|

|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|
Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :
|
|
Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".
U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.
Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|
Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :
25 Banica : 50 priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. 50 Banica : hrvatski ratnik 1 Kuna : Handžar divizija 1 Kuna : Tri srca junačka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena 2 Kune : grb HOSa 2 Kune : grb Državne Radne Službe 5 Kuna : Marija Oršić 5 Kuna : Frane Tente 10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana 10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić 50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić
Iste godine je izašla kovanica od 5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.
|
|

|
|
Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).
[ PROČITAJ VIŠE ]
U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.
Kupi ovdje : .
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
IZDANJE SANDŽAK :
2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
IZDANJA “OMOTI” :
1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka. Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 3 niza od benda Depeche Mode - 1 niz od benda Kraftwerk - 1 niz od benda Front 242 - 1 niz od benda Nitzer Ebb - 1 niz od benda Front Line Assembly - 1 niz od benda Skinny Puppy
i sljedećih muzički stilova :
- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... . - 2 niza Electronic Body Music. - 2 niza Neue Deutsche Welle. - 2 niza House, Dance, ... . - 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... . - 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... . - 1 niz Punk, Oi, ... . - 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od benda Erasure - 1 niz od benda Pet Shop Boys - 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark - 1 niz od benda The Cure
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :
- 3 niza Neofolk, Industrial ...
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :
- 3 niza benda Rammstein
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od Adele - 1 niz od Ariana Grande - 1 niz od Beyoncé - 1 niz od Christina Aguilera - 1 niz od Lady Gaga - 1 niz od Miley Cyrus - 1 niz od Pink - 1 niz od Rihanna - 1 niz od Taylor Swift
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
|
|
|
|

|
Laki prijevozni zdrug (tal. Legione Croata Autotrasportabile) bila je postrojba Nezavisne Države Hrvatske u sastavu kraljevske talijanske vojske na Istočnom bojištu tijekom Drugog svjetskog rata.
Zdrug je osnovan primarno na talijansko inzistiranje nakon što su slične hrvatske dobrovoljačke postrojbe upućene pod njemačkim zapovjedništvom na bojište.
Postrojba je osnovana na talijanski zahtjev u lipnju 1941.
Postrojba je ostala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj do prosinca 1941. te se u međuvremenu borila protiv partizana. U prosincu je prebačena u Italiju.
|
|
|
|
Nakon završetka uvježbavanja i opremanja zdrug je posjetio vojskovođa Slavko Kvaternik. Zdrug je stigao na istočno bojište 16. travnja 1942.
Zdrug je priključen 8. talijanskoj armiji, koja je bila podređena njemačkoj Grupi B. Postrojba je sudjelovala u borbama do prosinca 1942., kad ju je uništila Crvena armija.
Nezavisna Država Hrvatska je kao počast postrojbi izdala poštansku marku s likom hrvatskog vojnika na rijeci Don, a prihod od prodaje je predan obiteljima poginulih pripadnika.
2008. godine posmrtni ostatci 16 vojnika vraćeni su u Hrvatsku.
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska je 1943. godine imala 130.000 vojnika a Hrvati su bili ukljućeni i u njemačko-hrvatskim jedinicama Wehrmachta. Prva 369. Pojačana pukovnija (Verstärktes (kroatisches) Infanterie-Regiment 369) je utemeljena već 1941 godine, 1943 su osnivane tri pješačke pukovnije (369., 373. i 392. Infanterie-Division (kroatische)) te pomorska legija i zrakopolovna legija koja je bila ukljućena u Luftwaffe (Kroatische Luftwaffen-Legion).
Talijani su se odlučili su za uspostavu hrvatskih jedinica koje će se koristiti na ruskom frontu.
Zahvaljujući radu talijanske vojne misije u Hrvatskoj su general Giovanni Battista Oxilia i talijanski maršal Uga Cavallera uz potporu Slavka Kvaternika, naložili 26. srpnja 1941. godine osnivanje Lako prevoznog zdruga ("Brigata leggera motorizzata").
|
|
|

