|
Na temelju članka 10. zakonske odredbe o hrvatskom jeziku , o njegovoj čistoći i o pravopisu od 14. kolovoza 1941. br. CCXLIX-1083.-Z.-p.-1941 propisujem ovu provedbenu naredbu :
§ 1.
Za pisanje dvoglasa ie i je, koji su postali od ě (jat), naredjuje se sljedeće :
1. Gdje je ikavskom govoru dugo i, postalo od ě (jat), ima se u hrvatskom knjizevnom jeziku pisati ie, na pr. biel, cviet, diete, liek, riedak, svieća, tielo, zviezda, a gdje je u ikavskom govoru kratko i, postalo od ě (jat), ima se kao i dosad pisati je, na pr. djeca, mjesto, pjesma, susjed, tjerati.
2. Skup ie jednosložni je dvoglas, te se ne smije razstavljati, na pr. ri-edak, li-ep, sni-eg, sni-ega, nego rie-dak, liep, snieg, snie-ga.
3. Od dugog ie postaje kratko je u ovim slučajevima :
a) u oblicima i izvedenicama : diete - djeteta, djeca, djetinski; biel - bjeli, bjelina; liep - ljepši, ljepota; Niemac - Njemačka; rieč - rječnik, rječit; vienac - vjenčić, vjenčati; zamieniti - zamjenjivati, zamljenik i t. d.
b) u dugoj množini (na -ovi) jednosložnih imenica, koje u 1. i 2. padezu jedine imaju jednaki naglasak, na pr. cviet, cvieta (ikavski : cvit, cvita) - cvjetovi; snieg, sniega, (ikavski : snig, sniga) - snjegovi; viek, vieka (ikavski : vik, vika) - vjekovi; žlieb, žlieba (ikavski : žlib, žliba) - žljebovi. Ovakve imenice, koje u 2. padežu jednine imaju drugačije nagalse nego u 1. padežu, zadržavaju u dugoj množini ie, na pr. liek, lieka (ikavski : lik, lika) - liekovi; briest, briesta (ikavski : brist, brista) - briestovi.
4. Iza r ne dolazi prema ie kratko je, nego samo e : vrieme - vremena, brieg - bregovi, priek - preči. Ali ipak ostaje u nekim slucajevima, kao sto su : crjepovi, pogrješka, strjelica, vrjednoća.
5. Ispred o i izpred j ikavsko i ostaje i u iekavskom i : cio (ciel), dio (diel), htio (ali htjela), Biograd (na moru), sijati, grijati, smijati se, sli sjeo (ne - sio), jeo (ne - io), sreo (ne - srio), vreo (ne - vrio), zreo (ne - zrio).
6. U drugim slovima ne piše se ie nego je :
a) u 2. padežu množine imenica, koje u 1. padežu jednine imaju kratko je : djelo - djela, vjera - vjera, medvjed - medvjeda, koljeno - koljena.
b) u kosim padežima i u prošlom glagološkom prilogu, kad je stoji izpred dva suglasnika, od kojih je prvi l, lj, n, r, v : drvodjelac - drvodjelca, ponedeljak - ponedeljku, zasjenak - zasjenkom, primjerak - primjerci, nadjevak - nadjevcima, vidjeti - vidjevši
c) u umanjenicima, kao sto su djelce (od djelo), sjenka (od sjena)
d) u nekim imenicama od milja (hipokoristici) : djeva (prema djevica), djedo (prema djed), Stjepo (prema Stjepan)
e) u nekim glagolima; namještati (prema namjestiti), zamjerati (prema zamjeriti)
§ 2.
Odjednosložnog dvoglasa ie valja razlikovati :
1. dvosložni skup ie u tudjim riečima, na pr. hieroglif, Orient, garsoniera (§ 6.)
