|
|
|
|
|
Od Istre do Boke Kotorske
|
|
|
|
Od Slavonije do Dalmacije
|
|
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :
Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.
|
|
|
|
|
|
|
Od Međimurja do Srijema
|
|
|
|
Od Zagorja do Sandžaka
|
|
|
|
|
|
|
|
      
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska
|
|
Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.
|
|
|
|
|
|
|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!
|
|
|
|
Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).
Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.
Pošto Nezavisna Država Hrvatska nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.
Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.
Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.
Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.
Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.
Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.
Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.
Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.
Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.
Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.
Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.
Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.
Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.
Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.
Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.
Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.
Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :
|
|
|
|
- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine
Regularna izdanja :
- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja
Lokalna izdanja :
- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar
Biljegi općina i gradova :
- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi
Sva druga izdanja :
- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj
- Neizdane marke
- Nepoznate marke
Izdanja nakon II. Svijetskog rata :
- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban
Interesantno :
- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice
Dizajneri poštanski maraka :
- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Jeste li čuli za ĐOJLENE?
|
|
|
|
Prije gotovo 200 godina Srbija je iz budžeta plaćala mlade srpske gejeve da budu ljubavnici Turcima!
U Osmanskom carstvu postojanje muškog harema je bilo potpuno legitimno, kao i držanje ženskog harema, što su u punoj mjeri koristili sultani i ostali velikodostojnici. Tako su i u Srbiji, u Beogradu u 19. vijeku postojali muški haremi u kojima su srpski mladići služili za novac koji im je isplaćivan iz budžeta tadašnje Srbije.
|
|
|
|
|
|
|
|
U duhu tog vremena i beogradski vezir je imao muški harem, a srpski mladići koji su u njemu opsluživali njega i njegovo društvo nazivani su đojleni, što se odnosilo na mlađe srpske gej osobe. Đojleni su za boravak u muškom haremu bili uredno plaćeni, a vezir je za ove troškove dobijao novac od srpske države, koji je tada teškom mukom izdvajao narod.
Ovaj interesantan podatak iznosi Ivan Janković, pravnik i sociolog, jedan od osnivača Fonda za humanitarno pravo, u knjizi "Kata Nesiba i komentari" (Fabrika knjiga).
"Mnogi Turci, naročito ugledniji i imućniji, držali su kao ljubavnike srpske mladiće, tzv. adžuvane ili đojlene, koji su služili za novac. Sam čestiti vezir držao ih je svu silu, a o njima se starao poseban službenik, koji je bio u istom visokom rangu kao i, recimo, kafedži-baša ili harem-ćehaja. Izdržavanje ove tevabije je padalo na teret budžeta Srbije. Ta budžetska pozicija, koja je različito nazivana: ‘djeci’, ‘đojlenima’, ‘daire djeci’ ili ‘đojle-egbi’, obično je iznosila deset i više hiljada groša”, navodi Janković u knjizi.
“Đojle znači miljenik, neko ko je drag, srpske mlade ljude za čije izdržavanje je Srbija davala novac u okviru danka, koji je davala Porti, posebno veziru za izdržavanje njegove svite. Ničeg sličnog u kršćanskim društvima nije bilo. Prosto je bilo nezamislivo da jedan kršćanski poglavar ima svoj harem, a pogotovo ne muški harem. To je velika razlika između kršćanstva i islama u tom razdoblju.” - izjavio je Ivan Janković u razgovoru za “Radio slobodna Evropa”.
On u dijelu "Kata Nesiba i komentari" napominje i da đojlene nipošto ne treba miješati sa evnusima koji su također finacirani od srpske države "samo kroz druge budžetske stavke".
O srpskik mladićima u tadašnjem Beogradu koji su zarađivali tako što su pružali seksualne usluge Turcima, u knjizi se navode i neki primjeri kao što je slučaj jedne udovice iz Zemuna koja je poslala 1829. godine svog pomalo raspuštenog sina zetu u Beograd da uči trgovinu i bude pod strožim nadzorom. Ona je ubrzo čula da se njen sin Jovan samo sa Turcima druži, da kod njih danju i noću prebiva i pri sebi puno novca ima, pa sumnja da su Turci “s njime njihov bezzakoni običaj upotrebili“, te moli gradske vlasti da joj sina u Zemun vrate.
"Ako ste živjeli u jednoj varoši, sada govorim o periodu sve do kraja 1830-ih, pa i duže, u kojoj je glavni velikodostojnik imao homoseksualne odnose sa svojim haremom, takoreći javno, ne mislim da su odnosi bili javni, ali njihovo postojanje se nije krilo, to mora da izmjeni vašu ideju u nekoj mjeri. Vi ste onda to kao krišćani racionalizirali time da je to samo još jedan primjer griješnosti i neprihvatljivost islama, kao vjere i religije, i mogli ste da gradite čvrst otpor prema takvim praksama." - objašnjava Janković za RSE.
Priča se da su ti srpski gejevi kad su ostarili i više nisu bili interesantni za njihove turske pradjedove, da su ih primili u svećenstvo (ne)sveto-savske sekte unutar pravoslavlja.
Ako mislite da smo to izmislili [ Pogledajte ovdje ]. To je srpski portal objavio!
|
|
|
|
|
|
|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
