Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Sekula Drljević i Crnogorska Narodna Vojska :

Crnogorska narodna vojska (1945.) bila je oružana formacija oformljena koncem Drugog svjetskog rata na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske od pripadnika crnogorskih četničkih postrojbi pod vojno-političkim rukovodstvom dr. Sekule Drljevića, borca za neovisnu Crnu Goru i suradnika vlasti Nezavisne Države Hrvatske.

Koncem 1944. oko 8700 crnogorskih četnika, pod zapovjedništvom vojvode, pukovnika Pavla Đurišića, te približno oko 3000 članova njihovih obitelji i drugih civila, evakuirali su se s postrojbama Wehrmachta pred naletom partizana i oslobođenja Crne Gore preko teritorija Nezavisne Države Hrvatske u teškim uvjetima hladnoće, gladi i tifusa. Na planini Trebavi (Bosanska Posavina) Đurišić je odbio izvršiti zapovijed Draže Mihailovića, glavnog četničkog zapovjednika, da se reorganizira i s njim skupa vrati na teritorij Srbije i Crne Gore. Radio-vezom stupio je Đurišić u kontakt sa srpskim kvislinzima koji su se domogli Slovenije i Istre, Milanom Nedićem te Dimitrijem Ljotićem koji ga je i pozvao da se prebaci u Sloveniju.

Da bi se domogao Slovenije, morao je Đurišić prijeći teritorij NDH koji su kontrolirale ustaško-domobranske snage na desnoj obali Save. Kurirskim je vezama Đurišić stupio u kontakt sa dr. Drljevićem, koji je u Zagrebu, gdje je imao potporu vlasti NDH, formirao Crnogorsko državno vijeće s nakanom da na kraju Drugog svjetskog rata još jednom pokuša restaurirati samostalnu crnogorsku državu.

Dr. Drljević i Đurišić su 22. ožujka 1945. potpisali sporazum, po kojem su crnogorske četničke postrojbe preimenovane u Crnogorsku narodnu vojsku pod zapovjdništvom dr. Drljevića, dok je Đurišić imenovan šefom stožera. Također je Đurišić kooptiran u Crnogorsko državno vijeće. Prva je zapovijed dr. Drljevića crnogorskim četnicima bila - borba za samostalnu crnogorsku državu.

Prema planu, postrojbe Crnogorske narodne vojske su kod Slavonskog Broda trebale organizirano prijeći Savu i željeznicom se transportirati do Slovenije.

Draža Mihailović, saznavši za sporazum dr. Drljević-Đurišić, već 23. ožujka 1945. izdaje okružnicu (raspis) u kojem obavještava o Đurišićevoj "izdaji prema narodu, Kralju i Vrhovnoj komandi". Đurišić se pokolebao te je početkom travnja 1945., mimo sporazuma s dr. Drljevićem naredio pokret svojih postrojbi u pravcu Lijevča polja, kako bi se preko Korduna domogao Slovenije najkraćom linijom. Uslijedila je višednevna bitka s ustaško-domobranskim snagama u kojoj su Đurišićeve postrojbe pretrpjele teške gubitke.

Pod teškim dojmom poraza i rasula, Đurišićeve su se postrojbe počele odazivati pozivima ljudi dr. Drljevića da napuste frontu kod Lijevča polja i da se ne bore protiv hrvatskih trupa. Najprije je kompletan 1. četnički puk pod zapovjedništvom Ivana Janičića trenutno obustavio borbe. Rođak dr. Drljevića, Đurišićev eks-četnički zapovjednik Branko Drljević, te eks-četnički zapovjednik Boško Agram, uspjeli su unijeti red u kaos i 8. travnja 1945. Đurišićeve su jedinice metnute pod zapovjedništvo dr. Drljevića. Ovim postrojbama ustaše nisu oduzimale oružje.

Njihovo je koncentriranje obavljeno u vojarni u Staroj Gradiški, gdje su bili okruženi ustaškim stražama, topništvom i tenkovima. Đurišića su Ustaše, nakon što se 17. travnja 1945. s najbližim suradnicima predao, ubile najvjerojatnije u logoru Jasenovac.

Dr. Drljević sa suradnicima je 10. travnja 1945. došao u vojarnu u Staroj Gradiški gdje se, s crnogorskom kapom i serdarskim grbom, obratio eks-četničkim postrojbama. U svom govoru pozvao ih je da budu vjerni samostalnoj Crnoj Gori i da se nastave boriti pod "crnogorskom narodnom i državnom zastavom" protiv partizana. Također je kazao da Nezavisna Država Hrvatska i Njemačka priznaju crnogorsku neovisnost.

Četnici su obrijali brade, a namjesto jugoslavenskih kokardi dobili su grbove Kraljevine Crne Gore. Također, namjesto četničkih, glavna je zastava postao crnogorski alaj-barjak. Oko 2500 ranjenih i od tifusa oboljelih crnogorskih četnika smješteno je u ustašku bolnicu u Staroj Gradiški.

Crnogorska narodna vojska imala je formaciju od tri brigade :

    1. brigada Vuk Mićunović

    2. brigada Bajo Pivljanin

    3. brigada Nikac od Rovina

Zapovjedni je lanac bio sastavljen od eks-četničkih časnika.

Iz Stare Gradiške, Crnogorska narodna vojska dislocirana je u Okučane, gdje je stavljena pod nadzor najprije 2. a onda 5. ustaškog zbora.

Crnogorska narodna vojska evakuirana je vlakom preko Zagreba u Sloveniju. U kaosu borbi i kapitulacije svibnja 1945. najveći su broj njenih pripadnika uhitile partizanske snage i po kratkom postupku strijeljale u širem području Zidanog Mosta. Manji broj unovačen je u novu Jugoslavensku armiju, a tek su se pojedinci uspjeli dočepati inozemstva, gdje su desetljećima živjeli kao politički emigranti. Sekula Drljević ubijen je u studenom 1945. u Austriji.

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Dr. Sekula Drljević. Kupi ovdje :

Dr. Sekula Drljević (Ravni, Kolašin, Crna Gora 25. kolovoza 1884. - Judenburg, Austrija 1945.), bio je crnogorski pravnik i političar, neslužbeni čelnik Crnogorske stranke, između dva svjetska rata jedan od najpoznatijih kritičara jugoslavenskog unutarizma.

Dr. Sekula Drljević je prešao put od žestokog velikosrbina do zagovornika crnogorske neovisnosti, nakon čega kreće s borbom za nezavisnu Crnu Goru od okupacijskih srpskih vlasti.

Osnovnu je školu dr. Drljević završio u Manastiru Morača, gimnaziju u Srijemskim Karlovcima, Pravni fakultet u Zagrebu gdje i doktorira.

Po povratku u Crnu Goru dužnosnik je Ministarstva financija, a onda ministar pravosuđa i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih djela u Vladi Kraljevine Crne Gore.

U razdoblju kada je 1913. godine izabran za zastupnika Crnogorske narodne skupštine bučni glasnogovornik i podnositelj inicijativa za ujedinjenje Srbije i Crne Gore.

U tom je dr. Drljević razdoblju izdao brošuru Borba za carinsku, vojnu i diplomatsku uniju između Crne Gore i Srbije u kojoj očituje svoje ujediniteljske stavove.

Po austro-ugarskoj okupaciji (Prvi svjetski rat) Crne Gore biva 1917.-1918. interniran, a po povratku u zemlju se deklarira kao pristaša dinastije Karađorđevića i član Narodne radikalne stranke (Nikola Pašić), te ga postavljaju za načelnika Ministarstva pravosuđa u Beogradu.

Nakon prvih izvješća o pokolju koji se događao u Crnoj Gori (nakon Podgoričke skupštine i Božićnoga ustanka) u travnju 1919. godine, rezignirani dr. Drljević podnosi neopozivu ostavku na državnu službu, otvara odvjetnički ured u Zemunu i postaje oporbenjak. Istakao se obranom na montiranom sudskom procesu u Beogradu protiv crnogorskog generala Radomira Vešovića kojeg su srpske vlasti, zbog protivljenja ukidanju crnogorske neovisnosti, izložile mučenju, uhitile i osudile.

Godine 1920. dr. Drljević pokušava osnovati političku stranku u rodnome Kolašinu ali ga srpske vlasti uhićuju i onemogućavaju u toj namjeri. To će mu 1922. godine poći za rukom kada je jedan od osnivatelja Crnogorske stranke, odnosno, političkog krila oružanog ustanka protiv pripojenja Crne Gore Srbiji.

Na izborima 1925. godine biva (zajedno sa stranačkim kolegama Savom Vuletićem i dr. Mihailom Ivanovićem) izabran za zastupnika u parlamentu Kraljevine SHS. Uspostavlja tijesnu suradnju s Hrvatskom seljačkom strankom a sa Stjepanom Radićem i osobno prijateljstvo (Federalistički blok).

U parlamentu je dr. Drljević žestoki kritičar velikosrpske politike, a s Ivanovićem i Vuletićem prvi puta za široki auditorij u tadašnjoj državi iznosi dijelove šokantnog dosjea o teroru srpske vojske i žandarmerije u Crnoj Gori.

Svoje je zastupničke govore dr. Drljević tiskao i u knjizi Centralizam ili federalizam (1926.). U brojnim procesima 1920-ih protiv članova KPJ i hrvatskih domoljuba, koji su bili na udaru zloglasnoga Zakona o zaštiti države, dr. Drljević je zastupnik obrane.

Crnogorska stranka ulazi 1927. u izbornu koaliciju s HSS-om i dr. Drljević opet biva izabran za zastupnika.

Nakon ubojstva Radića u parlamentu Kraljevine SHS, u uvjetima Šestosiječanjske diktature, održava osobne veze s dr. Vladkom Mačekom, zatim s disidentom Svetozarom Pribićevićem, te drugim hrvatskim političarima (dr. Ante Trumbić, dr. Ivan Lorković, i ini).

Proglas dr. Sekule Drljevića "Braćo Crnogorci" iz 1936.g. kojim poziva da se glasa za ujedinjenu oporbu koju predvodi dr. Vladko Maček.

Pod budnim okom Ustaša, Đurišić i Drljević sklapaju sporazum kojim četnici prihvaćaju Crnogorsko državno vijeće kao vrhovni politički organ i postaju Crnogorska narodna vojska s ciljem prijelaza teritorija Nezavisne Države Hrvatske kako bi se u Sloveniji priključili multinacionalnoj anti-partizanskoj oružanoj koaliciji.

Đurišić iznenada krši sporazum i pokreće svoje četničke postrojbe mimo maršrute i Ustaše ih u razdoblju od 5. do 8. travnja 1945. godine, razbijaju na Lijevča polju (u blizini Banje Luke). Nakon toga Đurišić opet prihvaća sporazum ali ga ustaše, zajedno s najbližim mu suradnicima, uhićuju i likvidiraju vjerojatno u Staroj Gradiški.

Ostatak Crnogorske narodne vojske, ukupno tri brigade, prebacuje se u Karlovac, a potom u Sloveniju gdje ih, većinom, kasnije partizani zarobljavaju i po kratkom postupku likvidiraju.

U tom metežu strada i dr. Drljević iako se bio domogao Austrije; po jednoj su ga inačici ubili četnici iz osvete, a po drugoj su to učinili agenti jugoslavenskih vlasti. U svakom slučaju, dr. Sekula Drljević i njegova supruga su zaklani, 10. studenoga 1945. u logoru za raseljene osobe u Judenburgu. Pokopani su u Klagenfurtu.

Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 14. ožujka 1946. godine, optužila ga je za navodne ratne zločine, no nema podataka i je li osuđen kao takav.

Čitajući djelo dr. Sekule Drljevića "BALKANSKI SUKOBI 1905 - 1941" spoznao sam vrijednost istog, gdje dr. Drljević sa pravom kaže : "Riječ podvala ne postoji ni u jednog od okolnih susjeda Srbije, ali nitko ne umije tako podvaliti kao što to može Srbin."

Gore : Alaj-barjak bio je zastava Crnogorske narodne vojske.