Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Zadnja srpska perverzna laž o takozvanom “Srbosjeku” propada :

Dobrica Ćosić, 'Otac srpske nacije', ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća :

"Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno", rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.

Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u 'Deobama'. Partizanski borac i politički komesar, književnik koji se politici josipa Broza Tita i Komunističke partije Jugoslavije suprostavio prvo tajno zbog smjene njegovog prijatelja i suborca Aleksandra Rankovića, a zatim i javno kad je krajem svibnja 1968. godine,na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izjavio da se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje, a da to čine Albanci koji sudjeluju u kosovskoj vlasti. Centralni komitet SK Srbije odbio je takve tvrdnje. Ćosić napušta Partiju i postaje disident.

Tek 80-ih godina Ćosić se ponovno uključuje u javni politički život osnovanjem Odbora za odbranu slobode misli i govora 1984. koji je branio sve protivnike socijalističke Jugoslavije. Međutim, svoje duboko nacionalističke stavove koje korijen mogu naći svetosavskom nacionalizmu i fašizmu, iznio je u Memorandumu kojeg je u rujnu 1986. objavila Srpska akademija nauka i umetnosti. Upravo zbog njegovog nevjerojatno šovinističkih, velikosrpskih i iredentističkih stavova smatra se kako je Dobrica Ćosić sudjelovao u njegovom stvaranju. Ćosića zbog njegove rastauracije velikosrpskog ultranacionalizma i svetosavskog fašizma danas neki u Srbiji smatraju 'Ocem nacije'.

Ćosića je oduševio dolazak Slobodana Miloševića na vlast. Njegovi mitinzi na Gazimestanu i sjeveru Kosova, u kojima je 'spašavao' Srbe i srpstvo na prostorima bivše Jugoslavije te najavio buduće ratove, inspirirala je povratak Dobrice Ćosića na političku scenu. Ćosić je zatim zajedno s Jovanom Raškovićem u Hrvatskoj osnovao Srpsku demokratsku stranku 1989., a godinu potom zajedno s Radovanom Karadžićem i Biljanom Plavšić osniva stranku istog imena i u BiH. Obje su nakon raspada Jugoslavije sudjelovale u organiziranju srpskih vojnih pobuna u Hrvatskoj i BiH te poticale ostvarivanje ideja iz Memoranduma SANU-a.

Dobrica Ćosić prvi je predsjednik Savezne republike Jugoslavije, Miloševićeve nasljednice SFRJ no nakon sukoba s Miloševićem 1993. odlazi s mjesta predsjednika optužujući srpskog 'Vožda' za izdaju jer nije uspio stvoriti Veliku Srbiju. Ćosić je najvećim uspjehom svoje politike ali i Srpske politike 20. stoljeća držao uspostavu tzv. Republike Srpske odakle je prognano 230 tisuća Hrvata.

"Za rat i zločine ne trebaju odgovarati samo izravni izvršitelji, već i inspiratori zločina", rekao je Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, kritizirajući Dobricu Ćosića. 'Moraju odgovarati i oni čije su ideje pokrenule horde pljačkaša, zločinaca i ubojica. To što nikoga nisu ubili svojom rukom, ne čini njihovu odgovornost manjom', rekao je Popov. Međutim, Ćosić nije nikada odgovarao za pokolje i 'humana preseljenja' koja je inspirirao stvarajući Memorandum i zbog restauracije velikosrpskog nacionalizma i svetosavskog fašizma.

Ono što obilježava politički rad Dobrice Ćosića i njegovih suradnika a koji se dobro stopio sa srpkom poloitičkom misli i danas je 'Laž'. Naime, Ćosić je cijelo vrijeme, svojim citatima, ali i radom na Memorandumu, zatim i kao predsjednik SRJ i suosnivač dviju političkih stranaka u Hrvatskoj i u BiH koje su zagovarale genocid i etničko čišćenje, isticao laž kao umijeće preživljavanja srpskog naroda. Laž je, Ćosić, prihvatio kao glavni alat preko kojeg srpski narod pokušava opravdati sve zločinačke radnje koje je činio kako ne bi doživio katarzu i prihvatio gole činjenice. "Laž je srpski državni interes", kaže Ćosić i upravo je zato negirao genocid koji je počinio Ratko Mladić u Srebrenici  dok je ratom pokušavao ostvariti ideje Memoranduma kojeg je Ćosić stvarao.

Tako Ćosić opet u stilu Josepha Goebbelsa piše i govori kako u Srbiji "svaka laž na kraju postaje istina" pokušavajući opravdati svu propagandu koju su narodu Srbije on i njegovi politički suradnici i istomišljenici davali. Procesi rehabiliticije poznatih četničkih i fašističkih zločinaca i ideologa koji se od 2009. naovamo vrše na beogradskim sudovima, propaganda pod pokroviteljstvom vrha današnje srpske vlasti, rezultat je Ćosićevih umotvorina i rada.

Koliko ta obogotvorena Ćosićeva laž ima utjecaja na Srbe vidi se i u citatu iz njegovog Dnevnika u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije:"Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari inovinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. Uporušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašavase nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije".

Ćosić shvaća farsu koju njegovo učenje staljeno sa svetosavskim nacionalizmom kojeg je uskrsnuo on u suradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom te njegov Memorandum imaju na Srbe. Međutim, srpska politika, pravoslavna crkva i intelektualci, političari nikad se neće odreći laži jer bi se u tom slučaju srušio cijeli njihov nadrealni svijet političkih i vjerskih mitova kojim su crkva i politika hranili srpski narod i obmanjivali međunarodnu zajednicu.

Kao što je napisao Ćosić "Laž je srpski državni interes" i jer je "Laž je u samom biću Srbina" i jer je "Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž", zbog svega toga srpska politička i crkvena vlast nikad se neće odreći laži i služenjem laži. 'Otac srpske nacije' može slobodno počivati u miru, jer njegove lekcije iz laži i spašavanja Srbina i Srbije uz pomoć laži, nastavljaju današnje srpske i crkvene elite bolje nego on što je on ikad mogao ili se nadao da će moći. 'Deca' su dobro 'vaspitana' i nastavljaju lagati i svoj 'napaćeni narod' i provcirati žrtve svojih velikosrpskih politika.

U duhu tih vjekovnih srpski laži su Srbi izumili laž o takozvanom  "Srbosjeku" (slika gore), nožom koji su Ustaše navodno izumile za klanje Srba.

Ali istina je - opet - drukčija nego što krivoslavci tvrde : Nijemci su taj nož izumili!

Evo reklama noža za snopove firme GRÄWISO (Gebrüder Gräfrath, Solingen-Widdert), dolje lijevo.

Nož za snopove je specijalizirani nož i alat za žetvu. Noževima za snopove razrezivali su se vezani snopovi žita prije vršidbe. Nož se sastoji od širokog kožnog remena s čeličnim okovom, na koji je zavarena približno 6,5 cm duga zakrivljena čelična oštrica. Okov, zakrivljen poput zapešća, zakovicama je pričvršćen za kožni remen. Za sigurno pričvršćivanje na ruku ili zglob koristi se podesiva kopča. Jednostavniji modeli noževa za snopove sastoje se od (kožnog) remena koji ide oko ruke i zakrivljene oštrice duge oko 5-7 cm. Korištenje noževa za snopove olakšavalo je rad jer su vršitelji mogli rezati snopove ostavljajući ruke slobodne za hvatanje.

Srbin uhvaćen u laži o navodnom "Srbosjeku" :

U svjedočenju na suđenju Dinku Šakiću svjedok Ljubomir Šarić izjavio je da su „u lančari bili izrađivani noževi srpastog oblika specijalno za klanje, i to s kožnom navlakom pomoću koje bi se pričvrstili za ruku“. Ovo je opis mitskog srbosjeka, noža za klanje. Da se radi o specijalno dizajniranom nožu za klanje je najobičnija srpska i komunistička propagandna laž, a to se najbolje može vidjeti na mrežnoj usluzi Youtube. U tom videu na tom mrežnom servisu uz demonstraciju je prikazano da se radi o seljačkom alatu korištenom za vrijeme žetve kojim se razvezuju povezani snopovi pokošene pšenice tako da se seljak ne povrijedi dok reže trake. Njemački naziv je Garbenmesser što u prijevodu znači nož za snoplje. Taj alat se koristio do 1950-tih prije masovne upotrebe kombajna. Koliko je Šarić uvjerljiv svjedok vidi se i po njegovom navodu iz iskaza prema kojem je „bio raspoređen u građevinsku grupu jer je po struci bio inžinjer građevinarstva“. Možda je bio vrlo napredan student, ali u tom spomenutom trenutku imao je 19 godina. Tu je uhvaćen u tipičnoj srpskoj laži!

Nikad prije 1999 nisu lagali o Srbosjeku”, nego tek 1999 gpodine na suđenju Dinku Šakiću u Zagrebu.

Zamislite : 44 godine nakon II. Svijetskog rata im to padne na pamet i od toga im je “Srbosjek” - ponavljamo : nakon 44 godina to netko JEDAN PUT slaže - predložak za četničku mastrubaciju.

Srpsku laž o navodnim srpskim žrtvama od strane Ustaša se odmah otkrije kad se zborji broj Srba i Hrvata prije i poslje 2. Svijetskog rata.

Anti-hrvatski elementi kao teški "istoričari" (oni nisu povijetničari) kao Markovina, Jakovina, Goldstein, Srboje Klasić te jugo-srpske sluge "hrvatski" filizozofski fakulteta u Zagrebu, Osijeku, Rijeci ili Splitu koji ponavljaju mitomanske jugo-srpske brojke o srpskim "žrtvama" u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, zaboravljaju baš brojke iz srpsko dominirane Kraljevine Jugoslavije iz 1931 godine i srpsko dominirane SFRJ iz 1948 godine o popisu stanovništva.

Popis stanovnika u Jugoslaviji 1931. godine kaže kako je tada Hrvata bilo 6.085.428, a Srba 6.758.499. Popis stanovništva 1948. godine kaže kako je u to vrijeme Hrvata bilo 5.199.770,
a Srba 7.783.046.

Znači 884.712. manje Hrvata, a skoro milijun više Srba.

Tu se mora još napomenuti, da su na tom popisu iz 1931 godine nema Hrvata iz Istre (osim dijela općine Kastav), grada Zadar, otoka Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža, te iz grada Rijeke. Ta područja je srpski ministar vanjskih poslova Pašić u Kraljevini Jugoslaviji poklonio Talijanima u Rapalskim ugovoru, koji su potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije 12. studenog 1920. godine.

Na tim od Kraljevine Jugoslavije Kraljevini Italiji poklonjenim hrvatskim područjima se procjenuje da je živilo oko 350.000 Hrvata.

Znaći da se tim broju od 884.712 nestali Hrvata mora još dodati tih 350.000 Hrvata.

Konačni broj manjka Hrvata između popisa 1931 i 1948 godine je otprilike 1.230.000 Hrvata manje a Srba je bilo 1.024.547 više!

Prema njemačkim podatcima u svibanju 1941. godine su na području Nezavisne Države Hrvatske živjeli 150.000 Nijemaca. Nakon II. Svijetskog Rata je preostalo jedva 10.000 Nijemaca.

Pošto su Nijemci u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili državljani Nezavisne Države Hrvatske se hrvatskim žrtvama jugo-srpskom teroru i okupaciji mora dodati i broj njemačke nacionalne manjine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

To znaći da za vrijeme partizanskog i četničkog terora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te okupacijom Nezavisne Države Hrvatske od strane Jugo-Srba broj hrvatski i njemački žrtava leži kod 1.370.000!