Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Srbi priznali još jednu epohalnu tajnu SPC da su do 1919. godine slavili Božić 25. prosinca po Gregorijanskom kalendaru.

Srbi i dalje lažu da oduvijek slave Božić po Julijanskome kalendaru i predstavljaju se lažnim čuvarima pravoslavlja.

I dok su Bugari, Grci i Rumunji do 1919. slavili Božić po starome kalendaru, današnji Srbi kao izdajnici rimokatolicizma blefiraju i foliraju da su veći pravoslavci od izvornih pravoslavaca Grka, Bugara i Rumunja

I u dane blagdana po Julijanskome kalendaru, kojega Srbi po svome običaju pripisivanja sebi svega na svijetu krste "srpskim" Božićem, Vučićev stranački portal Republika.rs donosi za Srbe šokantno otkriće i pokajničko priznanje još jedne u dugome nizu najvećih tajni SPC. Sve do osnutka Kraljevine SHS prvoga prosinca 1918. Srbi su slavili Božić i dočekivali Novu godinu po Gregorijanskome kalendaru. Za to vrijeme izvorni pravoslavci Grci, Bugari i Rumunji, nasuprot Srbima kao vjekovnim rimokatoličkim otpadnicima, obilježavali su Božić po starome Julijanskom kalendaru. Svi oni danas Božić, kao jedan od tri najveća kršćanska blagdana, slave 25. prosinca po Gregorijanskome kalendaru, dok su primjerice Grci ostali vjerni obilježavanju Uskrsa po Julijanskome kalendaru, što su činili i do 1918. godine. Sve ovo je utoliko zanimljivije ako znamo kako i koliko Srbi danas pred očima cijeloga svijeta lažu da su tobože izmislili pravoslavlje i sve pravoslavne običaje i tradicije, a onda im se omakne da ponekad i sami medijski priznaju svoje patološke laži, pa u očima ozbiljnih ljudi ispadnu više smiješni nego žalosni.

"Prije Prvog svjetskog rata Božić je bio središnji blagdan u Srbiji i slavio se 25. prosinca. Razlog tome je to što su država i crkva vrijeme računali po istome kalendaru Gregorijanskom. U to vrijeme Nova godina se spominjala usput, za razliku od današnjeg vremena u kome se ona naziva glavnim praznikom. Tiskovine iz razdoblja prije Prvog svjetskog rata najbolje govore o tome, jer je proslava Božića bila na prvoj strani, a Nova godina se spominje tek na trećoj, četvrtoj stranici, a o nekom posebnom dočeku Nove godine nema niti govora. Međutim, za Božić tiskane su dnevne novine prepune prazničnih oglasa, reklama, čestitki. Tisak nije izlazio 25. i 26. prosinca, jer su tiskani posebni brojevi dnevnih listova za dva, tri dana, kao današnji dvobroji ili trobroji.  U tim brojevima patrijarh i kralj čestitali su narodu Božić.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata potvrđen je prigodom proslave Božića i to izravnim ukazom regenta kralja Aleksandra Karađorđevića Gregorijanski kalendar 1919. godine s obzirom na to da ga SPC nikad nije prihvatila, ona je nastavila obilježavati blagdane kao i do tada. Gregorijanski kalendar odmah su prihvatili Portugal, Španjolska, Italija i Poljska, a ubrzo zatim i ostale katoličke zemlje. Protestantske zemlje su na ovaj kalendar prešle mnogo kasnije, a u 20. stoljeću im se pridružuju i neke pravoslavne zemlje. Tako je ostalo da Srbija, pored Bjelorusije, Egipta, Etiopije, Gruzije, Kazahstana, Makedonije, Moldavije, Crne Gore, Rusije i Ukrajine proslavlja Božić 7. siječnja. Godina 1919. je bila prva u kojoj se Nova godina slavila prije Božića, a negdje u to doba i njena proslava postaje sve češća, a Božić polako odlazi u drugi plan."

Zorno je nakon čitanja ovoga teksta iz pera autora Vučićeva stranačkog biltena Republika.rs da su tradicionalno vjerolomni Srbi otkrili svoje tisućljetno obilježavanje "srpskoga" Božića nakon 1945. godine, ili još bolje ratnih devedesetih, kad su od velikoga broja titoističkih ateista preko noći postali veliki vjernici, naravno, po službenoj dužnosti. I tako Srbi i dalje sve vide kroz duplu dioptriju, te imaju što nitko ne imade. Danas se diče u lansiranju samohvale o tobožnjoj vjerskoj toleranciji i suživotu različitih pripadnika vjerskih konfesija u Srbiji, da su u njoj kao nigdje na svijetu obiježene zakonski proslave dva Božića i dvije Nove godine!? Srbi imaju ozakonjena i dva brzopisa i ćirilicu za lokalnu uporabu, premda ne uvijek i svugdje, te latinicu za vanjsku maskenbal pred svijetom kad se hoće predstaviti onim što u biti ne osjećaju u dubini duše, ali se nadaju da se time mogu okoristiti.

Sve se Srbima tako na prvi pogled i jednako dojmi kao poželjno, pristupačno i prihvatljivo. Imati sve duplo kao pod indigom pisaćega stroja preslikano, to im je ideal.To kod njih rađa i duple standarde i dvojni moral u ophođenju u sučeljavanju s vanjskim svijetom. I tu obično i dolazi do prekida filma na relaciji između Srba i ostatka civilizacije. Jer istina i laž i pravda i nepravda i dobro i zlo ne mogu voziti paralel slalom tijekom ovih zimskih sniježnih čarolija. Lijepo su Srbima zborili mudri i umni Srbi iz redova SPC, ali nije ih imao tko čuti i prihvatiti i slijediti njihov put. Vladika Grigorije, koliko god povremeno proturječan u nekim stavovima, netom prije Božića očitao je etičku lekciju Srbima. Podsjetio ih je kako nije u duhu pravoslavlja orgijati lumpovanjem i pucnjavom iz svoga raspoloživog vatrenog oružja na Božić. No, Srbi su mu i na ovaj Božić rafalnom paljbom kao usred ratnoga Bejruta na Bliskome istoku odgovorili koliko ne štuju crkvu u koju se navodno kunu. Nebo je u ponoć gorjelo nad Beogradom kao na ratnome poprištu. Đakon valjevski Ljubomir Ranković dometnuo je Srbima još ratnih devedesetih da nije vjernik samo onaj što ide redovito u crkvu, znajući naizust svih deset božjih zapovijesti i sedam božjih grijeha, nego onaj što se izvan crkvenih odaja ponaša kao čovjek sukladno svim ljudskim vrlinama. Srbi su đakona Ljubomira Rankovića radi takvih javnih izjava smatrali čudakom. Pokojni profesor teologije na beogradskoj Bogosloviji Radovan Bigović Srbima je često javno poručivao da budu u duhu ljubavi, vjere i nade i puni milosrđa, suosjećanja, velikodušnosti, širokogrudosti i plemenitosti prema drugima. Nisu niti njega ni mogli, ni željeli, ni htjeli razumjeti. Ali, zato kao još samo jedan u nepreglednome nizu njihovih političkih vođa i ovaj aktualni poludjeli i bolesni politički vožd Vučić, a i svi njegovi sljedbenici, misle da su bogomdani na ovome svijetu. U toj srbocentričnoj teoriji svijeta izgubili su dodir sa stvarnošću. Slabo im ide računanje vremena, bilo da ga računaju po caru Gaju Juliju Cezaru po Julijanskome kalendaru, bilo da se ravnaju po papi Grguru XIII po Gregorijanskom kalendaru.

© Dragan Ilić

Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .