|

|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|
Probne kovanice Nezavisne Države Hrvatske :
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
Džepni sat Nezavisne Države Hrvatske : [ Više slika ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
Njemačka vojna udruga “Handschar” (Handžar) :
|
|
Nakon II. Svijetskog Rata je u Njemačkoj nastala vojna udruga, sastavljena od prijašnjih vojnika i častnika SS divizije "Handžar".
U njoj su se skupili Njemci, njemački Volksdeutscheri iz Nezavisne Države Hrvatske te katolički i muslimanski Hrvati u egzilu iz od Jugo-Srba i domaćih izdajnika okupirane Nezavisne Države Hrvatske.
Udruga je izdala 10.4.1955 tri srebrena prstena sa motivom Handžar divizije, grbom Nezavisne Države Hrvatske i motivom Ustaške mladeži.
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|
Udruga je između 1955 i 1994 godine izdala 80 niza sa 4 do 32 donacijski maraka koje ne možete naći niti u jednim filatelističkom katalogu.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
Udruga je u suradnji sa Višnjom Pavelić izdala 1991 godine interesantne i vrlo rijetke kovanice u 6 različitih metala :
25 Banica : 50 priključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. 50 Banica : hrvatski ratnik 1 Kuna : Handžar divizija 1 Kuna : Tri srca junačka : grbovi Handžara, Kame i Prinz Eugena 2 Kune : grb HOSa 2 Kune : grb Državne Radne Službe 5 Kuna : Marija Oršić 5 Kuna : Frane Tente 10 Kuna : Čuvaj se Četnika i Partizana 10 Kuna : Crna legija i Vitez Jure Francetić 50 Kuna : Poglavnik Dr. Ante Pavelić
Iste godine je izašla kovanica od 5 Kuna sa motivom “Violator” benda “Depeche Mode”. Ta kovanica je irađena u istim 6 materijalima kao gore opisane kovanica njemačke vojne udruge Handschar/Handžar i kćeri Poglavnika, Višnje Pavelić.
|
|

|
|
Jedina je razlika da na toj kovanici nema oznaka “TKH” za “Truppenkameradschaft Handschar” (Vojna udruga Handžar).
[ PROČITAJ VIŠE ]
U našoj e-trgovini možemo vam ponuditi nekoliko ovih kovanica.
Kupi ovdje : .
|
|
Novo u eTrgovini :
|
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
IZDANJE SANDŽAK :
2024te godine su navijaći FK Novi Pazar (Torcida Novi Pazar) izdali marke na spomen proključenja Sandžaka Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 29.4.1941 godine u dvije veličine.
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
|
IZDANJA “OMOTI” :
1993, 1994, 2022 i 2024 godine su izdani nizi od 16 maraka. Tema tih niza su bendovi ili omoti legendarni albuma po muzičkim stilovima.
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
1993 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 3 niza od benda Depeche Mode - 1 niz od benda Kraftwerk - 1 niz od benda Front 242 - 1 niz od benda Nitzer Ebb - 1 niz od benda Front Line Assembly - 1 niz od benda Skinny Puppy
i sljedećih muzički stilova :
- 8 niza 70s/80s/90s Synthie Pop, Darkwave, Dark Electro, Italo Disco, Neofolk, ... . - 2 niza Electronic Body Music. - 2 niza Neue Deutsche Welle. - 2 niza House, Dance, ... . - 3 niza Hip Hop, Miami Bass, Freestyle, ... . - 3 niza Heavy Metal, Rock, Hard Rock, ... . - 1 niz Punk, Oi, ... . - 3 niza Italo Disco, Euro Disco, Hi NRG, ... .
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
1994 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od benda Erasure - 1 niz od benda Pet Shop Boys - 1 niz od benda Orchestral Manueuvres In The Dark - 1 niz od benda The Cure
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2020 godine su izašli nizovi sljedeći muzički stilova :
- 3 niza Neofolk, Industrial ...
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2024 godine su izašli nizovi sljedećeg benda :
- 3 niza benda Rammstein
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|

|
Kupi ovdje : .
|
2024 godine su izašli nizovi sljedeći bendova :
- 1 niz od Adele - 1 niz od Ariana Grande - 1 niz od Beyoncé - 1 niz od Christina Aguilera - 1 niz od Lady Gaga - 1 niz od Miley Cyrus - 1 niz od Pink - 1 niz od Rihanna - 1 niz od Taylor Swift
[ PROČITAJ VIŠE ]
|
|
|
|
|
|
|
|
Duboko zapreteno i skriveno hrvatsko i katoličko kulturno naslijeđe Budve i Paštrovića.
|
|
|
|
|
Premda u hrvatskoj javnosti postoji uvriježeno mišljenje da najjužniju točku hrvatskog povijesnog i etničkog prostora na Jadranu predstavlja Boka Kotorska, u stvarnosti su to stoljećima još puno južnije od predjela Boke bili Budva i Bar, ujedno i središte glasovite Barske nadbiskupije. Budva je poput svih ostalih hrvatskih primorskih gradova na sadašnjem Crnogorskom primorju podijelila u procesu nestajanja Hrvata katolika s tog povijesnog hrvatskog ozemlja istu sudbinu kao i gradovi u Boki Kotorskoj poput Kotora, Tivta, Perasta, Risna i Herceg Novog. Samo prije stotinu godina prilikom stvaranja prve umjetne državne tvorevine SHS Budva je po popisu pučanstva u svojoj gradskoj jezgri imala preko 75% Hrvata katolika. Danas nakon stotinu godina u Budvi živi 1,11% Hrvata ili brojkama samo 178 ljudi nacionalno izjašnjenih Hrvata. Broj katolika je 2,65% gdje treba svakako ubrojiti među sveukupno 423 katolika Budve još najveći broj Hrvata među njima što se zbog političkih ili ekonomskih pritisaka nisu nacionalno smjeli izjasniti Hrvatima. Preostala malobrojna oaza autohtonih Hrvata, osim u Budvi, živi i u obližnjem turističkom ljetovalištu Bečićima i tek nekoliko preostalih hrvatskih i katoličkih obitelji u Paštrovićima. Ova nacionalna i vjerska slika današnje Budve utoliko je po hrvatski narod tragičnija, upravo radi toga što je taj izvorno hrvatski i katolički grad te odlike nosio barem pola tisućljeća u neprekidnom nizu sve do svršetka Prvog svjetskog rata. Sem dalmatinskih Hrvata, budući je Budva do 1918. upravno i u političkom smislu pripadala području Dalmacije, od starosjedilaca katolika, pored većinskih Hrvata u Budvi su u razmjerno značajnom broju živjeli i potomci Mlečana, doseljenih u taj višestoljetni hrvatski grad za vrijeme vladavine Mletačke Republike. Nakon propasti Austro - Ugarske i pod srpskom prisilom izopćenjem Budve iz sastava dotadašnjeg administrativnog prostora jugoistočne Dalmacije, ona je otrgnuta iz hrvatskog okrilja višestoljetnog pripadanja Dalmaciji i prebačena u Zetsku banovinu u sklopu administrativne podjele u Kraljevini SHS. Od tada počinje istinska kalvarija katoličkih Hrvata u Budvi i doselidba na njihova višestoljetna ognjišta mase srpskih pravoslavaca sa svih balkanskih prostora u taj grad i njegovo okružje, s kojim Srbi nikad nikakve povijesne poveznice nisu imali.
Velika vrijednost Budve leži u njenoj hrvatskoj i katoličkoj kulturnoj baštini. Tamo su brojni spomenici, arheološke iskopine, tvrđave, crkve i samostani. Ime Stari grad Budva je nosila već u srednjem vijeku kao najstariji grad na jugoistoku Jadrana. Većina arhitekture Starog grada je venecijanskog podrijetla. Vrata, prozori, balkoni i mnogi drugi građevni detalji su u rimskom stilu Venecijanske Republike. Mletačke zidine Starog grada su sada zanimljiva turistička atrakcija. U Budvi postoje četiri glavne crkve u budvanskom Starom gradu. Prva i najstarija očuvana je katolička crkva Svetog Ivana izgrađena još u 7. stoljeću, a sve do srbijanskog ukinuća Budvanske biskupije to je bila srednjovjekovna budvanska katedrala. Druga stara katolička crkva je i Bogorodična crkva Santa Maria in Punta, koja datira iz 840. godine. Pravoslavna crkva Svete trojice je vremenski najmlađa u usporedbi s katoličkim crkvama u Budvi. Ona je podignuta 1804. pod Austrougarskom kad polako i postupno počinje prvi val doselidbe pravoslavnih izbjeglica iz turskog zaleđa Budve. Četvrta crkva je druga po redu pravoslavna i sagrađena tek u razdoblju nakon osnutka SHS-a.To je pravoslavna crkva Svetog Save Osvećenoga.
Paštrovići su južno crnogorsko pleme na primorju uz jugoistočni Jadran i prostiru se od Petrovca do Sutomora u dalekoj prošlosti također potpuno hrvatskih i katoličkih mjesta, tijekom vremena etnički srbiziranim i pravoslaviziranim. U starijim izvorima Paštrovići se nazivaju i općinom Paštrovići, koja se po tradiciji dijelila na dvanaest plemena, a samu plemensku i bratstvenu organizaciju današnji Crnogorci duguju svojim dalekim precima iz Crvene Hrvatske aka Duklje, jer su Hrvati još u ranom srednjovjekovlju imali običaje povezivanja zajednica bratstava i plemena. Današnji Crnogorci očuvali su u svojoj tradiciji to izvorno hrvatsko naslijeđe. Paštrovići se prvi puta spominju 1355. godine kada je odatle hrvatski i katolički plemić Nikolica Paštrović bio poslanik u Dubrovniku. Po toj hrvatskoj i katoličkoj obitelji Nikolice Paštrovića, cijelo potonje crnogorsko pleme Paštrovića je povijesno i dobilo ime Paštrovići. Paštrovićka općina se navodi u spisima već 1377. godine.
Tijekom povijesti Paštrovići su imali oštre vojne sukobe i sa Turcima i sa Srbima, jer su ih i jedni i drugi željeli potlačiti i pokoriti. Godine 1423. Paštrovići su ratovali protiv srpskih trupa despota i turskoga vazala Stefana Lazarevića, te su se za vojnu pomoć i zaštitu morali izravno obratiti i Mlečanima, točnije mletačkom duždu. Mlečani su ih uzeli u zaštitu pred vojnim napadom Srba kao turskih vazala i prethodnice turske vojske. Glavari Paštrovića su 1423. potpisali sporazum sa Mletačkom Republikom, po kojem su u ime dobivanja mletačke pomoći i zaštite od turskih i srpskih vojnih napada, bili obvezni kao podanici Mlečana i ratovati ubuduće u njenu korist kao saveznici. To je i ispunjeno, te su za račun Mlečana Paštrovići i ratovali od Skadra do Kotora, a za uzvrat Mlečani su im ostavili njihovu unutarnju autonomiju i ranije stečena prava, te su ih uvijek i uzimali u svoju zaštitu i omogućili im slobodnu trgovinu po cijelome teritoriju Mletačke Republike. U vlasti Mlečana Paštrovići su ostali sve do njenoga pada i nestanka s političke scene 1797. godine, a poslije toga Paštrovići su postali dijelom Ilirskih pokrajina, onda Habsburškog carstva Austrougarske kao najjužniji dio prijeratne Dalmacije do Sutomora i rječice Željeznice.
|
|
© Dragan Ilić
|
|
Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .
|
|
|

|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|