Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Bosna i Hercegovina je povijesno, zemljopisno i geopolitički jedinstvena i neraskidiva cjelina sa Hrvatskom.

Bosna i Hercegovina je povijesno bila dio Kraljevine Hrvatske a sa Srbijom nikad ništa zajedničko nije imala.

Svi Bosanci su Dinarci a ne Balkanci kako ih laže stotinu godina srbijanska politička i medijska propaganda.

Za budućnost Bosne i Hercegovine jedino pravo rješenje je konfederacija cijele Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom s glavnim gradom Zagrebom.

To treba provesti samo narodnim referendumom i mirnim putem za dobrobit i bolju budućnost svih u Bosni i Hercegovini, a Srbi i Bošnjaci iz BiH-a će se u novom i srednjoeuropskom ozračju sjedinjene Hrvatske i Bosne i Hercegovine vremenom emancipirati i postati i etnički i politički Hrvati i vratiti se svojim etničkim korijenima.

Turska Hrvatska je ime za okupirane krajeve srednjevjekovne hrvatske države koji danas obuhvaćaju prostor cjelokupne zapadne Bosne pod nazivom Bosanska krajina i Cazinska krajina. Prostor Turske Hrvatske obuhvaća tlo između rijeke Vrbas na istoku gdje su gradovi Jajce i Banja Luka, zatim na sjeveru prostor južno od rijeke Save i sve do planine Dinare na jugu, graničeći prema zapadu sa današnjim granicama Republike Hrvatske. Taj otuđeni hrvatski prostor etnički su desetkovali Turci uz pomoć islamiziranih stanovnika sa svih strana carstva i pravoslavnih Vlaha. Nakon okupacije ovih hrvatskih krajeva nad preostalim dijelom Hrvata katolika nasilno je vršeno odnarođivanje, islamizacija ili su Hrvati zbog zabrane djelovanja hrvatske Katoličke crkve bili prisiljeni prihvatiti tada privilegirano srodno pravoslavlje, kako ne bi postali muslimani. Tako je odnarođen znatan dio preostalog hrvatskog puka, a ostaci Hrvata koji su opstali sakrivali su se od Turaka i pravoslavnih Vlaha više od stoljeća. Zbog položaja u pograničnim krajevima između slobodnih ostataka Hrvatske i islamizirane Turske Bosne krajevi Turske Hrvatske bili su pod stalnim neposrednim ratnim i političkim pritiskom gotovo tri stoljeća.

Povijesno gledano, Hrvati su se naselili na područje Turske Hrvatske ili danas zvane Bosanske krajine, isto kao i na cjelokupnome hrvatskome tlu od 7. stoljeća oko 626. godine, te su bili pokršteni do 9. stoljeća i zarana prihvatili kršćanstvo po zapadnom kršćanskom obredu. Valja napomenuti da je srednjevjekovna ili prava Bosna obuhvaćala puno manje područje nego današnja Bosna i pružala se samo na užem području današnje središnje Bosne uz tok rijeke Bosne i istočno od njega. Najstarija biskupija na području današnje Bosne i Hercegovine je ona u Trebinju ( Crvena Hrvatska ), osnovana 1022. godine. Bosanska biskupija koja je sigurno postojala već 1067. godine sa sjedištem kod današnjeg Sarajeva od 13. stoljeća je imala svoje sjedište u Đakovu u Slavoniji izvan teritorija Bosne. Za vrijeme turske okupacije vlasti, biskupi iz Đakova i slobodnih dijelova Hrvatske nisu se uopće usuđivali doći u te hrvatske krajeve današnje Bosne, jer bi bili pretvoreni u roblje. Veliki dijelovi današnje Turske Hrvatske ( Bosanske Krajine ) pravno i politički pripadali su biskupijama u današnjoj Hrvatskoj. Tako se Splitska nadbiskupija protezala sve do Glamoča i Kupresa, Kninska biskupija protezala se od Unca i Oštrelja ( Drvar ), Krbava do Pastva ( Bosanski Petrovac, Ključ, Jajce ), Zagrebačka biskupija obuhvaćala je prostor od Usore i Žepča na istoku do Bihaća i Cazina na zapadu i Banje Luke u središnjim predjelima.

Padom Bosne pod otomansku vlast 1463. godine Hrvatska se našla na prvoj crti bojišnice prema Turskom carstvu, a na udaru su im najrpije bili krajevi Turske Hrvatske ( danas zapadne Bosne ili Bosanske Krajine ). Započela su teška razaranja i stradavanja Hrvata i Katoličke crkve na ovim prostorima, islamizacija i pravoslavizacija Hrvata na tom području, nestajanje mnogobrojnih župa i samostana, širenje islama i pravoslavlja na račun nestanka katoličanstva, a time i temeljita nasilna promjena vjerske i etničke slike Turske Hrvatske. Zbog nemogućnosti biskupa da pohode svoje biskupije ili župe ili njihove dijelove koji su pali pod tursku vlast, godine 1735. Sveta je Stolica osnovala Apostolski vikarijat za katolike u Turskoj Hrvatskoj i Bosni, te susjednim pokrajinama pod turskom vlašću. On je 1846. godine podijeljen na Bosanski i Hercegovački apostolski vikarijat i tako je ostalo sve do 1881. godine kada je u Bosni i Hercegovini ponovno uspostavljena redovita hijerarhija. Te su godine osnovane biskupije u Banjoj Luci i Mostaru, te nadbiskupija i metropolija u Sarajevu. U sastav je ušla i Trebinjsko - Mrkanjska biskupija. Njome trajno upravlja mostarski biskup kao njezin apostolski nuncij.

Prema starim hrvatskim toponimima vidi se kako s ona velikom većinom nisu promijenila od srednjevjekovne Kraljevine Hrvatske zbog toga što je glavnina stanovnika ostala starosjedilačka, mada većim dijelom odnarođena nasilnom islamizacijom i pravoslavizacijom zbog straha da ne dignu ustanak u zaleđu granice Turskog carstva. Zbog toga prema Hrvatima tih krajeva nije bilo milosti od strane Turaka. Preostale oaze Hrvata oporavljaju se tek nakon oslobođenja Bosne i Hercegovine od Turaka 1878. godine. Novo nasilje nad Hrvatima Turske Hrvatske započelo je u Kraljevini Jugoslaviji političkim progonima, a raspadom Kraljevine Jugoslavije i nastankom Nezavisne Države Hrvatske doživljava kulminaciju, kada Srbi etnički čiste hrvatska naselja po Turskoj Hrvatskoj. Tom prilikom su uništeni Krnjeuša, Oštrelj, Risovac i još mnoga druga hrvatska sela po krajevima Turske Hrvatske iliti Bosanske Krajine, općenito cijele zapadne Bosne. Za vrijeme nove SFR Jugoslavije za Hrvate se stanje nije promijenilo na bolje jer su nastavljene političke torture prema njima koje su 1992. godine ponovno doživjele kulminaciju progonima, paljenjem i uništavanjem svega hrvatskog širom Turske Hrvatske, prilikom čega su etnički očišćeni krajevi od Komušine kraj Teslića i Kotor Varoši na istoku preko Ivanjske, Ljubije, Sasine i Mačkovca na zapadu.

Današnji pojam Bosanske Krajine javlja se vrlo kasno. Prijašnji naziv Turska Hrvatska za teritorij cjelokupne zapadne Bosne bio je važeći u svim europskim literaturama 18. i 19. stoljeća, a sadašnje ime Krajina tome području dale su Osmanlije, iako sama riječ nije turska nego slavenska.Austrijski, talijanski, njemački i nizozemski kartografi su novi naziv Bosanska Krajina umjesto višestoljetog i povijesnog naziva Turska Hrvatska prihvatili 1860. godine. Ime ove oblasti su tako promijenili u Bosanska Krajina, što se prvi put spominje na kartama 1869. godine. Po starohrvatskim toponimima vidljivo je da se oni nisu promijenili još od doba Kraljevine Hrvatske, što također upućuje na zaključak da su islamizirani i pravoslavizirani Hrvati ostali većina na tom području.

© Dragan Ilić

Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .