Podržite naš rad financijski :

Frane Tente, ubijen od jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske.

Frane Tente je bio hrvatski politički aktivist iz Splita i žrtva jugo-srpski i komunističkih progona političkih neistomišljenika.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpska laž o hrvatskoj pjesmi “Spustila se gusta magla iznad Zagreba”.

SrBANDA ne krade samo hrvatsku povijest, teritorije i jezik : sad bi htjeli i ukrast i hrvatsku pjesmu “Spustila se gusta magla iznad Zagreba”!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Primitivne Cajke truju hrvatski jezik!

Kako veliko-srpski četnici i uz pomoć domaćih izdajnika truju kroz primitivne Cajke hrvatski jezik!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kraljevina Jugoslavija kao tamnica naroda.

Srpska tvorevina Kraljevina Jugoslavija je bila negativna za Hrvate, Albance i Bugare ali i za Crnogorce na kojima su se Srbi iživljavali, njih ubijali i krali njihov teritorij.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Raška je bila prije Hrvaška i hrvatska zemlja a ne "srpska"!

Samo zato što su stanovnici Raske morali preći na pravoslavlje Srbi kradu povijest hrvatske Raške koja se je nekad zvala Hrvaška.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kako su Burlaci, Morlaci i Torlaci postali takozvani “Srbi”.

Kako su takozvani Srbi od Burlaka, Morlaka i Torlaka napravili takozvane dalmatinske “Srbe”.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi taje drugo Kosovo 1916. godine!

Takozvani Srbi su 1916. godine poraženi od Bugara a Srbija je kao država je prestala postojati pune 3 godine!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Istina o Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi.

Crveni demoni i bradati “istoričari” Vam pričaju laž da je Hrvatska Pravoslavna Crkva nastala tek za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi sa Osmanlijama protiv kršćanske Evrope!

Da su u lažima duge četničke brade dokaziva i prešućena činjenica da su se takozvani Srbi borili na strani Osmanlija protiv kršćanstva!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi su bili 716 godina hrvatski vazali!

Ovo Vam domaće crvene sluge Beograda i teški bradati “istoričari” taje : Srbi su bili 716 godina hrvatski vazali!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Tko su Vlasi koje su Srbi pretvorili u takozvane Srbe?

Pročitajte sve o Vlasima koje su Srbi radi pravoslavne vjere Vlaha proglasili uspješno takozvanim Srbima!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Joseph Haydn ukrao dijelove hrvatske pjsme!

Joseph Haydn je ukrao djelove hrvatske pjesme za njemačku himnu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Hrvatske Obrambene Snage.

Hrvatske Obrambene Snage - HOS - ponos Hrvata!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Alpenvorland-Adria.

Trebalo je proći 50 godina da je Michel katalog od 1946 poznato izdanje "Alpenvorland - Adria" ocijenio kao "poslijeratni fantazijski proizvod".

[ PROČITAJ VIŠE ]

Upravno povjereničtvo Sušak-Krk.

30. listopada 1943. godine formirano je "Upravno Povjereničtvo Sušak-Krk" iz područja oko grada Sušaka i otoka Krka. Bila je to svojevrsna tampon zona između "Operativne Zone Jadransko Primorje" i Nezavisne Države Hrvatske.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Prinz-Eugen-Gau.

Jeste znali da su Nijemci u Srbiji planirali osnovati eksteritorijalnu pokrajinu III. Reicha koja se  je trebala zvati Prinz-Eugen-Gau i trebala se sastojati od Baranje, Banata, Bačke i Istočnog Srijema?

[ PROČITAJ VIŠE ]

OZAK (Operativna Zona Jadransko Primorje).

“Operativna zona jadransko primorje" njemačkog Wehrmachta je postojala od 10. rujna 1943 godine.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Sabor Nezavisne Države Hrvatske.

Pročitajte sve o saboru Nezavisne Države Hrvatske.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Vlada Nezavisne Države Hrvatske.

Pročitajte sve o vladi Nezavisne Države Hrvatske.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Politička emigracija.

Sve hrvatske političke stranke u emigraciji za vrijeme jugo-srpske okupacije 1945-1990.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Rukavine : potomci vladara Velike Hrvatske!

Rukavine su potomci zadnjeg vladara Velike Hrvatske u današnjoj Ukrajini, Poljskoj i Slovačkoj i imali bi najveće šanse kad bi se danas birao kralj Hrvatske!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi kradu povijest hrvatski teritorija!

”Tko laže taj i krade”! Srbi kradu povijest hrvatski državica unutar Crvene Hrvatske [ DUKLJE ],
[ PAGANIJE ], [ ZAHUMLJA ] i
[ TRAVUNJE ].

Hrvatska Sarasvati civilizacija!

Hrvatska Sarasvati civilizacija na granici danšnjeg Pakistana i Indije i hrvatska boginja Sarasvati koja je stvorila prvog Hrvata s imenom “Mani”.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Staro-hrvatske države :

Dali ste ikad čuli za starohrvatske drzave [ Hurwurdu ], [ Urartu ],
[ Hurrwuhe-Mitanni ]  i
[ Huritsko kraljevstvo ] na teritoriju današnjeg Irana, Afganistana, Pakistana i Indije?

Šerijatsko sudstvo u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj :

Gotovo nepoznata je činjenica da je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postojalo šerijatsko sudstvo!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Istina : Nezavisna Država Hrvatska je spašavala Židove!

Totalni poraz jugo-srpski “istoričara” : čak i židovski povijestničari kao profesorica dr. Hannah Arendt ili doktorica Eshter Gitman trvrde :

“U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su spašavali Židove!”

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kraljevina Srbija nastala tek 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacij!

Velikosrpski "istoričari" taje da je Srbija na Berlinskom  kongresu 1878. godine postala samostalna a tek 1882 kraljevina, to znaći 137. godina nakon Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Valuta Nezavisne Države Hrvatske : Kuna i Banica.

Naziv Kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u hrvatskoj monetarnoj i fiskalnoj povijesti. Lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom Banovac.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Obrana Fazlagića Kule :

Kad su čuli za četničke pokolje, Kuljani su već godine 1941. osnovali svoju seljačku vojnicu, miliciju, koja je u slučaju potrebe brojila i 800 momaka i obranili Fazlagića Kulu iste godine od četnika i 1945 od partizana i u partizane preobučeni četnika.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Obrana Odžaka :

Bitka za Odžak je posljednja bitka koju su na prostoru Nezavisne Države Hrvatske organizirano vodile oružane snage Nezavisne Države Hrvatske protiv okupatorske Jugoslavenske armije. Kad je već Berlin pao se je u Odžaku još uvijek borilo za Nezavisnu Državu Hrvatsku!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Muslimanske milicije u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj :

Dali ste ikad čuli o muslimanskim milicijama u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj :
muslimanka milicija u Foči, u Goraždu, milicije Salke Ćatića, milicije hrvatski muslimana u Sandžaku, Huskina legija i Hadžiefendić legija?

[ PROČITAJ VIŠE ]

Zabranjena hrvatska povijest : Harauvatija.

Kad je presušila velika rijeka Sarasvati su se stari Hrvati preselili na današnje područje Afganistana i stvorili državu Harauvatiju. Glavni grad Harauvatije bio je nedaleko od današnjeg Kandahara.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi su ubijali svoje starce nakon 60 godine života :

Srbi su nekad ubijali svoje starce kad su navršili 60. godinu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Četnici koji su priznavali Nezavisnu Državu Hrvatsku :

Tijekom proljeća 1942. glavnina četničkih odreda u dijelu Nezavisne Države Hrvatske pod njemačkom okupacijom sklopila je sporazume o primirju, suradnji sa vojnim i civilnim vlastima Nezavisne Države Hrvatske. Ugovori o primirju i suradnji sadržali su klauzule o priznavanju suvereniteta Nezavisne Države Hrvatske od strane četnika, o zajedničkoj borbi protiv partizana, slanje vojne opreme, plaćanju oficira i boraca, zbrinjavanju ranjenika i brizi za porodice poginulih.

U sprovođenju sporazuma dolazilo je do povremene zategnutosti i do incidenata, ali je rasuća opasnost od NOVJ uslovila da se bez obzira na to ugovori neprekidno obnavljaju. Nakon sredine 1943. nastupila je situacija prisustva brojčano jakih njemačkih snaga na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. U toj situaciji je uspostavljena neposrednja suradnja između četnika i jedinica Nezavisne Države Hrvatske.

   „U svim predjelima naseljenim Srbima u Hrvatskoj, četnici imaju sporazume sa hrvatskim vlastima, čime su im osigurana široka prava. Obadvije strane se trenutno pridržavaju ugovora. Razoružanje četnika dolazi u obzir samo ako bi Hrvatska raskinula ove ugovore, za šta trenutno nema izgleda.“

   – Dopis štaba zapovjednik njemačkih jedinica u Hrvatskoj (18. 11. 1942).

Nakon postizanja suradnje, Poglavnik Dr. Ante Pavelić je naredio da treba »obiteljima onih četnika, koji su pali u borbi protiv partizana odobriti redovite potpore, onakove kakve se daju palim Domobranima i Ustašama.«

   "Četnici Ozrena su postali poznati po svojim borbama s Ustašama. Ali onda se je korupcija uvukla, dijelom kroz lijenost, a dijelom kroz utjecaj lokalnih popova (pravoslavni svećenici), dijelom zbog prevladavajućeg raspoloženja kompromisa u Srbiji; i prvo su prestali boriti, a zatim, nakon što ih je napustio Toša otišavši kod Koste, oni su se okrenuli na partizane. ...oni su se plašili Toše, i ograničili su svoje aktivnosti na špijuniranje za Nijemce i ubijanje naših ranjenika.

   — Basil Davidson

U studenu 1941, Mihailović i njegovi saradnici došli su do zaključka da treba zauzeti taktički pasivan stav prema osovinskim snagama, s obzirom da nije nastupio pravi trenutak za odlučnu borbu. U tom međuvremenu, kao glavni protivnik nametnuli su se partizani, s obzirom na to da su zastupali taktiku bezuslovne borbe, te je postojala opasnost da u odlučujućim trenucima opstanu kao nezaobilazan vojni i politički faktor. S obzirom da su Nijemci zadržžali odbojan stav prema taktiziranju, prema njima je zauzet stav izljbegavanja i neotvaranja vatre, čak i u situaciji njemačkog napada. Italijanske snage, budući izložžene velikom pritisku partizana, vrlo rado su prihvatile suradnju, dijelom i na svoju inicijativu. Već tijekom studenog uspostavljena je veza sa nekim četničkim liderima u Dalmaciji, zapadnoj Bosni i Hercegovini, a tokom siječnja i veljače 1942. sklopljeni su italijansko-četnički savezi i u Crnoj Gori.

„Istina je da su četnici na Ozrenu i Trebavi napravili sporazum sa Hrvatima na pitanju zajedničke borbe protiv komunista. Razlog, što su se svojim teškim položajem bojali uništenja posle slabe situacije u Istočnoj Bosni. Borci su protiv sporazuma i Botić ide tamo. [...] U srezu Rogatičkom, preko 100 četnika sa Hrvatima održavaju red.“

(Depeša Lazara Tešanovića Draži Mihailoviću od 11. VII. 1942. god.)

»Ustaške vlasti su počele da revidiraju politiku prema srpskom stanovništvu u Bosni i Hercegovini. [...] Pavelićeva vlada donijela je niz mjera. Uvela je u Hrvatski državni sabor predstavnike Srba [...], osnovala Hrvatsku pravoslavnu crkvu i pozvala u domobranstvo pojedina godišta srpskih mladića, itd. [...] Ustaško rukovodstvo prihvatilo je politiku sporazumijevanja sa četnicima.«

— Svijedočenje Sava Pređe

»U jučerašnjem izviještaju (17. juna 1941.) obavijestio sam, da je na ovom području postignuta suglasnost, sporazum i suradnja između hrvatskih državnih vlasti i predstavnika četnika s područja zapadne Bosne, Dalmacije i Južne Like. Ta suradnja utanačena je osobito sa četničkim vodama : Manom Rokvićem (Drvar, Bos. Petrovac), Branom Bogunovićem (Bos. Grahovo), Stevom Rađenovićem (Srb) i popom Momčilom Đujićem (Strmica). Za konačno utanačanje pojedinosti suradnje danas me je posjetio Mane Rokvić s punomoćima svih gore spomenutih, da završi pregovore četničke organizacije s hrvatskom državnom vlašću.«“

(Izvještaj župana Davida Sinčića ministru policije Andriji Artukoviću od 18. 6. 1942.)

Ugovori četnika sa vlastima Nezavisne Države Hvatske  sklopani su sljedećim redom :

- Momčilo Đujić, Brane Bogunović i Pajo Popović su prosinca 1941. godine prvi otišli na pregovore kod župana Davida Sinčića u Kninu.

- Uroš Drenović, zapovjednik četničkog odreda »Kočić« sklopio je sporazum sa Nezavisnom Državom Hrvatskom u Mrkonjić Gradu 27. travnja 1942.

- Lazar Tešanović, zapovjednik četničkog bataljona »Mrkonjić«, sklopio je sporazum sa Nezavisnom Državom Hrvatskom 23. svibnja 1942.

- Cvijetin Todić i Savo Božić, zapovjednici Ozrenskog i Trebavskog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima Nezavisne Države Hrvatske 28. svibnja 1942. u selu Lipac.

- Predstavnici Majevičkog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima Nezavisne Države Hrvatske 30. svibnja 1942.

- Rade Radić, zapovednik četničkog odreda "Borja" sklopili su sporazum sa vlastima Nezavisne Države Hrvatske 9. lipnja 1942.

- Slavko Bjelajac i Jovan Dabović, četnički zapovjednici iz kotarske oblasti Otočac, postigli su sporazum 17. prosinca 1942. godine.

Četnici se obavezuju na :

- priznanje Nezavisne Države Hrvatske i njenog Poglavnika;

- prekid svih neprijateljstava sa civilnim i vojnim vlastima Nezavisne Države Hrvatske;

- pružanje borbene podrške oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske u borbi protiv partizana;

- pomoć organima Nezavisne Države Hrvatske pri uspostavi reda i izgradnji državnog aparata;

- dopuštenje i pružanje pomoći civilnim i vojnim organima Nezavisne Države Hrvatske pri vršenju istrage zločina protiv života i imovine građana bez obzira na vjersku pripadnost na četničkoj teritoriji;

- neki sporazumi su uključivali i "interniranje nepoćudnih koji bi sporazum ometali".

