Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

 



 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

 

 

Nezavisna Država Hrvatska

Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.

 

Radio Krugoval :

 

 

Program internet radija “Krugoval”


 

Novo u eTrgovini :

 

Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]

 

Kupi ovdje : Shop.


 

Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :

 

Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".

U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.

Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.

 

Kupi ovdje : Shop.

 

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[
PROČITAJ VIŠE ]

 

Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :

25 Banica : 50 priključenja Sandžaka
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
50 Banica : hrvatski ratnik
1 Kuna : Handžar divizija
1 Kuna : Tri srca juna
čka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena
2 Kune : grb HOSa
2 Kune : grb Državne Radne Službe
5 Kuna : Marija Oršić
5 Kuna :
Frane Tente
10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana
10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić
50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić

Iste godine je izašla kovanica od
5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.

 

 

Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).

[
PROČITAJ VIŠE ]

U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.

Kupi ovdje : Shop.


 

Novo u eTrgovini :

 

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

Kupi ovdje : Shop.

 

IZDANJE SANDŽAK :

2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

 

IZDANJA “OMOTI” :

1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka. Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.

 

Kupi ovdje : Shop.

1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 3 niza od benda Depeche Mode
- 1 niz od benda Kraftwerk
- 1 niz od benda Front 242
- 1 niz od benda Nitzer Ebb
- 1 niz od benda Front Line Assembly
- 1 niz od benda Skinny Puppy

i sljedećih muzički stilova :

- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... .
- 2 niza Electronic Body Music.
- 2 niza Neue Deutsche Welle.
- 2 niza House, Dance, ... .
- 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... .
- 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... .
- 1 niz Punk, Oi, ... .
- 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od benda Erasure
- 1 niz od benda Pet Shop Boys
- 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark
- 1 niz od benda The Cure

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :

- 3 niza Neofolk, Industrial ...

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :

- 3 niza benda Rammstein

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

Kupi ovdje : Shop.

2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od Adele
- 1 niz od Ariana Grande
- 1 niz od Beyoncé
- 1 niz od Christina Aguilera
- 1 niz od Lady Gaga
- 1 niz od Miley Cyrus
- 1 niz od Pink
- 1 niz od Rihanna
- 1 niz od Taylor Swift

[ PROČITAJ VIŠE ]

 

 

Međimurje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj :

Radi srpskog interesa da se raskomada hrvatski teritorij, ostalo je Međimurje izvan granica veliko-srpske Kraljevine Jugoslavije. Srpski ministar Nikola Pašić je već 1916 obečao Italiji da će dobiti za njega tuđi hrvatski teritorij koji se je tada nalazio u Austro-Ugarskoj. U Rapallskom ugovoru od 12.XI.1920 je ispunio to obećanje - sada kao vanjskiministar Kraljevine Jugoslavije - i poklonio Italiji hrvatske teritorije Istru, otoke Cres, Lošinj, Unije i Sušak, Zadar i Lastovo, Palagružu i manje otoke bez stanovnistva. Iz hrvatske zemlje je izčupan i grad Rijeka, koji je postao kao "slobodni grad" samostalan.

Kasnije se je to rakomadanje hrvatskog teritiorija od strane (jugo)-srpskog ministra Nikole Pašića htjelo prepisati Poglavniku dr. Ante Paveliću. Trvdilo se je da je on "prodao" ta područje Italiji. Kako je mogao Poglavnik dr. Ante Pavelić nešto "prodati" sto uopće nije bilo dio Nezavisne Države Hrvatske? To je nemoguće! Srbin Nikola Pašić je prodao/poklonio ta područja Talijanima a ne Poglavnik i to 21 godina prije uspostavanja Nezavisne Države Hrvatske. To negiraju samo oni koji neznaju za "povijest" nego znaju samo za "istoriju" koju su im tumaćili neki iz naroda notornih lažljivaca a sto su prihvatli "naše" domaće sluge Beograda!

