Odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske vrlo su rijetka, dodjeljivanja su u kratkom razdoblju, a nakon Drugoga svjetskog rata uništavana su u strahu od represije komunističkih okupatora Nezavisne Drzave Hrvatske. Odlikovanja su uništavali čak i njihovi nositelji te njihova rodbina u strahu od odmazde novog režima.
Nakon Drugoga svjetskog rata svi tragovi koji bi upućivali na dodjelu odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske, poput povelja o dodjeli, ukaza, fotografija te samih odlikovanja, vodili bi u sigurnu smrt ili dugogodišnju robiju, i onih kojima je odlikovanje dodijeljeno, i onih koji bi bilo kako bili povezani s tim. Poznato je da su odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske vrlo lijepa i kvalitetne izrade. U njihovoj izradi sudjelovali su istaknuti hrvatski umjetnici toga vremena. Najpoznatiji je Ivo Kerdić (1881.-1953.), hrvatski medaljer, autor Kolajne krune kralja Zvonimira i nacrta Kolajne za hrabrost Poglavnika dr. Ante Pavelića. Poznati graver i medaljer Teodor Krivak-Klaužer graviraoje Kolajnu za hrabrost Poglavnika dr. Ante Pavelića, koja je i kovana u njegovoj radionici. Jakov pl. Machiedo (1891.-1948.), zrakoplovni pukovnik i poglavnikov svečanostnik, autor je nacrta za Red krune kralja Zvonimira, za Vojnički red željeznoga trolista, a najvjerojatnije i Reda za zasluge te Ranjeničke kolajne. Oto Antonini (1892.-1959.) te kipar Marijan Matijević (1907.-1971.) autori su Spomen-znaka na uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.
Akademski slikar i povjesničar umjetnosti Ljubo Babić (1890.-1974.) autor je povelja za odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske. Odlikovanja su nastajala u zagrebačkoj kovnici „Braća Knaus“ u Ilici 15, osim Kolajne za hrabrost Poglavnika dr. Ante Pavelića, koja je kovana u Krivakovoj varaždinskoj kovnici. Nakon 1945. godine radionica „Braća Knaus“ konfiscirana je, a njezin je inventar dospio u novoosnovanu „Industrijsku kovnicu Orešković Marko“ (IKOM).
Do sada znanstveno poznati podatci o dodjelama odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske tiskani su u Vjestnicima ministarstva oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske i u Narodnim novinama. Niti u jednom od ta dva službena glasila podatci nisu identični te se pretpostavlja da se u navedenom Vjestniku objavljivao popis odlikovanih vojnih osoba, a u drugom glasilu popis odlikovanih građanskih osoba. U tim glasilima nisu navedene osobe odlikovane Ranjeničkom kolajnom, a odlikovanici Vojničkim redom željeznog trolista oglašeni su samo u Vjestniku ministarstva oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske. Podatci o odlikovanjima Nezavisne Države Hrvatske detaljno su opisani u katalogu Borisa Pristera, Odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske, objavljenom 1997. u nakladi Hrvatskoga povijesnog muzeja, te u katalogu Borne Barca i Siniše Pogačića Odlikovanja i znakovlje Nezavisne Države Hrvatske 1941-1945, izdanju naklade Obol, 1998.
U ovom radu neću iznositi već objavljene podatke o odlikovanjima jer su u oba navedena kataloga vrlo lijepo prikazana. Ovdje prikazujem do sada neobjavljene podatke o dodjeli odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske prema nacionalnoj pripadnosti te ih uspoređujem sa do sada poznatim činjenicama. Odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske danas se nalaze češće u Njemačkoj i Austriji nego u Hrvatskoj. Tome je znatno pridonijela obilna dodjela tih odlikovanja njemačkim građanima tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i represija komunizma u okupiranoj Hrvatskoj. Kolekcionari koji skupljaju odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske znaju da su povelje za odlikovanja vrlo rijetke, a ako je gdje sačuvana neka od tih povelja, uglavnom je to povelja za odlikovanje njemačkih građana. Povelje za hrvatske građane jednostavno su nestale. Pretpostavljalo se da su ti dokumenti uništavani, no o tome nije bilo pisanoga traga. Stjepan Crnički, ustaški pukovnik, financijski čelnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske, koji je preminuo u 104. godini života, u svojim memoarima „Moje uspomene“, Zagreb, 2002., navodi da je vodstvo Nezavisne Države Hrvatske koncem travnja 1945. na čelu s Poglavnikom donijelo odluku o općem povlačenju hrvatske vlade, vojske i nacionalnih djelatnika te su za nekoliko dana spaljeni svi dokumenti i sve ono što bi neprijatelju moglo poslužiti za progone ljudi.
Iz tih činjenica vidljivo je zašto su povelje za odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske dodijeljena hrvatskim građanima vrlo rijetke. Nakon uspostavljanja komunističko-okupatorski vlasti 1945., UDBA je dio zaplijenjenoga povijesnog materijala koji nije uništen iz Arhiva za odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske prebacila u Beograd i njima se izgubio trag. Tek nakon dvijetisućite godine, prema priči beogradskih kolekcionara, pronađeno je u jednom privatnom stanu nakon smrti vlasnika, koji je radio u UDBI, više stotina dokumenta iz Arhiva odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske, razna rješenja i sl. Ti su se dokumenti uskoro nakon toga pojavili na kolekcionarskom tržištu. Prema izjavi jednog od beogradskih kolekcionara među nađenim dokumentima bile su samo dvije povelje za odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske. To su dvije povelje, zajedno s kovertama, dodijeljene njemačkim časnicima unutar 1. kozačke SS divizije, za Vojnički red željeznoga trolista s hrastovim grančicama IV. stupnja koje su bile pohranjene u Arhivu za odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske i vjerojatno nikada nisu poslane odlikovanim osobama.
Podatci o dodjeli odlikovanja u Nezavisne Države Hrvatske također su pronađeni u Brojitbenom izkazu – redova odlikovanja koji je evidentirao dodjele do 30. lipnja 1944. Ti podatci kružili su privatnim putem, no do sada nisu službeno objavljeni.
Prema podatcima Brojitbenog izkaza – redova odlikovanja na dan 30. lipnja 1944. ukupno je dodijeljeno 51899 odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatima su dodijeljena 31084 odlikovanja, a inozemnim građanima dodijeljeno je 20815 odlikovanja. Od inozemnih građana, Njemcima je dodijeljeno 19175 odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske, Talijanima 1024, Mađarima 154, Rumunjima 114, Bugarima 248, Slovacima 69, Fincima 21 odlikovanje, Španjolcima 3 odlikovanja, Francuzima 3, Argentincu jedno odlikovanje, Rusima 2 odlikovanja i Dancu jedno odlikovanje Nezavisne Države Hrvatske.
Do sada nije poznato da li je postojala objavljena evidencija dodijeljenih odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske nakon 30. lipnja 1944., no s obzirom na odvijanje ratne situacije na području Nezavisne Države Hrvatske moguće je da takva evidencija nije službeno objavljena, a ako je i objavljena, do sada nije sačuvan poznati primjerak.
Podatci o odlikovanjima inozemnih građana jedinstveni su. Nigdje u objavljenim arhivama Trećeg Reicha i ostalih država sila osovine nisu objavljeni podatci o dodijeljenim odlikovanjima Nezavisne Države Hrvatske njihovim građanima, koliko je nama poznato. Iz ovdje objavljenih podataka vidljivo je da je dodijeljeno vrlo mnogo odlikovanja stranim državljanima, osobito Nijemcima.
Analizirajući ovdje objavljene podatke o dodjeli Vojničkog reda željeznoga trolista, vidljivo je da je najviše odlikovanje toga reda, I. stupanj s hrastovim grančicama, dodijeljeno samo jednom Hrvatu, Poglavniku dr. Anti Paveliću, a preostalih šest takvih odlikovanja dodijeljeno je uglavnom njemačkim feldmaršalima i generalima. Također, I. stupanj Vojničkog reda željenoga trolista (tzv. glatki), prema tim podatcima dodijeljen je samo jednom Hrvatu, i to vojskovođi Slavku Kvaterniku, 19 takvih odlikovanja dodijeljeno je najvišim njemačkim vojnim časnicima, a jedno takvo odlikovanje dodijeljeno je talijanskom visokom vojnom dužnosniku.
Prema nekim podatcima, to odlikovanje dobili su i hrvatski generali Rafael Boban te Vjekoslav Luburić.
Možda su ta odlikovanja I. Reda željeznoga trolista (glatkog) hrvatskim generalima dodijeljena nakon 30. lipnja 1944.
II. stupanj Vojničkog reda željeznoga trolista s hrastovim grančicama dodijeljen je jednom Hrvatu, a takvo odlikovanje dobilo je 19 Nijemaca. II. stupanj Vojničkog reda željeznoga trolista (glatki) dodijeljen je šestorici Hrvata, a dobila su ga 22 Njemca i tri Talijana. III. i IV. stupanj tog odlikovanja dodjeljivan je više, no i u dodjeli tih odlikovanja kao odlikovanici prevladavaju Njemci.
Velered krune kralja Zvonimira s hrastovim grančicama prema Brojitbenom izkazu dobilo je šest Njemaca i četiri Talijana, a nije ga dobio niti jedan Hrvat. To odlikovanje dodjeljivano je najvišim dužnosnicima sila osovine, poput Hermanna Goeringa i Joachima von Ribbentropa.
Velered krune kralja Zvonimira s Danicom i mačevima dodijeljen je petorici Hrvata, a dobilo ga je 47 Njemaca i pripadnika drugih nacionalnosti. Od Hrvata se kao odlikovanici spominju generali Vladimir Laxa, Ivan Perčević te Adolf Sabljak.
A od odlikovanika Njemaca sačuvana je povelja za dodjelu feldmaršalu von Paulusu.
U internetskim podatcima navode se hrvatski nositelji odlikovanja I. stupnja Reda krune kralja Zvonimira sa zvijezdom generali Vilko Begić, Fedor Dragojlov, Matija Čanić, Gjuro Gjurić, Artur Gustović, Franjo Lukač, Josip Metzger, Tomislav Sertić, Gjuro Jakšin i Slavko Stanzer.
U usporedbi dodijeljenih I. Redova krune kralja Zvonimira sa zvijezdom te I. redova bez zvijezde, prevladavaju dodjele njemačkim građanima u odnosu na Hrvate. Tako je i s dodjelama nižih redova toga odlikovanja.
Prema Brojitbenom izkazu Kolajnu Poglavnika dr. Ante Pavelića za hrabrost više su dobivali Hrvati, a i ti podatci približno odgovaraju podatcima objavljenim u Vjestniku oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske i Narodnim novinama. Nosioci Zlatne kolajne Poglavnika dr. Ante Pavelića samo su Hrvati. Narodne novine navode Marijana Banovca (1942.), Miju Babića (1942.), Juru Francetića (1943.), Jurja Bobinca (1943.), Krunoslava Devčića (1944.), Cvitana Galića (1944.), Eduarda pl. Bunića Bonu (1945.).
Također su dodijeljene Zlatne kolajne zastavi 369 pojačane hrvatske pukovnije te zastavi branitelja Kladnja.
Ovdje su objavljeni prvi podatci o dodjeli Ranjeničke kolajne jer se u Narodnim novinama i Vjestniku oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske ne navode slični podatci.
Pozlaćena Ranjenička kolajna više je dijeljena Njemcima, a željezna Ranjenička kolajna dijeljena jeu većem broju Hrvatima. Ostali narodi nisu dobivali to odlikovanje jer se Ranjenička kolajna dodjeljivala od polovice 1943. godine.
Red za zasluge također je odlikovanje koje je u velikoj većini dodjeljivano Hrvatima. Dodjeljivao se za zasluge stečene u miru i u ratu. Veleredove sa zvijezdom dobivali su uglavnom ministri u vladi i najviši crkveni velikodostojnici (npr. nadbiskup A. Stepinac). Najzaslužniji građani i vjerski dužnosnici dobivali su I. stupanj sa zvijezdom, I. stupanj te niža odlikovanja Reda za zasluge. Podatci iz Brojitbenog izkaza - redova odlikovanja znatno su pridonijeli spoznaji o tome koliko je zapravo dodijeljeno odlikovanja Nezavisne Države Hrvatske te kakva je bila politika dodjele odlikovanja u Nezavisne Države Hrvatske prema vlastitim građanima i prema stranim državljanima, osobito Nijemcima.
|