Hrvatske vlasti se obavezuju da će :

- prepustiti četnicima samoupravu na njihovoj teritoriji, uz kontrolu organa Nezavisne Države Hrvatske

- dozvoliti četnicima nošenje oružja radi borbe protiv partizana;

- opremljavasti četnike municijom;

- zbrinjavati četnike ranjene u borbi protiv partizana u bolnicama Nezavisne Države Hrvatske;

- pomagati udovice i siročad četnika poginulih u borbi protiv partizana;

- dozvoliti neometan promet robe i osoba, kao i ostalim građanima.“

Budući da su njemačke vojne vlasti imale taktičko zapovjedništvo u tim područjima, legalizirani četnici su potpisivanjem ugovora sa vlastima Nezavisne Države Hrvatske stupile pod njihovo taktičko zapovjedništvo.

Njemačke snage, snage Nezavisne Države Hrvatske i legalizirani četnici, učestovali su u borbama protiv NOVJ pod njemačkim taktičkim zapovjedništvom kod Mrkonjić Grada kolovoza, rujna i listopada 1942, kao i na Manjači rujna 1942. Na drugim mjestima, kao što je Majevica i okolina Zenice, četnici su za Nijemce vršili obezbjeđivanje komunikacija.

U italijanskoj okupacionoj zoni, sadejstvo italijanske vojske, snaga Nezavisne Države Hrvatske i četnika obezbjeđivano je posredstvom nadređene italijanske taktičke komande (na primer, u operacijama Alfa i Beta). Četničke grupe u Lici u listopadu 1942. i u ožujku 1943. potpisale su sporazme sa Nezavisnom Državom Hrvatskom, i učestvovale u zajedničkim borbama tjekom operacija Weiss I i Weiss II i tokom ofenzive NOVJ u Lici proljeća 1943.

Sklapanje pakta sa vlastima Nezavisne Države Hrvatske uzrokovalo je drastičan pad morala kod četničkih boraca :

„Ne ulazim u suštinu neuspjeha borbi Borjanskog odreda i komande bosanskih četničkih odreda protiv partizana, ali moram da napomenem da su glavne greške ne samo u strategijskim planovima za napad, odbranu i povlačenje, nego i osmomesečna učmalost pod paktom koja nije dala ništa dobro nego samo učmalost, neposlušnost, nenaoružanje i samovolju pojedinaca kao komandira, komandanata, pregovarača itd. — Jasan je dokaz što je 800 partizana razbilo odred od 1800 vojnika.“

(IZVEŠTAJ ČLANA ŠTABA MOTAJIČKOG ODREDA OD 9. FEBRUARA 1943. NAČELNIKU ŠTABA KOMANDE BOSANSKIH ČETNIČKIH ODREDA O EFEKTU PAKTA IZMEĐU ČETNIČKIH ODREDA I USTAŠKO-DOMOBRANSKIH JEDINICA)

Mihailović je ove taktičke dogovore smatrao korisnim, ali je bio veoma nezadovoljan formom pismenih ugovora, jer je to bilo politički i propagandno veoma nezgodno.

Sporazumi koji su sklopljeni i uspostavljena saradnja između četnika i Nezavisne Države Hrvatske nisu bili rezultat međusobne bliskosti, nego trenutnih taktičkih potreba. Obe strane zadržale su međusobnu odbojnost. Pri provođenju sporazuma dolazilo je do teškoća, odugovlačenja, incidenata i sitnijih prepada. Ipak, s obzirom na stalnu opasnost napada od NOVJ po obe strane, ugovori su redovno obnavljani.

Najteži incident dogodio se 6. travnja 1943, kad je jedna grupa pripadnika Ozrenskog četničkog odreda na svom kontrolnom punktu zaustavila patrolu iz sastava 369. legionarske divizije, i ubila 6 vojnika. Kao mjeru osvete, jedan puk 369. divizije sredinom travnja je vodio višesatne borbe sa Ozrenskim odredom. Odred je izbjegao opkoljavanje i uništenje, a početkom svibnja 1943, posredstvom odvjetnika Branka Stakića i Đokana Šarčevića su, "uz određene uslove, u Zavidovićima, utanačili sa Nijemcima primirje"  i sklopili novi sporazum.

Medju večim bitkama protiv partizana u kojima su Ustaše i četnici zajedničko nastupili, su sljedeče :

- Bitka na Kozari - oko 2.000 četnika iz odreda Rade Radića, Vukašina Marčetića i Uroša Drenovića sudljelovalo s 17.000 vojnika NDH, plus 11.000 njemački vojnika

- Treća neprijateljska ofenziva

- Operacija Weiss - Četvrta neprijateljska ofanziva

- Šesta neprijateljska ofenziva

- Desant na Drvar

- Kninska operacija

ČETNIK UROŠ DRENOVIĆ PRIZNAJE NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU I SURAĐIVA SA USTAŠAMA :

Uroš Drenović (Sitnica (na Manjači), 1911. — Čađavica, 1944.), bio je četnički vojvoda iz Drugoga svjetskog rata. Borio se na strani osovinskih sila protiv jugoslavenskih partizana, posebno u napadu na Kozaru. Surađivao je s NDH koju je priznao kao svoju državu.

U Drugi svjetski rat ušao je kao pričuvni časnik sa zvanjem poručnika. Po kapitulaciji bio je jedan od vođa ustanka u Bosni, ali se odvojio od partizana i osnovao četničke postrojbe. Ubrzo, 1942. godine prilazi Ustašama i NDH te s njima sklapa sporazum o lojalnosti i suradnji a i surađuje s Nijemcama. Njegove postrojbe sudjeluju u borbama sa Partizanama na Kozari. Gine 1944. godine prigodom savezničkog napada na njemačke položaje.

Po ocjeni koju je dao u svom izvješću četnički major Slavoljub Vranješević 3. veljače 1943. godine, Drenović je bio ambicioziran čovjek te se rado dogoravao i Hrvatima i Nijemcima, a uz to je slao i pokloničko izaslanstvo patrijarhu Hrvatske pravoslavne crkve Germogenu u Zagreb. Kao borac bio je hrabar.

Drenović je bio zapovjednik bataljona u sastavu partizanskog odreda. Međutim kada je saznao da se formiraju četnički odredi, on traži na odredskoj konferenciji 10. prosinca 1941. godine da se njegov bataljon preimenuje u četnički uz obećanje da će ostati u svezi s partizanskim dijelom odreda. Njegov zahtjev je prihvaćen, ali ubrzo dolazi do potpunog razlaza Drenovića s partizanima. Partizani optužuju Drenovića za suradnju s Talijanima i ubojstvo partizana, zamjenika političkog komesara Joze Nemeca u veljači 1942. godine na oslobođenom ozemlju.

Drenović je surađivao s Nedićem, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Talijanima, ali nejasno je je li bio pod zapovjedništvom Mihailovića i JVUO, ili je bio samostalni gospodar rata na području koje je nadzirao.

Uroš Drenović je jedan od nekoliko četničkih zapovjednika koji su surađivali s NDH. Drenović je sa stožerom svog odreda 27. travnja 1942. godine u Banjaluci u hotelu "Bosna" boravio na konferenciji s Ustašama.

Uroš Drenović je 27. travnja 1942. pred vlastima NDH u Varcar Vakufu dao iduću pismenu izjavu :

»Potpisati izjavljujem, da sam uvijek priznavao Nezavisnu Državu Hrvatsku, ali da sam otišao u šumu, spasiti goli život naroda u ovom kraju, kao i sebe, koje su neodgovorni elementi počeli nemilice ubijati i pljačkati. Ujedno izjavljujem, da ću zajedno sa svojim naoružanim ljudima, kada očistimo zajedno s hrvatskom vojskom, prema naređenjima vojnog zapovjedništva svo ovo ozemlje od komunističkih bandi, staviti se na potpuno raspoloženje sa svojim naoružanim ljudima domobranstvu.«

(Arhiv VII, Ca, K 234, reg. br. 1 / 2).)

Veliki župan Velike župe Bribir i Sidraga, Ustaški stožernik David Sinčić je 17. lipnja 1942. godine poslao iz Knina nadređenima brzojav :

"Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se s četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija.

Radi djelovanja protiv partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju sa nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila.

Četnici su poveli akciju protiv partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvu trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića."

Iz ovog se vidi da je postojala suradnja postrojbi pod zapovjedništvom vojvode Uroša Drenovića s organima i vojskom NDH, te pomoć NDH u oružju, strijeljivu i čak i ljudstvu lojalnim četničkim postrojbama.

Postrojbe lojalnih četnika nisu samo sudjelovale u borbenim operacijama u službi Nezavisne Države Hrvatske već su pružali logističku i pozadinsku podršku i njemačkim vojnim postrojbama. Tako su četnici vojvode Drenovića bili zaduženi za čuvanje i popravak puteva kojima su se kretale postrojbe Wermachta, ali su bili ovlašteni od seljaka za račun Nezavisne Države Hrvatske i Trećeg Reicha vršiti otkup hrane, stoke i drvne građe a svi ti poslovi su išli preko zapovjedništva četničkih snaga u Bosni, između ostalih i preko vojvode Drenovića i drugih koji su od toga imali i osobnu korist.

Uroš Drenović je svoju suradnju i lojalnost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj unovčavao i praktičnom prodajom zarobljenih pripadnika ustaničkog pokreta Nezavisne Države Hrvatske. Tako je sačuvan navod satnika Anta Zičarića zapovjednika Ustaške bojne iz pisma upućenog glavnom stožeru ustaške vojnice u Zagrebu od 28. svibnja 1942. godine u kojem on kaže :

"Za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novac za pripomoć, pa iz toga vidim, da bi se novcem mnogo toga dalo postići... Mišljenja sam da moraju postojati posebne novčane navjere (krediti) za obavještenja, jer sam ustanovio da većinu četničkih vođa možemo za novac ili bilo kakvu uslugu kupiti... "

Uroš Drenović je s četničkim vrhom aktivno sudjelovao u pripremama za hrvatsko-njemački napad na partizane na Kozari. Bio je prisutan na sjednici na kojoj se govorilo o predstojećem napadu na Kozaru. To svjedoči zapisnik sa sjednice četničkog vrha 7. lipnja 1942. godine i njegov referat u kojemu on između ostalog kaže :

„Promidžbe nema uopće u nas. Partizani govore da je njihova cijela Bosna. Narodu se može izložiti i lijepo kazati sve što je na stvari. Pozadina mora razumijevati naš rad, a rad u pozadini mora biti organiziran. Dalje referira o stanju partizana koji su se sada grupirali u Kozari i Grmeču. Na njih će napasti, prema obavještenjima koja on ima biti izvršena ofanziva 14. ov. mj. Hrvati će biti osobito oprezni oko Vidov dana, a iz Londona putem radija poručuju da borba za sad stane. Mislim da je narod jedino na taj način spašen, što smo zaključili ovaj sporazum.”

Pod zapovjedništvom Uroša Drenovića i Marčetića aktivno su sudjelovale u napadu na Kozaru zajedno s hrvatskim, njemačkim i mađarskim postrojbama, sveukupno oko 2 000 četnika pod zapovjedništvom Osovine. Prigodom drugog partizanskog napada na Jajce, 1942. godine, među poginulima u njemačko-domobranskom utvrđenju bila je i Drenovićeva supruga.

U izvješću upućenom zapovjedništvu bosanskih četničkih odreda 27. travnja 1943. godine, četnički zapovjednik Drenović, pored ostalog, javlja :

„Sad sam se vratio iz akcije na Paprovac i Bihać gdje sam zajedno sudjelovao s Nijemcima. Ono ljudstvo što je išlo tamo u akciju bilo je stavljeno na hranu s njemačkom vojskom i hrana je bila dobra. Partizani su vršili napade i davali žestok otpor.”

Uroš Drenović i bivši dožupan Jajca dr. Šunić su se sastali u Banjoj Luci 2. svibnja 1943. godine, gdje su razgovarali kao stari poznanici. Jedina nesuglasica među njima je bilo pitanje misteriozno nestalih 300 000 jugoslavenskih dinara :

„Dva gospodina su se pozdravili kao stari poznanici. Nakon raspitivanja o zajedničkim poznanicima i prisjećanja na teška vremena kad su partizani upali u Jajce, Š[unić] je započeo razgovor [...]“; Drenović je preuzeo na sebe razmjeniti 300 000 jugoslavenskih dinara prikupljenih od stanovništva iz svog kraja za kune i novac je donio u Jajce. Tijekom partizanskog napada nestale su sve priznanice i novac; Šunić je obećao da će kune biti isplaćene po dogovoru.”

(Izvješće sa sastanka Uroša Drenovića i bivšeg dožupana Jajca dr. Šunića u Banjoj Luci dana 2. svibnja 1943.)

Šunić je dalje nastojao odobrovoljiti Drenovića, stavljajući mu do znanja kako mu može nabaviti nove čizme i, eventualno, jedan automobil.

Njemačko izvješće od 19. studenoga 1943. godine za Drenovića kaže da je "nepomirljiv protivnik komunista", i da "više od godine dana surađuje otvoreno s njemačkim Wehrmachtom". Sam Drenović se na sastanku četničkih zapovjednika žali kako su zbog ugovora s Nezavisnom Državom Hrvatskoj koji je potpisao, partizani njemu i njegovim borcima nadjenuli nadimak "srpske Ustaše"

Vremenom su vijesti o Drenovićevoj suradnji s okupatorom prodrle u javnost savezničkih zemalja, te britanska vlada traži od generala Mihailovića izjasniti se po tom pitanju. Na pitanje jugoslavenskog premijera Božidara Purića o kolaboraciji njegovih zapovjednika četnički general Mihailović 10. studenoga 1943. odgovara :

„Što se tiče svećenika Đujića i potpukovnika Baćovića, majora Novaka i učitelja Drenovića, to su ljudi koji uvijek vode narod protiv Nijemaca... Sve optužbe protiv njih dolaze od komunističke strane, jer komunisti u njima vide najveću smetnju za ostvarenje svojih prljavih ciljeva, zbog toga rabe sve kako bi lažnim izvješćima obmanuli Saveznike.”

Na poslijeratnom suđenju, optuženi Mihajlović se branio da Uroš Drenović nikada nije bio u kontaktu s njegovim zapovjedništvom, da u prvo vrijeme nije ni čuo za njega, da nije znao za Drenovićevu suradnju s Nijemcima i Hrvatima te da je za to saznao tek prigodom čitanja optužnice i na samom suđenju.

U daljnjem tijeku procesa, Mihailović je korigirao svoju izjavu, ali je i dalje negirao da je on imao nadzor nad Drenovićem, jer ga nije niti postavio niti ga je mogao smjenjivati, iz čega se stječe dojam, da je Drenović bio van nadzora JVUO. Tužitelj je Mihailoviću dao na uvid Mihailovićeve brzojave u kojima je on vlastitom rukom pisao da je Drenović surađivao s Hrvatima, Nijemcima i Talijanima, što je Mihailović potvrdio kao istinito, ali uz opasku da je za to saznao tek kasnije uslijed nemogućnosti nadzora i komunikacije.

Uroš Drenović je poginuo na Čađavici, 1944. godine prigodom savezničkog napada RAF-a na četničko-njemačke položaje, kako se navodi, stradao je od engleske avio-bombe. Poginuo je zajedno s njemačkim časnikom.

Radio postaja Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Svijetski i srpski genetičari potvrdili : Srbi imaju 49% turski haplotipa u genetici!

Srpski genetičari iz Instituta Vinča su biokemijski potvrdili 49% turskog haplotipa HG-2 u genetici Srba!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi ukrali “svoj” grb i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos!

Otkrivena najveća srpska blamaža : ukrali su od bizantske obitelji Palaiologos grb i dvoglavnog orla a turski sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao zastavu!
Tko laže taj i krade!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi dokazivaju sami svoju laž o navodnim broju “srpski žrtava” u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Jugo-srpske brojke dokazuju tko je zbilja žrtva u II. Svijetskom Ratu : prema popisu 1931 i 1948 je bilo
1.024.000 Srba više a 1.230.000 Hrvata manje!
... U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi ubili 80.000 Židova i jedan dio Roma u Srbiji i prepisali svoje zločine Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Srbi su Hitleru kao prva država u Evropi javili da je Srbija “judenfrei” (oslobođena od Židova) i ubili 80.000 nedužni Židova i jedan dio Roma a kasnije te žrtve prepisali Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Pročitajte i dokumentacije prešućenog srpskog  antisemitizma :

[ PROČITAJ VIŠE ]

Odvratno : Srbi koriste slike Auschwitza kao “dokaz” za Jasenovac!

Skandal nad skandalima : jugo-srpski i četničiko-srpski lažovi i mitomani koriste slike Auschwitza i Stalinovog terora nad Ukrajincima za navodne “ustaške zloćine” u radnim logoru Jasenovcu.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Najnovija srpska laž : Ustaše su se nazvale po srpskim ustašama!

Iz naroda kojim po srpskim piscem i akademiku Dobrici Ćosiću leži laž u krvi dolazi najnovija : hrvatske Ustaše su se nazvale po nekakvim srpskim ustašama.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Otkrivena srpska laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu na katedrali u Magdeburgu :

Otkrivamo jugo-srpsku laž o navodnim anti-hrvatskim natpisu "Neka nas Bog čuva od gladi, kuge i Hrvata" za kojeg ti lažljivci tvrde da stoji na protestantskoj katedrali u njemačkom gradu Magdeburgu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpkinja Sonja Biserko : “Cijela srpska povijest je
laž!”

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora Srbije potvrdila otovrenu tajnu :“Cijela srpska povijest je laž!”
U lažima su duge brade!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Novak Đoković voli  popit rakiju sa likom smrdljivog četnika Draže Mihailovića :

Po ocu Crnogorac a po majci Hrvat ali poznati tenisac Novak Đoković hoće da bude takozvani  Srbin koji podržava najveći ološ Balkana : smrdljive četnike!
Na slici se vidi Novak Đoković sa rakijom s imenom “Draža”.
Fuj! Srami se! Fuj!
Jadna ti hrvatska majka!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Jugo-srpska i četnička laž o “srpskim” jeziku!

Kako je srpski kradljivac Vuk Stefanović Karadžić ukrao hrvatski dijalekt iz Hercegovine i Sandžaka i pomješao ga sa 8.000 turski riječi i izmislio takozvani “srpski” jezik.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Dokazano : Srbi i Sorbi nemaju ništa zajedno!

Bezpovijesni Srbi su propali u pokušaju ukrasti Sorbima identitet i prisvojiti ga sebi. Genetika, vjera, jezik  i veksilologija dokazivaju da opet (kao uvijek) lažu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Šok za Srbe :
Srpski vladari nisu bili Srbi!

Otkrivamo : navodna “srpska” dinastija Nemanjića je sve drugo bila, samo ne “srpska”!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Vjekovne laži Srpske Pravoslavne “Crkve”!

”U lažima su duge četničke brade!”
A tko laže taj i krade. Ne kaže se badava : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, povijest i teritorije ukrade i uz to još i debelo slaže”.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Totalni poraz četnika na Ljevča polju!

Bitka na Lijevča polju je sukob koji se odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga i četniki bandita nedaleko Banja Luke. Bitka je završena potpunim porazom četnika.
Nakon 2. Svjetskog Rata četnički emigranti su ju nazivali "drugim Kosovom".

[ PROČITAJ VIŠE ]

10 srpski generala u vojsci Nezavisne Države Hrvatske!

To jugo-srpski i bradato-srpski “istoričari”  taje : u vojsci Nezavisne Države Hrvatske su bili 28 židovska generala i 10 generala srpske nacionalnosti!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Četnici koji su priznavali Nezavisnu Državu Hrvatsku!

Mislili ste da su se četnici uvijek borili protiv Nezavisne Države Hrvatske?
Ne!
Bilo je i četnika koji su priznavali Nezavisnu Državu Hrvatsku!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Zašto Hrvatska nije na takozvanom Balkanu :

Hrvatska nije niti sa odcijepljenim i još uvijek okupiranim teritorijama na takozvanim “Balkanu”!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Tko je zbilja bio zločinac i sluga Srba Josip Broz Tito?

Tko je bio zbilja navodni Josip Broz Tito : Joshua Ambroz Mayer ili Walter Weiss? Čak je i CIA znala da on nije bio domaći crveni izdanjnik iz Kumrovca!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpkinje su uživale 500 godina pod Turcima!

Crnogorci svjedoće kako su Srpkinje uživale skoro 500 godina pod Turcima u prvoj bračnij noći i tako poboljšali genetiku takozvani Srba.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Turski sultan dizajnirao Srbima zastavu!

Turski sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao njihovu zastavu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Hrvati pobjedili na Kosovskom polju a takozvani Srbi sve izgubili!

Hrvati pobjedili u bitci na Kosovskom polju a nesposobni Srbi kasnije sve izgubili i stvorili mit o svom porazu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

O Hrvatima i Srbima :

1172. piše Helmold von Bosau nakon svojega putovanja takoznanim Balkanom : “… zovu se Servi, đavolovi sinovi, bez jarma Božjega, obslužitelji svih prljavština, koji na svojim mjestima na zvjerski način žive, divljiji od životinja.”

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpska laž o navodno “srpskim” prezimenima :

Tek 1851. godine je srpski knez Aleksandar I. Karađorđević državnim ukazom naredio Srbima da moraju kao i svi civilizirani Evropski narodi uzeti stalna prezimena.

Pročitajte sami šta su opet debelo slagali :

[ PROČITAJ VIŠE ]

Pravoslavni patrijarh :
“Vi Srbi živite 800 godina u lažima!”

Patrijarh Bartolomej poručio Srbima : “Vi Srbi živite 800 godina u lažima!”

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kakva sramota :
7 njemačkih vojnika 1941. godine zauzela Beograd!

”Herojstvo” srpske vojske : trebalo je samo 7 njemačkih vojnika da zauzmu 1941. godine srpski glavni grad Beograd! Koja blamaža! Zašto ne slave taj poraz kao poraz na Kosovskom polju?

[ PROČITAJ VIŠE ]

Jugo-srpsko komunistički genocid nad Nijemcima :

Od 150.000 pripadnika Njemačke Narodne Skupine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su preostali samo 10.000. Sve druge su jugo-srpski i komunistički zločinci protjerali ili poubijali ili su umrli u jugo-srpsko komunističkim logorima.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpski Holokaust nad Romima u Srbiji :

O ovim Srbija šuti : kako su srpski zločinci (koji su suradivali sa njemačkim Nacistima) 1941. godine poubijali veliki dio Roma. Srbija je Hitleru kao prva država u Evropi javila da je “judenfrei” (očišćena od Židova).

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srbi totalno poludjeli u izmišljanju “istorije” : lažu da je Velika Smradija postojala već u 490. godini - prije nego što su došli na ova područja!

Bezpovijeni Srbi u svojoom ludilu su izmislili nekakvu “Veliku Smradiju” već u 490. godini sa 40 nepostojećih kraljeva a tvrde da su tada Hrvatska, Bosna, Raška itd. bile srpske provincije!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Srpska nekultura psovki :

Fuj : srpski primitivizam se može vidjeti najbolje u srpskoj nekulturi  psovke u njihovim jeziku i mentalitetu!

[ PROČITAJ VIŠE ]

Velikaya Horvatija (Velika Hrvatska) na području današnje Ukrajine, Poljske, Slovačke i Češke.

Šok za Veliko-Srbe, Vladimira Putlera i domaće bezpovijesne "istoričare" : ruski profesor Mayorov i drugi dokazali postojanje Velike Hrvatske (“Velikaya Horvatiya”) u Ukrajini, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj.

[ PROČITAJ VIŠE ]