Poglavnik je jedino morao za priznanje Nezavisne Države Hrvatske sa strane (tada premoćne) Italije dodati vrlo mali teritorij u okolici Zadra. Taj se je teritorij formalno vratio 1943 godine. Komunistički banditi su kasnije tvrdili da je to Tito vratio, ali to je tipična crvena laž. Boku Kotorsku i Sandžak su Nijemci preuzeli nakon sto je Italija kapitulirala. Nijemci su namjeravali vratiti Boku Kotorsku i Sandžak tek nakon pozitivnog završetka rata. Do toga nije došlo i obe teritorije se nisu nikad vratile.

Nacionalno vijeće je pod vodstvom dr. Ivan Novaka u Međimurju 1918. godine započelo ustanak protiv mađarske vlasti. Mađarski okupatori su odmah počeli ugušit ustanak.

Srpsko dominirana vojska novo nastale "Krajevina Srba, Hrvata i Slovenaca" su odbili stati na stranu Hrvata u Međimurju, ali je Slavko Kvaternik u vojnoj akciji uspio Međimurje osloboditi od Mađara. Srbi su tako morali Međimurje ipak pripojiti "Krajevini Srba, Hrvata i Slovenaca".

9. siječnja 1919. je u Čakovcu u nazočnosti 10.000 stanovnika Međimurja na velikom skupu nakon mise na Franjevačkom trgu objavljeno odvajanje Mađarske i ponovno uvođenje hrvatskog jezika u škole i javne urede. Nekoliko dana kasnije "Međimurske novine" su objavljene na hrvatskom jeziku.

Međimurje je ostalo dio te velikosrpske države, koja se je svijetu prodavala kao Kraljevina Jugoslavije, sve do travnja 1941., kada je ta umjetna država propala.

Tri dana prije službenog proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. godine, ljekar Košak je proglasio u Čakovcu Nezavisnu Državu Hrvatsku 7. travnja i dobio je ovlasti nad Međimurjem.

Teodor Košak, ljekarnik, povjerenik za Hrvatsko Međimurje, u Čakovcu, dne 7. travnja 1941. godine : "Hrvatice, Hrvati! Međimurci, Međimurke! Nepokolebivom voljom hrvatskog naroda, preuzimam ovim časom građansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Međimurja, uključivo obćinu Strigovu sa Razkrižjem. Povodom toga pozivam cjelokupno pučanstvo, da se svim mojim naredbama i nalozima bez daljnjega pokorava, kako bi se uzdržao najveći red i mir. Najmanji rad protiv interesa hrvatskog naroda kaznit će se najstrožom kaznom."

 

Drugi svjetski rat je u Međimurju započeo 6. travnja 1941. sa njemačkim bombardiranjem Čakovca. Uprava Nezavisne Države Hrvatske zaustavljena je u Međimurju već nekoliko dana kasnije.

Mađarska vojska je 16. travnja 1941. ušla u Međimurje, i Horthyjeva Mađarska je okupirala Međimurje.

Do kraja rata, to je i dalje bio glavni razlog napetosti između Nezavisne Države Hrvatske i Mađarske, a odnosi su bili ponekad toliko loši da su prijetili da će utjecati i na diplomatske odnose.

Iste godine su Mađari počeli prognanjati hrvatsku inteligenciju.

1944. godine su Mađari započeli deportaciju međimurskih Židova, koji su odvedeni u Nagykanizsu, a potom u Auschwitz.

Slično kao i sa ubojstvom od 80.000 Židova u Srbiji, te su žrtve kasnije pripisane Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, iako je ova službeno imala samo šest dana vlasti nad Međimurjem, a deportacija se dogodila tri godine nakon te šestodnevne vladavine Nezavisne Države Hrvatske nad Međimurjem!

 

 

Dva dana nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske u Čakovcu, prestampane su marke Kraljevine Jugoslavije sa motivom jugo-srpskog kralja Petra II. sa hrvatskim grbom i natpisom
"Država Hrvatska" nad i "Međimurje" ispod grba.

Istog dana su izdane na šalterima u Varaždinu.

Ovo izdanje su odobrile samo lokalne vlasti, ali držvna pošta Nezavisne Države Hrvatske ta izdanja kasnije nije priznala kao naprimjer marke "Slobodna Bosanska Hrvatska".

Pretisak je napravljen rukom u po četri bloka.

 

12. travnja 1941. su pretiskane te makre u tiskari Kraljek i Vežićin u Čakovcu u dva razlićita tipa.

U Tipu I, tamna polja državnog grba su šrafirana vertikalno, u Tipu II, su šrafirana vertikalno i horizontalno.

Visina pretiskani maraka se kreće između 2.500 i 3.000 na niskim apoenima.

Sa najvišom vrijednošću su pretiskane samo 117 maraka, jer više maraka nisu bile dostupne.

 

Lokalno izdanje Varaždin : Tip I

 

 

Opis :

Boja :

Dan izdanja :

Količina :

Posebnost :

Čista :

Žigosana :

 

 

 

 

 

 

 

25 Para

Smeđecrna

12.4.1941

1.374

 

- - . - -

- - . - -

50 Para

Narančasta

12.4.1941

2.960

 

- - . - -

- - . - -

1 Dinar

Zelena

12.4.1941

2.942

 

- - . - -

- - . - -

1,50 Dinara

Crvena

12.4.1941

2.360

 

- - . - -

- - . - -

2 Dinara

Crvenoljubičasta

12.4.1941

360

 

- - . - -

- - . - -

3 Dinara

Ljubičastosmeđa

12.4.1941

781

 

- - . - -

- - . - -

4 Dinara

Ultramarin

12.4.1941

767

 

- - . - -

- - . - -

5 Dinara

Tamnoplava

12.4.1941

203

 

- - . - -

- - . - -

5,50 Dinara

Tamnosmeđeljubičasta

12.4.1941

435

 

- - . - -

- - . - -

6 Dinara

Tamnoplavosivo

12.4.1941

159

 

- - . - -

- - . - -

8 Dinara

Maslinastosmeđa

12.4.1941

183

 

- - . - -

- - . - -

12 Dinara

Lila

12.4.1941

224

 

- - . - -

- - . - -

16 Dinara

Smeđelila

12.4.1941

142

 

- - . - -

- - . - -

20 Dinara

Svijetloplava

12.4.1941

173

 

- - . - -

- - . - -

30 Dinara

Lilacrvena

12.4.1941

117

 

- - . - -

- - . - -

 

Lokalno izdanje Varaždin : Tip II

 

 

Opis :

Boja :

Dan izdanja :

Količina :

Posebnost :

Čista :

Žigosana :

 

 

 

 

 

 

 

25 Para

Smeđecrna

12.4.1941

1.374

 

- - . - -

- - . - -

50 Para

Narančasta

12.4.1941

2.960

 

- - . - -

- - . - -

1 Dinar

Zelena

12.4.1941

2.942

 

- - . - -

- - . - -

1,50 Dinara

Crvena

12.4.1941

2.360

 

- - . - -

- - . - -

2 Dinara

Crvenoljubičasta

12.4.1941

360

 

- - . - -

- - . - -

3 Dinara

Ljubičastosmeđa

12.4.1941

781

 

- - . - -

- - . - -

4 Dinara

Ultramarin

12.4.1941

767

 

- - . - -

- - . - -

5 Dinara

Tamnoplava

12.4.1941

203

 

- - . - -

- - . - -

5,50 Dinara

Tamnosmeđeljubičasta

12.4.1941

435

 

- - . - -

- - . - -

6 Dinara

Tamnoplavosivo

12.4.1941

159

 

- - . - -

- - . - -

8 Dinara

Maslinastosmeđa

12.4.1941

183

 

- - . - -

- - . - -

12 Dinara

Lila

12.4.1941

224

 

- - . - -

- - . - -

16 Dinara

Smeđelila

12.4.1941

142

 

- - . - -

- - . - -

20 Dinara

Svijetloplava

12.4.1941

173

 

- - . - -

- - . - -

30 Dinara

Lilacrvena

12.4.1941

117

 

- - . - -

- - . - -

 

 

Zašto je Mađarska okupirala Međimurje, Bačku i Baranju od Nezavisne Države Hrvatske?

 

Crveni hrvatski izdajnici i sluge bradati srpski bezpovijesti "istoričara" vole skrivati ​??činjenicu da su samo Mađari i Talijani okupirali hrvatski teritorij a ne III. Reich.

Da su Nijemaci okupirali teritorij Nezavisne Države Hrvatske je čista laž!

Prvi ugovor o granici s Njemačkom potpisan je 13. svibnja 1941. godine i označava hrvatsko-štajersku granicu kao granicu između Nezavisne Države Hrvatske i Trećeg Reicha.

Prije sporazuma o granici, Treći je Reich je pokušao pripojiti Hum na Sutli, što je jedva spriječeno os strane Nezavisne Države Hrvatske.

Da se to nije moglo spriječiti, III. Reich bi tako zauzeo to hrvatsko mjesto i postao okupator Nezavisne Države Hrvatske, ali do toga nije došlo.

Na dan proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (10. travnja 1941.) Bačka, Baranja i Međimurje su bile dio Nezavisne Države Hrvatske.

Odnosi s Mađarskom bili su gotovo jednako teški kao i s Italijom. Mađarska je 11. travnja 1941. okupirala Baranju i Bačku, a 16. travnja 1941. Međimurje.

Ali kako je došlo do te okupacije?

Prije rata III. Reicha protiv tada još postojeće kraljevine Jugoslavije su Nijemci prijetili Mađarima da ako ne sudjeluju u tom ratu da će Volksdeutscheri proglasiti njemačku državu na teritoriju Bačke, Banata i istočnog Srijema sve do Beograda. Ta njemačka država je trebala biti spojena sa koridorom koji bi isao djejlomično oko Dunava do teritorija III. Reicha, znaći do slovenskog Prekomurja koji je tada bio dio III. Reicha.

Bila su više imena predvidena za tu njemačku državu : "Prinz-Eugen-Gau", "Reichsgau Banat", "Donauprotektorat", "Schwabenland", "Donaudeutschland" ili "Autonomes Siebenbürgen".

Koncept tvrđave Reicha u Beogradu rođen je u "velikom tajnom memorandumu" državnog tajnika i vođe SS Wilhelma Stuckarta 1941. godine, u kojem se govori o "razmatranja između SSa i ministrstva Vanjskih poslova i ministarstva Unutarnjih poslova" o reorganizaciji jugoistočne Europe nakon rata protiv Kraljevine Jugoslavije. U tom "velikom tajnom memorandumu" se govori o "situacijom i budućom sudbinom Nijemaca na bivšem jugoslavenskom nacionalnom teritoriju" nakon rata protiv Jugoslavije. Rani nacrti za to već su bili izrađeni 1939. godine pod vodstvom Wernera Lorenza i Volksdeutsche Mittelstelle (VoMi).

U memorandumu Wilhelma Stuckarta se je govorilo o ideji vojskovode habsburgške monarhije Eugen von Savoyena (Princ Eugena), koji je predlagao da se beogradska tvrđava pretvori u takozvanu „deutschen Reichsfestung“ (tvrđava njemačkog Reicha), a koja bi bila onda u nekakvoj novoj vojnoj krajini njemačkog III. Reicha i koju bi kontrolirali Volksdeutscheri iz Banata. Ta tvrđava, koja bi se trebala nazivati "Prinz-Eugen-Stadt" je trebala osigurati III. Reichu kontrolu da području Banata, Bačke i istočnog Srijema. U memorandumu predviđaju da bi se svi Volksdeutscheri iz teritiorija bivše Kraljevine Jugoslavije trebali preseliti u tu novu državu.