|
|
|
U početku je razmješteno 45 časnika, 67 do časnika i 1009 vojnika.
Nakon što su ih poslali u Italiju i kasnije u Rusiju, sve troškove, od plaća do zaliha, pružale su talijanske institucije, koje je kasnije nadoknađivala Nezavisna Država Hrvatska; oružjem, vozilima, životinjama i opremom.
Obuka u Riva del Garda :
Prijelaz u Italiju za drugu fazu treninga odgođen je, a Legija je upotrijebljena u anti-partizanskim operacijama pod zapovjednistvom 2. vojske (SUPERSLODA), počevši od studenog ciklus obuke s osam časnika, osam dočasnika i nekih talijanskih diplomanata, kako bi se upoznali s oružjem, sredstvima, postupcima i taktikama talijanske Kraljevske vojske.
Nekoliko dana prije odlaska zapovjednik Neuberger zamijenio je pukovnik Egon Žitnik.
Dana 17. prosinca, jedinica je konačno stigla u Riva del Garda i nakon intenzivne ciklusa obuke prisegila je Duceu u prisutnosti Cavallera i Kvaternika.
U travnju 1942. Legija je proglašena spremnom za borbu.
Dolazak u Rusiju :
16. travnja "Laki prijevozni zdrug" stigao je u Rusiju, a 18. travnja 1942. dodijeljen je rezervi talijanskog vojnog korpusa u Rusiji.
Operativno je stavljen pod treću celestijsku diviziju "Princ Amedeo Duca d'Aosta", zamjenjujući 63. legiju CC.NN. "Tagliamento", koja se je morala reorganizirati zbog pretrpljenih gubitaka.
Diobio je ostatak vozila 63. legije : 3 automobila, 44 kamiona i 6 motora. 19. travnja se dogodila isporuka vozila.
11. svibnja je legija svoj prvi boj, odbačujući sovjetski napad.
Krvavi sukobi su se dogodili u lipnju u gradu Stokovo, Greko-Timofejevka i Veseli-Nikitovo, kojih su svi završila pobjedom Hrvata, ali u cijenu velikih gubitaka.
11. srpnja osvajaju od neprijatelja Wesselijiju.
13. srpnja, "Laki prijevozni zdrug" i Legija „Tagliamento” skupa s 9. pješačkom divizijom "Pasubio" tjerala Ruse u Krasnđu Poljana.
Hrvati ulaze u borbe oko Wladimirowka i Fyodorovka.
Krajem srpnja se "Laki prijevozni zdrug" nalzi pokraj Doneca, kod mosta Lubanskoje gdje su bili izloženi 25. kolovoza jakoj ruskoj protu-ofenzivi. Legionari su držali poziciju, odbacujući sovjete i zarobivši stotine zatvorenika, po cijeni od osam pali i 12 ranjenih.
U kolovozu 1942. je zapovijed novoosnovanog Regimentamento CC.NN stigla u Rusiju.
|
|
|

|
Prva bitka na Donu :
Nedugo nakon što su zauzeli pozicije na Donu, talijanske su linije pogođene nizom sovjetskih napada, koje su trajale od 20. kolovoza do 1. rujna.
Zapovijedištvo 8. Vojske moralo je intervenirati kako bi podržalo XXXV vojno korpus i kako bi izbjeglo raspad sektora.
Skupa s bataljom "Monte Cervino", albanskom skijašicom i 179. njemačkom grenadijanskom pukovnjom, organiziran je protunapad kako bi se zaustavio sovjetski napredak.
Krajem listopada su zamjenjeni od dijelova 1. rumunjske vojske.
|
|
|
|
Druga bitka na Donu i zadnji napad na Meškoff :
11. prosinca 1942. godine je Legija je sudjelovala u drugoj obrambenoj borbi Dona.
20. prosinca su zajedno s 3. Bersaglieri pukovnijom premješteni od Kalmikoffa u Meschkoff.
Kad su istog dana patrole javile prisutnost oružane neprijateljske pješadije i tenkova su zapovjednik Zimik i pukovnik Luigi Longo odlucili na napad na Meškoff.
Nakon kontakta u podne, borbe su se nastavile snažno do kasno u noć.
"3. Bersaglieri" i "Laki prijevozni zdrug" su se borili rame uz rame do 22. prosinca.
"3. Bersaglieri" i "Laki prijevozni zdrug" su potpuno uništeni.
Bilo je puno mrtvi, mnogi zarobljeni od strane Sovjeta.
Rusi su se prema tim zarobljenicima ponašali zbog “etničkog” afiniteta pošteno, jer su htjeli preživjele uključiti u 2. jugoslavensku brigadu koja se je borila za Crvenu armiju.
Nekoliko tjedana kasnije, s padom Staljingrada 31. siječnja 1943. godine, počelo je povlačenje.
Službeni raspad "Lako prijevoznog zdruga" se je dogodio 13. travnja 1943. godine.
Preživjeli su se iz Rusije vratili u Italiju u Riva del Garda.
|
|
|
|
|
|
Druga hrvatska legija :
Već 15. rujna 1942. godine je Glavni stožer talijanske Kraljevske vojske naredio formiranje dvije skupine instruktora, Talijana i Hrvata, koji su se trebali brinuti o tome da se u Riva del Garda uspostavi druga hrvatska legija.
Nakon povratka iz Rusije su iz prve legije preživjeli 13 dočasnika i 133 vojnika.
Oni su poslani u Karlovac 22. travnja 1943. godine a planirano je bilo upisati nove regrute rođene 1923. godine.
Nova legija je brojčano trebalo biti puno veca na odnosu na prvu legiju s 132 časnika, 182 dočasnika i 3.745 vojnika.
Sa savezničkim slijetanjem na Siciliji u lipnju i otkazom Mussolinija 25. srpnja, talijanski su se prioriteti radikalno promijenili, tako da nije bilo više interesa za aktiviranje druge hrvatske legije.
Hrvati te druge hrvatsko-talijanske legije su bili raspoređeni u hrvatsko-njemačke legije.
|
|
|
|
|
|
Zastava "Lakog prevoznog zdruga" :
Ratna zastava hrvatske legije preuzela je boje i simbole hrvatske zastave. Zastava se sastojala od tri horizontalne trake jednake veličine, crvene, bijele i plave boje. Bila je obrubljena srebrom s trokutima.
Na prednjoj strani zavstave se je nalazio hrvatski grb : crvena i bijela šahovska štit, s prvim bijelim poljem, nadvijenom hrvatskom kraljevskom krunom.
Na bijelim pojlju između dvije liktorske grede bio je napis "Bog i Hrvati".
Na stražnjoj strani, također trobojno crveno-bijelo-plavim poljima, nosio je simbol Ustaša između dviju liktorskih greda i mota "Za dom spremni".
Na metalnim vrhu, koji je nadvišio baršunastu šipku s spiralnim vijcima, nalazio se je isto simbol Ustaša.
Na nju je bio pričvršćen srebrni pojas vezan uz naziv jedinice ("Lako prevozni zdrug") između simbola Ustaša.
|
|
|

|
Odore i znak :
U prvoj fazi izobrazbe, kako je dogovoreno, odijevanje osoblja snosi Nezavisna Države Hrvatske.
Stoga je osoblje dobilo odore hrvatske vojske, s oznakom na reveru i liktorskom snopu na prsima.
Dolaskom u Riva del Garda, legionari su dobili talijanske sivo-zelene odore, s značkama talijanske kraljevske vojske.
Na lijevom rukavu se je nalazila metalni štit sa hrvatskom šahovnicom iznad koje se nalazi riječ „Hrvatska”.
Na lijevom džepu odore se je noslila značka u obliku štita sa plave pozadine (vidi gore). U gornjem desnom kutu se nalazi grb Savoja i, dijagonalno lijevo na dnu, hrvatski grb, vezan za gredu.
U dijagonali, na dvije linije, dva mota Legije. Na talijanskom, „Per L´Italija Alala”, i na hrvatskim „Za dom spremni”.
|
|
|
|
|
Zapovjednik Stjepan Neuberger :
|
|

|
Podpukovnik Stjepan Neuberger, prvi zapovjednik Lako prijevoznog zdruga hrvatske legije, rođen 18. prosinca 1901. godine u Osijeku.
Kako je na području Nezavisne Države Hrvatske (zapadne Bosne, Korduna, Like i Banije) izbio ustanak krajem srpnja 1941. godine, vlada Nezavisne Države Hrvatskeodlučila je to iskoristiti za odgodu slanja Zdruga na obuku u Italiju, što je zapravo bila više stvarna potreba, nego izgovor, jer je Hrvatsko domobranstvo bilo još nedovoljno ustrojeno i nije imalo snage da uguši ustanak takvih razmjera.
Zdrug je tako početkom kolovoza 1941. raspoređen na područje Une, gdje je trebao nadzirati i osiguravati željeznički promet na unskoj pruzi od Bosanske Krupe do Bosanske Dubice.
Podpukovnik Neuberger nastojao je smiriti ustanak na ovom području, osim oružjem, i pregovorima, što mu je velikim dijelom i uspjelo.
Ono što je bilo neuobičajeno, je to da je na prevovore vodio i svoju suprugu, tijekom pregovora s jednom naoružanom skupinom 'ustanika' održanih u selu Veliki Radić 3. listopada 1941. godine.
Neuberger je dakle, na ove pregovore poveo i suprugu Hedwigu Neuberger, a tijekom pregovora zarobljen je s čitavom pratnjom, ali, naknadno mu je uspjelo pobjeći iz zarobljeništva.
Kako je to izazvalo sumnju u Glavnom stožeru Hrvatskog domobranstva, pokrenuta je istraga.
Utvrđeno je da je skupina s kojom je pregovarao pripadala 'Narodno-oslobodilačkom pokretu Jugoslavije', te da je i on sam održavao veze s KPJ.
|
|
|
|
Podpukovnik Neuberger radi toga je smijenjen s mjesta zapovjednika 8. prosinca 1941., uz gubitak čina i svih stečenih prava.
Suđeno mu je za veleizdaju, te je osuđen na smrt vješanjem.
Kazna je izvršena dana 23. prosinca 1941. godine.
|
|
|
Zapovjednik Egon Žitnik :
|
|

|
Egon Žitnik (14. lipanj 1901 - poslje 1948. godine) je bio pukovnik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i zapovjednik "Lakog prijevoznog zdruga" na istočnoj fronti.
Diplomirao je u kadetskoj školi u Grazu, potom Karlovcu, a zatim započeo vojnu službu u austrougarskoj vojsci.
Nakon osnivanja Kraljevine SHS 1918. godine diplomirao je na vojnoj akademiji u Beogradu.
Tijekom međuratnog razdoblja služio je u Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci kao časnik.
Pridružio se nakon stvaranja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. godine Domobranima.
Krajem lipnja je stajao na čelu novoosnovanog Lakog Prijevoznog Zdruga, koji je namijenjen za borbu na istočnoj fronti u okviru talijanski expedicionski snaga u Rusiji.
U Varaždinu su hrvatski vojnici prošli vojnu obuku, očekujući da će biti dodijeljeni Talijanskoj ekspedicijskoj snazi.
U međuvremenu, oni su se koristili za čišćenje područja Korduna, Banije i Bosanske krajine od u šumama skrivenih partizanski bandita i četnika.
|
|
|
|
17. prosinca je Laki Prijevozni Zdrug prevezena u Italiju, gdje je dobio punu opremu i naoružanje, a potom je prošao tromjesečnu intenzivnu obuku.
16. travanj 1942 stigli su istočno od Dona, gdje je dodijeljen 3. odjelu motorizirane pješačke pukovnije „Principe Amedeo Duca D'Aosta” pod zapovjedništvom generala Ettore de Blasio.
Prvi susret s Crvenom armijom održan je 11. svibnja u blizini Pervajskoja. Tijekom sljedećih 10 mjeseci Hrvati borili u regiji Stokowo-Timofiejewka-Weseli-Nikitowo.
Dana 11. srpnja, prebačeni su u talijanski XXXV korpus.
Tada je Laki Prijevozni Zdrug sudjelovao u napadu talijanskih vojnika, boreći se kod Vladimirovkom, Krasnom Polanom i Fiodorivkom.
Dana 28. srpnja prešao je Don rijeku u Lubanskoje.
25. kolovoza sovjetski protunapad uzrokuje velike gubitke.
Međutim, Hrvati su zadržali svoje crte.
19. prosinca, na svom položaju pokraj Kasanskeje (na pola puta između Staljingrada i Voronezha), Sovjeti su započeli masovni udarac.
Teška borba je trajala do 21. prosinca i završila s potpunim uništenjem "Lako Prijevoznog Zdruga".
Pukovnik Egon Žitnik bio je zarobljen.
Bio je prisiljen da bude zamjenik zapovjednika 2. jugoslavenske brigade koja se je borila za Crvenu armiju.
Godine 1944. je s njom je došao do Srbije.
Poslije rata služio je u jugoslavenskoj vojsci.
Godine 1948. uhićen je i osuđen na smrt.
Nije poznato kada je ubijen.
|
|
|

|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|