Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Novo u eTrgovini :

Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]

Kupi ovdje : .

Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :

Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".

U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.

Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :

25 Banica : 50 priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
50 Banica : hrvatski ratnik
1 Kuna : Handžar divizija
1 Kuna : Tri srca junačka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena
2 Kune : grb HOSa
2 Kune : grb Državne Radne Službe
5 Kuna : Marija Oršić
5 Kuna : Frane Tente
10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana
10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić
50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić

Iste godine je izašla kovanica od
5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.

Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).

[ PROČITAJ VIŠE ]

U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.

Kupi ovdje : .

Novo u eTrgovini :

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

Kupi ovdje : .

IZDANJE SANDŽAK :

2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kupi ovdje : .

IZDANJA “OMOTI” :

1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka. Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.

Kupi ovdje : .

1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 3 niza od benda Depeche Mode
- 1 niz od benda Kraftwerk
- 1 niz od benda Front 242
- 1 niz od benda Nitzer Ebb
- 1 niz od benda Front Line Assembly
- 1 niz od benda Skinny Puppy

i sljedećih muzički stilova :

- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... .
- 2 niza Electronic Body Music.
- 2 niza Neue Deutsche Welle.
- 2 niza House, Dance, ... .
- 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... .
- 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... .
- 1 niz Punk, Oi, ... .
- 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kupi ovdje : .

1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od benda Erasure
- 1 niz od benda Pet Shop Boys
- 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark
- 1 niz od benda The Cure

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kupi ovdje : .

2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :

- 3 niza Neofolk, Industrial ...

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kupi ovdje : .

2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :

- 3 niza benda Rammstein

[ PROČITAJ VIŠE ]

Kupi ovdje : .

2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :

- 1 niz od Adele
- 1 niz od Ariana Grande
- 1 niz od Beyoncé
- 1 niz od Christina Aguilera
- 1 niz od Lady Gaga
- 1 niz od Miley Cyrus
- 1 niz od Pink
- 1 niz od Rihanna
- 1 niz od Taylor Swift

[ PROČITAJ VIŠE ]

Hrvati pobjedili na Kosovskom polju a nesposobni Srbi sve izgubili :

Bitka na Kosovu polju 1389. godine, Servi/Srbi prikazuju kao ključni trenutak u povijesti srpskog naroda, zapravo je daleko složenija i manje "srpska" nego što njihovi mitovi tvrde. Ono što je povijesno zanemareno i namjerno iskrivljeno iz razloga kompleksa, jest činjenica da Srbi nisu bili niti jedini niti glavni akteri u toj borbi protiv Osmanlija. Srpski vojnici činili su tek manji dio šire koalicije koja je uključivala Hrvate, Mađare, Grke, Albance i druge. Ova šira vojna zajednica bori se protiv Osmanlijskog carstva, dok srpska mitologija daje Servima središnje mjesto u narativu, što je suludo.

Ironično je da, dok srpski mit glorificira ovu bitku kao simbol otpora i nacionalne samosvijesti, povijesne činjenice pokazuju drugačiju sliku. Veliki dio srpske vlastele zapravo se borio na strani Osmanlija kao njihovi vazali, što je i logično jer su Osmanlije držale djecu svojih vazala kao taoce duboko unutar Osmanlijskog Carstva, prisiljavajući ih na lojalnost prema carstvu. Umjesto boraca za slobodu, mnogi srpski plemići zapravo su se pokazali kao suradnici Osmanskog Carstva.

No, pravi problem leži u srpskoj mitomaniji koja traje već više od 130 godina. Srpska historiografija, progonjena kompleksima zbog stoljetnog ropstva, nije uspjela stvoriti svoju bogatu i autentičnu povijesnu tradiciju. Zbog toga je posegnula za lažima, krađom i prisvajanjem tuđe povijesti, kulture i vjere, a u najvećoj mjeri – hrvatske. Ovaj proces mitološkog konstrukta ne samo da pokušava "opravdati" povijesne neuspjehe, već i potiskuje povijesne činjenice u korist sektaške vjere koja je prisvajala sve ostale pravoslavne zajednice u svom okruženju.

Jednostavna je istina da Srbi, kroz svoju povijest, nisu uvijek bili otporna nacija koja se suprotstavljala velikim silama, kako često vole prikazivati. Umjesto toga, kroz razne povijesne faze, često su bili sluge – "servi" u punom smislu te riječi, prilagođavajući se onima koji su u tom trenutku imali moć. To možda objašnjava njihov naglašeni nacionalni mit o "velikoj borbi" i "otporu", no povijesne činjenice pričaju drugu priču. Kao nacija koja nije uspjela stvoriti svoj jedinstveni povijesni i kulturni identitet, Srbi su posegnuli za prisvajanjem tuđeg, stvarajući time izopačenu sliku vlastite povijesti.

Ovo lažno glorificiranje bitaka poput one na Kosovu polju pokazuje koliko se lako povijest može iskriviti i koristiti kao oružje za ideološku indoktrinaciju. Umjesto stvaranja konstruktivnog nacionalnog identiteta, srpski mitovi nastavljaju podržavati iluziju prošlosti koja nikada nije postojala, štiteći kompleks inferiornosti iskrivljenim nacionalnim ponosom pod kojim su sve susjedne države patile i stradale.

