Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića.

Premda u hrvatskoj javnosti postoji uvriježeno mišljenje da najjužniju točku hrvatskog povijesnog i etničkog prostora na Jadranu predstavlja Boka Kotorska, u stvarnosti su to stoljećima još puno južnije od predjela Boke bili Budva i Bar, ujedno i središte glasovite Barske nadbiskupije. Budva je poput svih ostalih hrvatskih primorskih gradova na sadašnjem Crnogorskom primorju podijelila u procesu nestajanja Hrvata katolika s tog povijesnog hrvatskog ozemlja istu sudbinu kao i gradovi u Boki Kotorskoj poput Kotora, Tivta, Perasta, Risna i Herceg Novog. Samo prije stotinu godina prilikom stvaranja prve umjetne državne tvorevine SHS Budva je po popisu pučanstva u svojoj gradskoj jezgri imala preko 75% Hrvata katolika. Danas nakon stotinu godina u Budvi živi 1,11% Hrvata ili brojkama samo 178 ljudi nacionalno izjašnjenih Hrvata. Broj katolika je 2,65% gdje treba svakako ubrojiti među sveukupno 423 katolika Budve još najveći broj Hrvata među njima što se zbog političkih ili ekonomskih pritisaka nisu nacionalno smjeli izjasniti Hrvatima. Preostala malobrojna oaza autohtonih Hrvata, osim u Budvi, živi i u obližnjem turističkom ljetovalištu Bečićima i tek nekoliko preostalih hrvatskih i katoličkih obitelji u Paštrovićima. Ova nacionalna i vjerska slika današnje Budve utoliko je po hrvatski narod tragičnija, upravo radi toga što je taj izvorno hrvatski i katolički grad te odlike nosio barem pola tisućljeća u neprekidnom nizu sve do svršetka Prvog svjetskog rata. Sem dalmatinskih Hrvata, budući je Budva do 1918. upravno i u političkom smislu pripadala području Dalmacije, od starosjedilaca katolika, pored većinskih Hrvata u Budvi su u razmjerno značajnom broju živjeli i potomci Mlečana, doseljenih u taj višestoljetni hrvatski grad za vrijeme vladavine Mletačke Republike. Nakon propasti Austro - Ugarske i pod srpskom prisilom izopćenjem Budve iz sastava dotadašnjeg administrativnog prostora jugoistočne Dalmacije, ona je otrgnuta iz hrvatskog okrilja višestoljetnog pripadanja Dalmaciji i prebačena u Zetsku banovinu u sklopu administrativne podjele u Kraljevini SHS. Od tada počinje istinska kalvarija katoličkih Hrvata u Budvi i doselidba na njihova višestoljetna ognjišta mase srpskih pravoslavaca sa svih balkanskih prostora u taj grad i njegovo okružje, s kojim Srbi nikad nikakve povijesne poveznice nisu imali.

Velika vrijednost Budve leži u njenoj hrvatskoj i katoličkoj kulturnoj baštini. Tamo su brojni spomenici, arheološke iskopine, tvrđave, crkve i samostani. Ime Stari grad Budva je nosila već u srednjem vijeku kao najstariji grad na jugoistoku Jadrana. Većina arhitekture Starog grada je venecijanskog podrijetla. Vrata, prozori, balkoni i mnogi drugi građevni detalji su u rimskom stilu Venecijanske Republike. Mletačke zidine Starog grada su sada zanimljiva turistička atrakcija. U Budvi postoje četiri glavne crkve u budvanskom Starom gradu. Prva i najstarija očuvana je katolička crkva Svetog Ivana izgrađena još u 7. stoljeću, a sve do srbijanskog ukinuća Budvanske biskupije to je bila srednjovjekovna budvanska katedrala. Druga stara katolička crkva je i Bogorodična crkva Santa Maria in Punta, koja datira iz 840. godine. Pravoslavna crkva Svete trojice je vremenski najmlađa u usporedbi s katoličkim crkvama u Budvi. Ona je podignuta 1804. pod Austrougarskom kad polako i postupno počinje prvi val doselidbe pravoslavnih izbjeglica iz turskog zaleđa Budve. Četvrta crkva je druga po redu pravoslavna i sagrađena tek u razdoblju nakon osnutka SHS-a.To je pravoslavna crkva Svetog Save Osvećenoga.

Paštrovići su južno crnogorsko pleme na primorju uz jugoistočni Jadran i prostiru se od Petrovca do Sutomora u dalekoj prošlosti također potpuno hrvatskih i katoličkih mjesta, tijekom vremena etnički srbiziranim i pravoslaviziranim. U starijim izvorima Paštrovići se nazivaju i općinom Paštrovići, koja se po tradiciji dijelila na dvanaest plemena, a samu plemensku i bratstvenu organizaciju današnji Crnogorci duguju svojim dalekim precima iz Crvene Hrvatske aka Duklje, jer su Hrvati još u ranom srednjovjekovlju imali običaje povezivanja zajednica bratstava i plemena. Današnji Crnogorci očuvali su u svojoj tradiciji to izvorno hrvatsko naslijeđe. Paštrovići se prvi puta spominju 1355. godine kada je odatle hrvatski i katolički plemić Nikolica Paštrović bio poslanik u Dubrovniku. Po toj hrvatskoj i katoličkoj obitelji Nikolice Paštrovića, cijelo potonje crnogorsko pleme Paštrovića je povijesno i dobilo ime Paštrovići. Paštrovićka općina se navodi u spisima već 1377. godine.

Tijekom povijesti Paštrovići su imali oštre vojne sukobe i sa Turcima i sa Srbima, jer su ih i jedni i drugi željeli potlačiti i pokoriti. Godine 1423. Paštrovići su ratovali protiv srpskih trupa despota i turskoga vazala Stefana Lazarevića, te su se za vojnu pomoć i zaštitu morali  izravno obratiti i Mlečanima, točnije mletačkom duždu. Mlečani su ih uzeli u zaštitu pred vojnim napadom Srba kao turskih vazala i prethodnice turske vojske. Glavari Paštrovića su 1423. potpisali sporazum sa Mletačkom Republikom, po kojem su u ime dobivanja mletačke pomoći i zaštite od turskih i srpskih vojnih napada, bili obvezni kao podanici Mlečana i ratovati ubuduće u njenu korist kao saveznici. To je i ispunjeno, te su za račun Mlečana Paštrovići i ratovali od Skadra do Kotora, a za uzvrat Mlečani su im ostavili njihovu unutarnju autonomiju i ranije stečena prava, te su ih uvijek i uzimali u  svoju zaštitu i omogućili im slobodnu trgovinu po cijelome teritoriju Mletačke Republike. U vlasti Mlečana Paštrovići su ostali sve do njenoga pada i nestanka s političke scene 1797. godine, a poslije toga Paštrovići su postali dijelom Ilirskih pokrajina, onda Habsburškog carstva Austrougarske kao najjužniji dio prijeratne Dalmacije do Sutomora i rječice Željeznice.

© Dragan Ilić

Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .