Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Hrvatska pomorska legija na istočnom bojištu :

edinica se borila pod izravnim njemačkim zapovjedništvom, njemačkom ratnom zastavom i u odorama Kriegsmarine s hrvatskim grbom s kao prve mornaričke jedinice Trećeg Reicha na Crnome moru. Brod na kojima se nalazio zapovjednik jedinice, kapetan fregate Andro Vrkljan, uz ratnu zastavu Trećega Reicha nosio je i zastavu Nezavisne Države Hrvatske.

Hrvatska pomorska legija se uglanvom bavila polaganjem mina i lovom na podmornice. Sudjelovala je i u ponovnom preuzimanju Krima. Pripadnici jedinice su nositelji Krimskog štita. Legija je raspuštena 1944. uslijed njemačkog poraza na istoku i povlačenja snaga. Nakon povratka na Jadran, mornari su postali jezgra jadranske mornarice Nezavisne Države Hrvatske.

10. srpnja, 1941., kapetan fregate Andro Vrkljan Mornarice Nezavisne Države Hrvatske i glavni kvartmajster Zapovjedništa mornariče skupine u Sofiji Kriegsmarine Trećega Reicha, S. Bennecke, postigli su slijedeći dogovor (srbizirani tekst od strane posthumne lektorice) :

1. Mornarička jedinica, koju je Zapovjedništvo hrvatske Mornarice u Zagrebu sastavilo, zvati će se "Hrvatski pomorski odjel".

2. Hrvatski pomorski odjel upotrebljavati će se na području Crnog mora pod zapovjedništvom njemačkog obalskog Zapovjedništva. Jedan pomorski časnik Hrvatskog pomorskog odjela pridjeliti će se stožeru obalnog zapovjednika kao časnik za vezu i istodobno kao zapovjednik Odjela.

3. O plovnim jedinicama, koje će Hrvatski pomorski odjel opremiti, ne može se sad dati nikakva obavještenja; upotreba zavisi u cjelovitosti o brodovima koji se nađu u ruskim lukama i budu spremni za vožnju (mali parobrodi, motorni jedrenjaci, motorni ribarski kuteri, motorni čamci), kao i o dobivenim zadacima.

4. Ukoliko plovne jedinice budu opremljene po hrvatskom zapovjedništvu, plovit će pod hrvatskom ratnom zastavom. Hrvatska trupa nosit će i nadalje njezinu staru kokardu i mornarsku vrpcu. Opremljene plovne jedinice možebitno će nositi hrvatska imena.

5. Hrvatski pomorski odjel prevest će se najprije u Varnu. Prijevoz do Varne je utanačen posebnim brzojavom na opunomoćenog njemačkog generala u Zagrebu.

6. U Varni spremit će se smještaj u zajedničkom nastambi. Pojedinosti su dogovorene i dostavit će se odgovornim mjestima. Stambene prostorije i uređaj dati će njemačka Mornarica.

7. Naoružanje časnika i momčadi kao i eventualno protuzrakoplovno oružje zatražio je posebnim brzojavom; isto tako i streljivo.

8. Nautičku opremu: dvoglede, pomorske karte, priručnike itd. nabavit će njemačka Mornarica.

9. U slučaju opreme plovnih jedinica sa stranim oružjem i uređajem dati će njemačka Mornarica odgovarajuće instruktore za nastavu i uvježbavanje osoblja za ratne pothvate.

10. Signalna sredstva (signalna zastava, zastavice, signalne lampe) za opremljene jedinice dati će njemačka Ratna mornarica. U slučaju pothvata na moru i prema vrsti zadatka ukrcati će se njemačko telegrafsko i dojavno osoblje, kao pojačanje.

11. Brodsku opremu kao i redoviti potrošni materijal staviti će njemački uredi na raspolaganje.

12. Zapovjedništvo hrvatske Mornarice nastojat će poslati jedan izvjestan broj časnika sa znanjem njemačkog jezika. Poželjno bi bilo da dođe najmanje po jedan hrvatski liječnik i opskrbni časnik. Rezultat će se saopćiti Mornaričkoj grupi.

13. Stegovna pitanja rješavati će hrvatski zapovjednici jedinica po njihovim stegovnim propisima, jer će težiti za čistim hrvatskim jedinicama u pothvatima. Krivice – budući da će se sve odigravati na njemačkom vojnom području – koje bi trebalo sudski raspravljati, rješavat će se po njemačkim vojničkim zakonima, uz jednog hrvatskog prisjednika.

14. Isplata beriva. Hrvatska beriva isplaćivat će se i dalje u Domovini. Doplaci (mazda, eventualno frontalni doplatak, odšteta za odjeću časnika) isplaćivat će se po njemačkim propisima.

15. Novčana hrana isplaćivat će se po njemačkim propisima prehrane.

16. Službena putovanja naknađivat će se prema njemačkim propisima.

17. Isplata dodatka kao i za njemačke oružane snage, (u Rumunjskoj i Bugarskoj, polovica u odgovarajućoj valuti, druga polovica u bonovim – kreditnim-markama). Sa bonovima može se plaćati kantinska roba, odnosno za časnike roba u časničkim menzama.

18. U pogledu opskrbe priključit će se Hrvatski pomorski odjel opskrbnoj organizaciji njemačke Mornarice, tj. u svemu će se s njom postupati kao s njemačkom jedinicom. Za pripadnike Hrvatskog pomorskog odjela vrijede iste količine i vrste hrane kao za pripadnike njemačke Ratne mornarice. Opskrba svježim i konzerviranim namirnicama dobivat će se iz opskrbnih skladišta njemačke Mornarice, ukoliko takvih skladišta ne bude u mjestu boravka, dobivat će se namirnice posredstvom intendancije iz skladišta vojske.

19. Što se tiče odjeće najprije će se sačekati odgovor na pitanje, s kojim se treba ustanoviti, koje će odjevne predmete hrvatski dočasnici i mornari donijeti. Načelno, za opskrbu hrvatskih dočasnika i mornara, uzet će se njemački odvjeni plan „B” – za plavu odjeću – kao temelj, sa dodatkom za odjeću „Marine Gruppe Süd”. Prema tome, kakav odgovor stigne, dopuniti će se iza toga manjkajući predmeti iz odjećnih skladišta njemačke Ratne mornarice. Također i tu vrijede utvrđena njemačka načela ekonomije u odjeći, to jest, odjevni predmeti stavljaju se vojnicima na raspolaganje za upotrebu: pri gubitku nadopunit će se rezervnim komadima i po završetku misije (komande) vratiti odjevnom skladištu.

20. Hrvatske oznake činova na odorama daje zapovjedništvo hrvatske Ratne mornarice u Zagrebu.

21. Hrvatski pomorski odjel priključit će se na Vojnu poštu njemačke Mornarice i dobit će broj (23713).

22. Pojedinosti o uređenju Vojne pošte utanačit će se u Zagrebu s tamošnjim uredom Vojne pošte.

23. Pri marševima i službenim putovanjima po kopnu obavljati će se pokreti hrvatskih vojnika po njemačkim smejrnicama uz uručenje njemačkih putnih dokumenata.

24. Vojnici Hrvatskog pomorskog odjela dobit će njemačke osobne knjižice.

Crnomorska flota SSSR-a imala je jako utvrđena i dobro opskrbljena brodogradilišta i uporišta i nedostiživu nadmoć nad Silama osovine u broju, vrstama, vatrenoj moći, brzini brodova itd. Predratnim Staljinovim čistkama uklonjena je većina školovanih časnika koja bi to znala iskoristiti pa si je flota i sama blokirala plovne puteve polaganjem velikog broja mina, dok čišćenju neprijateljskih ispred svojih luka nije bila sklona. Stoga su Sile osovine na Crnome moru vodile minski rat.

Počevši u drugoj polovici rujna 1941., Hrvatski pomorski odjel poslan je u dvije skupine kopnenim prijevoznim kolonama Trećega Reicha u Nikolajew.

Skromni hrvatski mladići koji su činili većinu Hrvatskog pomorskog odjela su nakon dugogodišnje sovjetske propagande kako je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika raj radnog naroda s rastućom napetošću su iščekivali što će vidjeti kad pređu granicu Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. U Berezowki su se prvi put susreli s komunističkom stvarnošću, dodatno informirani i od samog naroda, s kojim su se mogli sporazumijevati. Niti jedan pripadnik Hrvatskog pomorskog odjela nije dezertirao za vrijeme njegovog postojanja.

U Geničesk su uplovili u zadnji tren a te noći brodove je u luci zarobio ledeni pokrivač debeo 2 - 3 metra, koji se protezao 2 - 3 morske milje uzduž obala Azovskog mora. Pioniri 11. vojske Trećega Reicha pokušali su dizanjem prepreke u zrak osloboditi brodove no to im nije uspjelo.

Početkom prosinca 1941. cijeli Hrvatski pomorski odjel, osim skupine koja je bila u Mariupolu, je skupljen u Nikolajewu i sredinom prosinca podjeljen na odjeljak Azovskog mora - koji je upućen u Geničesk - i odjeljak Krima - koji je upućen u Jaltu.

8. listopada 1941. Treći Reich je zarobio Mariupol. Vod od 24 hrvatskih časnika, dočasnika i mornara - pod vodstvom S. Rumenovića - pridodan je mariupolskom lučkom zapovjedništvu i s njim je 14. listopada 1941. stigao u Mariupol.

Sve plovne jedinice podređene su kapetanu korvete Trećega Reicha, X Basarkeu i podjeljene na flotilu za traženje mina u Kerčanskom moreuzu - pod vodstvom M. Ružinera - i prijevoznu flotilu - pod vodstvom S. Rumenovića - za pomaganje 11. vojsci Trećega Reicha pri prijelazu na drugu obalu Kerčanskog moreuza - Kavkaz. Po završetku zadatka, trebali su plovne jedinice prevesti u sve nezaleđene luke.

U noći s 29. na 30. prosinca 1941., Ratna mornarica Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika napala je Feodoziju - koju je branilo svega nekoliko stotina vojnika Trećega Reicha - s 3 razarača, 1 prijevoznim brodom i 12 teretnih brodova i iskrcala 63. streljački odjel Crvene vojske s 11.270 vojnika i 157 . streljački odjel Crvene vojske s 6.396 vojnika pa je Andro Vrkljan dospio u teške ulične borbe i bio dio branitelja koje je Crvena vojska opkolila u staroj gemoveškoj tvrđi iz koje ih se probilo 180 , uključujući i Andru Vrkljana.

Tijekom 1943. velik dio legionara Hrvatskog pomorskog odjela na Crnom moru poslan je na školovanje na specijalističke tečajeve u Njemačku i ostale okupirane zemlje. Po povratku Hrvatska pomorska legija dobila je nove brodove za lov na podmornice (Kriegsfischkutter/KFK), koji su zamijenili pohabane ribarske brodove iz sovjetskog ratnog plijena koje su do tada koristili. Preuzeto je 12 lovaca ustrojenih u 23. flotilu lovaca podmornica (23. U-Jagdflottille), a dobili su oznake od Uj 2301 do Uj 2312.

Glavna zadaća hrvatskih legionara tijekom 1944. bila je proganjati sovjetske podmornice, u čemu su se pokazali vrlo umješnima, posebice poručnik fregate Josip Mažuranić s posadom broda Uj 2303.

Zbog sloma njemačkih snaga na području Crnog mora, odlaze pripadnici Hrvatskog pomorskog odjela u svibnju 1944. god. u Hrvatsku. 21. svibnja 1944. godine priređen im je svečani doček u Zagrebu, a 23. svibnja 1944. god. se postrojba službeno raspušta. Pripadnici se šalju u razna mjesta, u svrhu planiranog uspostavljanja ratne mornarice Nezavisne Države Hrvatske.

Školovanje je njemu i drugom bratiću, Anti Vrkljanu, omogućio stric, austrougarski general Martin Vrkljan von Pilar.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, tijekom čega je učio hrvatski i njemački jezik.

Zajedno s Antom Vrkljanom, stupio je u Cesarsko i kraljevsko vojno učilište u Mariboru. Po raspadu Austrougarske monarhije i uspostavi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, školovanje su odlučili nastaviti na nižoj školi Vojne akademije u Beogradu, koju je Andro Vrkljan 1922. završio "s odlikom" kao podporučnik 48. klase.

Ušli su u topništvo ali su Andru Vrkljana poslali na 1. pripremni tečaj za pomorske časnike od 4. listopada 1922. do 21. lipnja, 1924. kao jednog od 20 pristupnika. Prva godina tečaja se odvijala u Boki a druga u Dubrovniku i Gružu. Andro Vrkljan bio je jedan od 12 pristupnika koji su tečaj završili dok su ostali vraćeni u postrojbe kopnene vojske.

Promaknut je u poručnika korvete i sljedeće je 3 godine predavao na Pomorskoj vojnoj akademiji u Gružu.

Poslan je na podmorničku i telegrafsku specijalizaciju i roniteljski tečaj u Veliku Britaniju, tijekom čega je naučio i engleski jezik.

Dvaput je služio u podmornicama ali je zbog loših zdravstvenih uvjeta službe obolio od tuberkuloze pa je vraćen na kopnene zadaće i površinske brodove. Od ljeta 1930. služio je kao navigacijski časnik na Sitnici, matičnom brodu podmorničke flotile.

Svoju buduću suprugu, Irmgard, Njemicu iz Berlina upoznao je 1933. dok je u tijeku bila rastava od njezinog prvog muža, odvjetnika iz Berlina a ona je s njihovom kćerkom ljetovala u Dubrovniku.

Od 1. lipnja 1934. služio je kao poručnik bojnog broda I. klase na školskom jedrenjaku Jadran i sudjelovao na njegovom drugom sredozemnom krstarenju koje je završilo u Dubrovniku, 5. listopada 1934.

S Irmgard Vrkljan se vjenčao 9. listopada 1934.. Istog dana izvršen je atentat na kralja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Aleksandra I. Karađorđevića pa je bračno putovanje prekinuto jer je Andro Vrkljan morao pratiti kraljevo tijelo iz Splita u Beograd.

Od 16. travnja, 1935. sudjeluje na konferenciji o pomorskoj termininologiji u Splitu kao predstavnik Pomorske vojne akademije u Gružu.

Od 10. svibnja, 1935. predaje pitomcima na školskom minolovcu Orao.

5. listopada, 1935. postaje i zapovjednikom školskog "dragera" D 2 Pomorske vojne akademije u Gružu.

Od kolovoza, 1937. služio je kao prvi časnik razarača Dubrovnik s činom kapetana korvete i sudjelovao u stožernom vježbovnom krstarenju od Tivita do Istanbula i Pireja, na kojemu su uz Dubrovnik sudjelovali i matični brod Zmaj i podmornice Hrabri i Smeli.

31. prosinca, 1940. promaknut je u čin kapetana fregate i voditelja Operativne sekcije Odeljenja za Mornaricu Ministarstva vojske i mornarice pa je do neposredno nakon Travanjskog rata sa suprugom Irmgard Vrkljan živio u Zemunu a njezina kćerka iz prvog braka se školovala u gimnaziji u Zagrebu.

Po završetku Travanjskog rata i proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, Andro Vrkljan i supruga Irmgard Vrkljan preselili su se u Zagreb a Andro Vrkljan se dragovoljno javio u Mornaricu Nezavisne Države Hrvatske.

Bio je zapovjednik Hrvatske pomorske legije, koja se u sastavu njemačke Kriegsmarine borila na Crnom moru, u činu kapetana bojnog broda; postrojba od oko 250 mornara bila je najprije opremljena preuređenim ribarskim brodicama iz sovjetskog ratnog plijena i bavi se polaganjem i uklanjanjem mina, a 1944. godine je opremljena s 12 novosagrađenih brodova za protupodmorničku borbu; uslijed sloma njemačkih snaga na području Crnog mora, u svibnju 1944. godine jedinica je bila raspuštena.

Kovanice Hrvatske Pomorske Legije :

Hrvatska Pomorska Legija je imala vojnu poštu broj 34437.

Imala je svoje kovanice u njemačkim Pfennigima iz cinka.