2. dvosložni skup ije, koji je po postanju različit od ie. Takvo ije dolazi :
a) u 2. padežu jednine i u 1. padežu množine imenica na -ija : biskupije, nacije (§ 6.), davorije, Ilije, pukovnije, zmije
b) u oblicima zamjenica i komparativa, i u prilozima, na pr. čije, čijega, čijem - čistije, novijega, zdravijem - prije, poslije
c) u oblicima (sadasnje vrieme, trpni pridjev) i glagolskim imenicama glagola : biti, gnjiti, kriti, liti, miti, piti, šiti, viti, brijati, grijati, sijati, smijati se, vijati, mjeti, umjeti, (do)spjeti,
(pro)htjeti se, na pr. bijem, biješ, bije, bijemo, bijete, bijem, bijenje; grijem, griješ, grije, grijemo, grijete; smijem, smiješ, smije, smijemo, smijete
d) u obliku nije, te u riečima ijedan, nijedan
e) u tudjim riečima kao Arije, Poncije - studije, studijem, Poncijem, Verdijem - Poncijev, Verdijev - arijevac, arijevski (§ 6.)
§ 3.
Za pisanje korienskim pravopisom naredjuje se :
1. a) Izjednačivanje suglasnika po zvučnosti ne označuje se u pismu, na pr. vrabci (od vrabac), dohodka (od dohodak), grozdka (od grozdak), hrbta (od hrbat), gibka (od gibak), riedka (od riedak), mrzka (od mrzak), jednačba, glasba, svatba, otačbina, zadušbina, naručbenica, zubčanik, šibčica, rožčić, ženitba, Zagrebčanin, blažče, obrazčić, pripoviedka, šibka, opazka, robkinja, klubko, Vladko, potrebština, lupežtina, zubčan, drugčiji, klubski, gladčati, grizkati, dubsti, grebsti, muzti, bezcjen, bezznačajan, obezčastiti, izćuškati, izkaz, izoit, izsjeći, iztok, izzviždati, izžliebiti, nadkonobar, nuzprostorija, nuzzgrada, obići, obkloniti, obsada, obtok, odkriti, podkopati, predpostavka, razkopati, razsijati, razsvjeta, razžalostiti, uzhit, uzkrsnuti, petdeset, šestdeset, devetdeset, naleđke, natražke, kadkad.
1. b) Imenice s dočetkom -tvo (od starijeg -stvo), ako su izvedene od osnove, koja se završava na c, č, k, g, z, ž, valja pisati s dočetkom -čtvo odnosno -žtvo, na
pr. samačtvo, pjevačtvo, vojničtvo, družtvo, mnoštvo, knežtvo, lupežtvo. Isto takoi pridjevi s dočetkom -ki (starije -ski), kojima se osnova završava na g, z, ž, pišu se s dočetkom -zki odnosno -žski, na pr. englezki, francuzki, filoložki, pažki, požežki, pražki, ubožki, parižki, vitežki, mužki, lupežki.
2. Slovo n izpred b i p ostaje, na pr. jeftinba, hinba, nastanba, obranbeni, zelenbać, jedanput, stranputica.
3. Slova d i t redovito ostaju iza s, z, š, ž u skupovima od tri suglasnika, na pr. bolestna (od bolestan), žalostna (od žalostan), bolestnik, častnik, dužostnik, vjestnik, pestnica, mastnoća, vrstnoća, gostba, izvlastba, listka (od listak), čeljustka, daždka (od daždak), šestnaest, grozdna (od grozdan, drugo je grozan), nuždna (od nuždan), kazalištni, sveučilištni, zemljištni, ustmen, daždnjak.
4. Slova d i t redovito ostaju izpred c, č, s, š, na pr. srdce, dlietce, otca, duca, dohodci, dobitci, Mletci, patče, sirotče, govedče, sudčev, otčev, srdčan, Gradčanin, Mletčanin, gospodstvo, srodstvo, brodski, susjedski, hrvatština, gospodština.
§ 4.
Pod pravila iz predhodnog paragrafa na podpadaju rieči :
1. u kojima bi se našla dva d. pisat će se dakle : odavna, oderati, odieliti, podanik, odahnuti. Izuzimaju se rieči, gdje je pisanje dd neobhodnopotrebno za razumievanje, na pr. preddvorje, poddialekt, poddnevnik
2. u kojima dolazi priedlog s kao sastavni dio složenice, na pr. zbiti, zdjela, zdravlje, zgrabiti, nezgrapan, ozbiljan, suzbiti, zgoda
3. u kojima dolazi skup stl, na pr. rasla (prema rastao), raslina, sraslica
4. rieči, u kojima se veza s korienskim suglasnikom više ili manje zatrla, odnosno kojima se pisanje po zvučnom načelu obćenito potvrdjuje iz velike davnine, na pr. braco, djeca, dječji, dječak, gdje, iza, kriška, luckast, ljestve, mast, natjecati se, natječaj, nozdrva, očinski, očuh, poočim, požnjak, predšasnik, prica, srčan (junačan), svečan, vazda, vježba, vršnjak, zapučak, zgusniti se. Sve ovakve rieči imaju se navesti u pravopisnom rječniku.
§ 5.
Propisi ove naredbe ne odnose se na pisanje prezimena i zemljopisnih imena. Ona se pisu i dalje, kako se uobičajilo, na pr. Bijelić, Slijepčević, Bošković, Drašković, Juzbašić, Muradbegović, Ljupča planina, Čvrsnica, Gracani, Vrapce, ali u zemljopisnim imenima ije, postalo od ě (jat), valja zamieniti s ie, na pr. Bieljina, Osiek, Priedor, Rieka.
§ 6.
Za pisanje tudjih rieči naredjuje se :
1. Ostaje u pismu zvučni suglasnik izpred bezzvučnoga u predmetcima ab-, ob-, sub-, ad-, na pr. absolutan, observatorij, substancija, adhezija.
2. izmedju i-e ne umeće se j, osim na kraju rieči te izpred nastavaka za oblike i tvorbu, na pr. hieroglif, garsoniera, orient; ali se piše : Arije, Poncije - studije (2. padež jednine i 1. padež množine od studija), studijem (7. padež od studiji), Poncijem, Verdijem (7. padež od Poncije, Verdi) - Poncijev, Verdijev; arijevac, arijevski.
3. Izmedju i-a ne umeće se j, osim na kraju rieči i u izvedenicama izpred hrvatskih dočetaka, kao što su - ac, -alac, -anac, -anski, -anstvo. Prema tome piše se bez j : cian, Siam, dialog, Diana, piaster, trializam, alianca, Efialt, gladiator, Iliada, kariatida, miliarda, miriada, salmiak, socialist, trivialan, amoniak, materializam, meridian, provincial
i. t. d.
Na kraju se piše -ija : a) u 1. padežu jednine i u 2. padežu množine, na pr. hrija, arija, Indija, studija, variacija b) u 2. padežu jednine i množine imenica s dočetcima -ije, -ij, -io, -i, na pr. Arija, Poncija (2. padež jednine od Arije, Poncije), kolegija (2. padež jednine i množine od kolegij), studija (2. padež jednine i množine od studij i studio), Verdija (2. padež od Verdi).
Ostaje j u izvedenicama, kao što su : Indijac, gimnazijalac (gimnazijalka), Belgijanac (Belgijancev), komedijaš (komedijaški), arijanski, arijanstvo.
§ 7.
Izradba pravopisnog priručnika u smislu ove provedbene naredbe povjerava se Hrvatskom državnom uredu za jezik.
§ 8.
Do izdanja novog pravopisnog priručnika vriede i dalje pravila, kako su propisana u VIII. izdanju Boranićeva pravopisa (od g. 1941), i propisi ministarske naredba o hrvatskom pravopisu od 23. lipnja 1941., koliko se ne protive ovoj provedbenoj naredbi.
§ 9.
Ova provedbena naredba zadobiva pravnu moć danom proglašenja u Narodnim novinama, a poslje 1. siečnja 1943. zabranjuje se upotreba bilo kakvog drugog pravopisa, protivnog slovu i duhu ove provedbene naredbe.
U Zagrebu, dne 27. lipnja 1942.
|
