Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Sramotno za Srbe : Turski Sultan Mahmud II. je Srbima dizajnirao zastavu!

Međutim sultan nije odobrio ovu zastavu nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Radoš Ljušić u istoj knjizi: „Ferman datiran u prosinacu 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lađama koje mogu ploviti rijekama i morem „u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim“. Uz ferman, oni su dobili po jedan primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poređane: crvena, plava i bijela.“ (293. str)“

Miroslav Ćosović, 14. listopada 2011 : „Nije narodna nego – sultanova trobojka!“

Fermanom turskoga sultana Mahmuda (1835) prvi put je u Srbiju uvedena trobojnica (crveno-plavo-bijela) “da se od visokog dževleta moga dade i srpskom narodu trobojnica barjak”.

A sultanovim fermanom iz 1838. godine dodate su na zastavu na crvenom polju, kao simbol podaništva Turskoj, četiri zvijezde, a na plavom polju nacionalni grb.

Osim toga, poznato je da je u vrijeme srpskoga ustanka bilo više različnijeh zastava (bijelo-zelena i druge) pa su Srbi kasnije dodali bizantski grb sa četri “B” (ne S).

Veljače 1835. godine u Srbiji je donešen Sretenjski Ustav kojim je bila propisana zastava Srbije.

Radoš Ljušić (dobro poznati srpski povijestničar) ovako piše u knjizi ”Kneževina Srbija (1830-1839)” (Beograd, 1986) : ”Sretenjskim Ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. ‘Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bela i čelikasto-ugasita’.”

Međutim sultan nije odobrio ovu zastavu nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Radoš Ljušić u istoj knjizi : “Ferman datiran decembra 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lađama koje mogu ploviti rekama i morem u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim”. Uz ferman, oni su dobili po jedan primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poređane: crvena, plava i bela.” (293. str)”.

(„Nije narodna nego – sultanova trobojka!“, 14. oktobar 2011, Miroslav Ćosović)

Jedna od ondašnjih varijanti  srpske trobojke u upotrebi sadržavala je na crvenome polju tri bijela polumjeseca sa zvijezdom – simbolom Islama, a na plavome polju grb sa krstom i četiri grčka slova „β” (beta).

Četiri puta „β” se „iščitava” kao „4 x slovo S” („C” ćirilično), ili : „Samo sloga Srbina spašava”.

Zastava Srpske pravoslavne crkve usvojena 1931. je „trobojka : crveno-plavo-belo, sa zlatnim krstom (križom) i ognjilima”.

4 x slova „C” ili „ognjila” nemaju povijesnog utemeljenja; sve to je novokomponirani plagijat.

Istinski akronim 4 x „β” oko križa je tradicionalni bizantski simbol. Znači : „Car Careva caruje nad carevima” (βασιλεὺ???ς βασιλέων, βασιλεύων βασιλευόντων).

4 x „β” su tijkom 13. stoljeća ukradeni od čuvene bizantske carske dinastije Paleologa (Μιχαήλ Η´ Παλαιολόγος). Turski sultani, po osvajanju Carigrada, smatrani su legitimnim nasljednicima krune Bizantske carevine, uključujući i Paleologe.

Njegoš je žalio :

„…Vizantija sada nije drugo

no prćija mlade Teodore;

zvijezda je crne sudbe nad njom.

Paleolog poziva Murata…”

Niti jedan dokument ne svjedoči o prisustvu „srpskoga” simbola „4 x C” naprimjer u Crnoj Gori prije 1918. godine; naravno, toga nema niti na crvenome tepeluku nacionalne kape Crnogoraca.

Sljedeći srpski nonsens je i tvrdnja : ta trobojka je bila zastava Kneževine (Kraljevine) Crne Gore, po Ustavu iz 1905. godine. Ali Ustav ne pominje nikakvu službenu ili neslužbenu zastavu. U čl. 39 Ustava piše sljedeće : „Narodne su boje : crvena, plavetna i bijela”.

U čl. 40 Ustava iz 1905. je zapisao da je Crnogorska crkva – autokefalna.

Što zapravo simbolizira srpska zastava? Da li ona simbolizira zahvalnost Osmanskom dvoru?

Da li je to zahvalnost Turcima jer,  na primjer, u gradu Kotoru prije Turaka nije živio niti jedan pravoslavac, tek se poslije turske najezde pravoslavlje proširilo na Kotor?  A ni u Bosni nije bilo pravoslavlja, kako tvrdi srpski akademik SANU Mihailo Dinić, on je pisao : "Ne treba gubiti iz vida pri tretiranju ovog pitanja da u pravoj Bosni – Hum i delovi Raške se izuzimaju – nije bilo u Tvrtkovo doba pravoslavnih. Za nas je ovo pitanje definitivno rešeno.“ (Jaroslav Šidak, Franjevačka Dubia iz g. 1372/3 kao izvor za povijest Bosne, Istorijski časopis, knjiga V, 1954-5, strana 229)

Vidjeli smo nepromjenive povijesne činjenice, Srbi nisu svojom voljom izabrali njihovu državnu zastavu, nego im je sultan darivao, njen izgled je određen voljom sultana Mahmuda II, a ne Srba.

