|
|
|
|
|
Od Istre do Boke Kotorske
|
|
|
|
Od Slavonije do Dalmacije
|
|
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :
Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.
|
|
|
|
|
|
|
Od Međimurja do Srijema
|
|
|
|
Od Zagorja do Sandžaka
|
|
|
|
|
|
|
|
      
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska
|
|
Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.
|
|
|
|
|
|
|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!
|
|
|
|
Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).
Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.
Pošto Nezavisna Država Hrvatska nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.
Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.
Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.
Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.
Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.
Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.
Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.
Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.
Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.
Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.
Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.
Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.
Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.
Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.
Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.
Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.
Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :
|
|
|
|
- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine
Regularna izdanja :
- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja
Lokalna izdanja :
- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar
Biljegi općina i gradova :
- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi
Sva druga izdanja :
- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj
- Neizdane marke
- Nepoznate marke
Izdanja nakon II. Svijetskog rata :
- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban
Interesantno :
- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice
Dizajneri poštanski maraka :
- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Laki prijevozni zdrug (tal. Legione Croata Autotrasportabile) bila je postrojba Nezavisne Države Hrvatske u sastavu kraljevske talijanske vojske na Istočnom bojištu tijekom Drugog svjetskog rata.
Zdrug je osnovan primarno na talijansko inzistiranje nakon što su slične hrvatske dobrovoljačke postrojbe upućene pod njemačkim zapovjedništvom na bojište.
Postrojba je osnovana na talijanski zahtjev u lipnju 1941.
Postrojba je ostala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj do prosinca 1941. te se u međuvremenu borila protiv partizana. U prosincu je prebačena u Italiju.
|
|
|
|
|
|
Nakon završetka uvježbavanja i opremanja zdrug je posjetio vojskovođa Slavko Kvaternik. Zdrug je stigao na istočno bojište 16. travnja 1942.
Zdrug je priključen 8. talijanskoj armiji, koja je bila podređena njemačkoj Grupi B. Postrojba je sudjelovala u borbama do prosinca 1942., kad ju je uništila Crvena armija.
Nezavisna Država Hrvatska je kao počast postrojbi izdala poštansku marku s likom hrvatskog vojnika na rijeci Don, a prihod od prodaje je predan obiteljima poginulih pripadnika.
2008. godine posmrtni ostatci 16 vojnika vraćeni su u Hrvatsku.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska je 1943. godine imala 130.000 vojnika a Hrvati su bili ukljućeni i u njemačko-hrvatskim jedinicama Wehrmachta. Prva 369. Pojačana pukovnija (Verstärktes (kroatisches) Infanterie-Regiment 369) je utemeljena već 1941 godine, 1943 su osnivane tri pješačke pukovnije (369., 373. i 392. Infanterie-Division (kroatische)) te pomorska legija i zrakopolovna legija koja je bila ukljućena u Luftwaffe (Kroatische Luftwaffen-Legion).
Talijani su se odlučili su za uspostavu hrvatskih jedinica koje će se koristiti na ruskom frontu.
Zahvaljujući radu talijanske vojne misije u Hrvatskoj su general Giovanni Battista Oxilia i talijanski maršal Uga Cavallera uz potporu Slavka Kvaternika, naložili 26. srpnja 1941. godine osnivanje Lako prevoznog zdruga ("Brigata leggera motorizzata").
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
U početku je razmješteno 45 časnika, 67 do časnika i 1009 vojnika.
Nakon što su ih poslali u Italiju i kasnije u Rusiju, sve troškove, od plaća do zaliha, pružale su talijanske institucije, koje je kasnije nadoknađivala Nezavisna Država Hrvatska; oružjem, vozilima, životinjama i opremom.
Obuka u Riva del Garda :
Prijelaz u Italiju za drugu fazu treninga odgođen je, a Legija je upotrijebljena u anti-partizanskim operacijama pod zapovjednistvom 2. vojske (SUPERSLODA), počevši od studenog ciklus obuke s osam časnika, osam dočasnika i nekih talijanskih diplomanata, kako bi se upoznali s oružjem, sredstvima, postupcima i taktikama talijanske Kraljevske vojske.
Nekoliko dana prije odlaska zapovjednik Neuberger zamijenio je pukovnik Egon Žitnik.
