|
Krivoslavni nesveto-savski balkanski nomadi sa 49% turske genetike vole lagati da gore navodeni citati Dobrica Ćosića iz njegove knjige "Deobe" ne postoje.
To je tipična srpska laž.
Na stranicama 135 i 168 se to može u ORIGINAL KNJIGI, izdane kod Otokar Keršovani, Rijeka iz 1977. godine pročitati.
Ipak takozvani Srbi dijele kao dokaz nekakve scanove tih stranica gdje to ne piše.
Moramo se pitati, koji je to razlog da tih citata u tim navodnim scanovima nema?
Da se malo poigramo :
1. Ako se kasnije knjige nisu tiskale u istoj dimenziji je normalno da je to šta je u original knjigi pisalo na stranicama 135 i 168 sad na drugim stranicama (koje "pametni" krivoslavci neće onda da objave).
2. Original knjiga je izdana 1977. godine u latinici! Ako vidite nekakve dokaze u odvratnoj čirilici, onda znadete (ako odvratnu čirilicu uopće znadete čitati) da je taj primjerak tiskan kasnije!
3. Pošto su ti citati za Srbe neugodni, jer dokazivaju da im je laž u samom biću, još uvijek postoji i velika velika velika velika mogućnost, da su u njihovim verzijama te knjige manipulirali knjigu i da su ili izmjenili citate ili ih nisu u njihovim kasnijim izdanjima uopće objavili!
Bilo kako bilo. U svim tim mogućnostima Srbi lažu, jer to moraju ... po Ćosiću ... jer im laž leži u samom biću!
Projekti o stvaranju Velike Srbije, od Kranzana, preko svih Srba u jednoj državi i liniji Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica, do Srbije do Tokija i na kraju “srpskog sveta”, doživjeli su fijasko i prije nego što su došli na život na isti način na koji su umišljeni srpski političari krojili "prirodne srpske granice", brzopleto i nepromišljeno, neodgovorno i suludo...
Ne postoji narod na svijetu koji ima toliku želju da laže, izmišlja povijest, izmišlja i prekraja činjenice kao Srbi, ne postoji država na svijetu koja ima toliku potrebu izgubljene bitke i ratove pretvarati u pobjede, a izdajnike pretvarati u patriote kao u Srbiji.
I bio je Dobrica Ćosić potpuno u pravu kada je napisao da je "laž srpski državni interes, laž je u samom biću Srbina". Cijelo čovječanstvo kroz vjekove nije uspjelo iskonstruirati toliko laži i povijesnih falsifikata, dokumenata koji dokazuju nevjerojatne fantazije, kao što to radi Srbija i njeni političari, “povjesničari” i vjerski poglavari njihove sekte unutar pravoslavja. Toliko su sami sebe lagali da su i sami počeli vjerovati da su sve izmišljotine koje truju javnost, okolinu i svakoga tko s njima pokuša razgovarati, da bi mnogi od njih spalili poligraf, koji bi im pregorjeli svi osigurači, i eksplodirati od muke..
- Lažemo da prevarimo sebe, da utješimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz srama, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bijedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo za slobodu. Laž je oblik srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo kreativno, maštovito inventivno.
- Laž je srpski nacionalni interes.
– Laž je u samom biću Srbina.
- U ovoj zemlji svaka laž na kraju postane istina.
- Srbina je toliko puta u povijesti spašavala laži.
Ove riječi Dobrice Ćosića najbolje opisuju biće Srba, Srbije i srpske povijesti. Jednostavno "laž je srpski državni interes", u Srbiji svaka laž na kraju postane istina.
Slušate li srpske povjesničare, saznat ćete da kroz povijest nikada nisu izgubili niti jedan rat, pa ni bitku, a ako su je izgubili, nakon 20 ili najkasnije 50 godina, te bitke proglašavaju pobjedama jer sve oni koji mrze Srbe izmišljali su srpske poraze samo da bi se oni uvrijedili.
Srpski dužnosnici, “povjesničari”, vjerski poglavari njihove sekte toliko su falsificirali i izmislili da se više ne mogu vratiti jer su u svojim lažima otišli toliko daleko da je nemoguće racionalno objasniti takvu potrebu da se opet laže i konstruira, i opet i opet i tako dalje. Nemoguće je procijeniti što je laž, a što ima zrnce istine. Ako nađete rupu u svim tim lažima, a njihova izmišljena “istorija” je toliko šuplja, reći će vam da ste vi krivi jer ništa ne razumijete i samo mrzite Srbiju, a ne znate ni da ste Srbin i zato si izdajica svojih predaka.
Brojni srpski povjesničari će vam objasniti da su Srbi imali svoje gradove na obalama Crnog mora i Kaspijskog jezera, da postoje dokazi da su gradili piramide, ali i da su došli iz Male Azije, te da su stanovnici drevne Sparte bili zapravo Srbi koji su tamo živjeli u davna vremena. Od srpskih političara i povjesničara saznat ćete da 50 posto švedskih riječi dolazi iz srpskog jezika, da postoje mjesta u Engleskoj i Irskoj koja su domovina Srba, da je Bog Srbin, a Bogorodica Srbi iz okoline Kragujevca...
Ako se samo malo opustite i pustite Srbina poput Aleksandra Vučića, Andrije Mandića, Nebojše Čovića ili brojnih srpskih svećenika da vam pričaju o srpskoj povijesti, a da im ne date do znanja da niste naivni i ludi, s vremenom i sami počinjete vjerujete li u sve one gluposti kojima vas iz minute u minutu bombardiraju brojne srpske TV i radio postaje, novine i mnogi drugi internetski, elektronički i pisani mediji...
Da je Stefan Nemanja rođen u Podgorici, doznat ćete čak i iz vrlo nevješto skrojene srpske povijesti, iako o tom vremenu ne postoji pisani trag koji bi potvrdio takve "činjenice"... Ako je Nemanja rođen u nekoj Ribnici, onda je to prije svega kod Kraljeva, a nikako ne na objektima u glavnom gradu Crne Gore, jer kod stepenica nema ničega što bi ukazivalo da su na tom području nekada živjeli Nemanjići, a kamoli da je tvrđava nekakav Nemanjin grad. Naprotiv... Objasniće vam da je manastir Studenicu sagradio Stefan Nemanja, rodonačelnik srpske dinastije Nemanjića, iako je i sam bio katolik, pa je potpuno nejasno kako je rimokatolik sagradio pravoslavni manastir. Poznato je da su i Rastko i Stefan u prvom braku bili kršteni u katoličkim crkvama i bili pripadnici katoličke vjere... S obzirom na to da je tako, a je, Nemanjići su više puta prodavali vjeru za večeru samo da bi stekli vlast. .. Umjesto nekih racionalnih objašnjenja zašto je sin Stefana Nemanje, Stefan Prvovjenčani, okrunjen u katoličkoj crkvi 1217. godine, rimski papa Honorije III ponudit će vam jedno morbidno objašnjenje, koje u povijesti njihova djeca uče u školama , kako je Stefana Prvovjenčanog zapravo 1221. godine krstio njegov rođeni brat Rastko Nemanjić, ali se kukavica, srpski prosvjetitelj i jedan od najpametnijih Srba u povijesti, nije sjetio to zapisati, ali se propust Svetog Save morao ispraviti od strane njegovih učenika puno godina kasnije. Na što sve možeš naići kada se počneš baviti njihovim svetinjama, posebno iz reda Nemanjića, bolje je ne baviti se time jer će ti masovne laži nasilnika, pedofila, silovatelja, bratoubojica i ubojica očeva ocrniti svijest i teško da možete ostati normalni, ali oni znaju sve objasniti i prekrojiti kao nekakvu realnost vremena u kojem smo tada živjeli. Samo je u srpskoj povijesti normalno da svetac ubije tri brata, da svetac oženi šestogodišnju djevojčicu i siluje je a da crkva i silovatelja i žrtvu proglasi svecima. Zato je u srpskoj crkvi silovatelj vjerojatno veliki mučenik, a silovana Simonida velikomučenica. A kada propitujete srpske vjerske poglavare za takve anomalije, jedan od genijalnih predstavnika srpskog klera će vam naširoko objasniti kako je to bilo takvo vrijeme i da je normalno onda.
Što reći o 800 godina postojanja SPC, jer kad im spomenete da je to praktički nemoguće zbog činjenice da je Stefan Prvovjenčani krunjen kao katolik, odnosno kao pravoslavac, tek 1221. godine. , njihovi će povjesničari jednostavno reći da nije toliko važno je li 1217. ili 1219.... U srpskoj povijesti rijetko postoje vjerodostojni povijesni dokumenti, uvijek su posredni i to s zakašnjenjem od nekoliko godina, pa i desetljeća, ponekad i stoljeća, govore o vremenu koje je prošlo i na koje se odnose. Tako su četnici tek krajem 20. stoljeća postali kraljeva vojska u domovini i kraljeva garda, pa je veleizdajnik Draža Mihailović postao heroj, a uskoro će biti svetac i velikomučenik, iako su on i njegovi sljedbenici su poklali tisuće i tisuće disidenata i činilie zločine u svim krajevima Nezavisne Države Hrvatske. Samo je srpska elita u stanju Dražu proglasiti prvim gerilcem Europe, generalom kraljeve vojske u domovini ili kraljevom gardom, kako im on u svakom trenutku odgovori. Postoji samo jedan mali problem s toj falsificiranomj povijesti. Nikada kroz povijest čovječanstva kraljeva vojska, pogotovo ne garda, nije izgledala kao hajduci, zapušteni, zarasli u brade, ljigavi i masni, neuredni kao ona četnička družina, uvijek spremna na neku pljačku i prijevaru. Čak su i pirati uredniji od družine okupljene oko zločinca Draže. Koliki je Mihailović bio heroj vidjelo se na suđenju, gdje je umjesto vojničkog držanja plakao kao neka starica. Identično herojstvo pokazao je i Ratko Mladić na suđenju. I umjesto da Srbija slavi svoje prave heroje, kakva je Milunka Savić, ona ima miliju Mladića i Mihailovića sa suzom u oku, umjesto istinskog prkosa i inata velikog Miluna, pardon Milunke Savić. I zato ne čudi što mladi u Srbiji o Milunki ne znaju gotovo ništa, a sve izmišljene legende o Mladiću i Mihailoviću svakodnevno se prepričavaju kao gole istine.
Po istom receptu Srbi su dobili bitku na Kosovu, a u 18. stoljeću prvi put se u srpskoj mitomaniji pojavio veliki junak Kobilić, a kako im se kasnije učinila bezobrazna ona kobila u prezimenu, bože moj, nije kobila, ali kobila, s vremenom je kobila postala Miloš Obilić, iako prije 18. stoljeća nema zapisa o junaku tog imena.
Posebno je zanimljiva povijesna činjenica o Dušanovom carstvu i caru Dušanu, koji to nikada nije bio, a pogotovo to nije mogao biti Lazar, jer je Vaseljenska patrijaršija odbila za cara okruniti zlog i pokvarenog Dušana, koji je prvi zbacio oca Srefana Dečanskog s vlasti. prijestolja, jer ga neće naslijediti drugi sin Siniša, a onda se 1346. odlučio proglasiti carem, što je sveopći patrijarh odbio. Bahat, pokvaren, kao i svi Nemanjići, Dušan je sebi izmislio patrijarha i proglasio se carem, a onda je Vaseljenska patrijaršija bacila anatemu na tu crkvu i proglasila je sektom, što je ona doista kroz stoljeća i bila.
Činjenica da su se skoro svi srpski vladari međusobno ubijali i mrzili jasno govori da su bili spremni na sve i da su stoga sve "povijesne činjenice" koje su nam ostavili vrlo upitne i problematične, jer nerad njihovih vladara i srpska elita dokaz ogromnog kapaciteta za laganje, podmićivanje i krivotvorenje činjenica, a time i prekrajanje povijesti... Sama činjenica da kroz povijest Srbije gotovo da nema vladara i vjerskog poglavara svetosavske sekte koji nije silovao i ubijao svoje najbliže ili prijevara svake vrste dovoljan je razlog za sumnju u svaki zapis koji su ostavili kao "vjerodostojan dokument" na koji bi se povjesničari bez sumnje pozivali. Kao što su Aleksandar Vučić i njegovi suradnici danas patološki lažljivci, tako su bili i ostali srpski vlastodršci.
Ako vas današnji dužnosnici i povjesničari Srbije mogu uvjeriti da su četnici bili antifašisti, a postoje deseci tisuća dokumenata koji govore o kolaboraciji s nacionalsocijalističkom Njemačkom i fašističkom Italijom, ako vas mogu uvjeriti da su porazili NATO samo 22 godine prije, a svi se sjećamo kako je završilo, ako mogu u beskraj da vam objašnjavaju kako se nije bježalo preko Crne Gore i Albanije, nego je to bio herojski marš, iza kojeg su ostali milijuni staraca, žena i djece u Srbiji. na milost i nemilost okupatora. Ako su u stanju pred svima nama krivotvoriti događaje ne tako davne prošlosti, u doba moćne tehnologije i dokumenata, jasno vam je koliko oprezno svaku „povijesnu činjenicu“ iz bliže i dalje srpske povijesti, nebeski narod koji vuče svoje podrijetlo izravno od Adama i Eve, mora se reći ...
I zato bi se Srbija konačno trebala okrenuti sebi, svom narodu i budućnosti Srbije, a ne mitovima i izmišljenim legendama i "povijesnim činjenicama".
|