SPC time što na svojim hramovima ističu trobojicu (koja je, kao i sve srpsko, importirana u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Boku Kotorsku i u Crnu Goru), zapravo odaje počast Osmanskom carstvu.

To odgovara i srpskoj genetici [ PROČITAJ VIŠE ]

SRBI UKRALJI SVOJ GRB I DVOGLAVNOG ORLA OD BIZANTSKE OBITELJI PALAIOLOGOS!

Jedan od načudniji srpski "povijestničara" je Jovan Deretić. Ta osoba je poznata po izjavi da je čak i Isus bio Srbin. Samo po tom izjavom se mora postaviti pitanje dali je taj "povijestničar" možda promašio profesiju? Možda je bolje da je bio posato komičar?

Taj srpski "povijestničar" Jovan Deretić tvrdi naprimjer da je srpski narod nastao od Sorba, koji žive u istočnim dijelu Njemačke na tromeđi Njemačke, Poljske i Česke. Srbi ih vole nazivati Lužički “Srbi”.

Danas ima još oko 60.000 Sorba u Njemačkoj koji su ili katolici ili lutherinski evangelisti.

Po jeziku se sorbski dijeli na Gornjo-Sorbski koji je českim i slovačkim jeziku blizak i na Donji-Sorbski koji je bliži poljskom jeziku.

Srpskim komičaru povijesti Jovanu Deretiću to ne smeta : on zbilja tvrdi da su današnji Srbi nastali od Sorba.

Inteligentne osobe se moraju odmah pitati :

1. Kako to da onda Sorbi imaju drukčiju vjeru od današnji Srba?

Srbi vole drugima tumačiti da su pokatoličeni ili poturčeni. Ako su Srbi nastali od Sorba onda se moramo pitati zašto su oni popravoslavljeni i zašto su do 12. stoljeća bili dio Bugarske Pravoslavne Crkve? Tek u 12 stoljeću su pobjegli od Bugarske Pravoslavne Crkve osnovali su Srpsku Pravoslavnu Crkvu.

2. Totalna razlika u genetici Sorba i današnjih Srba može dokazati da su Srbi nisu nastali od Sorba. To je samo moguće ako se genetika Sorba poklapa sa genetikom Srba. Ona se na žalost Srba ne poklapa sa genetikom Sorba.

Interesantnije je da današnji Srbi imaju u krvi najveći postotak turske krvi : altajsko-anatolski (turski) haplotip Hg2 sa ukupno 49% u krvi Srba. Oni se danas slobodno mogu nazvati po genetici pravoslavnim Turcima!

Sorbi imaju sa Srbima toliko kao Slovenci sa Slovacima : ništa.

3. Sorbi nebi Srbe razumjeli, tako da se moramo pitati kakav onda jezik Srbi govore kad ne govore istim kao njihovi navodni preci. To je još interesantnije znati pošto Srbi vole tumačiti drugim narodima da govore srpskim jezikom. Da je to nemoguće potvrđuje sama činjenica da ne govore istim jezikom kao njihovi navodni sorbski preci. Od koga su onda Srbi ukrali jezik koji danas govore? Možda od onih po kojima je navodna prva srpska država dobila ime : (H)R(V)AŠKA"?

Več te tri točke bi morale biti dosta da se odreknu te mitomanije i da se takozvani Srbi ne prave sa time majmunom, jer Srbi i Sorbi (koje oni vole zvati "lužickim "Srbima") imaju toliko zajedno kao Slovenci sa Slovacima : ništa!

Ali srpski klaunovi povijesti kao Deretić opet nastavljaju izmišljavati dokaze a ovaj put sa rusko-pravoslavnoj crkvi u Dresdenu na kojoj se po trvrdnjama nekih sprski mitomanski internet stranica vidi navodno ovaj grb :

Ta rusko-pravoslavna crkva u Dresdenu je još i danas u posjedu moskovske patrijahije.

Prema informacijama rusko-pravoslavne crkve iz Dresdena otkrivamo sljedeće :

Oni su nam rekli da taj grb NIJE na rusko-pravoslavnoj crkvi, kako se tvrdi na nekim veliko-srpskim stranicama, nego na takozvanim “Georgentoru” u Dresdenu, koji nema ništa sa rusko-pravoslavnom crkvom.

Jadni Srbi : niti sami neznaju o čemu pričaju kad lažu!

Na nekim drugim veliko-srpskim mitomanskim internet-stranicama im je taj tobože “srpski” grb sada i dokaz da su čak i Nijemci nastali od takozvani Srba!!!

Rusko-pravoslavna crkva u Dresdenu nam je potvrdila, da taj grb nema veze sa Srbima!

Za takozvane Srbe vrijedi "Tko laže taj i krade" a njbolje biće Srba opisiva ona stara izreka : "Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od drugi jezik, povijest i teritorije ukrade!".

Ne kradu samo jezik, povijest i teritorije nego očito i od drugih i "njihov" grb i dvoglavnog orla. Mora se reći da je zbilja u povijesti jedan srpski vladar bio oženio bizantsku princezu, ali s time nisu njegovi nasljednici imali pravo nositi taj grb ženske linije, tj. obitelji Palaiologos, nego samo on.

[ Pročitajte više o navodno "srpskim" vladarima Srbije ].

Znali su Srbi da nemaju dužu povijest nego nešto više od 1200 godina, pa su ukrali grb i dvoglavnog orla od bizantske obitelji Palaiologos sve u skladu s nihovoj izmišljenoj "istoriji". Zato i nemaju "povijest" nego samo "istoriju".

Problem je u tim srpskim tvrdnjama da se laž danas može vrlo lako dokazati. Tako i sa  navodnim "srpskim" grbom na navodnoj katedrali.

I ako se tamo ne nalazi, upustili smo se u te smradske tvrdnje i kontaktirali smo radi toga rusko-pravoslavnu crkvu u Dresdenu i od njih dobili potvrdu da se taj navodno "srpski" grb ne nalazi na katedrali nego na Georgentoru.

Srbi očito ni sami ne znaju gdje se navodno “njhov” grb nalazi.

Evo šta na članak srpskog Telegrafa sa tvrdnjom o “srpskim” grbu u Dresdenu kaže gospodina Roman Bannack od rusko-pravoslavne crkve iz Dresdena ovo :

Prijevod :

Štovani gospodine.

Mogu vam reći da na rusko-pravoslavnoj crkvi nema tetragram grba. Slike sa srpskog članka, kao i vaša slika iz prijašnjog maila, pokazivaju Georgentor u Dresdenu. To nema ništa sa rusko-pravoslavnoj crkvi i ništa sa “katedralom” (tako u srpskim članku, misle možda na Dreifaltigkeits katedralu (Hofkirche) u blizini Georgentora). To nije niti ulaz u crkvu niti u katdedralu.

Da je to kao što članak tvrdi “srpski grb” je neodrživo.

Cijela priča oko grba Palaiologa se može zanemariti. Članak je jednostalno pogrešan.

S poštovanjem

Roman Bannack

Da se vratimo još jednom za takozvane Srbe neugodnu činjenicu o Sorbima : pogledajte kakve grbove Sorbi imaju u opčinama gdje oni žive u Poljskoj (na granici sa Njemačkoj) : hrvatski grb i ništa navodno "srpsko" :

Gore : interesantno da se hrvatski grb kombinira sa orlom kojed su kasnije koristili poljski kraljevi.

Srbi nisu imali pravo koristiti orla i dvoglavnog orla bizantinske obitelji Palaiologos izvan doba kad su bili bračni par.

Četri bizantisnka "B" su kračenica za "ΒΑΣΙΛΕΥΣ ΒΑΣΙΛΕΩΝ ΒΑΣΙΛΕΥΩΝ ΒΑΣΙΛΕΥΣΙΝ" (Vassileus Vassileon Vassilevon Vasileusin = Kralj kraljeva vlada nad kraljevima). Taj bizantski križ sa četri "B" se zove "tetragram križ" ili "beta križ".

Srbi su pretvorili četri bizantinske "B" obitelji Palaiologos u srpska četri "C" i od toga napravili izreku "Samo sloga Srbina spašava".

To znaći da je srpski grb čisti plagijat i da su Srbi ukrali grb i dvoglavnog orla.

Evo dva primjera kako se je grb bizantske obitelji Palaiologos koristio nakon ženidbe od muževa :

Cinično rečeno se moramo pitati zašto srpski mitomani onda ne pripisivaju povijest obitelj Gonzaga i grofa of Menferrata sebi kad i oni nose navodno "srpski" grb kao što tumaće za "srpski" grb na “Georgentoru” u Dresdenu? Sigurno su svijesni toga da bi se onda laž i krađa oko grba bizantske obitlji Palaiologos saznalo.

Sa Srbe vrijedi : "Tko laže taj i krade".

Evo dva primjera tetragram grba bizantske obitelji Palaiologos na kovanicama :

Nakon što su Srbi izgubili rat protiv bizantskog crstva su im oni ipak dali neku vrstu autonomije, tako da se je ta srpska država prvi put 1190. godine spomenula. Najstariji srpski grb se tek može dokazati u samostanu Dečani iz godine 1397 u vrijeme vladavine Stefana Lazarevića.

Kao vrhunac srpski laži oko "njihovog" grba se može vidjeti srpski pokušaj da se i tetragram križevi iz antičkog doba u grčkoj dokaziva kao "srpski" grb. Tada niti nije bilo Srba na njihovim današnjem području a tada niti još nisu ukrali grb bizantske obitelji Palaiologos.

Na ovim antičkom posuđu se vide bizantinski tetragram križevi koje Srbi prodavaju kao "srpski" grb :

Gore : Motiv sa tetragram križom na odjeći Aiasa.

Gore : Motiv sa tetragram križom na odjeći nepoznate boginje (lijevo). Na motivu se vidi suđenje Parizu.

Gore : Motiv sa tetragram križom na odjeći Helene Meleanos.