Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Šok za Srbe : Srpski vladari nisu bili Srbi!

Takozvani Srbi te domaći crveni "istoricari", koji rade u interesu četničke Veliko-Srbije ili u duhu komunističke Jugoslavije (= Srbo-Slavije) tumaće nama Hrvatima da nismo imali kraljeve u našoj povijesti. Iz doba hrvatski drzava na području današnjeg Irana, Afghanistana i Pakistana su već poznati hrvatski vladari, ali nama Hrvatima nisu toliko prirodni kraljevi (i ako ih je tada bilo naprimjer u rano-hrvatskoj državi Hurrwuhé-Mitanni u kojoj je najpoznatiji kralj bio Tušratta već 1400 prije Krista), nego banovi i župani.

Najpoznatiji ban, čije ime se može naći na reljefu u Baga Stanu (Iran) - danas Bisotun - na kojem se vidi kralj kraljeva Dariije I. Veliki sa nekoliko tekstova.

U jednim u tim tekstova se govori o 19. i zadnjoj bitci u kojoj je on dobio pomoć njegovog oca i pomoć bana i vojskovođe Harauvatije : Harauvatim Bandaka Vivana.

Taj je reljef (gore) 2500 godina star, ali se lik bana Harauvatim Bandaka Vivana može naći i na kovanicama tog doba.

Danas se govori o Perzijskim Carstvu i ako Darije I. Veliki nije nosio titulu "car" nego "kralj kraljeva". Perzijski kralj kraljeva je vladao na samostalnim kraljevstima koje su se zvale satrapi. Jedan od tih satrapa je bila naša staro-hrvatska kraljevina Harauvatija. Titula koju je nosio vladar Harauvatiye nije bio "kralj" nego "ban", a njegovi podređeni su se zvali "župani". Od tih starih doba mi Hrvati znademo za banove i župane, i to već najmanje 2500 godina, tj. 1500 godina prije nego što se je uopće znalo za takozvane Srbe!

Najstariji vladar staro-hrvatske države Hurrwuhé Mitanni je Kirta (~ 1500. - 1490-ih pr. Kr.), koji je prvi pismeno poznati mitanski vladar i za kojeg se pretpostavlja da je bio ili ban ili kralj. Bas žalosno za takozvane Srbe i teške domaće "istoričare" : 2500 godina prije nego što se je čulo za ime "Srbin"!

Na današnjim područjima se opet znade o banovima od 970 godine, a za hrvatske vladare - kraljeve ili kneževe - u Panonskoj Hrvatskoj sa Vojnomirom, (vladao je od 791. - do oko 810. godine), i u Primorskoj Hrvatskoj sa vladarima Radoslav, Kuber, Porga, (vladali su kraj 7. stoljeća i u 8. stoljeću).

Kao što nije Ruska carica Katarina Velika Ruskinja, nego Njemica, kao što spanjolski kraljevi potjeću od austrijske dinastije Habsburg ili kao što engleska kraljica Victorija potjeće iz njemačke kuće Welf („House of Hanover“), se je i nama Hrvatima dogodilo da smo dobili kraljeve koji nisu bili genetski Hrvati. Niti jedna nacija u Evropi nije imala tu sreću da su imali uvijek vladare koje potjeću iz svojih nacionalni redova. Zašto bi to bilo kod Hrvata drugačije?

Da sad malo vidimo šta je sa takozvanim Srbima, dali su oni imali genetski "srpske" vladare ili su to možda bili nešto drugo nego takozvani Srbi?

Pročitajte i čudite se!

Pogledajmo malo "srpsku" dinastiju Nemanjić, koja potjeće iz hrvatske kraljevske dinastije Trpimirović :

1. Stefan Nemanja, supruga mu je bila Ana, kći hrvatskog velikaša i bana Borića.

2. Sin Stefana Nemanje : Stefan Nemanjić (100 % Hrvat). Prva žena mu je bila Eudokija Angelina, Bizantska princeza.

3. Sin Stefana Nemanjića : Stefan Radoslav (50% Hrvat, 50% Bizantinac). Oženio je Grkinju iz Epira, damu Anu Anđelinu Komnenu Duku. Srbi su mu uzeli vlast i dali vlast njegovom mlađem bratu Stefanu Vladislavu, kojem je majka bila druga žena Stefana Nemanjića Ana Dandolo, unuka moćnog mletačkog dužda Enrika Dandola.

4. Sin Stefana Nemanjića : Stefan Vladislav (50% Hrvat, 50% Mlečan). Lišen je vlasti 1243. kada ga, uz podršku vlastele, nasljeđuje polubrat Uroš.

5. Sin Stefana Nemanjića i Ane Dandolo : Stefan Uroš I. (50% Hrvat, 50% Mlečan). Žena mu je bila kraljica Jelena Anžujska. Moguće je da je bila iz francuske kuće Valois (dinastija Valois).

6. Sin Stefana Uroša I. : Stefan Dragutin (25% Hrvat, 25% Mlečan, 50% Francuz). Vjenčanje s kćerkom hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V., Katarinom, iz mađarske dinastije Arpadovića.

7. Sin Stefana Dragutina : Stefan Uroš II. Milutin (12,5% Hrvat, 12,5% Mlečanin, 25% Francuz, 50% Mađar). Ozenio je bugarsku princezu Anu.

8. Sin Stefana Uroša II. : Stefan Uroš III. Dečanski (6,25% Hrvat, 6,25% Mlečanin, 12,5% Francuz, 25% Mađar, 50% Bugar). Žena mu je bila Theodora Smileta od Bugarske.

9. Sin Stefana Uroša III. Dečanskog : Stefan Uroš IV. Dušan (3,125% Hrvat, 3,125% Mlečanin, 6,25 Francuz, 12,5% Mađar, 75% Bugar.). Žena mu je bila Jelena od Bugarske.

10. Sin Stefan Uroš IV. Dušan : Stefan Uroš V. (1,5625% Hrvat, 1,5625% Mlečanin, 3,125 Francuz, 6,25% Mađar, 87,5% Bugar.).

Da su u laži duge brade, se vidi na primjeru navodno “srpske” dinastije Nemanjić.

Oni su vladali nad Srbijom, ali oni genetski nisu bili Srbi.

Moramo se onda pitati : pošto takozvani Srbi genetski kao narod ne postoje i ako kao u tim primjeru “njihova” dinastija Nemanjić nije bila srpska, koji je onda razlog da bi se netko sam deklariao kao takozvanim “Srbinom”?

Ostaje samo vjera : (ne)svetosavska sekta unutar pravoslavlja.

Znaći da su oni samo narod radi svetosavske sekte : svetosavski Turci koji su imali tuđe vladare iz iste sekte unutar pravoslavlja.

Ništa manje, ali očito i ništa više.

Godine 1371. Osmanlije su porazile Srbe u bitci na Marici (rijeka u današnjoj Bugarskoj). Ova bitka manje je prisutna u svesti Srba od legendama veličane bitke na Kosovom polju (Kosovo polje), ali je bila bar jednako presudna za dalju sudbinu Srbije. Mrnjavčevići su pali u borbi, Uroš V, koji nije sudjelovao, iznenada je umro dva mjeseca kasnije.

Osmanlije su u početku osvojeni teritorij ustupili lokalnim vladarima, od kojih su se neki pokorili. Tako je i Kraljević Marko, sin Vukašina Mrnjačevića, postao vazal osmanskog sultana Murata I. Iako se borio za sultana, postao je jedna od središnjih ličnosti srpskog folklora, nevoljko se pokoravajući svom vladaru.

Nakon osvajanja Srbije od strane Osmanlija 1459. godine, Srbija je nestala sa karte kao samostalna država

Godine 1867. Srbi su pod knezom Mihailom Obrenovićem konačno porazili Osmanlije u svojoj kneževini, čime je Srbija de facto postala neovisna (de jure tek 1878.).

Treba istini u oči pogledati. To je jako bitno u poimanju sebe, nadogradnji sebe kao osobe. Istina je nešto sveto, uzvišeno i kad vam lijepo kažu da ste potomci konjušara, bečkih koliko mi je poznato, da ste nitko i ništa, da vam je povijest obično ulizivanje razno raznim moćnicima kroz stoljeća, unatoč svome Saboru kroz vijekove, velikašima, junacima, pjesnicima i piscima koji su uvijek pronosili ime Hrvatsko, samo sagnite glavu, jer jebiga, to vam dolazi iz usta onih koji su cijelu povijest imali svoje vladare :

U Prvom balkanskom ratu 1912. godine srpske i crnogorske trupe okupirale su Sandžak.

Londonskim ugovorom iz 1913. područje je dodijeljeno dvjema državama. To znači da su do 1912. godine "srpskim" teritorijem vladali Osmanlije!

Od godine 1371. kad su Osmanlije zauzele prvi “srpski” teritorij do kad su takozvani Srbi okupirali Sandžak 1912. godine je Srbija djelomično ili totalno bila 541 godina pod vladavinom njihovih turski pradjedova.

[ Pročitaj više ] o turskim haplotipima u “srpskoj” genetici.