Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Krivoslavni nevsto-savski lažovi ovaj puta kradu numizmatičku povijest Rima i pretvaraju je u nepostojeću “srpsku” :

Da su u lažima duge četničke brade, to već svatko znade. Da se to znanje još i dublje utemelji se vidi na novoj srpskoj krađi tuđe povijesti : ovaj puta rimske numizmatičke povijesti.

Krivoslavni nesveto-savski idiot kao na primjer Миомир Дедовић (Niti ne znademo čitati to ime) komentira na Facebook stranici bauštela.hr pod članku "Gdje su u Hrvatskoj najveće šanse za pronalazak arheološke baštine?" ove dvije slike :

Moramo se zahvaliti krivoslavnim nesveto-savskim idiotima kao na primjer Миомир Дедовић da sve rade na tome da izreka "Lažes kao Srbin" sve više siri po svijetu.

Idiot valjda ne znade da se na Googlu mogu slike tražiti. Kad se ubaci ta slika tog "srpskog" novca, odmah se može naći informacije o toj kovanici.

Da malo pogledamo koji i čiji je to novac i sta na kraju ostaje o toj novoj krivoslavno nesveto-savskoj laži!

Povodom njegovog zalaganja za dodjelu trijumfa osvajaču Makedonije, Luciju Emiliju Pavlu, prisjetio se govora koji mu je pripisao rimski povjesničar Tit Livije. Neki od njegovih potomaka kovali su novčiće koji aludiraju na njegova vojna postignuća i prikazuju ga, na primjer, kao jahača koji svojim kopljem probija neprijateljskog jahača u bijegu.

Servilije Pulex Geminus primio je svećenstvo augura 211. pr. Kr. umjesto tada preminulog dvostrukog konzula Spurija Karvilija Maksima Ruge. Prva poznata služba njegova cursus honorum je kurulski aedilitet, koji je obnašao 204. pr. Kr., zajedno s Gajem Livijem Salinatorom. U toj ulozi, on i njegov kolega dali su postaviti zlatnu kvadrigu na Kapitolu.

203. do 200. pr. Kr. služio je kao Magister equitum za diktatora Publija Sulpicija Galbu Maksima. Prema jednom od Livijevih izvora, razlog za imenovanje diktatora bio je taj što je, na temelju svog nadmoćnog carstva, mogao opozvati konzula Gneja Servilija Cepija - koji je namjeravao otploviti sa Sicilije u Afriku bez ovlaštenja Senata - natrag u Italiju.

Tijekom ostatka svog mandata diktator je zajedno sa svojim vođom konjice Servilijem Pulexom Geminom posjetio nekoliko talijanskih gradova koji su tijekom rata otpali od Rimljana i detaljno ispitao svaki pojedinačni slučaj.

Međutim, prema drugim autorima kojima se Livije služio, takva su istraživanja provedena 203. pr. Krista od Gaja Servilije Geminusa, brat Servilija Puleksa Gemina.

U komitiji koju je vodio Publije Sulpicije Galba Maksim, Servilije Pulex Geminus izabran je za konzula za iduću godinu, 202. pr. Krista. 200. pr. Kr.  dobio je Tiberija Klaudija Nerona kao svog pandana. Prvu polovicu mandata ostao je u Rimu, a zatim je otišao u provinciju Etruriju, koja mu je pripala, a kojom je prethodno upravljao njegov brat Gaj Servilije Gemin. Potonjeg je sada konzul imenovao diktatorom da upravlja izborima i otišao je u Rim, gdje je bio na čelu uprave cijelu drugu polovicu godine. U međuvremenu, u Etruriji, Servilius Pulex Geminus zapovijedao je vojskom koja je imala dvije legije i ostao je u svojoj provinciji s produženim zapovjedništvom u sljedećoj godini, 201. pr. prije Krista.

Krajem 201. pr. Kr. Servilije Pulex Geminus i njegov brat bili su članovi desetočlane komisije koja je morala raspodijeliti obradivu zemlju u Samnijumu i Apuliji koja je postala rimsko državno vlasništvo među veteranima Publija Kornelija Scipiona Afričkog.

197. pr. Kr. Servilius Pulex Geminus tada postaje jedan od trijumvira izabranih na razdoblje od tri godine (do 194. pr. Kr.), čija je zadaća bila osnovati rimske kolonije Puteoli, Volturnum, Liternum, Salernum i Buxentum.

Nakon što je konzul Lucije Emilije Paul 168. pr. Krista porazio posljednjeg makedonskog kralja Perzeja u bitci kod Pidne 167. pr. Kr., pokušao je njegov vlastiti vojni tribun Servije Sulpicije Galba. da spriječi da Paullus plebiscitom dobije trijumf koji je zaslužio. U tu je svrhu potaknuo nezadovoljne vojnike da glasaju protiv dodjele trijumfa. Međutim, utjecajni državnici poput možda starijeg Katona i posebno Servilija Puleksa Gemina gorljivo su stali na Paulovu stranu. Livije i Plutarh daju Serviliju da održi dugi govor ovom prilikom, koji u biti sadrži pouzdane činjenice. Servilije je uživao veliko poštovanje među vojnicima kao nekadašnji vrlo hrabar borac i, poput Galbe, bio je nadaren humorist i popularan govornik. U govoru se, između ostalog, prisjetio brojnih dvoboja koje je dobio i pokazao svoje časne ožiljke. Naposljetku, Paullus je dobio trijumf.

Kada je Servilius Pulex Geminus umro nije zabilježeno u sačuvanim izvorima.

Nikakvu poveznicu nema Marcus Servilius Pulex Geminus sa takozvanim Smrdima.

88. pr. Kr. proslavio je trijumf i neuspješno se prijavio za konzula sljedeće godine (unatoč potpori Sule). Umjesto toga zapovijedao je 87. pr. Kr. jedinice u Ariminumu dok ga nisu protjerali Populari i pridružio se Suli u Grčkoj. U građanskom ratu 82. pr. Kr. bio je Sullin legat i dobio je bitku kod Clusiuma. 79. pr. Kr. postao je konzul zajedno s Apijem Klaudijem Pulherom. Zajedno s njim, tijekom svog konzulstva, poklonio je slike svojih predaka hramu u Belloni,  koji je sagrađen 296. pr. Krista. Hvalio ga je i kasnije jedan od predaka Klaudija Pulhera, konzul Apije Klaudije Cekus.

Nakon svog konzulstva, Servilije se borio 78. pr. Kr. kao Prokonzul Cilicije protiv gusara. Imenovan je za kvinkvennij, tj. za godine 78. do 74. pr. Krista.

Pratio ga je tada 22-godišnji Gaj Julije Cezar.

Stvarna vojna akcija vjerojatno je započela 77. pr. Kr. i u početku je bio usmjeren protiv Licije. Ondje je gusar po imenu Zeniketes postao gospodar gradova Olympos, Korykos i Phaselis i drugih mjesta na pamfilijskoj obali. Kada su Rimljani napali njegovu tvrđavu na planini Olimp iznad istoimenog grada i on više nije vidio izlaza i spalio sebe i svoju obitelj. Nije jasno je li sam Zeniketes bio Cilicijanac ili lokalni pljačkaški poglavica u savezu s Kilicijancima, ali čini se da su dio obale kojim je vladao te gradovi i luke tamo bili od velike važnosti za gusare, budući da su nakon Florusa osnovali naselje nisu vodili beskrvnu pomorsku bitku sa Servilijevom flotom, umjesto da su svojim lakim i brzim brodovima izbjegli rimske ratne brodove, što bi odgovaralo njihovoj uobičajenoj taktici. Servilije je zatim kaznio Attaleju, istočnije na pamfilijskoj obali, koja je surađivala s gusarima, prisilivši je da ustupi teritorij. Nakon pobjede nad Izaurijancima, kojom je i “surova Cilicija” postala rimska provincija, Servilija je to 74. pr. Krista proslavio je drugi trijumf i dobio počasno ime Isauricus.

Najkasnije od 76. pr. Krista Servilije je bio Pontifex a 63. pr. Kr. je kandidirao neuspješno za izbor za Pontifex Maximus. Bio je jedan od pristaša Marka Tulija Cicerona u Katilininoj zavjeri i kasnije je podržao Ciceronov opoziv iz progonstva.

Umro je početkom ljeta 44. pr. Krista. Njegov sin Publije Servilije Izaurikus također je postao rimski konzul.

Opet ništa “srpsko”.

Ipak se moramo zahavliti krivoslavnim nesveto-savskim lažovu Миомир Дедовић da smo opet otkrili vrlo jednostavno to šta Smrdima leži u samom biću : laž, laž i još jednom laž.

Hvala tom pripadniku nesveto-savske sekte da sa takvim izjavama kao takozvani Srbin pokaziva svakome šta su takozvani Srbi. Za njih vrijedi : “Tko laže taj i krade.” A da su u lažima duge četničke brade, to dokazivaju takvi kao krivoslavni Turčin Миомир Дедовић.

Živ on bio 100 godina! Trebaju nam takvi!