Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Završje ili Tropolje Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja povijesno je uvijek disalo hrvatskim plućima.

Tropolje je bilo u sastavu Kraljevine Hrvatske i poslije u sklopu istočne hrvatske banovine Bosne.

Nakon Velike seobe naroda u Europi početkom 7. stoljeća na prostor Završja ili Tropolja triju velikih polja Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog na jugozapadu današnje Bosne i Hercegovine doseljavaju 626. godine poslije Krista i Hrvati. Tada dio Hrvata napušta prvotnu Bijelu Hrvatsku na Karpatima i odlazi južnije prema Jadranu, gdje utemeljuju novu Bijelu Hrvatsku. Njoj pripada i već spomenuti kraj Tropolja Livna, Duvna i Glamoča, s tim da brojni doseljeni Hrvati što pristižu s Karpata preko panonske ravnice i rijeke Drave sve do Jadrana, na širokom prostoru novih nastambi na jugoistoku Europe zauzimaju i područja Crvene Hrvatske na jugu i Panonske Hrvatske na sjeveru. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. godine Hrvati konačno doseljavaju na prostor prijašnje rimske provincije Ilirije, odnosno njezinog južnog dijela Dalmacije i sjevernijeg dijela Panonije. U tim su područjima Hrvati formirali Primorsku i Panonsku Hrvatsku, dvije prvotne jezgre buduće jedinstvene hrvatske države, kojima su najprije upravljali knezovi, a od 925. godine i kraljevi. Kad je s vladarskim naslovom kneza Tomislav ujedinio hrvatske kneževine, on je postao tim povijesnim pothvatom i prvi hrvatski kralj, a okrunjen je kraljevskom krunom upravo na Duvanjskom polju.

Godine 949. bizantski car Konstantin Porfirogenit u svom djelu De Administrando imperio spominje među 12 župa Bijele Hrvatske i Hlivno, odnosno današnje Livanjsko polje, zatim Pset oko današnje Bosanske Krupe i Bosanskog Petrovca i Plivu oko Jajca i rijeke Plive.

Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28. rujna 892. godine, kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir i livanjska županija.  Ovaj datum se danas obilježava kao Dan Livna. Toma Arhiđakon u kronici "Historia Salonitana" spominje Livno u sastavu Humske zemlje, "quoque Chlebnam Chulmiae Ducatum". Do 1102. godine Livno se nalazilo isključivo pod vlašću hrvatskih kraljeva u sastavu srednjevjekovne hrvatske države, slavne Kraljevine Hrvatske.

Pliva, Luka ( Dnoluka ) i Uskoplje ( kojega danas bosanski muslimani zovu Gornji Vakuf ) pripojeni su Bosni oko 1260. godine i tad su nazvani imenom Donji krajevi. Godine 1326. Livno po prvi puta ulazi u sastav Bosanske banovine za vladavine bosanskog bana hrvatskog podrijetla Stjepana II Kotromanića. Tada se širi vlast bosanskih banova na starohrvatske župe Triju polja Duvno, Livno i Glamoč. Taj se teritorij kasnije u povijesnoj literaturi naziva još i Završje ili Zapadne strane. Kroz cijeli srednji vijek Livno je imalo status hrvatske župe. U Duvnu je početkom 14. stoljeća osnovana biskupija, dok s druge strane Livno i Glamoč u crkvenom pogledu tada pripadaju Splitskoj nadbiskupiji. U Bistričkom gradu kod Livna još 1400. godine postojao je kaptol s arhivom i ispravama. Župa Pset ( današnja Bosanska Krupa i Petrovac ) nije nikada pripadala Bosni do dolaska Turaka, nego je uvijek bila u sastavu Hrvatske. Srednjevjekovne županije i njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti i bili su razmjerno neovisni spram svojih feudalnih gospodara, hrvatsko - ugarskih kraljeva i primorskih banova. Ovo razdoblje obilježava i pojava stećaka, nadgrobnih kamenih spomenika velike umjetničke i kulturno povijesne vrijednosti.

Osmanlije su 1463. godine napale središnju Bosnu koja je postala lak plijen, jer je već bila iscrpljena lokalnim plemićkim ratovima prije turskoga vojnoga pohoda. Tada je palo i Tropolje ( Livno, Duvno i Glamoč ), ali na jesen iste godine Turci su se povukli pred protunapadom združene koalicije hrvatskoga velikaša i utemeljitelja grada Mostara Stjepana Vukčića Kosače i mađarskoga kralja Matije Korvina. Turci su u novom ratu 1485. godine ponovno zauzeli Livno, te se te godine ono opet spominje u turskim podacima kao njihov posjed. Kada je 1537. osvojen Klis, istodobno je osnovan i Kliški sandžak, kojemu je sjedište uglavnom bilo u Livnu. Samo Livno je 1833. godine na kratko vrijeme bilo u sastavu tek osnovanog Hercegovačkog pašaluka, no ubrzo je vraćeno u sastav Bosanskog pašaluka, a Duvno je ostalo i dalje u sastavu Hercegovačkog pašaluka, iz kojega je Livno naknadno izuzeto. Turska vlast će se poslije učvrstiti i tamo neprekidno potrajati sve do dolaska Austro - Ugarske 1878. godine.

Dolasku Austro - Ugarske 1878. godine i okupaciji Bosne i Hercegovine prethodio je ustanak u Hercegovini protiv turskoga okupatora od 1875. do 1878. godine, a ustanak su podigli Hrvati. Među ustanicima su bili i stanovnici Tropolja Livna, Duvna i Glamoča. Lokalno muslimansko stanovništvo Livna, Duvna i Glamoča tom prigodom pružilo je nadiranjem austrougarskih vojnih trupa 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu otpor kršćanskim osloboditeljskim vojnim snagama i u trenucima kad su Austrougari uz vojnu potporu lokalnih Hrvata katolika 1878. godine protjerali Turke iz Livna, Duvna i Glamoča. No, tamošnji muslimani su do posljednjeg trenutka ostali vjerni turskome okupatoru, koji ih je stoljećima prije islamizirao i od islamiziranih Hrvata i nekada davno revnih katolika, a sad bosanskih muslimana napravio je Turčin svoje najveće i najodanije sluge i vojne saveznike. Nakon preuzimanja vlasti Austro - Ugarska je počela uvoditi svoj zapadnoeuropski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo, gruntovnicu, katastar, putove i mostove, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe radi višestoljetnog turskog nemara i zapostavljanja i civilizacijskog kočenja i razvoja života u tim krajevima.

Nakon Prvog svjetskog rata teritorij Tropolja Livanjskog, Duvanjskog i Glamočkog polja uključen je u Kraljevinu SHS - Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta se umjetna državna tvorevina uz stalnu težnju Srba za političkom dominacijom u svom sferama života 1929. prezvala u Kraljevinu Jugoslaviju. No, promjenom naziva nije nikad došlo do bilo kakvih suštinskih promjena u toh umjetnoj državi. Dapače, Srbi su nastavili provoditi politički teror, kako u Karađorđevićevoj Kraljevini do 1941, tako i u Titovoj Republici od 1945. i sve do krvavog raspada te nemoguće države 1991. godine, prouzročenog veliosrpskom vojnom agresijom na sve susjedne narode te države što nisu pristajali na srpske političke ultimatume. Nedvojbeno je kako su i puno prije toga još u Karađorđevićevoj SHS Hrvati i svi ostali nesrpski narodi u toj državi bili u podređenom položaju, što je prozročilo val hrvatskog nezadovoljstva i otvorenog bunta protiv takve nepravde. Nakon što je kralj Aleksandar I Karađorđević zaveo šestosiječanjsku diktaturu 1929. godine i uveo nove administativno teritorijalne preinake dijeljenjem države na devet novouspostavljenih upravnih cjelina banovina, Srbi su imali pristrano izvedenom podjelom većinu u čak šest banovina. Hrvatski prostor Tropolja Livna, Duvna i Glamoča srbijanski kraljevski dvor je zlonamjerno podjeliio teritorijalno na dva dijela. Tako je glamočki kraj pripao Vrbaškoj banovini sa srpskom većinom, a jug s Livnom i Duvnom Primorskoj banovini sa hrvatskom većinom. Ona je obuhvaćala najveći dio južne Hrvatske, točnije Dalmacije, zapadne Hercegovine, središnje Bosne, te livanjski i duvanjski kraj. Dana 26. kolovoza 1939. godine sklopljen je sporazum Cvetković - Maček, kojim je politički napokon ustrojena Banovina Hrvatska, koja je pored ostalog, obuhvaćala Livno i Tomislavgrad ( Duvno ), ali ne i Glamoč koji je ostao u Vrbaškoj banovini sa srpskom većinom.

© Dragan Ilić

Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .