982), 72-90.
- Duchesne-Guillemin, Marcelle. A Hurrian Musical Score from Ugarit : The Discovery of Mesopotamian Music. Sources from the ancient near east, vol. 2, fasc. 2. Malibu, CA: Undena Publications, 1984. ISBN 0-89003-158-4
- Gelb, Ignace J. Hurrians and Subarians, Studies in Ancient Oriental Civilization No. 22. Chicago : University of Chicago Press, 1944.
- Güterbock, Hans Gustav. "Musical Notation in Ugarit". Revue d'Assyriologie 64 (1970): 45–52.
- Ivanov, Vyacheslav V. & Thomas Gamkrelidze: "The Early History of Indo-European Languages". Scientific American 262, no. 3, 110116, 1990.
- Kilmer, Anne Draffkorn. "The Cult Song with Music from Ancient Ugarit : Another Interpretation". Revue d'Assyriologie 68 (1974): 69–82.
- Kilmer, Anne Draffkorn, Richard L. Crocker, and Robert R. Brown. Sounds from Silence: Recent Discoveries in Ancient Near Eastern Music. Berkeley: Bit Enki Publications, 1976. (booklet and LP record, Bit Enki Records BTNK 101, reissued [s.d.] with CD).
- Speiser, E. A. "Introduction to Hurrians," 2009.
- Speiser, E. A. "Hurrians and Subarians".
- Wilhelm, Gernot. The Hurrians. Aris & Philips Warminster, 1989.
- Wilhelm, Gernot (ed.). Nuzi at seventy-five (Studies in the Civilization and Culture of Nuzi and the Hurrians). Bethesda: Capital Decisions, Ltd., 1999.
- Wegner, Ilse. Einführung in die hurritische Sprache, 2. überarbeitete Aufl. Wiesbaden: Harrassowitz, 2007. ISBN 3-447-05394-1
- West, Martin Litchfield : "The Babylonian Musical Notation and the Hurrian Melodic Texts". Music and Letters 75, no. 2 (May 1994): 161–79.
- Wegner, I., Hurritisch, eine Einführung, Harassowitz (2000), ISBN 3-447-04262-1.
- Speiser, E. A. (1941). Introduction to Hurrian. New Haven : Pub. by the American schools of Oriental research under the Jane Dows Nies publication fund.
- Giorgio Buccellati, "Hurrian Music", associate editor and webmaster Federico A. Buccellati Urkesh website (n.p.: IIMAS, 2003).
- Thiel, Hans-Jochen. 1978. "Zur Gliederung des 'Musik-Textes' aus Ugarit". Revue Hittite et Asiatique 36 (Les Hourrites: Actes de la XXIVe Rencontre Assyriologique Internationale Paris 1977) : 189–98.
- Halperin, David. 1992. "Towards Deciphering the Ugaritic Musical Notation". Musikometrika 4:101–16.
|
|
|
![](../Dobrica_Cosic.jpg)
|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|
|