Dana 17. prosinca, jedinica je konačno stigla u Riva del Garda i nakon intenzivne ciklusa obuke prisegila je Duceu u prisutnosti Cavallera i Kvaternika.
U travnju 1942. Legija je proglašena spremnom za borbu.
Dolazak u Rusiju :
16. travnja "Laki prijevozni zdrug" stigao je u Rusiju, a 18. travnja 1942. dodijeljen je rezervi talijanskog vojnog korpusa u Rusiji.
Operativno je stavljen pod treću celestijsku diviziju "Princ Amedeo Duca d'Aosta", zamjenjujući 63. legiju CC.NN. "Tagliamento", koja se je morala reorganizirati zbog pretrpljenih gubitaka.
Diobio je ostatak vozila 63. legije : 3 automobila, 44 kamiona i 6 motora. 19. travnja se dogodila isporuka vozila.
11. svibnja je legija svoj prvi boj, odbačujući sovjetski napad.
Krvavi sukobi su se dogodili u lipnju u gradu Stokovo, Greko-Timofejevka i Veseli-Nikitovo, kojih su svi završila pobjedom Hrvata, ali u cijenu velikih gubitaka.
11. srpnja osvajaju od neprijatelja Wesselijiju.
13. srpnja, "Laki prijevozni zdrug" i Legija „Tagliamento” skupa s 9. pješačkom divizijom "Pasubio" tjerala Ruse u Krasnđu Poljana.
Hrvati ulaze u borbe oko Wladimirowka i Fyodorovka.
Krajem srpnja se "Laki prijevozni zdrug" nalzi pokraj Doneca, kod mosta Lubanskoje gdje su bili izloženi 25. kolovoza jakoj ruskoj protu-ofenzivi. Legionari su držali poziciju, odbacujući sovjete i zarobivši stotine zatvorenika, po cijeni od osam pali i 12 ranjenih.
U kolovozu 1942. je zapovijed novoosnovanog Regimentamento CC.NN stigla u Rusiju.
|
|
|
|
|
|
|
Prva bitka na Donu :
Nedugo nakon što su zauzeli pozicije na Donu, talijanske su linije pogođene nizom sovjetskih napada, koje su trajale od 20. kolovoza do 1. rujna.
Zapovijedištvo 8. Vojske moralo je intervenirati kako bi podržalo XXXV vojno korpus i kako bi izbjeglo raspad sektora.
Skupa s bataljom "Monte Cervino", albanskom skijašicom i 179. njemačkom grenadijanskom pukovnjom, organiziran je protunapad kako bi se zaustavio sovjetski napredak.
Krajem listopada su zamjenjeni od dijelova 1. rumunjske vojske.
|
|
|
|
|
|
Druga bitka na Donu i zadnji napad na Meškoff :
11. prosinca 1942. godine je Legija je sudjelovala u drugoj obrambenoj borbi Dona.
20. prosinca su zajedno s 3. Bersaglieri pukovnijom premješteni od Kalmikoffa u Meschkoff.
Kad su istog dana patrole javile prisutnost oružane neprijateljske pješadije i tenkova su zapovjednik Zimik i pukovnik Luigi Longo odlucili na napad na Meškoff.
Nakon kontakta u podne, borbe su se nastavile snažno do kasno u noć.
"3. Bersaglieri" i "Laki prijevozni zdrug" su se borili rame uz rame do 22. prosinca.
"3. Bersaglieri" i "Laki prijevozni zdrug" su potpuno uništeni.
Bilo je puno mrtvi, mnogi zarobljeni od strane Sovjeta.
Rusi su se prema tim zarobljenicima ponašali zbog “etničkog” afiniteta pošteno, jer su htjeli preživjele uključiti u 2. jugoslavensku brigadu koja se je borila za Crvenu armiju.
Nekoliko tjedana kasnije, s padom Staljingrada 31. siječnja 1943. godine, počelo je povlačenje.
Službeni raspad "Lako prijevoznog zdruga" se je dogodio 13. travnja 1943. godine.
Preživjeli su se iz Rusije vratili u Italiju u Riva del Garda.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Druga hrvatska legija :
Već 15. rujna 1942. godine je Glavni stožer talijanske Kraljevske vojske naredio formiranje dvije skupine instruktora, Talijana i Hrvata, koji su se trebali brinuti o tome da se u Riva del Garda uspostavi druga hrvatska legija.
Nakon povratka iz Rusije su iz prve legije preživjeli 13 dočasnika i 133 vojnika.
Oni su poslani u Karlovac 22. travnja 1943. godine a planirano je bilo upisati nove regrute rođene 1923. godine.
Nova legija je brojčano trebalo biti puno veca na odnosu na prvu legiju s 132 časnika, 182 dočasnika i 3.745 vojnika.
Sa savezničkim slijetanjem na Siciliji u lipnju i otkazom Mussolinija 25. srpnja, talijanski su se prioriteti radikalno promijenili, tako da nije bilo više interesa za aktiviranje druge hrvatske legije.
Hrvati te druge hrvatsko-talijanske legije su bili raspoređeni u hrvatsko-njemačke legije.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Zastava "Lakog prevoznog zdruga" :
Ratna zastava hrvatske legije preuzela je boje i simbole hrvatske zastave. Zastava se sastojala od tri horizontalne trake jednake veličine, crvene, bijele i plave boje. Bila je obrubljena srebrom s trokutima.
Na prednjoj strani zavstave se je nalazio hrvatski grb : crvena i bijela šahovska štit, s prvim bijelim poljem, nadvijenom hrvatskom kraljevskom krunom.
Na bijelim pojlju između dvije liktorske grede bio je napis "Bog i Hrvati".
Na stražnjoj strani, također trobojno crveno-bijelo-plavim poljima, nosio je simbol Ustaša između dviju liktorskih greda i mota "Za dom spremni".
Na metalnim vrhu, koji je nadvišio baršunastu šipku s spiralnim vijcima, nalazio se je isto simbol Ustaša.
Na nju je bio pričvršćen srebrni pojas vezan uz naziv jedinice ("Lako prevozni zdrug") između simbola Ustaša.
|
|
|
|
|
|
|
Odore i znak :
U prvoj fazi izobrazbe, kako je dogovoreno, odijevanje osoblja snosi Nezavisna Države Hrvatske.
Stoga je osoblje dobilo odore hrvatske vojske, s oznakom na reveru i liktorskom snopu na prsima.
Dolaskom u Riva del Garda, legionari su dobili talijanske sivo-zelene odore, s značkama talijanske kraljevske vojske.
Na lijevom rukavu se je nalazila metalni štit sa hrvatskom šahovnicom iznad koje se nalazi riječ „Hrvatska”.
Na lijevom džepu odore se je noslila značka u obliku štita sa plave pozadine (vidi gore). U gornjem desnom kutu se nalazi grb Savoja i, dijagonalno lijevo na dnu, hrvatski grb, vezan za gredu.
U dijagonali, na dvije linije, dva mota Legije. Na talijanskom, „Per L´Italija Alala”, i na hrvatskim „Za dom spremni”.
|
|
|
|
|
|
|
|
Zapovjednik Stjepan Neuberger :
|
|
|
|
|
Podpukovnik Stjepan Neuberger, prvi zapovjednik Lako prijevoznog zdruga hrvatske legije, rođen 18. prosinca 1901. godine u Osijeku.
Kako je na području Nezavisne Države Hrvatske (zapadne Bosne, Korduna, Like i Banije) izbio ustanak krajem srpnja 1941. godine, vlada Nezavisne Države Hrvatskeodlučila je to iskoristiti za odgodu slanja Zdruga na obuku u Italiju, što je zapravo bila više stvarna potreba, nego izgovor, jer je Hrvatsko domobranstvo bilo još nedovoljno ustrojeno i nije imalo snage da uguši ustanak takvih razmjera.
Zdrug je tako početkom kolovoza 1941. raspoređen na područje Une, gdje je trebao nadzirati i osiguravati željeznički promet na unskoj pruzi od Bosanske Krupe do Bosanske Dubice.
Podpukovnik Neuberger nastojao je smiriti ustanak na ovom području, osim oružjem, i pregovorima, što mu je velikim dijelom i uspjelo.
Ono što je bilo neuobičajeno, je to da je na prevovore vodio i svoju suprugu, tijekom pregovora s jednom naoružanom skupinom 'ustanika' održanih u selu Veliki Radić 3. listopada 1941. godine.
Neuberger je dakle, na ove pregovore poveo i suprugu Hedwigu Neuberger, a tijekom pregovora zarobljen je s čitavom pratnjom, ali, naknadno mu je uspjelo pobjeći iz zarobljeništva.
Kako je to izazvalo sumnju u Glavnom stožeru Hrvatskog domobranstva, pokrenuta je istraga.
Utvrđeno je da je skupina s kojom je pregovarao pripadala 'Narodno-oslobodilačkom pokretu Jugoslavije', te da je i on sam održavao veze s KPJ.
|
|
|
|
|
|
Podpukovnik Neuberger radi toga je smijenjen s mjesta zapovjednika 8. prosinca 1941., uz gubitak čina i svih stečenih prava.
Suđeno mu je za veleizdaju, te je osuđen na smrt vješanjem.
Kazna je izvršena dana 23. prosinca 1941. godine.
|
|
|
|
|
|
Zapovjednik Egon Žitnik :
|
|
|
|
|
Egon Žitnik (14. lipanj 1901 - poslje 1948. godine) je bio pukovnik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i zapovjednik "Lakog prijevoznog zdruga" na istočnoj fronti.
Diplomirao je u kadetskoj školi u Grazu, potom Karlovcu, a zatim započeo vojnu službu u austrougarskoj vojsci.
Nakon osnivanja Kraljevine SHS 1918. godine diplomirao je na vojnoj akademiji u Beogradu.
Tijekom međuratnog razdoblja služio je u Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci kao časnik.
Pridružio se nakon stvaranja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. godine Domobranima.
Krajem lipnja je stajao na čelu novoosnovanog Lakog Prijevoznog Zdruga, koji je namijenjen za borbu na istočnoj fronti u okviru talijanski expedicionski snaga u Rusiji.
U Varaždinu su hrvatski vojnici prošli vojnu obuku, očekujući da će biti dodijeljeni Talijanskoj ekspedicijskoj snazi.
U međuvremenu, oni su se koristili za čišćenje područja Korduna, Banije i Bosanske krajine od u šumama skrivenih partizanski bandita i četnika.
|
|
|
|
|
|
17. prosinca je Laki Prijevozni Zdrug prevezena u Italiju, gdje je dobio punu opremu i naoružanje, a potom je prošao tromjesečnu intenzivnu obuku.
16. travanj 1942 stigli su istočno od Dona, gdje je dodijeljen 3. odjelu motorizirane pješačke pukovnije „Principe Amedeo Duca D'Aosta” pod zapovjedništvom generala Ettore de Blasio.
Prvi susret s Crvenom armijom održan je 11. svibnja u blizini Pervajskoja. Tijekom sljedećih 10 mjeseci Hrvati borili u regiji Stokowo-Timofiejewka-Weseli-Nikitowo.
Dana 11. srpnja, prebačeni su u talijanski XXXV korpus.
Tada je Laki Prijevozni Zdrug sudjelovao u napadu talijanskih vojnika, boreći se kod Vladimirovkom, Krasnom Polanom i Fiodorivkom.
Dana 28. srpnja prešao je Don rijeku u Lubanskoje.
25. kolovoza sovjetski protunapad uzrokuje velike gubitke.
Međutim, Hrvati su zadržali svoje crte.
19. prosinca, na svom položaju pokraj Kasanskeje (na pola puta između Staljingrada i Voronezha), Sovjeti su započeli masovni udarac.
Teška borba je trajala do 21. prosinca i završila s potpunim uništenjem "Lako Prijevoznog Zdruga".
Pukovnik Egon Žitnik bio je zarobljen.
Bio je prisiljen da bude zamjenik zapovjednika 2. jugoslavenske brigade koja se je borila za Crvenu armiju.
Godine 1944. je s njom je došao do Srbije.
Poslije rata služio je u jugoslavenskoj vojsci.
Godine 1948. uhićen je i osuđen na smrt.
Nije poznato kada je ubijen.
|
|
|
|
|
|
|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
