|
|
|
|
|
Od Istre do Boke Kotorske
|
|
|
|
Od Slavonije do Dalmacije
|
|
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :
Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.
|
|
|
|
|
|
|
Od Međimurja do Srijema
|
|
|
|
Od Zagorja do Sandžaka
|
|
|
|
|
|
|
|
      
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska
|
|
Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.
|
|
|
|
|
|
|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!
|
|
|
|
Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).
Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.
Pošto Nezavisna Država Hrvatska nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.
Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.
Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.
Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.
Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.
Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.
Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.
Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.
Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.
Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.
Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.
Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.
Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.
Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.
Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.
Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.
Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :
|
|
|
|
- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine
Regularna izdanja :
- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja
Lokalna izdanja :
- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar
Biljegi općina i gradova :
- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi
Sva druga izdanja :
- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj
- Neizdane marke
- Nepoznate marke
Izdanja nakon II. Svijetskog rata :
- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban
Interesantno :
- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice
Dizajneri poštanski maraka :
- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Raskošna kulturna baština i bogata ostavština hrvatskog i katoličkog Vrbaškog grada preteče današnje Banje Luke.
|
|
|
|
|
|
Vrbaški grad su u 7. stoljeću naselili Hrvati i niti jedan drugi narod osim Hrvata tamo nije živio do 16. stoljeća i pada grada pod Turke.
Dokaze o postojanju naselja u banjolučkoj kotlini poslije doseljenja Hrvata u te krajeve u 7. stoljeću, pored gradine u Kaštelu, nalazimo u glavnim konturama u 13. stoljeću. Pored Zvečaja, Grebena i Bočca uz Vrbas se prostiralo naselje zvano Vrbas. Ono se u različitim dostupnim dokumentima različito piše: Orbasz, Orbaz, Vrbaz, Urbaczu, Wrbaz, Orbaaz, Orbag, Orbacz i Orbaczag. O odredištu Vrbaškog grada postoje različita mišljenja i tumačenja. Lokaciju je teško odrediti jer su istodobno postojala dva naselja na području današnje Banje Luke, te to unosi određenu vrstu nedoumica. Postoje dva poznata mjesta koja bi se na temelju sličnosti imena mogla poistovijetiti sa starim Vrbaškim gradom. Jedno naselje je Vrbanja uz istoimenu rijeku i sijelo istoimene župe nedaleko od Banje Luke. Drugo naselje je Vrbaška jugozapadno od Bosanske Gradiške u gornjem toku potoka Vrbaška, koji se ulijeva u Savu.
Strogo etimološki gledano, s jezične točke gledišta, Vrbanja najvjerojatnije nije kao naselje preteča Vrbaškog grada, jer svaki oblik riječi Vrbas sadrži slovo "s", a to nije slučaj s riječi Vrbanja. Tako ostaje jedina stvarna mogućnost da je na naselju Vrbaška nikao Vrbaški grad. Premda je to sasvim izvjesno prihvatljiva varijanta, ostaje dvojba u pogledu naselja u banjolučkoj kotlini. Ako bi se Vrbaška poistovijetila s gradom Vrbasom, to bi značilo da se time otvara velika povijesna praznina i prešućivanje srednjevjekovne povijesti naselja u banjolučkome kraju. Svako povijesno razdoblje područja naseljena oko današnje Banje Luke ostavile su značajan i neizbrisiv trag. Uvijek su naselja u banjolučkoj kotlini prevladavala u donjem toku Vrbasa, ali i mnogo široj oblasti od vodotoka Vrbasa. Ako bi se grad Vrbas smjestio uz Vrbašku, to bi bilo teško održivo i logički prihvatljivo, jer bi onda današnja Banja Luka prespavala nekoliko vijekova povijesti cijelo 12. 13. 14. i dijelom 15. stoljeće i k tome bi ispalo da je bila pusta i nenaseljena. Nadalje, ukoliko je Vrbaški grad bio u Vrbaškoj, to bi značilo da je moralo postojati i neko manje naselje u banjolučkoj kotlini i ono bi moralo biti poznato. Povrh svega, uvijek su u opisima Vrbaškog grada spominje i važna prometnica u smjeru od sjevera prema jugu. Međutim, kod Vrbaške je bitnija poprečna transferzala. Na povijesnoj znanosti je da konačno odredi točnu ubikaciju Vrbaškog grada, jer za sad postoji nekoliko oprečnih mišljenja znanstvenika. Ali, ono što je neupitno i što nitko ne dovodi u sumnju, to je da je Vrbaški grad ležao na području današnje Banje Luke.
