|
|
|
|
|
Od Istre do Boke Kotorske
|
|
|
|
Od Slavonije do Dalmacije
|
|
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :
Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.
|
|
|
|
|
|
|
Od Međimurja do Srijema
|
|
|
|
Od Zagorja do Sandžaka
|
|
|
|
|
|
|
|
      
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska
|
|
Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.
|
|
|
|
|
|
|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!
|
|
|
|
Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).
Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.
Pošto Nezavisna Država Hrvatska nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.
Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.
Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.
Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.
Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.
Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.
Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.
Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.
Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.
Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.
Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.
Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.
Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.
Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.
Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.
Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.
Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :
|
|
|
|
- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine
Regularna izdanja :
- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja
Lokalna izdanja :
- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar
Biljegi općina i gradova :
- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi
Sva druga izdanja :
- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj
- Neizdane marke
- Nepoznate marke
Izdanja nakon II. Svijetskog rata :
- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban
Interesantno :
- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice
Dizajneri poštanski maraka :
- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan
|
|
|
|
|
|
|
|
|
373. (Hrvatska) Pješačka divizija : "Tigar divizija".
|
|
|
|
|
373. hrvatska divizija, poznata pod imenom Tigar, (njemački : “373. (Kroatische) Infanterie-Division”) bila je hrvatska dobrovoljačka postrojba u sastavu Wehrmachta tijekom Drugog svjetskog rata. Pripadnici divizije su bili poznati i kao legionari jer se hrvatske postrojbe u njemačkoj vojsci nazivalo i legijama.
Ustrojena je tijekom posljednih mjeseci 1942. na poligonu Dölersheim od njemačkih časnika, dočasnika i vojnika posebnih rodova i hrvatskih novaka.
Od kolovoza 1943., divizija je u sastavu 15. brdskog korpusa druge njemačke oklopne armije, u dolinama Une, Sane i Vrbasa, između Save i Dinare.
Zajedno s potčinjenim ustaškim i domobranskim snagama vodila je brojne operacije protiv snaga Petog, uz povremeno sudjelovanje u operacijama protiv Četvrtog i Osmog korpusa NOVJ-a.
Tokom operacije Rösselsprung 1944. 383.pukovnija 373. divizije imala je ključni zadatak da u najkraćem roku prodre iz Srba i Drvara i deblokira desantne SS jedinice u Drvaru. 383. pukovnija znatnim dijelom je uništena tijekom oslobođenja Knina u prosincu 1944.
Opće prihvaćeno mišljenje je to da je divizija poražena i uništena tijekom Ličko-primorske i Karlovačke operacije NOVJ-a između 20. ožujka i 4. svibnja 1945, ali istina je drugačija.
Njezin zapovjednik (Nijemac) general Gravenstein, iza kapitulacije Njemačke, doveo ju je u bezizlazno stanje.
Ostala je bez streljiva, pa je s jugopartizanima pregovarao o njezinoj predaji, izjednačujući je s postrojbama njemačke vojske.
Zbog toga je nastala zbunjenost kod vojnika, pa su to partizani iskoristili te nekoliko tisuća njezinih vojnika zarobili i likvidirali, dok su se neki dijelovi te hrvatske divizije izvukli iz klopke, a potom se pridružili drugim HOS-ovim postrojbama nastavljajući borbe sve do Bleiburške tragedije 15. svibnja 1945.
Prema tome, legendarna 373. pješačka "Tigar" divizija je dio HOS-a.
Ona se nije predala, nego je upitnim postupkom njezina njemačkog zapovjednika dovedena u stanje uništenja.
|
|
|
|
|
|
U Mostecu su pobijeni pripadnici 373. Tigar divizije hrvatskih oružanih snaga (većinom su bili Hercegovci) te dio pripadnika njemačke 7. SS dobrovoljačke gorsko lovačke divizije Prinz Eugen. Jedan od svjedoka kod sela Mostec je rekao : "Žrtve su dovozili i ubijali po noći. Mi smo samo čuli pucnjeve. Tuda je bio put kojim smo išli do naše crkve, ali vlast nam je zabranila prolaziti pored tih polja. Kasnije, kada su te jame zatrpali, oralo se i sijalo, ali dugo vremena se zemlja slijegala. Svi su znali zašto."
Ustroj divizije :
21. rujna 1943. divizija je imala 14.340 vojnika i časnika (5.063 Nijemaca i 9.277 Hrvata) :
- 383. legionarska pukovnija
- 384. legionarska pukovnija
- 373. legionarska topnička pukovnija
- 373. izviđačka bojna
- 373. bojna oklopnih lovaca
- 373. inženjerijska bojna
|
|
|
|
|
|
Zapovijednik divizije Emil Zellner :
|
|
|
|
|
Emil Zellner bio je sin ravnatelja škole Emil Zellnera i njegove supruge Antonije, rođene Ried.
Ulazi u pješačku kadetsku školu u Beč-Breitenseeu i bio je 18. kolovoza 1908. godine zamjenik časnika kadeta u 26. pješačkoj pukovniji.
Dana 1. svibnja 1911. promaknut je u čin poručnika, a 1. siječnja 1913. zapovjeda11. K.u.K. Poljskoj topovskoj pukovniji.
1. kolovoza 1914. Zellner je promaknut u čin poručnika a 15. lipnja 1916. godine postaje voditelj "K.u.K. Feldhaubitzen-Regiment 70.".
Dana 15. kolovoza 1916. postao je zapovjednik baterije u "K.u.K. Feldhaubitzen-Regiment 16" a 17. kolovoza 1917. godine je promaknut u čin kapetana.
Od 1. travnja 1918. do 30. lipnja 1918. bio je na tečaju Glavnog stožera a 1. kolovoza 1918. ulazi u zapovjednistvo Glavnoog stožerg 17. pješačke divizije.
|
|
|
|
|
|
21. veljače 1919. ponovno je bio šef baterije, ovaj put u K.u.K. Feldkanonen-pukovnija 32.
Dana 24. srpnja 1919. oženio se s Ernom Klein.
Zellner je promaknut u čin bojnika 8. srpnja 1921. godine.
1. studenoga 1921. postaje zapovjednik strojničke kompanije 1. austrijske pješačke pukovnije.
Od 1. siječnja 1928. postaje časnik Glavnog stožera 3. austrijske brigade a od 25. listopada 1928. učiteljice na pješačkoj školi.
Od 1. rujna 1930. bio je zaposlen kao učitelj taktike na Vojnoj akademiji, gdje je 15. prosinca 1930. promaknut u čin pukovnika.
1. rujna 1933. bio je načelnik stožera u trećoj austrijskoj diviziji, a 20. siječnja 1934. promaknut je u cin pukovnika.
Dana 1. studenog 1936. Zeller načelnik stožera Vojnog inspektorata.
13. ožujka 1938. sljedi njegovo preuzimanje u Wehrmacht u stab grupne komandature 5.
Na početku Drugog svjetskog rata Emil Zeller postaje 4. listopada 1939. "Oberquartiermeister" na graničnom odjelu u južnoj u Poljskoj.
Dana 15. listopada 1939. preuzeo je zapovjedništvo 243. pješačke pukovnije, koju je vodio tijekom inazije u Francuskoj u Lorraine.
Dana 7. lipnja 1940. Zellner je prebačen u Führerreserve a 1. srpnja 1940. godine postaje načelnik Glavnog stožera zamjenika XVII. Armijskog korpusa.
1. travnja 1941. promaknut je u čin general bojnika.
Dana 25. siječnja 1941. je preuzeo zapovjedništvo nad 372. pješačkoj diviziji, koja se je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj uglavo borila protiv partizanskih bandita.
1. travnja 1943. promaknut je u čin general-poručnik.
Dana 5. kolovoza 1943. predao je zapovjednistvo i prebačen u Führerreserve.
Dana 10. listopada 1943. postao je vojnim zapovjedniku u Belgiji i sjevernoj Francuskoj.
Dana 20. travnja 1944. slijedi uporabu kao zapovjednik u operacijskom području Istočne Mađarske.
8. listopada 1944. ponovno je prebačen u Führerreserve, i tamo je bio od 25. listopada 1944. inspektor u "Wehr-Ersatz-Inspektion" u Innsbrucku.
Taj položaj koji je držao do kraja rata.
|
|
|
|
|
|
Zapovijednik divizije Eduard Aldrian :
|
|
|
|
|
Eduard Aldrian (rođen 26. travnja 1888. u Puli, † 1. listopada 1955. u Grazu, Štajerska) bio je general-poručnik njemačkog Wehrmacht-a u Drugom svjetskom ratu.
Nakon škole je bio časnik u k.u.k. pješaštvu Zajedničke vojske Austro-Ugarske. 26. lipnja 1936. je promaknut u čin pukovnika.
Nakon Anschlussa (pripojenja) Austrijs Njemackoj Aldrian ulazi 15. ožujka 1937. u Wehrmacht, a od 5. lipnja do 1. kolovoza 1938. dodijeljena je 35. promatračkoj bojni.
Bio je tada zapovjednik 38. planinske promatračke bojne od 1. kolovoza 1938. do 25. listopada 1939. i kao takav bio je promaknut u čin pukovnika 1. kolovoza 1939.
Između 25. listopada 1939. i 9. studenoga 1941. bio je zapovjednik 619. Posebne topničke pukovnije, a od 9. studenoga 1941. do 1. ožujka 1943. zapovjednik topništva (Arko) 124.
1. rujna 1942. postaje general-bojnik.
Između 8. veljače i 1. ožujka 1942., a opet od 20. srpnja do 15. rujna 1942. bio je zapovjednik 95. pješačke divizije u južnom dijelu istočne fronte.
Od 19. listopada do 14. prosinca 1942. godine bio je zapovjednik 88. pješačke divizije.
Od 18. siječnja do 19. veljače 1943. je imenovan za zapovjednika borbene skupine Aldrian, a između 1. ožujka i 1. srpnja 1943. godine bio je i viši zapovjednik topništva (HArko) 308, gdje je 1. lipnja 1943. godine promaknut u čin general-poručnika.
Nakon što je tada bio kratko u rezervnom položaju, preuzeo je 5. kolovoza 1943. godine zapovjednstvo 373. pješačke divizije i održao tu funkciju sve do njegove zamjene od pukovnika Karl Hermann 20. listopada 1944. godine.
|
|
|
|
|
|
S njom je sudjelovao od 25. svibnja do 6. lipnja 1944., uz jedinice general-pukovnika Lothara Rendulića, generala pješaštva Ernst von Leyser i SS-Oberführera Otto Kumm u operaciji Rösselsprung, čiji je cilj bio zarobiti ili ubiti bandita Josipa Broza Tita, a s time oslabiti vodeće strukture Jugoslavenske narodne okupatorske vojske.
Nakon što je ponovno bio u pričuvi od 20. listopada 1944. do 20. siječnja 1945. postao je zapovjednik topništva 306.
Nekoliko tjedana nakon bezuvjetne predaje Wehrmachta bio je od 28. svibnja 1945. u zatočeništvu, od kojeg je pušten 7. svibnja 1946. godine.
|
|
|
|
|
|
|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
