Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

 



 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

 

 

Nezavisna Država Hrvatska

Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.

 

Radio Krugoval :

 

 

Program internet radija “Krugoval”


 

Novo u eTrgovini :

 

Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]

 

Kupi ovdje : Shop.


 

Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :

 

Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".

U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.

Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[
PROČITAJ VIŠE ]

 

Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :

25 Banica : 50 priključenja Sandžaka
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
50 Banica : hrvatski ratnik
1 Kuna : Handžar divizija
1 Kuna : Tri srca juna
čka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena
2 Kune : grb HOSa
2 Kune : grb Državne Radne Službe
5 Kuna : Marija Oršić
5 Kuna :
Frane Tente
10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana
10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić
50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić

Iste godine je izašla kovanica od
5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.

 

 

Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).

[
PROČITAJ VIŠE ]

U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.

Kupi ovdje : Shop.


 

Novo u eTrgovini :

 

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

 

IZDANJE SANDŽAK :

2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

 

IZDANJA “OMOTI” :

1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka. Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.

 

Kupi ovdje : Shop.

1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 3 niza od benda Depeche Mode
- 1 niz od benda Kraftwerk
- 1 niz od benda Front 242
- 1 niz od benda Nitzer Ebb
- 1 niz od benda Front Line Assembly
- 1 niz od benda Skinny Puppy

i sljedećih muzički stilova :

- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... .
- 2 niza Electronic Body Music.
- 2 niza Neue Deutsche Welle.
- 2 niza House, Dance, ... .
- 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... .
- 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... .
- 1 niz Punk, Oi, ... .
- 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od benda Erasure
- 1 niz od benda Pet Shop Boys
- 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark
- 1 niz od benda The Cure

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :

- 3 niza Neofolk, Industrial ...

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :

- 3 niza benda Rammstein

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od Adele
- 1 niz od Ariana Grande
- 1 niz od Beyoncé
- 1 niz od Christina Aguilera
- 1 niz od Lady Gaga
- 1 niz od Miley Cyrus
- 1 niz od Pink
- 1 niz od Rihanna
- 1 niz od Taylor Swift

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

 

Raška je bila hrvatska zemlja a ne “srpska”!

 

Andrea Dandolo (gore), mletački dužd (1343-1354) u svojim "Mletačkim kronikama" zapisuje sljedeće :

,,Svetopulk, kralj Dalmacije... na Duvanjskom polju krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije razdijeli na četiri dijela... Od polja naime Duvanjskoga do Istre nazva Bijelom Hrvatskom, i od toga polja do Drača (u Albaniji) Crvenom Hrvatskom; a planinski dio od rijeke Drine do Makedonije nazva Raškom, i od te rijeke ovamo, Bosnom... Moderni pak cijelo primorje zovu Dalmacijom, a planinski dio Hrvatskom".

 

Glasoviti talijanski čovjekoljubac Flavije Biondo (Flavius Blondus, 1388-1463) u svom poznatom djelu povijesti iznosi sljedeće :

“ ... Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske''.

" ... Rassiaque et Bosna pro regni Chroatiae regionibus habentur".

 

 

Lijevo :

SRPSKI doktor iz "Centra za Geostrateske studije" Vladislav B. Sotirović objavio ovu kartu Hrvatske za vrijeme duvanjskog sabora u 753. godini!

 

Kad Talijani stvore državu nazovu je Italija, kad Francuzi stvore državu nazovu je Francuska, kad Rusi stvore državu nazovu je Rusija, kad Finci stvore državu nazovu je Finska, kad Hrvati stvore državu nazovu je Hrvatska a kad takozvani Srbi stvore navodno prvu državu nazovu je "Raška"!!! Zamislite!!!

Kako je to moguće i dali je to uopće istina?

Prvo moramo pojasniti ime "Raška". Za to ćemo pogledati samo tri primjeraka naroda i način pisanja :

- Židovi su za vrijeme Isusa i poslje njega pisali riječi bez slova "a", "e", "i" i "u". Ako samo pogledamo kako su pisali ime njihovog boga Yahvea : YHW onda se to odmah može vidjeti. Slova "a", "e", "i" i "u" su se automatski izgovarala ali nikad pisala!

- Njemci su naprimjer imali običaj u stara vremena koristiti slovo "v" za slovo "v" ali i za slovo "u". Tu nije bilo nikakve razlike.

- Englezi su naprimjer u vrijeme engleskog pomorca i istraživača James Cooka pisali "kako se čuje". Tako se pišu na primjer  riječi na njegovim kartama totalno drukčije nego što ih je napisao neki drugi pomorac i istraživač koji je isto kao on crtao karte u isto doba. Englezi nisu imali - kao niti drugi narodi u to doba - nekakav pravopis, pa se je pisalo "onako kako čujes".

 

Gore vidite kartu hrvatski zemalja za vrijeme duvanjskog sabora iz 753 godine gdje se vidi da je Raša (ne “Raška”) bila dio Crvene Hrvatske.

Ta Raša je bila katolička zemlja : srpska sekta Svetosavlja unutar Pravoslavlja još nije bila izmislena!

Na teritoriju današnje Njemačke su za vrijeme 30 godišnjeg rata postojale bezbrojne države, državice, slobodni gradovi itd. Tada je bio obicčj da sa novim vladarom cijelo stanovništvo pređe na konfesiju aktualnog vladara.

 

Pošto su tada vladari bili dosta puta kratko na vlasti su neki stanovnici u njohovim životu morali promjeniti više puta konfesiju i tako preci od katoličanstva na protestantstvo i obrnuto

To nije bilo ništa neobično : tada su bila takva vremena!

Nije to samo bio običaj u Njemačkoj. To se je dogodilo i u drugim zemljama a tako i u južnoj pokrajini Crvene Hrvatske, t.j. u kasnijom Raškom koja se je tada zvala Raša.

Kasnije je Raša došla pod bugarsku vlast ili ovisnost. Vlastimir, osnivač roda Vlastimirića, koji je živio sredinom 9. stoljeća, smatra se prvim vladarom relativno neovisne kneževine. Priznao je vrhovnu vlast Bizanta.

Vlastimir je vladao kao Veliki Župan u Raškoj pod bizantskim suverenitetom od oko 825. do 860. godine.

Bio je začetnik dinastije koja će kasnije biti poznata kao Vlastimirić. Vlastimir je vladao onim što je sada zapadna Srbija, sjeverna Crna Gora i istočna Bosna, stekavši neovisnost od Bizanta 830. godine.

U ratu protiv bugarskog kana Presijana I. (836. – 852.) Vlastimir je bio pobjednik. Imao je tri sina, Mutimira, Stroïnika i Goïnika, te jednu kćer.

Kći mu se udala za Krajinu, sina župana Beloje iz hrvatske Travunije (danas istočna Hercegovina). Beloje, a nakon njega i Krajina, priznali su vrhovništvo Vlastimira, koji ih je pak uzdigao u Kneževe. Vlastimira su naslijedila njegova tri sina, koji su svi dobili djelomičnu vlast, a najstariji, Mutimir, kasnije je preuzeo vrhovnu vlast kao Veliki Župan. Njegova su braća pobjegla u Bugarsku.

Srbi nikad nisu imali župane : to je bio običaj kod Hrvata!

Najmlađi sin zadnjeg vladara Velike Horvatiye u Ukrajini - Vladimir - se je doslio u 10. stoljeću na hrvatsko područije koje se danas nalazi u od hrvatske odcijeplene Bosne i Hercegovine, u dolinu Neretve a njegov najstariji brat Ukromir je postao prvi vladar Ukrajine (Kijevske Rus'). Po tom najmlađem sinu se je ta linija zvala Vladimirovic.

Članovi ove velikaške obitelji obnašali su visoke službe na dvoru bosanskih vladara. Vladimirović Radoslav je uz kralja Stjepana Ostojića. Vladimirović Jurko je na dvoru Tvrtka II. Vladimirović Radivoj sudac je na dvoru kralja Stjepana Tomaša. Vladimirović Vladoje potpisuje povelje kralja Stjepana Tomaševića.