Tragajući za mogućom lokacijom Vrbaškog grada u području banjolučke kotline dolazimo do poteškoća, pošto ostaje nejasno treba li ga tražiti na mjestu današnjega Gornjeg Šehera ili pri staroj tvrđavi. Po svemu sudeći su i tad bila dva naselja na tim odredištima, od kojih je jedno mjesto činio kneževski grad i centar županije, a drugo je uz njega bitisalo usporedo s njim, tako da se povijesno spominju dva naselja. Prema stajalištima većine starijih povjesničara prvotno naselje Vrbas je bilo u Gornjem Šeheru. Na utoku Suturlije u Vrbas zamjećuju se ostaci starih gradskih ruševina. One leže na izvisini Cecelju, a tvore izbojak Ponir vrha i protežu se do Vrbasa. Još je primjetan trag nekadašnjih serpentina. Otprilike tri kilometra udaljenosti od današnje državne ceste nalaze se ruševine Vrbaškog grada. Očito je kako je gradsko kamenje upotrebljavano, što se da zaključiti po razdrobinama zidina. Po jednoj inačici ondje je stajao grad Orbasz, a njegovo podrgrađe bio je stari Orbasz Vasarhely. Narodna predaja te ruine naziva starim gradom, kako se doskora zvala i mahala, u kojoj se te ruševine naziru. Kombiniranjem ovih pretpostavki mogu se dovesti u sklad obje tvrdnje.
U periodu turskog nadiranja Vrbaški grad gubi svoju važnost, a njegovu ulogu preuzima ojačana tvrđava, koja se formirala u već postojećem naselju u centru današnje Banje Luke. Po nekim tumačenjima podrgrađe Orbasz Vasarhely je upravo to naselje, iz kojega se kasnije razvila Banja Luka na obali Crkvene i Vrbasa. Imajući sve u vidu, teško se može sa sigurnošću ustvrditi na sasvim precizan način gdje se točno nalazio drevni Vrbaški grad. Sud o njegovom jasno određenom lokalitetu treba za sad ostati rezerviran, dok se ne prikupe još jasni povijesni podaci, a do tad se treba suzdržati od nagađanja i raznih pretpostavki. Prema do sada raspoloživim činjenicama, znamo da je Vrbaški grad bio na području Banje Luke ili Gornjeg Šehera. Prvi spomen u Vrbaškoj župi datira iz 1244. godine, a grad se kasnije spominje. Poznati i pouzdani izvor iz 1295. godine spominje Vrbaški grad tvrđavu kao posjed slavonskog bana Radoslava. Dakako, o ne znači da Vrbaški grad i prije toga registriranoga pisanog spomena nije postojao. Dapače, već početkom 11. stoljeća razvidno je postojanje gradskog naselja na području današnje Banje Luke.Bili su to obrisi Vrbaškoga grada. Tijekom 11. stoljeća postojala je u Vrbaška župa, njezin knez i suci, što su sve realne pretpostavke postojanja srednjevjekovnog gradskog naselja na temeljima današnje Banje Luke. Vrbaški knez je ubirao prihode od trgovine na prijelazu preko Save kod današnje Bosanske Gradiške, što pokazuje da u to vrijeme pri Savi nije bilo značajnijeg naselja gledano iz pravca današnje bosanske granice. Knez Vrbaškog grada prvotno je biran preko činovnika s mađarskoga dvora pošto je Hrvatska 1102. ušla u državnu uniju s Mađarskom. Iz toga slijedi da je i Vrbaški grad imao status kraljevskoga grada. Jamačno je da je Vrbaški grad koncem 13. stoljeća imao jaku tvrđavu i podgrađe. Po veličini i značenju nadilazio je u 13. stoljeću sve tadašnje gradove na prostoru današnje sjeverozapadne Bosne. Bio je to kneževski grad, sijelo županije, a kasnije i Vrbaškog distrikta. U drugoj polovici 14. stoljeća Vrbaški grad je dobio i svoju novčanu valutu, što također ide u prilog tvrdnji o njegovom značenju.
|
|
|
|
© Dragan Ilić
|
|
|
|
Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .
|
|
|
|
|
|
|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