Kako bi vezali što manje njemačkih jedinica Wehrmachta u Srbiji, Volksdeutscheri (izraz za : "etničke Nijemce") trebali bi preuzeti sigurnost područja : “Ideja "Reichsfestunfg Beograd" može se ostvariti utoliko lakše jer se zaleđe Beograda sastoji od zajednica u kojima Nijemci imaju apsolutnu ili relativnu većinu, a cijelo zaleđe oblikovano je isključivo njemačkim kulturnim dostignućima. Nijemci koji su se tamo nastanili [oko 300 000 dunavskih Nijemaca] mogli su ispuniti regrutaciju u njemačkom garnizonu u Beogradu i tako formirati stalni tim Reichsfestunga". Državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Reicha Wilhelm Stuckart je u ljeti 1941. godine bio zadužen da izradi koncept "Reichsfestunga" u Beogradu.

Kasniji "specijalni predstavnik za jugoistok" Hermann Neubacher predložio je 1941. godine da se područje oko Beograda uključi u "područje željeznih vrata" ("Eisernes-Tor-Gebiet") s predviđenom elektranom za opskrbu energijom i ekonomski razvoj dunavskog područja, no ta su razmatranja napuštena 1942. i ostali zajedno s ostalim razmatranjima "na području utopijskih planova za državno-ekonomsku reorganizaciju Balkana".

Uz opće oduševljenje "Volksdeutschera" u regiji pobjedama njemačkih jedinica, posebno u prvim danima Drugog svjetskog rata, mnogi od njih pratili su i razvoj procurjelih ideja  njemačkih agencija za takvav "Schutzgebiet" ("zaštićeno područje") s velikim zanimanjem, a oko te teme su počele odmah različite špekulacije.

Gore smo naveli već neka imena za to područje te planirane njemačke države. Vođa Nijemaca u Srbiji, Josef Janko je predložio da se i hrvatski istočni Srijem uključi u tu novu državu, ali je taj plan sa strane III. Reicha bio odmah odbaćen.

Političari iz susjednih država Kraljevine Mađarske i Kraljevine Rumunjske prihvatili su te špekulacije sa sumnjom.

Još i predvečer njemačkog rata protiv Kraljevine Jugoslavije je Helmut Triska govorio o mogućnosti da se cijeli Banat prikljući III. Reichu "ali da ce konačna teritorijalna podjela Balkana biti tek nakon rata moguća."

Njemački izaslanik u Zagrebu Siegfried Kasche je izvjestio Berlin da su Nijemci u istočnim dijelu Nezavisne Drzave Hrvatske saznali o planu Josefa Janka da krajem travnja 1941 godine proglasi "Slobodni Banat" kao prvi korak prema njemačkoj drzavi koju je njemački izaslanik nazvao "Donaudeutschland" ("Dunavska Njemačka"). Josef Janko je planirao proklamciju 1.5.1941 a ta proklamacija je trebala biti poklon Adolfu Hitler, koji je imao taj dan rođendan. Šef njemačkog Reichssicherheitshauptamta (RSHA) Reinhard Heydrich je bio informiran o tome planiranom činu kroz za rekrutiranje zaduženog Gustava Halwaxa iz Waffen-SSa. Heydrich mu je odmah poslao telegram : "Odmah pokušaj zaustaviti - uhitite one koji su uključeni ako je potrebno."

Informacije o pokušaju samostalnosti Banata su stigle i do mađarske vlade, koja se je zbog toga žalila Berlinu. Tjekom prisutnosti Josefa Janka u Füherhautquartiera sredinom travnja 1941 mu je ministar Vanskih poslova III. Reicha Ribbentrop rekao da njemačka etnička skupina mora prihvatiti ulogu da samo mogu primati zapovjede iz Reicha a ne da budu pokretači politčkih inicijativa.

28. ožujka 1941. godine, dan nakon puča generala Dušana Simovića u Kraljevini Jugoslaviji, šef tamošnje mađarske manjine Iván Nagy tražio je kontakt s predstavnikom hrvatskih Nijemaca i kasnijim „vođom etničke skupine“ Branimirom Altgayerom, koji ga je obavijestio da Nijemci  žele stvoriti "Prinz-Eugen-Gau" u Vojvodini, "čak i ako bi to koštalo krvi". Taj "Prinz-Eugen-Gau" bi trebao sadržiti i Bačku i Baranju ako Mađarska nebi sudjelovala u ratu protiv Kraljevine Jugoslavije, jer njemački vojnici nebi trebali umrijeti za mađarske interese.

Nagy je izvijestio mađarskog generalnog konzula Lászlóa Bartóka u Zagrebu, koji je opet izvijestio Jenőa Ghyczya u Budimpešti 29. ožujka 1941. godine : "Nagy se boji da će ako mi ostanemo pasivni njemačka vojska ući u Bačku i pred našim očima proglasiti banatsku državu o kojoj smo već toliko čuli. Bilo bi dobro da počnemo sa našim akcijama paralelno sa Nijemcima da nas ne metnu pred ostvarenu činjenicu!"

Činilo se vjerojatno sudjelovanje Mađarske u ratu protiv Jugoslavije na strani Njemačkog Reicha, ali u mađarskoj politici bilo je glasova koji su odbijali vojnu intervenciju u susjednoj zemlji, uključujući i premijera Pála Telekija.

Doznao je "indiskrecijom ili na neki drugi način" za "plan Hermanna Göringa" koji je uključivao uspostavu njemačke države između Mađarske i Jugoslavije ako Mađarska odbije sudjelovati.

Prema ovome se moglo očekivati ​??da će njemačke jedinice zauzeti Batčku, Banat, uključujući i njegov rumunjski dio, kao i područja Baranje naseljena njemačkim stanovništvom.

Teleki je Andrásu Rónaiju (1906–1991), profesoru, geografu i stručnjaku za nacionalna pitanja koji je radio u Budimpešti, naredio hitno stvaranje karata moguće države koje je želio predstaviti predstavnicima Vatikana i zapadnih saveznika.

Ujutro 3. travnja 1941. Rónai je htio dostaviti svoje karte u premijerovu palaču, ali šef vlade već si je oduzeo život i ležao mrtav u svojoj spavaćoj sobi.

Dan ranije, Teleki je izrazio strah u pismu svom prijatelju, katoličkom biskupu Vilmosu Aporu, u slučaju da Mađarska odbije stvoriti „njemačku državu od Bačke, Banata, Transilvanije i možda Baranje, koja bi trebala biti konstituirana kao sastavni, ili vanjski dio III. Reicha."

Takvo bi se područje protezalo na površini od oko 38 000 km˛, s potencijalnom vezom s Njemačkim Reichom kroz koridor koji bi se trebao postaviti. Veličina te države bi bila otprilike veličina Belgije.

Rat protiv kraljevine Jugoslavije započeo je 6. travnja uz sudjelovanje Mađarske i završio 17. travnja potpisivanjem bezuvjetne kapitulacijom jugoslavenskih snaga u Beogradu.

Aktivističke snage Nijemaca, naklonjenih nacionalsocijalizmu, u Bačkoj i Baranji, koje su tek postale mađarske, nastavile su se žilavo držati ideje države Princa Eugena koja bi, u idealnom slučaju, povezala tu državu s Reichom sa koridorom. Njemački vođa u Mađarskoj Franz Anton Basch izvijestio je sa nezadovoljstvo nakon putovanjima u to područje da su tamošnji Nijemci "odbili sve prijedloge o statusu njemačke etničke skupine koji su Mađari nudili" jer je među njima još velika ta ideja.

Za vrijeme nakon takozvanog Balkanskog rata se je Anton Basch, sef  „Volksbund der Deutschen in Ungarn“ (VDU)  - "Savez Nijemaca u Mađarskoj" (VDU) - zalagao da se teritoriji koji su izgubljeni nakon I. Svijetskog rata bili izgubljeni "vrate u Njemačku" pod imenom "Švabska Turska" ili "Prinz-Eugen-Gau" i koji su trebali obuhvatiti i grad Osijek te gradove Péc, Timiș?oar i Orș?ova sa svojim kotarskim oblastima te komitat Tolna te rudarske četvrti Transilvanije (Siebenbürgen).

VDU je bio protiv preseljenja Nijemaca u od Nijemaca okupirane Poljske i htjeo je "borbu za Njemačku narodnu skupinu  u Mađarskoj sam izboriti".

U sječanjima mađarskog admirala i regenta Miklós viteza Horthy de Nagybánya on govori o tome da je VDU još u prosincu 1943. godine tražio formiranje " Prinz-Eugen-Gaua", za kojeg bi Madarska bila trebala biti po etnickim stajališta podjelena a taj "madarsko-njemacko federalna drzava" kao "nacionalno-socijalisticka federalna republika"biti dio III. Reicha.

Pokušaj formiranja etnički homogenih jedinica bio je raširen među njemačkim manjinama u jugoistočnoj Europi.

U lipnju 1939. predsjedatelj "Volksgemeinschaft der Deutschen u Rumunjskoj" (Njemačka narodna skupina u Rumunjskoj"), Fritz Fabritius, založio se na predavanju u Berlinu pred pozvanih stranačkih ljudi i predstavnika "Volksbundes für das Deutschtum im Ausland" ("Savez Nijemaca u inozemstvu") za "međusobno povezivanje pojedinačnih otoka njemačke nacionalnosti".

1940. godine "vođa etničkih skupina" rumunjskih Nijemaca Andreas Schmidt izradio je vlastiti prijedlog za dunavski protektorat koji bi obuhvatio sva područja naseljena etničkim Nijemcima na donjem Dunavu, uključujući dijelove Mađarske i Rumunjske, "tako da oni ne trpe ropstvo u inferiornim vojskama s poluazijskim narednicima". Opremljeni svim pravima, Nijemci su mogli samostalno "ponovno germanizirati" ta područja i "sačuvati prostor". Schmidt je prihvatio da bi takav postupak trebao raspustiti Kraljevinu Rumunjsku. I u slučaju Transilvanije, Schmidt je više puta tražio da se regija "izravno ili neizravno" pretvori u "teritorij Reicha".

U svjetlu njemačkih ambicija za neovisnim Banatom, Schmidt je 1941. putovao rumunjskim Banatom sa svojim zamjenikom Andreasom Rührigom i "ometao glasine koji su propagirali Reichsgau Banat i širili razdor protiv erdeljskih Saksonaca". "Südostdeutsche Tageszeitung" je 25. svibnja 1941. objavio "Poziv na disciplinu u Narodnoj skupini".

Andreas Schmidt je trojicu navodnih pristaša uspostavljanja Reichsgaua Banata, Nikolausa Hansa Hockla (pročelnik Ureda za umjetnost i znanost u Banatu), Petra Antona ("Gauführer" u Banatu) i Hansa Wendela (pročelnik Ureda za propagandu u Banatu), uklonio ih iz "svih političkih i ekonomskih ureda" 9. srpnja "zbog ozbiljne nediscipline". Uhićeni su kasnije pušteni na slobodu, ali nisu rehabilitirani. Spajanje dvaju dijelova Banata znatno bi smanjilo utjecaj "vođe etničkih skupina" Andreas Schmidta. Schmidtu je stoga laknulo kad je „ovaj plan odbijen u Berlinu, također iz obzira prema rumunjskom vođi generalu Ionu Antonescuu“.

Bivši rumunjski premijer Iuliu Maniu napisao je ministru vanjskih poslova Mihaiu Antonescuu 22. veljače 1942. godine: „Nažalost, Nijemci iz Banata i južne Transilvanije već smatraju da pripadaju Njemačkoj, u smislu „Ostmarka“ bivše Austrije. Inače, njemačka manjinska skupina otvoreno govori o planovima za osnivanje 'podunavske zemlje' (njemački : "Donauland"), koja je grupirana pod protektorat III. Reicha, nakon rata s pokrajinama Transilvanija i Banat koje su istrgnute iz naše zemlje."

Da se vratimo poziciji u kojoj se je Mađarska našla u predvečer i tijekom rata III. Reicha protiv Kraljevine Jugoslavije koji je donio slobodu hrvatskom narodu od srpske tiranije i proglašenjum Nezavisne Države Hrvatske 10.4.1941.

 

 

Gore : Slavko Kvaternik je u vojnoj akciji uspio Međimurje osloboditi od Mađara 1918. godine.
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su za taj čin izdali 1943. godine spomen znak.

 

 

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

- Lažemo zbog slobode.

- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“

- „Laž je u samom biću Srbina“.

- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :

- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."

 

Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.

Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"

Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”

“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.

1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.

 

 

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :

 

Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

1941 I 1942 I 1943 I 1944 I 1945 I Probe I Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

Alpenvorland Adria I Banat I Banja Luka I Belišće I Berane I Boka Kotorska I Brač I Hvar I Korčula I Lastovo I Međimurje I OZAK I Prinz Eugen Gau I Rijeka / Kupa I Sandžak I Šibenik I Split I Sušak I Ugljan
Velika župa Dubrava I Velika župa Rasa I Zadar

Biljegi općina i gradova :

Banja Luka I Bjelovar I Derventa I Dubrovnik I Granešinska Dubrava I Hrvatska Mitrovica I Hrvatski Karlovci I Karlovac I Koprivnica I Kustošija I Nova Gradiška I Osijek I Petrinja I Petrovaradin I Plehan I Rajlovac I Ruma
Samobor I Sarajevo I Sinj I Sisak I Slavonski Brod I Slavonska Požega I Stara Pazova I Stenjevec I Sveta Klara I Sveta Nedelja I Šestine I Tuzla I Vinkovci I Virovitica I Vrapče I Vrbovec I Vukovar I Zagreb I Zemun I Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

Biljegi I Doplatne marke I Dunav osiguranje I Evropsko osiguranje I Hitlerjugend I Hrvatska Državna Željeznica I Hrvatski Crveni Križ I Inselpost I Katolička crkva I Marke za pristup SS diviziji “Princ Eugen”
Mirovinska zaklada namještenika S.P.Ž. I Mirovinski fond I Monopol I Muslimanska zajednica I Nacionalna Obrana I Njemačka Narodna Skupina I Novinarska Mirovinska Naklada I Obranbeni prirezi i Porezne marke
Porto marke I Pristojba za putni fond I Savez hrvatskih planinarskih društava I Službene marke I Sport I Studentski fond I Sudski biljegi I Trake za kontrolu poreza na promet I Trošarinski biljegi I Vinjete I Vojne marke
Zagrebački električki tramvaj I Neizdane marke I Nepoznate marke

Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

"Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske I Australsko filatelističko društvo I Bend Rammstein I Borče! Misli na svoju majku! I Čuvaj se Jugoslavena! I Erich von Däniken
Fantazijska izdanja i falsifikati I Fazlagića kula I Hrvatska jela I Hrvatske Obrambene Snage (HOS) I Hrvatski Franjevci I Hrvatski navijaći I Hrvatski Sandžak I Hrvatski zračni asovi
Izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji I Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske I Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske I Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar) I “Omoti” 1993 I “Omoti” 1994 I “Omoti” 2020 I “Omoti” 2024 I Papa Ivan Pavao II. I Povijest Hrvata I Povijesna karta I "Republika Hrvatska" iz 1971. godine I Sandžak, 2024
“Slava Ukrajini” / "Putler" I Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske I Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito I Ustaša I Velika Smradija I Zvonimir Boban

Interesantno :

Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj I Dionice I Hrvatska Državna Banka I Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države HrvatskeIzložba : Borba ujedine Evrope na istoku I Lutrija
Pečati Nezavisne Države Hrvatske I Poštanski troškovi I Pošta u radnim logorima I Razglednice

Dizajneri poštanski maraka Nezavisne Drzave Hrvatske :

Antonini, Otto I Horvat, Radoslav I Kirin, Vladimir I Kočiš, Volođa I Kocmut, Božidar I Režek, Ivo I Seizinger, Karl I Vulpe, Milan



 


[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Pravo na odustanak ] [ Poštarina ]


Flag Counter 


Facebook eBay Delcampe Njuskalo Youtube eMail

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvati