Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Hrvatsku župu Vrhbosnu na tlu današnjega Sarajeva utemeljeli Hrvati katolici a Turci su na temeljima uništene Vrhbosne sagradili tursku kabasu Sarajevo :

Vrhbosnu preteču grada Sarajeva je posjedovao hrvatski plemić Pavao Radinović, od Turaka je oslobodio hrvatski ban Matko Talovac koji je banovao i Beogradom, a u hrvatski posjed je pokušao vratiti kralj Bosne Hrvat Stjepan Tomašević.

Na juriš je Sarajevo oslobodio od Turaka 1878. godine hrvatski barun Josip Filipović s elitnim postrojbama hrvatske pukovnije, te je za dva dana porazio združene dragovoljce Turskoga carstva bosanske muslimane i posrbljene Vlahe koji su dobrovoljno ginuli za turske interese.

Danas je Sarajevo tema prijepora Bošnjaka i Srba iako je očito da taj grad sazidan na temeljima hrvatske Vrhbosne povijesno ne pripada ni jednima niti drugima nego Hrvatima kao utemeljiteljima, starosjediocima grada i njegovim braniteljima i osloboditeljima od Turaka.

Povijesnu hrvatsku župu Vrhbosnu utemeljili su Hrvati rimokatolici, koji su bili i njezini jedini stanovnici u doba prije turske navale i okupacije Bosne. Župa Vrhbosna na lokalitetu današnjega grada Sarajeva spominje se u povijesnim dokumentima još u 13. stoljeću kao jedno od glavnih mjesta u tadašnjoj Bosanskoj banovini. Utoliko je bila značajnija što je zemljopisno zauzimala samo srce srednjevjekovne Bosne, ili drukčije rečeno istočnohrvatskoga Kraljevstva Bosne. Najznačajnija mjesta na području župe Vrhbosne su glasoviti grad Hodidjed, Gradac ili Kotorac, te Tornik i Bulog. Vrhbosna se može smatrati  jezgrom srednjevjekovne Bosne ili prvotnom i pravom Bosnom. Župa Vrhbosna prostirala se oko gornjeg, izvorišnog toka rijeke Bosne, odnosno u slivovima njenih pritoka Miljacke i Željeznice. Sa svih strana bila je omeđena gorjem Romanije, Jahorine, Trebevića, Bjelašnice i Igmana, pružajući se do prijevoja Kobiljače i rijeke Vogošće. Spomenute međe odvajale su hrvatsku župu Vrhbosnu od susjednih hrvatskih župa na području Bosne, a to su župe Vogošće, Bosne, Lepenice, Krivaje, Neretve, Komske, Zagorja, Prače i Bistrice. Sama Vrhbosna bila je ustrojena podjelom na nekoliko manjih oblasti. U slivu Mokranjske Miljacke osnovana je župa Mokro Glasinac, kojoj je od stare Olovske župe priključena Glasinačka ravan, a u slivu Miljacke župa Pale. Ove župe bile su poslije sastavnim dijelom zemlje hrvatske plemićke obitelji Pavlovića iz Bosne, jednako kao i Vrhbosni susjedna Prača.

Rodonačelnik Pavlovića, hrvatske plemićke obitelji iz Bosne, je bio Radin Jablanić, a njegov je sin knez Pavao Radinović. On je udario temelje velikome obiteljskom posjedu te moćne hrvatske velikaške obitelji. Kasnije su ti posjedi nazvani "zemlja Pavlovića" prezvanim od pretka Radinovića u Pavloviće po njegovome imenu Pavao. Posjedi te utjecajne i jake plemićke hrvatske obitelji u Bosni prostirali su se u vrlo širokom pojasu između rijeke Bosne i Drine sa stolnim gradom Borčem. Knez Pavao Radinović posjedovao je Ustikolinu između Foče i Višegrada, Dobrun i Vrhbosnu. Držao je u svojim rukama i Praču, Borač kraj Vlasenice i olovni rudokop Olovo, a potkraj 14. stoljeća i Trebinje, Vrm sa Klobukom i dio Konavala. Trebinje i Popovo polje, kao i dio Konavala preuzeo je od  hrvatske velikaške obitelji Sankovića, koji su vladali istočnom, lijevom stranom rijeke Neretve sve od Konjica na sjeveru Hercegovine i do samoga juga čak do Konavala.

Na brijegu iznad sastava Paljanske i Mokranjske Miljacke, a na 35 kilometara sjeveroistočno od današnjega Sarajeva bio je povijesni hrvatski srednjevjekovni grad Hodidjed, najznačajnije naseljeno mjesto hrvatske katoličke župe Vrhbosne. Već od 1416. godine Hodidjed je kao i cijela Vrhbosna bio izložen žestokim i neprestanim vojnim napadima Turaka, koji su željeli na tom tlu uspostaviti što prije utvrdu zapadne granice svoga carstva, da bi u nastavku s te strateški bitne kote prodirali i osvajali nova područja. Godine 1428. Turci su za kratko prvi puta ovladali Hodidjedom. Ubrzo ga je povratio u hrvatski posjed hrvatski ban Matko Talovac. On je bio hrvatski velikaš i slavonski ban podrijetlom s otoka Korčule i bio je građanin dubrovački. U službi kralja Žigmunda ban Matko Talovac je 1433. godine imenovan upraviteljem Zagrebačke biskupije, zatim 1434. postaje priorom vranskim, a 1435. godine i banom čitave Slavonije. Hrvatski ban Matko Talovac važio je za iznimno moćnoga gospodara širokoga prostora od Beograda do Senja i od Drave do Neretve. Borbe za Hodidjed i Vrhbosnu između Hrvata i Turaka nisu prestajale. Turci su 1435. ponovno zauzeli to povijesno hrvatsko područje u Bosni kada ga je turski vojskovođa Barak u kolovozu mjesecu vojno osvojio i priključio Osmanskom carstvu. I nakon toga bilo je hrvatsko - turskih bitaka za Vrhbosnu i Hodidjed, a značajno je spomenuti da je posljednja velika bitka bila ona iz 1459. godine kad je u velikome požaru stradao Hodidjed nakon što ga sa svojom vojskom kralj bosanskih Hrvata Stjepan Tomašević nije uspio ponovno vratiti u hrvatski posjed, jer su Turci uspjeli odbiti hrvatsku ofenzivu na njihove položaje u zaposjednutome Hodidjedu i Vrhbosni.

U Novom vijeku Bosnu i grad Sarajevo opet su od Turaka, kao i u srednjem vijeku, branili i oslobađali Hrvati, a slavu njihove pobjede prisvajali drugi i hvalili se da su oni pobjeđivali Turke, a ne Hrvati kao što je bilo u stvarnosti. Hrvatski barun Josip Filipović, ujedno i hrvatski plemić i austrijski general u nezadrživom vojnom pohodu, gotovo je na juriš oslobodio Sarajevo od Turaka 19. kolovoza 1878. godine. Opsežne pripreme prethodile su nezadrživom jurišu vojske na čijem je čelu bila pobjednička hrvatska pješačka pukovnija predvođena zapovjednikom barunom Josipom Filipovićem, Ličaninom rodom iz Gospića i mlađim bratom istaknutoga hrvatskog generala Franje Filipovića. Kao jedan od najboljih vojskovođa austrougarske vojske Josip Filipović je postavljen glavnim zapovjednikom vojne akcije oslobađanja Sarajeva, grada niklog na temeljima od strane Turaka srušene, spaljene i uništene hrvatske Vrhbosne. Zato je hrvatsko pješaštvo pod vodstvom baruna Josipa Filipovića bilo do krajnjih granica motivirano da nakon više od četiri stoljeća turskoga tlačenja i ugnjetavanja Hrvata u Bosni uzvrati smrtonosni udarac Turcima i njihovome carstvu na izdisaju. U munjevitoj i rekordno brzoj vojnoj akciji vojska vojskovođe Josipa Filipovića do nogu je potukla Turke, a zanimljivo je da su najjači otpor nezaustavljivoj hrvatskoj vojsci pružili domaći bosanski muslimani iz Sarajeva, kao i lokalni Srbi. I jedni i drugi bili su od strane Turaka nabrijani da ginu za njihove interese i prolijevaju krv u ime Turske kao suvremeni janjičari. No, Hrvati su brzo slomili otpor združenih turskih sluga bosanskih muslimana i posrbljenih Vlaha iz Sarajeva i okolice. Obustavili su otpor za manje od dva dana borbi za grad. Nisu mogli izdržati napad 13. vojnog zbora, potom i 2. armije pod zapovjedanjem baruna Josipa Filipovića. Time je ispunjena zadaća i postavljeni cij, potaknut čak i iz krugova poslovično nesklonim Hrvatima, kao što je primjerice Engleska. Čak je i Englezima postalo jasno tko su i što su Turci, te je na njihov prijedlog i Austro - Ugarska Monarhija 1878. i organizirala opisanu vojnu akcju oslobađanja Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine od turskoga višestoljetnoga ropstva, te je Beč od strane Londona bio pozvan da napokon riješi vojnom silom veliku istočnu krizu.

© Dragan Ilić

Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .