Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Dokumentacija srpske nekulture.

Navodnu srpsku tradiciju i nacionalni identitet čine sljedeći elementi: obitelj, monogamija, skromnost, crkva, bog, nacija, strah od Boga, pravoslavni puritanizam, poštovanje svećenika i episkopa bez postavljanja suvišnih pitanja, poslušnost crkvi i starijima, poslušnost ocu i majci, djeca, tradicija, pravoslavlje kao takvo, križ, ikona, vjera, post, molitva, pričest, liturgija, moral, pristojnost, gostoprimstvo. To je navodno srpska tradicija, ali je li je to stvarno tako?

Pa, ako je to STVARNO tako, zašto su onda omiljene mete srpskog psovke najsvetije svetinje: Bog, majka, krv, sestra, kruh, sunce... Psovka je, ako ništa drugo, omiljena srpska verbalna disciplina u kojoj su Srbi ujedinjeni. Za psovkama se kunu svi, bez razlike, vjernici i ateisti, smrdljivi četnici i liberali, nacionalisti i antinacionalisti, tradicionalisti i modernisti, lijevi i desni, politički i nepolitični, eurofili i putinofili.

Za svaki praznik se može čuti rušenje svega što je navodno sveto: Jebem ti boga!! Bog te jebe! Jebem ti mater! Pička ti materina! Tko ti jebe mamu! Pas ti jebo mater! Puši ga! Puši kurac! Jedi govna! Jebem ti sunce! Jebem ti kruh! Jebem ti dijete! Jebem ti sestru! Idi u pičku materinu! To su najsvakodnevnije, najobičnije, da tako kažem, najprimitivnije srpske psovke.

Zahvaljujući društvenim mrežama lako se uvjeriti koliko su sveprisutne za slučaj da netko ne vjeruje svojim ušima. Pogotovo kad Srbi nemaju argumente odhmah počmu pokazivati svoje primitivno lice kroz psovke.

Nešto ovdje stvarno nije u redu! S jedne strane, Srbi su narod koji je privržen navodno tradicionalnim obiteljskim vrijednostima. S druge strane, primitivna jezična praksa ovog naroda je u potpunoj suprotnosti s ovim. Među psovkama ima i onih koje uopće nisu heteroseksualne. Ako je srpska većina toliko alergična na istospolne veze, zašto se uvijek kaže "Jebaću te u usta, pederčino!",
"Puši ga!", "Jebem te u guzicu!", "Jebem ti oca!", "Jebem te u usta!" ili "Popuši mi!". Zaista misteriozan fenomen. Ne znam kako homofobni pobornici srpskih "tradicionalnih vrijednosti" opravdavaju takvo što?

Ne bi me začudilo da netko od mitomanskih Srba ustvrdi da je psovka nova pojava, da je rezultat zlog stranog utjecaja, da su potpuno pokvareni od ukidanja obiteljskih zadruga i drugih patrijarhalnih modela, te da su komunisti “svakodnevno” hvalili psovke i da su svi drugi odgovorni za ovu dekadenciju. Ništa nije sveto, pa tvrde čak da ih je "Tito tjerao na kletvu" ... tko bi drugi to učinio. :-) Ali srpske laži se mogu lako otkriti : znamo da je i u vrijeme Vuka Stefanovića Karadžića bilo teških srpskih psovki, kao s neobrazovanim narodom odsječenim od civilizacije. Vuk je imao problema i sa svojim suvremenicima zbog uvrštavanja tzv. “sramotnih riječi” u “rječnik”. Na primjer, glagol „jebati“, za koji Vuk daje primjer iz narodne poezije: „Oj ti, seko sekucala! / Jesi li se jebucala? / – Kako bi se jubucala, / Kad još nisam ni brucala“.

Ostavimo psovke po strani, neka ih patrijarh Boško Obradović i Milica Zavetnica tumače kako hoće. Možete ih smatrati i anomalijom, iznimkom, nebitnom pojavom. Uvijek se može tvrditi da psovke ne izražavaju bit nacionalnog identiteta, da stvarnost nikada ne dostiže željeni patrijarhalni ideal, da su ljudi jednostavno nesavršena bića makar bili i Srbi, i da i psovka izmiče svakome, makar bili zakleti su branitelji tradicije, crkve i obitelji. Na kraju mogu doći na vlast.

Kada su Srbi 1918. godine okupirali Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, u nju je došla i Hrvatima potpuno nepoznata srpska nekultura psovki, koju su Hrvati  - u manjem dijelu - prihvatili i ta srpska nekultura ušla je u vokabular Hrvata.

Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Dr. Ante Pavelić je osnovao inicijativu "PPP" (Pokret protiv psovki) i čak je psovku zabranio zakonom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Gore : Naredba ministra unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske dr. Andrije Artukovića protiv loših navika psovanja.

Gdje onda tražiti srpski nacionalni identitet, duh srpskog naroda, "svetu" srpsku tradiciju, srž i suštinu nacionalne suštine Srba i slične predstave? Odgovor je jednostavan i dat davno – u narodnoj književnosti, posebno u poeziji. Srpski mitoman Jovan Deretić u „Istoriji srpske književnosti“ jasno kaže: „Narodne pjesme čine najvažniji dio naše usmene književnosti. One najbolje izražavaju duh i karakter naroda.” Narodna poezija “obuhvata sav javni i privatni život našeg patrijarhalnog čovjeka.” Nema područja života srpskog naroda, nema kolektivnog rada koji nije našao svoj izraz u pjesma. Narodne lirske pjesme su "izraz kolektivnog mišljenja i osjećanja".

Na veliku žalost srpskih branitelja svetinje braka, obitelji i crkve, srpska narodna poezija prilično je raznolika, nimalo čedna i pobožna. Navedena pjesma iz Vukova "Rječnika" pojavila se u posebnoj zbirci tek sedamdesetih godina 19. stoljeća u petom tomu "Srpskih narodnih pjesama iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stefanovića Karadžića". Nekoliko godina kasnije izbor iz ove knjige objavljen je u zbirci erotske narodne fantastike pod naslovom "Crven Ban".

Pogledajmo kako ove pjesme izražavaju duh i karakter srpskog naroda. Recimo, tipična pjesma o obiteljskim vrijednostima, svojevrsna karnevalizirana verzija "Nečiste krvi" Bore Stankovića, pod naslovom "Sa svekrom preko polja":

Srpski original :

“Veselo ti s svekrom goru pređoh:

Triput jebe dok pod goru svede,

A četvrtom kad u dvor uvede!”

Tu je i pjesma „Majka i kći“, tipičan obiteljski dijalog u koji je utkan odnos prema pravoslavnoj crkvi, posebno prema monaštvu :

Srpski original :

“Jaoj, majko, kaluđer me budi,

On me budi, među oči ljubi!

Oću li ga poljubiti, majko?’

‘Ljubi, kćeri, ne bila prokleta!

Dok je majka tvoga doba bila,

Do zore je devet namirila

I desetog roditelja tvoga,

I otkala tropolu poljanu!’”

Sveštenici i monasi česti su subjekti srpske narodne poezije i protagonisti raznih erotskih avantura. Na primjer u pjesmi “Pop i djevojka” :

Srpski original :

“Pop đevojku uzeo za ruku,

Odveo je pod šupu na klupu,

Nabio joj ćelepuš na glavu,

Pa joj onda tijo besedio:

‘Ja ću tebe za šmizlu povući,

Moj će kurac sam u tebe ući!’”

Nije se zaobišla ni sveta tajna ispovjesti, u duhu pobožnosti za koju se kaže da je od pamtivjeka krasila srpski narod. Iz pjesme “Čudan duhovnik” :

Srpski original :

“Moja majko, čudna duovnika

Povaljuje pa ispovijeda,

Noge diže, za griove pita!”

I Srbi imaju specifično shvatanje Carstva nebeskog. Evo malo drugačijeg razumijevanja stanja raja u pjesmi "Ni raja ni kraja" :

Srpski original :

“Devojka se uz kurac penjala

Ne bi li se raja nagledala,

Ili raja ili kurcu kraja,

Desna joj se noga omaknula.

Devojka je desnu nogu klela:

Desna nono, jebeno ti deblo –

Kud s’ omače, dok se ne natače!”

Situacija u crkvi, koja se, po svemu sudeći, ne razlikuje mnogo od današnje, nije promakla pažnji srpskog naroda, pa je i to ušlo u poeziju. Na tu temu ispjevana je pjesma "Pop i popadija", koja pokazuje značajan stupanj nekonvencionalnosti u braku crkvenih službenika :

Srpski original :

“Kakva j’ kavga u popovu dvoru

Al’ je radost al’ velika žalost?

Nit’ je radost nit’ velika žalost,

Nego popo svoju posu kara:

‘Kaži, poso, kome jesi dala?’

‘Dala jesam jednom butigaru,

Dao mi je groše i dukate

S groši jesam tebe đakonila,

A s dukati tebe zapopila!’

‘Podaj, posa, kome tebi drago,

Ne bi li me protom učinila,

Ne bi li se protinica zvala!’”

Pjesma "Gost" govori o tradicionalnom srpskom gostoprimstvu :

Srpski original :

“Svaka tica lepo poje

Ali kos! Ali kos!

I domaćin dobro jebe

Ali gost! Ali gost!”

U „Djeca i matori” opet se vidi primer srpske nekulture :

Srpski original :

"Pojeb’la se deca kod telaca,

A matori ljudi kod goveda;

Bolje jebu deca kod telaca,

Neg’ matori ljudi kod goveda”.

Kratka pjesma “Krivoglavi” glasi: “Da su pičke kao zvijezde / Svi bi ljudi bili krivi.” Pjesma “Rada turski rob” također pripada ovu zbirku, u kojoj neki vide prvi eksplicitni spomen homoseksualnih veza u srpskoj poeziji. Drugi misle da je prva otvoreno homoseksualna srpska pjesma “Boža i Đurica”, u kojoj je sve mnogo eksplicitnije opisano. Toliko o tradicionalnim obiteljskim vrijednostima koje "zastupaju" srpski tradicionalisti i nacionalisti.

No, s obitelji u srpskoj tradiciji stvari nisu tako jednostavne. Primjerice, u epskim pjesmama, koje su po definiciji nositelji pozitivne državne ideologije jer neizostavno brane crkvu, vladara i narod, najveće strahote, najcrnje zlo i najgnusnija izdaja opisuju se upravo u krugu srpske obitelji. Majke su žrtvovane ('Jovan i divski starješina' i 'Jovan i Metuzalem') ili ubijene ('Bog nikome dužan ne ostaje') vlastita djeca ubijena da bi se ponovno udala; brat ubije brata da namami ženu na obljubu ('Ženidba Jakšića') ili da nagovori djevojku na obljubu ('Mujo i Alija'), t.j. da zadržati veći dio njegove ostavštine ('Dijoba Jakšić')'); sin ubija majku i gazi je konjima ('Prokleti Duka Šetković"), kum podmićuje djevera da ga pusti 'pod šator nevjesti' da je zavede ('Ženidba Kraljevića Marka') ili ubije kumče da bi preuzeo vlast ('Smrt slabog Uroša'); otac nožem ubija sina ("Uroš i Mrnjavčevići") i tako dalje.

Popis je vrlo dugačak i mogao bi se nastaviti u nedogled.

Da malo pogledamo srpsku nekulturu u relanosti :

Da vam sad pokazemo u realnosti neke tipične komentare krivoslavnih nesveto-savski primitivaca :

Upisnica za članstvo u družtvo “Pokreta protiv psovke”, iz razdoblja Nezavisne Države Hrvatske iz 1944. godine.

Ustaške su vlasti pokrenule značajnu akciju protiv psovanja i psovki, o čemu svjedoči i naredba Ministarstva unutarnjih poslova u kojoj se objašnjava podrietlo psovke i kletve i izriču se zakonske mjere u slučaju njihove upotrebe. Zakonska odredba čitana je u crkvama tri naredna tjedna, poslije nedjeljne mise, a bila je podupirana propoviedima, prigodnim člancima i brošurama. Članci protiv psovke objavljivani su još podkraj 1944. što govori da je psovka bila široko razprostranjena, da je borba protiv nje morala biti dugotrajna i provođena s dosta upornosti.