Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Veličanstena povijest hrvatske županije Soli je sol na rani muslimanske mitomanije o lažnom bošnjaštvu Tuzle.

Suvremeni bošnjački povjesničari u tuzlanskim školama i na Sveučilištu mlade Tuzlake uče lažnoj srpskoj "istoriji" Tuzle iz srpskih udžbenika tiskanih u Beogradu.

Svim islamskim Bošnjacima iz Tuzle dostupna je istina o njihovim hrvatskim i katoličkim korijenima u povijesnoj arhivi i u knjižnici grada Tuzle.

Nimalo slučajno Srbi su od 1945. godine širili sustavnom političkom promidžbom jugoslavizaciju i srbizaciju duha Tuzle, podignutu na temeljima hrvatskih Soli i među Hrvatima katolicima iz Tuzle.

Rezultat toga je činjenica da je u Tuzli i u Sarajevu uoči početka velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu zabilježen najveći broj izjašnjenih Hrvata ateista i Jugoslavena među etničkim Hrvatima katolicima.

U sastav Bosne oblast Soli ulazi prvi puta 1204. godine.Ime hrvatske županije Soli se prvi put spominje 1225. godine,a od 1253. se nalazi u sastavu ugarske Banovine Usore i Soli. Od 1284. do 1316. godine hrvatsko - ugarski vladari oblast Soli su dali na privremenu upravu srpskom kralju Stefanu Dragutinu. To nije dugo potrajalo, te je bosanski ban Hrvat Stjepan II Kotromanić osvojio Soli 1324. godine i priključio Bosni. Ono će ostati u Bosni sve do njezinog pada pod Turke 1463. godine.U sklopu Soli postoje Gornje i Donje Soli. Naselje Donje Soli su utvrđene najkasnije tijekom prve polovice 15. stoljeća. Pod osmansku vlast i Donje i Gornje Soli pale su prije drugih dijelova Bosne i to 1460. godine, istovremeno s padom hrvatskih utvrda na Drini Srebrenice i Zvornika. Hrvatsko - ugarska protuofenziva poduzeta je vrlo brzo. Kršćanska se vlast brzo vraća nakon prvog jakog turskog udara. Već 1463. godine hrvatsku župu Soli u Bosni od Turaka oslobađa hrvatsko - ugarski kralj Matijaš Korvin i od tad su u sastavu hrvatsko - ugarske Srebreničke banovine. U hrvatsko - ugarskoj državi Soli će ostati do 1474. godine i od tad Solima ponovno vladaju Osmanlije.

Turci su po zauzeću Soli vrlo brzo uspostavili ustroj oblasti primjeren Osmanskom carstvu. Tako se u pismu bosanskog sandžak bega i hrvatskog poturčenjaka Mustafe bega Juriševića iz 1515. godine u najstarijem spomenu gornjotuzlanske nahije, opisuje oslobađanje laika franjevačkog samostana u Gornjoj Tuzli od plaćanja avarizi  divanize. To navodi na zaključak da je Tuzla, uključujući cijelu župu Soli i Srebreničku banovinu pod turskom vlasti već od 1512. godine. Na području današnje Tuzle razlikujemo Gornje Soli i Donje Soli. Kad su Turci okupirali hrvatsku oblast u Bosni Soli, oni su cijeli kraj i ujedno i sam grad Soli, preimenovali u Tuzlu. Ime je dobila po turskoj riječi tuz, što na turskom znači isto što i na hrvatskom riječ sol.

Gornje Soli od razdoblja turske vladavine pa sve do današnjih suvremenih vremena nosi naziv Gornja Tuzla. U periodu Bosne postojala su u župi Solima dva naselja. To su bili Gradovrh u dolini Soline i Grad u Gornjoj Tuzli. Nalazio se na vrhu strmog brijega, istočno od današnjeg naselja Varoši. Brijeg se danas zove grad. Naselje Grad je bilo zaštićeno ogradom od visokih kolaca. Ispod grada je bilo podgrađe na mjestu zvanom Varoš. Dva mjesta u blizini zovu se Crkvina. Franjevci su prvi samostan na području Soli podigli krajem 14.ili u prvoj polovini 15. stoljeća. U Gornjim Solima spominje se 1447. godine samostan sv. Marije. Za godinu 1506. franjevački povjesničar Waddinga navodi samostan u Gornjoj i Donjoj Tuzli, a 1514. godine spominje gornjotuzlanski samostan.

Sela Gornje i Donje Soli preimenovali su Osmanlije u "Memlehai - bala" i "Memlehai-zir", što u prijevodu znači Gornja i Donja Solana. U svakom od tih naselja djelovao je po jedan samostan, što upućuje na to da su u Solima živjeli Hrvati katolici. Zbog slabijeg otpora turskim osvajanjima samostan i crkva Blažene Djevice Marije preživjeli su turska razaranja, za razliku od katoličkih crkava u Bijeljini, Zvorniku i Srebrenici koji su srušeni, spaljeni i uništeni i mnogi od njih nikad nisu ni obnovljeni. Mnogi su katolici prebjegli preko Save u Slavoniju i Bačku, ali neki su ostali na svojim višestoljetnim ognjištima. Gornja Tuzla, do tada stoljećima poznata pod hrvatskim nazivom Gornje Soli, postaje sjedište nahije Gornja Tuzla.