Bitka na Kosovu polju 1389. nije bila srpska bitka kao što je pokušava prikazati srbijanska mitomanija, to je u stvarnosti bila bitka velike vojne koalicije raznih naroda (većinom Hrvata, Albanaca, Mađara, Grka, Srba) protiv Turaka.

Kosovo polje je oduvijek bilo pogodno mjesto za održavanje masovnih srednjovjekovnih bitaka. Na tom području održano je najmanje 10-ak velikih bitaka, od toga tri bitke vojski koje su predvodili hrvatski vojskovođe ili u kojima su bojovnici veliki dijelom bili Hrvati.

Gore : Josip Horvat Međimurec - Dolazak Hrvata na Kosovo.

Jedna od tih bitaka, na temelju koje su Srbi vrlo maštovito kreirali svoj nacionalni integracijski mit, dogodila se 15. lipnja 1389. između vojske koalicije europskih naroda i Turaka sa njihovim vazalima. Na kršćanskoj strani bile su vojska kralja Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja, Stjepana Tvrtka I. Kotromanića (potomka značajne hrvatske obitelji Šubića) pod vodstvom vojvode dijela Hrvatske i Dalmacije Vladka Vukovića, hrvatski vitezovi križari ivanovci pod vodstvom vranskog priora, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Ivana od Paližne kao i pripadne albanske i srpske vojske. Hrvata iz Bosne, Hercegovine, Dalmacija i područja vladavine kralja Tvrtka bilo je gotovo 20.000 bojovnika plus križari Hrvati Ivaniša Hrvata.

Tursku vojsku vodio je sultan Murat I. i njegovi sinovi Bajazit i Jakub. Sam sultan i njegov sin Jakub (po nekim navodima oba sina) pogibaju tijekom bitke. Jedan dio srpskog plemstva su bili u vazalnom odnosu prema Turcima, pa su se borili na turskoj strani.

Tijek bitke i danas je nejasan; prema jedinim izvorima iz prve ruke – onih sa bosanskog dvora Tvrtka I. kršćani su odnijeli pobjedu; međutim poznato je da su Srbi ubrzo nakon bitke plaćali sultanu danak, iz čega moramo zaključiti da je posrijedi u najboljem slučaju “Pirova pobjeda”. U bitci je poginuo turski sultan Murat I., što je bila jedina pogibija sultana do tada.

Po primitku vijesti o toj pobjedi nad osmanlijama na Kosovu polju, koju je kršćanskoj Europi pismom prenio bosanski kralj Hrvat Tvrtko, u Parizu su zvona crkve Notre Dame zvonila u čast velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima.

U toj nedvojbeno velikoj i veličanstvenoj, ali na žalost ne i odlučnoj bojnoj pobjedi hrvatske kršćanske vojske i njenih vazala protiv Turaka, Tvrtkov vazal Knez Lazar Hrebljanović borio se na hrvatskoj strani, pod hrvatskim zapovjedništvom, ali ključna je činjenica da je značajan dio srbijanskih velikaša bio turskim vazalima, pa ih je bilo puno i na turskoj strani. Izvjesno je da su se upravo srpske snage s hrvatske strane i one s druge, turske strane, izravno sučelile u žestokoj bitci, strasno želeći dokazati svoj vazalski status kod svojih sizerena. Tvrtkov vazal srpski knez Lazar Hrebljanović junački pogiba boreći se na hrvatskoj strani i Srbijanci su s pravom ponosni na njega. Srpsko plemstvo i vojska koji su se borili na turskoj strani dijeli sudbinu cijele turske vojske, odnosno doživljava pravi slom. Taj teški turski poraz i vojni gubitci, značajno je oslabio Srbiju i odrazio se na daljni tijek njene povijesti i Srbiju, do tad uglavnom hrvatskog, bosanskog ili ugarskog vazala, pozicionirao kao važnog turskog vazala i najvjernijeg turskog bojovnika na prvoj crti protiv kršćanske Europe, uglavnom protiv Hrvata, Bugara, Grka i Mađara, kao npr. u poznatim bitkama: na Rovinama 1395., u bitci iz 1396. kod Nikopolja u Bugarskoj gdje je najvjernija turska uzdanica srpski knez Stefan Lazarević preokrenuo tijek bitke u korist osmanlija, a protiv kršćanske Europe te u bitci protiv Mongola kod Ankare (“Angore”) 1402.

Tek 1915., nakon što Bugari osvajaju Srbiju, britanske tajne službe započinju psyop promičbenu operaciju u korist Srbije, izmišljajući izgubljenu srbijansku bitku protiv Osmanlija, u kojoj su Srbijanci izkrvarili na smrt u obrani Europe, kako bi animirali saveznike u korist Srbije. Naravno, zbog svojih interesa, koji su se tad poklopili sa srbijanskima. Sve dalje je uobičajena srbijanska povijesna mašta i inverzija, što je ispravno detektirao otac srbijanske nacije Dobrica Ćosić u svojim djelima.