Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Hrvati pobjedili na Kosovskom polju a nesposobni Srbi sve izgubili :

Bitka na Kosovu polju 1389. godine, Servi/Srbi prikazuju kao ključni trenutak u povijesti srpskog naroda, zapravo je daleko složenija i manje "srpska" nego što njihovi mitovi tvrde. Ono što je povijesno zanemareno i namjerno iskrivljeno iz razloga kompleksa, jest činjenica da Srbi nisu bili niti jedini niti glavni akteri u toj borbi protiv Osmanlija. Srpski vojnici činili su tek manji dio šire koalicije koja je uključivala Hrvate, Mađare, Grke, Albance i druge. Ova šira vojna zajednica bori se protiv Osmanlijskog carstva, dok srpska mitologija daje Servima središnje mjesto u narativu, što je suludo.

Ironično je da, dok srpski mit glorificira ovu bitku kao simbol otpora i nacionalne samosvijesti, povijesne činjenice pokazuju drugačiju sliku. Veliki dio srpske vlastele zapravo se borio na strani Osmanlija kao njihovi vazali, što je i logično jer su Osmanlije držale djecu svojih vazala kao taoce duboko unutar Osmanlijskog Carstva, prisiljavajući ih na lojalnost prema carstvu. Umjesto boraca za slobodu, mnogi srpski plemići zapravo su se pokazali kao suradnici Osmanskog Carstva.

No, pravi problem leži u srpskoj mitomaniji koja traje već više od 130 godina. Srpska historiografija, progonjena kompleksima zbog stoljetnog ropstva, nije uspjela stvoriti svoju bogatu i autentičnu povijesnu tradiciju. Zbog toga je posegnula za lažima, krađom i prisvajanjem tuđe povijesti, kulture i vjere, a u najvećoj mjeri – hrvatske. Ovaj proces mitološkog konstrukta ne samo da pokušava "opravdati" povijesne neuspjehe, već i potiskuje povijesne činjenice u korist sektaške vjere koja je prisvajala sve ostale pravoslavne zajednice u svom okruženju.

Jednostavna je istina da Srbi, kroz svoju povijest, nisu uvijek bili otporna nacija koja se suprotstavljala velikim silama, kako često vole prikazivati. Umjesto toga, kroz razne povijesne faze, često su bili sluge – "servi" u punom smislu te riječi, prilagođavajući se onima koji su u tom trenutku imali moć. To možda objašnjava njihov naglašeni nacionalni mit o "velikoj borbi" i "otporu", no povijesne činjenice pričaju drugu priču. Kao nacija koja nije uspjela stvoriti svoj jedinstveni povijesni i kulturni identitet, Srbi su posegnuli za prisvajanjem tuđeg, stvarajući time izopačenu sliku vlastite povijesti.

Ovo lažno glorificiranje bitaka poput one na Kosovu polju pokazuje koliko se lako povijest može iskriviti i koristiti kao oružje za ideološku indoktrinaciju. Umjesto stvaranja konstruktivnog nacionalnog identiteta, srpski mitovi nastavljaju podržavati iluziju prošlosti koja nikada nije postojala, štiteći kompleks inferiornosti iskrivljenim nacionalnim ponosom pod kojim su sve susjedne države patile i stradale.

Bitka na Kosovu polju 1389. nije bila srpska bitka kao što je pokušava prikazati srbijanska mitomanija, to je u stvarnosti bila bitka velike vojne koalicije raznih naroda (većinom Hrvata, Albanaca, Mađara, Grka, Srba) protiv Turaka.

Kosovo polje je oduvijek bilo pogodno mjesto za održavanje masovnih srednjovjekovnih bitaka. Na tom području održano je najmanje 10-ak velikih bitaka, od toga tri bitke vojski koje su predvodili hrvatski vojskovođe ili u kojima su bojovnici veliki dijelom bili Hrvati.

Gore : Josip Horvat Međimurec - Dolazak Hrvata na Kosovo.

Jedna od tih bitaka, na temelju koje su Srbi vrlo maštovito kreirali svoj nacionalni integracijski mit, dogodila se 15. lipnja 1389. između vojske koalicije europskih naroda i Turaka sa njihovim vazalima. Na kršćanskoj strani bile su vojska kralja Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja, Stjepana Tvrtka I. Kotromanića (potomka značajne hrvatske obitelji Šubića) pod vodstvom vojvode dijela Hrvatske i Dalmacije Vladka Vukovića, hrvatski vitezovi križari ivanovci pod vodstvom vranskog priora, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Ivana od Paližne kao i pripadne albanske i srpske vojske. Hrvata iz Bosne, Hercegovine, Dalmacija i područja vladavine kralja Tvrtka bilo je gotovo 20.000 bojovnika plus križari Hrvati Ivaniša Hrvata.

Tursku vojsku vodio je sultan Murat I. i njegovi sinovi Bajazit i Jakub. Sam sultan i njegov sin Jakub (po nekim navodima oba sina) pogibaju tijekom bitke. Jedan dio srpskog plemstva su bili u vazalnom odnosu prema Turcima, pa su se borili na turskoj strani.

Tijek bitke i danas je nejasan; prema jedinim izvorima iz prve ruke – onih sa bosanskog dvora Tvrtka I. kršćani su odnijeli pobjedu; međutim poznato je da su Srbi ubrzo nakon bitke plaćali sultanu danak, iz čega moramo zaključiti da je posrijedi u najboljem slučaju “Pirova pobjeda”. U bitci je poginuo turski sultan Murat I., što je bila jedina pogibija sultana do tada.

Po primitku vijesti o toj pobjedi nad osmanlijama na Kosovu polju, koju je kršćanskoj Europi pismom prenio bosanski kralj Hrvat Tvrtko, u Parizu su zvona crkve Notre Dame zvonila u čast velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima.

U toj nedvojbeno velikoj i veličanstvenoj, ali na žalost ne i odlučnoj bojnoj pobjedi hrvatske kršćanske vojske i njenih vazala protiv Turaka, Tvrtkov vazal Knez Lazar Hrebljanović borio se na hrvatskoj strani, pod hrvatskim zapovjedništvom, ali ključna je činjenica da je značajan dio srbijanskih velikaša bio turskim vazalima, pa ih je bilo puno i na turskoj strani. Izvjesno je da su se upravo srpske snage s hrvatske strane i one s druge, turske strane, izravno sučelile u žestokoj bitci, strasno želeći dokazati svoj vazalski status kod svojih sizerena. Tvrtkov vazal srpski knez Lazar Hrebljanović junački pogiba boreći se na hrvatskoj strani i Srbijanci su s pravom ponosni na njega. Srpsko plemstvo i vojska koji su se borili na turskoj strani dijeli sudbinu cijele turske vojske, odnosno doživljava pravi slom. Taj teški turski poraz i vojni gubitci, značajno je oslabio Srbiju i odrazio se na daljni tijek njene povijesti i Srbiju, do tad uglavnom hrvatskog, bosanskog ili ugarskog vazala, pozicionirao kao važnog turskog vazala i najvjernijeg turskog bojovnika na prvoj crti protiv kršćanske Europe, uglavnom protiv Hrvata, Bugara, Grka i Mađara, kao npr. u poznatim bitkama: na Rovinama 1395., u bitci iz 1396. kod Nikopolja u Bugarskoj gdje je najvjernija turska uzdanica srpski knez Stefan Lazarević preokrenuo tijek bitke u korist osmanlija, a protiv kršćanske Europe te u bitci protiv Mongola kod Ankare (“Angore”) 1402.

Tek 1915., nakon što Bugari osvajaju Srbiju, britanske tajne službe započinju psyop promičbenu operaciju u korist Srbije, izmišljajući izgubljenu srbijansku bitku protiv Osmanlija, u kojoj su Srbijanci izkrvarili na smrt u obrani Europe, kako bi animirali saveznike u korist Srbije. Naravno, zbog svojih interesa, koji su se tad poklopili sa srbijanskima. Sve dalje je uobičajena srbijanska povijesna mašta i inverzija, što je ispravno detektirao otac srbijanske nacije Dobrica Ćosić u svojim djelima.