U Međimurju, regiji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, popularna je narodna pjesma „Stal se jesam rano jutro malo pred zoru“, koju tamošnji živalj rado pjeva još od davnih dana.

Hrvatska pjesma starija od melodije koju je Joseph Haydn 1797. komponirao kao himnu.

Koncem 18. st. čuo ju je u sličnoj verziji, a možda i pjevao Joseph Haydn, veliki austrijski kompozitor, koji je skladajući himnu za posljednjeg cara Svetog Rimskog Carstva Franju II. bio inspiriran njenom melodijom.

Uspoređujući note te hrvatske pjesme i njemačke himne, da se zaključiti kako je početna melodija himne jako slična, i u nekim dijelovima potpuno ista, hrvatskom napjevu koji je stariji od melodije himne a zabilježen je najprije u Mariji Bistrici. Ista se pjesma, sa vrlo malim izmjenama u melodiji ili pak tekstu, također pjevala u okolici Svetog Ivana Zeline, Međimurju i Gradišću u Austriji, gdje stoljećima živi velika hrvatska zajednica. Zanimljivo je da je u Gradišću dio života proveo i kompozitor Joseph Haydn. On je 1796. godine komponirao melodiju za “Kaiserhymne”, u počast na tekst “Gott erhalte Franz den Kaiser” (“Bože, čuvaj cara Franju”), za austrijskog cara Franju II, posljednjeg cara Svetog Njemačkog Rimskog Carstva, od 1804. pod imenom Franjo I. ugarsko-hrvatskog kralja. Njemačka nacionalna himna ima tekst koji je napisao Hoffmanna von Fallerslebena. Njegova pjesma “ Das Lied der Deutschen (“Pjesma Nijemaca”) nastala je 1841. godine na Helgolandu. Tek 1922. godine Hoffmannov tekst spojio se sa Haydnovom melodijom i Reichspräsident Friedrich Ebert (SPD) službeno ju je proglasio njemačkom himnom pod imenom „Deutschland, Deutschland über alles“.

Nije njemačka himna jedino djelo glazbenog velikana za koje mu je nadahnuće bila hrvatska narodna melodija i napjevi, jer je, prema tvrdnjama uglednih muzikologa, ona utkana u mnoga djela iz ogromnog opusa čuvenog skladatelja, a ni sam Haydn nije to opovrgao.

U Njemačkoj ne skrivaju da im himna ima hrvatske korijene, pa su napravili TV-reportažu o ovoj pjesmi i povezanosti velikog umjetnika s Hrvatskom. Britanski BBC je čak išao korak dalje i sve iznenadio, jer je među hrvatska nacionalna blaga uvrstio Josepha Haydna.

Vrlo je moguće da je Joseph Haydn napjev čuo od Gradišćanskih Hrvata, hrvatske manjine u Gradišću, te ga primjenio u svojoj skladbi. Hrvatski muzikolog Franjo Kuhač jedan je od prvih koji je primijetio da Haydnova glazba obiluje brojnim hrvatskim narodnim napjevima, te ih je sakupio i objavio. Bolji poznavateljima glazbe zasigurno je poznata hrvatska narodna pjesma “Oj, Jelena, Jelena, jabuka zelena”. Navodno je na njenu melodiju Joseph Haydn komponirao “Temu finala” svoje 104. simfonije u D-Duru, poznate pod nazivom “Londonska”. Kako god da je, rado slušamo sve te napjeve, pjesme i melodije.

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

- Lažemo zbog slobode.

- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“

- „Laž je u samom biću Srbina“.

- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :

- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."

 

Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.

Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"

Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”

“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.

1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.