Stari rod Vladimirovića, čiji su potomci Rukavine, poznat je u dolini Neretve, gdje su irnali velike posjede kao nasljednici prastaroga bosanskog plemstva Vladimirovića (ili Miholovića i Vladičijevića) čije je sjedište bilo oko Mostara i Stroge na rijeci Buni. To prezime javlja se još u 10. stoljeću u okolici Mostara i odatle se širilo. na istok i zapad od Neretve pa je njihovo ime bilo ugledno na obje strane Neretve a u 11. stoljeću bili su vrlo utjecajni i u istočnoj Bosni.

Prema Andriji Kačićti Miošiću, prvi Vladimirovići prebivali su u Sladiricu, gdje im je prvi predak bio knez Vladimir Vukotin (890-905). Bili su zaslužni i Mlečanima jer im je dužd Kandijan potvrdio plemstvo u Sladincu i Perki. Prema Kačiću, bosanski kralj Kotrorman je za zasluge knezu Vukotinu 1010. darovao posjede od izvora Žrnovnice do Stoca i dolinu Neretve sve do mora kao i Krupu, Popovo polje i Bijelo polje.

Iz toga je roda i Vladimir I., koji je 1177. bio toparh (guverner) Raške i gornje Zete.

I tu se vidi da su Hrvati vladali Raškom i drugim pokrajinama Crvene Hrvatske.

Sredinom 11. stoljeća Raška dolazi pod utjecaj dukljanskog kneza Stefana Vojislava. Njegov unuk Konstantin Bodin je uspostavio župana Vukana, čime je Raška ponovno postala politički faktor.

Duklja kao i Raška su bile provincije Crvene Hvatske, tako da je novi vladar iz Duklje samo bio iz druge provincije ali ipak Hrvat kao i svi Dukljani. Stefana Vojislav je roden u hrvatskoj Travunji.

Zbog visokih poreznih zahtjeva Bizanta, Stefan Vojislav, kao arhont Duklje, središnjeg dijela današnje Crne Gore, usudio se pobuniti i pridobio potporu primorskih gradova koji do tada nisu pripadali Duklji, poput Bara, Ulcinja i Skadra u sjevernoj Albaniji (albanski Skadar). Prvi ustanak 1035/36 nije uspio i Stefan je zarobljen.

Nakon bijega iz Carigrada, drugi ustanak bio je uspješan 1037/38. Stefan Vojislav je istjerao stratega Teofila Erotika i porazio bizantsku ekspedicijsku vojsku, čime je osigurao nezavisnost zemlje. Naknadno je pod svoju izravnu vlast stavio Hum i Travuniju (Hercegovina, južna Dalmacija). Od tada se Duklja često naziva Kraljevstvom Duklje i Dalmacije. Godine 1055. umro je od trovanja dok je bio pozvan na dvor bizantskog cara.

Uroš I. bio je veliki župan kneževine Raške od oko 1118. do 1140. godine.

Nakon što je njegov stric Vukan poražen od Bizanta, Uroš I. je oko 1118. godine postao župan Raške uz potporu Đorđa Vojisavljevića, kralja Duklje. Odrekao se Bizanta, tražio savez s Ugarskom i obnovio utjecaj Raške na Duklju i primorske zemlje.

 

Nakon smrti Đorđa Vojisavljevića oko 1131. godine, Uroš je Duklju i primorske zemlje doveo u cijelosti pod vlast Raške, pod kojom su ostali do 1360. godine. I sam je postao Veliki Župan. Uroš I je imao dva sina i kćer. Njegov najstariji sin Uroš II naslijedio ga je kao Veliki Župan, dok je mlađi sin Beloš postao princ regent Ugarske, a njegova kći Jelena postala je supruga ugarskog kralja Béle II.

Stefan Nemanja je ujedinio Rašku sa Zetom oko 1183. i proširio vlast prema istoku.

Nema danas sumnje da je Stefan Nemanja bio 100% Hrvat i kršćen u katoličkoj crkvi. To su morali i srpski lazovi priznati!