Vlašću sultana Selima I Surovog ( 1512 - 1520 ) i Sulejmana Veličanstvenog ( 1520 - 1566 ) dolaze užasna vremena katolicima posvuda, pa i u Solima.Bosanski namjesnik Gazi Husrev beg, podrijetlom Bosanac, želio je potpuno islamizirati Bosnu i Hercegovinu. Bijes zbog neuspjeha u ratovima protiv Austrije i Mađarske Osmanlije su iskalile na  hrvatskim katolicima u Bosni. Katolički vjerski objekti su srušeni, opljačkani, katolici izbjegli ili prešli na islam. Gornja Tuzla je već u turskome popisnom defteru Zvorničkog sandžakata 1533. imala 144 muslimanske i tek 10 kršćanskih kuća. Popis Zvorničkog sandžakata iz 1548. godine spominje selo Izvorište. Ono je kasnije najvjerojatnije promijenilo ime u Gradovrh kao dio kasabe Memlehai - bala kao dio kršćanske kasabe s dvije mahale. Gornja Tuzla je smatrana razvijenom kasabom s pet muslimanskih mahala. Crkve na tom popisu više nema. Za porušenu crkvu u Gornjoj Tuzli Osmanlije su dopustile kao svojevrsnu zamjenu gradnju crkve u Gradovrhu, poslije srušenu za mletačko turskih ratova između 1537. i 1540. godine. Izvješća Bonifacja iz 1581. i fratra Baličevića iz 1591. godine opet spominju crkvu u Gornjim Solima, ali vizitatori koji su pohodili Soli u 17. stoljeću ne spominju tu crkvu.

U sastavu hrvatske županije Soli u Bosni nalazile su se pored Gornjih Soli i Donje Soli. One su utvrđene najkasnije tijekom prve polovice 15. stoljeća. Turci su Donje Soli preimenovali u Donju Tuzlu, koja u defteru Zvorničkog sandžakata nema niti jedno naselje. Zbog toga bi se, čitajući usporedo i druge izvore, dalo zaključiti kako je crkva sv. Petra podignuta 1516. godine. Podizanje crkve svjedoči o Hrvatima katolicima koji tu žive. Varoš Donja Tuzla od 56 kuća imala je 43 kršćanska kućanstva. Od drugih katoličkih naselja tu su bili Tušanj i Izvorište. Popis pučanstva proveden 1548. u Donjoj Tuzli kazuje da su od kršćanskih mahala bile dvije mahale, očigledno koncentrirane oko crkve sv. Petra. Vizitatori koji su pohodili Soli u 17. stoljeću spominju crkvu u Donjoj Tuzli. Sama Donja Tuzla već je imala samostan. Franjevački povjesničar Waddinga za godinu 1506. navodi samostan u Gornjoj i Donjoj Tuzli.

I u drugoj polovini 16. stoljeća franjevci samostana Donja Tuzla bili su izloženi progonima. Godine 1570. morali su pobjeći u samostan sv. Ilije u Modriči, ali su se ubrzo vratili. Godine 1580. turska su djeca zapalila samostan u Donjoj Tuzli. Turske vlasti dale su dopuštenje obnove izgorjele kuće i crkvena starom mjestu. Godine 1623. samostan sv. Petra u Donjoj Tuzli imao je tri župe: grad Soli ( današnju Tuzlu ), Pojale i Gračanicu. Samostan je postojao do kraja 16. stoljeća. Zajedno sa fratrima iz Donje Tuzle, mjesno stanovništvo se povuklo pred Turcima i zadržalo u Usori u Modriči, Blaževcu, Skakavi, Brki, Tramošnici, Crkvištu ( Crkvini kod Šamca ), Kornici, Ledenicama i drugim mjestima u Usori, a zbog nesigurnog života nisu se dugo zadržali, nego su krenuli dalje ka sjeveru. U Donjoj Tuzli osnovana je podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak 1906. godine. Djelovala je do komunističke zabrane rada 1949. godine u Tuzli, a rad je obnovljen 1991. godine.

Na koncu, spomenimo da su Srbi na području hrvatskih Soli ili današnje Tuzle, stigli tek u novije vrijeme, kao što su tek znatno nakon Hrvata došli i u sve druge krajeve Bosne i Hercegovine. Njihov dolazak u predjele oko Tuzle uvjetovan je spletom povijesnih okolnosti. Slom turske vlasti u Ugarskoj i Srbiji, gladne godine i prenaseljenost u Polimlju, Crnoj Gori, Hercegovini, Dalmaciji, središnjoj i zapadnoj Bosni, natjerala je ljude iz svih tih predjela u opustjelu tuzlansku oblast. U 18. stoljeću tako se na područje sjeveroistočne Bosne i Tuzlanske kapetanije doseljavaju u valovima doselidbi i muslimani, Hrvati, Srbi i Cincari. I to je tada stvorilo mješovitu etničku i vjersku sliku grada Tuzle i njene okolice, premda je to kao što se vidi izvorno i povijesno etnički hrvatski i katolički kraj još od pamtivijeka.

© Dragan Ilić

Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .