|

|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|
Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :
|
|
Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".
U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.
Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|
Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :
25 Banica : 50 priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. 50 Banica : hrvatski ratnik 1 Kuna : Handžar divizija 1 Kuna : Tri srca junačka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena 2 Kune : grb HOSa 2 Kune : grb Državne Radne Službe 5 Kuna : Marija Oršić 5 Kuna : Frane Tente 10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana 10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić 50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić
Iste godine je izašla kovanica od 5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.
|
|

|
|
Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).
[ PROČITAJ VIŠE ]
U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.
Kupi ovdje : .
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
IZDANJE SANDŽAK :
2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
IZDANJA “OMOTI” :
1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka. Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 3 niza od benda Depeche Mode - 1 niz od benda Kraftwerk - 1 niz od benda Front 242 - 1 niz od benda Nitzer Ebb - 1 niz od benda Front Line Assembly - 1 niz od benda Skinny Puppy
i sljedećih muzički stilova :
- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... . - 2 niza Electronic Body Music. - 2 niza Neue Deutsche Welle. - 2 niza House, Dance, ... . - 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... . - 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... . - 1 niz Punk, Oi, ... . - 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od benda Erasure - 1 niz od benda Pet Shop Boys - 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark - 1 niz od benda The Cure
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :
- 3 niza Neofolk, Industrial ...
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :
- 3 niza benda Rammstein
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od Adele - 1 niz od Ariana Grande - 1 niz od Beyoncé - 1 niz od Christina Aguilera - 1 niz od Lady Gaga - 1 niz od Miley Cyrus - 1 niz od Pink - 1 niz od Rihanna - 1 niz od Taylor Swift
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Mračna duša i kameno srce Rastka Nemanjića (Svetog Save) i krvavi tragovi njegove duhovne ostavštvine sve do današnjih dana.
|
|
|
|
|
Rastko, najmlađi sin Stefana Nemanje, nakon što se zakaluđerio pod imenom Sava, poduzeo je godine 1219. u srpskim zemljama organizirati srpsku samoupravnu crkvu pod okriljem bizantske crkve, kojoj je tada bilo sijelo u Niceji u Maloj Aziji. Učinio je to Rastko Nemanjić, poznatiji diljem svijeta kao Sveti Sava, samo dvije godine nakon što je Rimski papa 1217. godine okrunio njegovog rođenog brata Stefana Prvovjenčanog kraljevskom krunom. Poslije velike i teške svađe sa starijim bratom kojeg je pokušavao na sve načine ubijediti da papi vrati krunu i Srbe time sa staze rimokatoličanstva ( jer u to doba vrijedilo je kanonsko pravilo da je cijeli puk iste vjere kojoj pripada gospodar, a u ovom slučaju Stefan Prvovjenčani se obvezao papi vratiti se na rimokatolicizam, onda i sve Srbe vratiti rimokatoličkoj vjeri, gdje su prvotno i bili), Sveti Sava je sa sile argumenata prešao na argumente sile. Nemilosrdno je tukao rođenog brata, čak ga je i seksualno zlostavljao, ne bi li se ovaj i pod prijetnjom rođenog brata Rastka ( Svetog Save ) predomislio ili će ga ubiti ne bude li ga poslušao i vratio papi Honoriju kraljevsku krunu, jer Rastko Nemanjić već te 1219. godine ima čvrste i nepokolebljive planove oformiti Srpsku pravoslavnu crkvu, a sebe promovirati za prvog srpskog sveca.
Ova skaradna životna storija o ponoru svega što čovjeka čini ljudskim bićem još davne 1989. godine izvedena je na sceni JDP ( Jugoslavenskog dramskog pozorišta ) u Beogradu u predstavi koju je napisao dramski pisac Siniša Kovačević. No, svećenstvo SPC na čelu sa crkvenim zilotom i pravoslavnim popom Žarkom Gavrilovićem uz svesrdnu pomoć nogometnih huligana, listom samozvanih i lažnih "najvećih" vjernika SPC uzelo si je za pravo da umjesto glumaca i redatelja odigra u nazočnosti publike svoj originalni performans. Uz stalna dobacivanja, vrijeđanja i psovke upućene najviše glumcu Žarku Lauševiću koji je tumačio lik Svetog Save u predstavi, razularena i neobuzdana publika predvođena popom Žarkom Gavrilovićem, zatim bučnom skupinom politički instrumentaliziranih studenata Bogoslovskog fakulteta, a nadasve uz potporu nogometnih huligana, nasilno je prekinula izvedbu kazališnog komada. Bio je to skandal nezapamćenih razmjera i još jedna potvrda da je i umjetnost u Srbiji vrlo često zatočenikom politike posvemašnje srpske nacionalne samoobmane i dubokih zabluda. Kako je slijedećih godina i sve do danas ispaštao glumac Žarko Laušević, kojem su, eto, huliganski cenzori predstave stavili do znanja da su oni pozvani selektirani kazališne predstave po njihovom ukusu, nije potrebno posebno naglašavati. Lauševića je i pokojni glumac Danilo Lazović, za života nevjerojatni sljedbenik lika i nedjela Miloševića i klike bliske bivšem srbijanskom voždu i ratnom zločincu, osuđivao što se, eto, usudio, drznuo i osmjelio uopće prihvatiti tumačenje lika Svetog Save u negativnom kontekstu. Lazović je u svome bezumlju mislio kako je sveta dužnost svakog srpskog glumca odbiti bez predumišljanja ulogu koja duboko vrijeđa ugled, čast i dostojanstvo najvećeg srpskog sveca Svetog Save. S Lazovićem se složio ne mali broj glumaca i glumica u Srbiji, općenito i najveći dio djelatnika u svijetu umjetnosti, a glumac Žarko Laušević tako je ostao na vjetorometini i bez prava na bilo koju riječ obrane, ako je uopće i bilo potrebno dokazivati bilo kome u normalnim uvjetima življenja da se umjetnička uloga ne može i ne smije poistovjećivati s političkim stavovima. Da je umjetnost u Srbiji bila i ostala u pandžama velikosrpske politike, ne svjedoči samo primjer spomenute predstave koju su s repertotara skinuli združeni nogometni huligani i ništa manji nasilnici iz redova SPC-a. Netom nakon predstave njezin tekstopisac Siniša Kovačević osjetio se s pravom zastrašenim i ugroženim za osobnu sigurnost, a nije se realno mogao bilo kome potužiti i obratiti za pomoć i zaštitu, jer bi mu svatko i fašistički obojenoj društvenoj klimi odgovorio na isti ili sličan način kao što su njemu i glavnom glumcu komada "Sveti Sava" to već odgovorili gledatelji na kazališnoj sceni. Epilog je tragikomičan, ali više s primjesama tragedije nego komedije. Siniša Kovačević vremenom je, evo punih 27 godina poslije toga skandala na javnoj sceni u režiji SPC i nogometnih huligana, dakle ujedinjenih srpskih fašista u misiji fašizacije kulturnog i umjetničkog života Beograda i Srbije, postao jednim od gorljivih srpskih, doduše, samo salunskih nacionalista, i time si skinuo anatemu koju su mu prilijepili na javnom mjestu SPC i nogometni huligani najpopularnijih beogradskih klubova, ali i lokalnog beogradskog Rada. Čini se da mu je kao javnoj ličnosti bez ikakve društvene zaštite pred galopirajućim valom nasilja odstupanje od vlastitih životnih stajališta bio jedini način opstanka u sredini koja se duhovno ni za milimetar nije promijenila nabolje od te daleke 1989. godine kada je i ovakvim fašističkim i nacističkim ispadima doma uveliko kreirala podlogu za predstojeće ratne i vojne pohode na susjedne zemlje s druge strane Drine. Životni primjeri glumca Žarka Lauševića i dramskog pisca i redatelja predstave "Sveti Sava" Siniše Kovačevića svaki na svoj način oslikavaju turobni prizor pozicije kazališne umjetnosti u Srbiji, kako nekad, tako ništa manje i sad.
Glede životnog puta Svetog Save, valja zamijetiti da je on u staroj domovini Srba, dakle u Raškoj, osnovao sedam episkopija. Posebnu episkopiju osnovao je u benediktinskom manastiru u Prevlaci kod Kotora za Duklju, a drugu u Stonu, također sjedištu stare katoličke zahumske biskupije. U to doba pravoslavnih nije bilo ni u Duklji, ni u Zahumlju. Uostalom, sam Rastko Nemanjić je rođen i kršten kao Hrvat rimokatoličke vjere po katoličkom obredu, da bi se do svoje 30. godine i očitovao Hrvatom i katolikom, a tad je prešao na pravoslavlje, postao samoproglašenim Srbinom, iako ništa krvno nije imao sa srpskim narodom i još poželio da i ostali katolički i hrvatski narod stare Crvene Hrvatske makar i silom prevede na pravoslavlje i srpstvo. Srbi tako opakog čovjeka i danas slave za svog najvećeg sveca, štoviše i prvog narodnog prosvjetitelja. Ako je takav posve negativan čovjek Srbima vrijedan pozornosti kao viševjekovni uzor, onda se nije čuditi neshvatljivim reagiranjima današnjih pripadnika crkve koju je on samovoljno ustoličio 1219. godine, prethodno prebijajući rođenog brata Stefana, a onda ga još i silujući, te mu prijeteći i klanjem ako ga ne posluša i ne vrati Rimskom papi kraljevsku krunu koju je prvi srpski kralj Stefan Prvovjenčani dobio samo dvije godine prije toga bezumnog čina Rastka Nemanjića, znači 1217. godine. No, novopečeni srpski svetac Sveti Sava nije gubio vrijeme. U katoličkim i hrvatskim zemljama Duklji, Zahumlju i Travunji Sava Nemanjić je osnovao srpske episkopije u nadi da će te zemlje uslijed djelovanja srpske državne vlasti s vremenom postati pravoslavne i srpske. Ali se prevario. Srpski se episkop u Stonu na Pelješcu nije mogao održati ni 25 godina, jer nije imao vjernika, točnije ni vrhovine ni ima, ni biri, ni jednoga dohodka ni otkuder..." Episkopija u Prevlaci životarila je sve do turskih vremena, kada se preselila na Cetinje u današnjoj Crnoj Gori. Na cijelom području tadašnje Bosne, koja je bila prostorno opsežnija nego stara Raška, Sava nije osnovao nijednu episkopiju. To nam govori da Sava tadašnji bosanski narod nije smatrao Srbima ni pravoslavnima, niti stvarno, niti potencijalno, niti je držao da su tada bili Srbi i pravoslavni da bi s vremenom mogli takvi postati.
|
|
© Dragan Ilić
|
|
Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .
|
|
|

|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|