 

Da malo pogledamo Nemanjiće za koje Srbi tvrde da su oni bili "Srpski" vladari :

1. Stefan Nemanja, supruga mu je bila Ana, kći hrvatskog velikaša i bana Borića.

2. Sin Stefana Nemanje : Stefan Nemanjić (100 % Hrvat). Prva žena mu je bila Eudokija Angelina, Bizantska princeza.

3. Sin Stefana Nemanjića : Stefan Radoslav (50% Hrvat, 50% Bizantinac). Oženio je Grkinju iz Epira, damu Anu Anđelinu Komnenu Duku. Srbi su mu uzeli vlast i dali vlast njegovom mlađem bratu Stefanu Vladislavu, kojem je majka bila druga žena Stefana Nemanjića Ana Dandolo, unuka moćnog mletačkog dužda Enrika Dandola.

4. Sin Stefana Nemanjića : Stefan Vladislav (50% Hrvat, 50% Mlečan). Lišen je vlasti 1243. kada ga, uz podršku vlastele, nasljeđuje polubrat Uroš.

5. Sin Stefana Nemanjića i Ane Dandolo : Stefan Uroš I. (50% Hrvat, 50% Mlečan). Žena mu je bila kraljica Jelena Anžujska. Moguće je da je bila iz francuske kuće Valois (dinastija Valois).

6. Sin Stefana Uroša I. : Stefan Dragutin (25% Hrvat, 25% Mlečan, 50% Francuz). Vjenčanje s kćerkom hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V., Katarinom, iz mađarske dinastije Arpadovića.

7. Sin Stefana Dragutina : Stefan Uroš II. Milutin (12,5% Hrvat, 12,5% Mlečanin, 25% Francuz, 50% Mađar). Ozenio je bugarsku princezu Anu.

8. Sin Stefana Uroša II. : Stefan Uroš III. Dečanski (6,25% Hrvat, 6,25% Mlečanin, 12,5% Francuz, 25% Mađar, 50% Bugar). Žena mu je bila Theodora Smileta od Bugarske.

9. Sin Stefana Uroša III. Dečanskog : Stefan Uroš IV. Dušan (3,125% Hrvat, 3,125% Mlečanin, 6,25 Francuz, 12,5% Mađar, 75% Bugar.). Žena mu je bila Jelena od Bugarske.

10. Sin Stefan Uroš IV. Dušan : Stefan Uroš V. (1,5625% Hrvat, 1,5625% Mlečanin, 3,125 Francuz, 6,25% Mađar, 87,5% Bugar.).

 

Da su u laži duge brade, se vidi na primjeru navodno “srpske” dinastije Nemanjić.

Oni su vladali nad Srbijom, ali oni genetski nisu bili Srbi.

Moramo se onda pitati : pošto takozvani Srbi genetski kao narod ne postoje i ako kao u tim primjeru “njihova” dinastija Nemanjić nije bila srpska, koji je onda razlog da bi se netko sam deklariao kao takozvanim “Srbinom”?

Ostaje samo vjera : (ne)svetosavska sekta unutar pravoslavlja.

Znaći da su oni samo narod radi svetosavske sekte : svetosavski Turci koji su imali tuđe vladare iz iste sekte unutar pravoslavlja.

Ništa manje, ali očito i ništa više.

 

Sjetimo se gore opisane tradicije da su stanovnici jedne njemačke države, državice, pokrajine, slobodnog grada ... morali preći na konfesiju aktualnog vladara.

Rašćani su za vrijeme duvanjskog sabora bili katolici. Kad je Raška došla pod bugarsku vlast ili ovisnost su njihovi stanovnici dosli prvi put u dodir sa pravoslavljem. Ali pravoslavlje nije bilo "srpsko" nego bugarsko. Takozvani Srbi još nisu "izumili" Svetosavlje.

Godine 1219. Raška biskupija, koja je do tada bila podređena Ohridskoj nadbiskupiji, ušla je u sastav Pećke arhiepiskopije. Stefan Nemanjićev sin Rastko je izumio Svetosavlje i od tada Srbi vide još više "razloga" da prisvojavaju povijest Raške sebi!

Ipekska (Pećka) arhiepiskopija, koju neki smatraju u suštini srpskom crkvom bankrotira 1766. i njena dijeceza, prelazi izravno pod Carigradsku patriarhiju, koja je otplatila njezine dugove. Ipekska (Pećka) arhiepiskopija po nazivu države bi morala biti TURSKA pravoslavna crkva. Nikad nije obnovljena.

No da vidimo kad su sami Srbi prešli na pravoslavlje :

 

 

Ima velike razlike izmedu srpski lažljivi "istoričara" i povijestničara drugih naroda. To se najbolje može vidjeti i na Wikipediji.

Dok kao u sljedećem slučaju Srbi niti sa jednom rečenicom u njihovoj verziji oko Stefana Uroša II. Milutina ne spominju da su Srbi tek pod njim 1288 prešli u grčko-pravoslavnu crkvu (a ne na svetosavsko pravoslavlje!), se to može pročitati na njemačkoj verziji o Stefanu Urošu II. Milutinu.

U članku se govori da su Srbi bili od 7. stoljeća katolici i 1288 pobjegli od vjere u grčku-pravoslavnu crkvu a ne u svetosavsku sektu unutar pravoslavlja.

U lažima su duge brade ...

 

No dobro, Raška je tada bila dio Srbije i od tog doba prestaje biti hrvatska zemlja i pretvare se u "srpsku" i to samo radi religije.

I tu se vidi da su Srbi samo narod po vjeri a ne po genetici kao stari narodi podput Hrvata.

Da se vratimo gore opisanim posebnostima u pisanju drugih naroda : i u hrvatskim zemljama nije bilo pravopisa kao niti u jednoj drugoj zemlji iz tog doba.

Raška ili Raša se je pisalo, jer se je tako fonetski čulo ali izgovaralo se ili "Hrvaška" ili "Horvaška". Slova kao “h” i “v” se nisu pisalam sao izgovarala!!!

Sad i sami možete vidjeti zašto se je navodno "prva srpska država" nije nazvala Srbija!!!

 

Lijevo : Mjesto Rvati u dananšnjem Sandžaku / prijašnjoj Raškoj i danas svjedoći o hrvatskoj povijesti te pokrajine u Crvenoj Hrvatskoj.

 

Lanac imena koji povezuje sarasvatske-mezopotamsko-iranske Prahrvate s današnjim Hrvatima izgleda ovako : Sarasvat - Bharatvarsha - Ho~urwatha, Hu~urwatha - Harahvaiti - Huravat - Harvat - Aurvat - Harauvatish - Harauvatija - Harauvatim - Harauvat - Harahvat - Horohvat - Arivates - Horvathos - Hrovatoi - Crvat - Rvat - Harvat - Horvat - Hrvat.

Iz tog doba je ostao naziv “Rvat” za današnje Hrvate.

Da sad malo pogledamo koliko je dugo Raška bila hrvatska zemlja a koliko dugo "srpska".

Ako se samo uzme da je Raša/Raška bila od 631. godine hrvatska zemlja do 806. godine i opet od 1073 - 1094, od 1138 -1150 i opet od 1156 - 1166 godine. Hrvat Stipan Nemanja je 1166 godine izmislio Srbiju kad je postao kralj nad Servima (pobjeglim bizantskim slugama).

Nećemo uračunati 6 mjeseci kad je Sandžak (Raška) bila dio Nezavisne Države Hrvatske! [ Pročitaj više ] ali po gore navedenim podatcima je Raška bila totalno ili djelomično 218 godina pod hrvatskom vlašću.

Nek Srbima bude od 1166 godine radi nesveto-savlja od tada Raška “srpska država”, jer su Srbi samo vjerski narod a ne genetski. Genetski su sa 49% Turci! [ Pročitaj više ].

Od sredine 15 stoljeća Osmanlije zauzimaju teritorij Raške, znaći oko 1450. godine. Od 1288 do 1450 godine su to 162 godine srpske okupacije hrvatske Raške.

 

Tek 1912 godine Raška pada pod crnogorsku i srpsku kontrolu. To su još jednom 111 godina djelomično srpske okupacije Raške.

Zanemarimo u toj računici da je Sandžak (Raška) bila dio Nezavisne Države Hrvatske od 29.4.1941 do 27.10.1941.

Raška je bila 218 godina pod hrvatskoj vlasti a 273 godina pod srpskoj okupaciji.

 

 

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

- Lažemo zbog slobode.

- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“

- „Laž je u samom biću Srbina“.

- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :

- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."

 

Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.

Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"

Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”

“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.

1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.

 

 

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :

 

Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

1941 I 1942 I 1943 I 1944 I 1945 I Probe I Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

Alpenvorland Adria I Banat I Banja Luka I Belišće I Berane I Boka Kotorska I Brač I Hvar I Korčula I Lastovo I Međimurje I OZAK I Prinz Eugen Gau I Rijeka / Kupa I Sandžak I Šibenik I Split I Sušak I Ugljan
Velika župa Dubrava I Velika župa Rasa I Zadar

Biljegi općina i gradova :

Banja Luka I Bjelovar I Derventa I Dubrovnik I Granešinska Dubrava I Hrvatska Mitrovica I Hrvatski Karlovci I Karlovac I Koprivnica I Kustošija I Nova Gradiška I Osijek I Petrinja I Petrovaradin I Plehan I Rajlovac I Ruma
Samobor I Sarajevo I Sinj I Sisak I Slavonski Brod I Slavonska Požega I Stara Pazova I Stenjevec I Sveta Klara I Sveta Nedelja I Šestine I Tuzla I Vinkovci I Virovitica I Vrapče I Vrbovec I Vukovar I Zagreb I Zemun I Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

Biljegi I Doplatne marke I Dunav osiguranje I Evropsko osiguranje I Hitlerjugend I Hrvatska Državna Željeznica I Hrvatski Crveni Križ I Inselpost I Katolička crkva I Marke za pristup SS diviziji “Princ Eugen”
Mirovinska zaklada namještenika S.P.Ž. I Mirovinski fond I Monopol I Muslimanska zajednica I Nacionalna Obrana I Njemačka Narodna Skupina I Novinarska Mirovinska Naklada I Obranbeni prirezi i Porezne marke
Porto marke I Pristojba za putni fond I Savez hrvatskih planinarskih društava I Službene marke I Sport I Studentski fond I Sudski biljegi I Trake za kontrolu poreza na promet I Trošarinski biljegi I Vinjete I Vojne marke
Zagrebački električki tramvaj I Neizdane marke I Nepoznate marke

Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

"Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske I Australsko filatelističko društvo I Bend Rammstein I Borče! Misli na svoju majku! I Čuvaj se Jugoslavena! I Erich von Däniken
Fantazijska izdanja i falsifikati I Fazlagića kula I Hrvatska jela I Hrvatske Obrambene Snage (HOS) I Hrvatski Franjevci I Hrvatski navijaći I Hrvatski Sandžak I Hrvatski zračni asovi
Izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji I Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske I Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske I Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar) I “Omoti” 1993 I “Omoti” 1994 I “Omoti” 2020 I “Omoti” 2024 I Papa Ivan Pavao II. I Povijest Hrvata I Povijesna karta I "Republika Hrvatska" iz 1971. godine I Sandžak, 2024
“Slava Ukrajini” / "Putler" I Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske I Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito I Ustaša I Velika Smradija I Zvonimir Boban

Interesantno :

Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj I Dionice I Hrvatska Državna Banka I Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države HrvatskeIzložba : Borba ujedine Evrope na istoku I Lutrija
Pečati Nezavisne Države Hrvatske I Poštanski troškovi I Pošta u radnim logorima I Razglednice

Dizajneri poštanski maraka Nezavisne Drzave Hrvatske :

Antonini, Otto I Horvat, Radoslav I Kirin, Vladimir I Kočiš, Volođa I Kocmut, Božidar I Režek, Ivo I Seizinger, Karl I Vulpe, Milan



 


[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Pravo na odustanak ] [ Poštarina ]


Flag Counter 


Facebook eBay Delcampe Njuskalo Youtube eMail

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvati