Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Tko je bio šumski bandit, zločinac, tifusar i lažni Josip Broz Tito?

Predsjednik bivše okupatorske Jugoslavije aka Jugosrbije Josip Broz Tito nije bio hrvatskog porijekla, navedeno je u dokumentu o fonetskoj analizi jezika kojim je govorio, a koji je nedavno objavljen na stranici američke Centralne obavještajne agencije (CIA).

U dokumentu, sa kojeg je nedavno skinuta oznaka tajnosti, konstatire se da je Tito govorio hrvatski, koji mu je "navodno" maternji, ali sa "stranim akcentom". U opsežnoj analizi eventualnih jezika, koji bi Titu stvarno mogli biti maternji ili pak bliskiji od hrvatskog, navedeni su ruski i poljski.

"Samoglasnik ‘i’ isto se izgovara poslje mekih i tvrdih suglasnika u hrvatskom jeziku. Na drugoj strani oni čiji je maternji jezik ruski ili poljski verovatno bi obe riječi izgovarali sa umekšanim ‘n’. To je upravo Titov izgovor hrvatskog jezika i on se najbolje opisuje kao strani akcent", navodi se u analizi.

Autori dokumenta kažu da bi bilo logično pretpostaviti da je monstrum Tito Rus ili Poljak, ali naglašavaju da se njegov identitet samo može pretpostavljati, kao i da sigurno nema "hrvatsko porijeklo".

Opća je konstatacija da je J. B. Tito unakazio i hrvatski narod i više mu naštetio nego svi ostali njegovi porobljivači : Franci, Mlečani, Mađari, Austrijanci i dr.

Sve dosadašnje biografije nisu ni dotakle psihički profil ovoga državnika, to su samo dobrodošle glorifikacije kulta ličnosti, za razliku od njegovih zločinačkih 'umova' imenjaka Visarionoviča 'čeličnoga' Djurgašvilija - Kobe, Hermanna Gӧ??ringa, Josepha Gӧ???bbelsa, Henricha Himlera, Adolfa Eiheimana i drugih. Adolf Hitler u njemačkim je najsuvremenijim leksikonima i enciklopedijama označen kao državnik - jedan je od organizatora najmasovnijih genocida u povijesti, neusporediv s Džingiskanom i Atilom - Bičem Božjim iz ranijih vremena, rame uz rame sa Staljinom, paranoikom odgovornim za smrt 20 milijuna svojih sugrađana i likvidaciju oponenata.

Tu je i Napoleon Bonaparta - kontroverzna ličnost koja je također doprinijela uništenju pripadnika vlastite 'Velike armije' i drugih nacija, ali je imao i progresivnih ideja ostvarenih u praksi Code civilea, na lišavanju plemstva njihovih prava, a što francuski veleprevrat 1789. nije uspio do kraja realizirati, jer relikti feudalnoga sustava perzistiraju još i danas.

J. B. Tito već je u svoje šegrtsko doba, školujući se za strojobravara (mašin-šlosera), iskazivao osobine koje psihijatri označavaju kao psihopatske. Naime, nije se mogao skrasiti ni na jednome mjestu, mijenjao je zaposlenje tijekom zanatske edukacije. Nije volio ništa raditi, nego je drugim šegrtima i kalfama zapovijedao, izigravajući šefa. Odatle potječe i izmišljena anegdota da je drugim svojim suučenicima komandirao: Ti-to, Ti-to! (uradi!), pa je tobože već tada stekao nadimak Tito.

Tito je skraćenica od starorimskog imena Titus (i nekih kasnijih umjetnika Tituš), te je davan kao nick-name i drugim ljudima (Spitzname), ili kao kršteno ime i prije njegove pojave na sceni (tijekom NOB-a), a pogotovo kasnije, kao i imena Staljinka, Jugoslavenka, Partizanka, Titovka za kćeri komunista, te od toga potječe niz viceva, kao i nadjevena imena nekih toponima: 'Naša zemlja nastala u Titovom jajcu, a ne nakon velikog praska Big banga.' Analogno sovjetskome Lenjingradu i Staljingradu, postojalo je i Titovo Užice, Titova Korenica, Titograd, a Kraljevo je pretvoreno u Rankovićevo, Metković - Ploče u Kardeljevo, etc.

Tito je imao visoki stupanj sotonizma. Pojavio se stjecajem okolnosti i tijekom svoga dugogodišnjeg života pokazivao nemilosrdnu okrutnost. Uvijek je planirao da drugi izvršavaju njegove zamisli, a odgajao je stotine i tisuće ljudi koji su imali zapanjujuću lakoću ubijati ljude – svoje potencijalne i stvarne ideološke protivnike. Njegov je cilj bio širenje osobne vlasti i kulta, žrtvujući desetke i stotine tisuća ljudi zbog spasenja svoga ničim blagoslovljenoga prijestolja ... .

Kriminalni nevjernički dio Hrvata kao i onaj naivni svrstao se tome komunističkom nevjernome zlu jer se vidjelo i ponašanje talijanskih fašista i njemačkih nacista da nemaju izgleda za pobjedu u ratu.

Zar njima ne pripadaju Hebrangovi i Tuđmanovi sa mnogim drugim Hrvatima?

Sve se očitovalo na kraju rata kada se mnoštvo branitelja Nezavisne Države Hrvatske sa izbjeglicama predalo Englezima na Bleiburškome polju, koji su ih izručili Titinim partizanima od kojih su genocidnom masovno pobijeni na najgroznije načine Križnim putevima.

Prema izvješću CK KPJ nakon rata je bilo preko 560 tisuća pobijenih od kojih su preko pola milijuna bili Hrvati.

Sve u svemu milijunsko mnoštvo Hrvata je nastradalo od zločinca Tita tijekom njegove krvoločne vladavine. Pobijeni, zatvarani, rastjerani diljem svijeta bili su hrvatske titoističke žrtve. I pitamo se je li se Titina unučica Saša Broz kao sposobna i lijepa žena osjeća Hrvaticom, kada ne vjeruje da je njezin djed najveći zločinački monstrum u povijesti hrvatskoga naroda. To što ga još uvijek veličaju njegovi režimski zločinci kao nekakvi antifašisti je samo zato što su njima svima krvave ruke jer su bili egzekutori Titina režima. Njih se nagrađivalo ordenima za progone Hrvata što pokušavaju opet provoditi u RH nad hrvatskim braniteljima i narodom. Svako slavljenje Tite izaziva boli u dušama ogromne većine hrvatskih majki i obitelji kojima je takozvani Josip Broz Tito svojom vladavinom nanio teške zločine. Vrijeme je da se jednom hrvatski narod oslobodi toga imena!

Marijan John Markul je 20. travnja 1955. godine ušao u ured FBI u Los Angelesu i ispričao šokantnu priču. Čovjek koji se tada predstavljao kao maršal Josip Broz Tito zapravo nije pravi Tito, nego ruski agent koji je preuzeo Titov identitet pošto je pravi Josip Broz nestao u Rusiji 1937. godine.

To stoji u FBI-jevoj bilješci s početka svibnja 1955. godine.Tajne FBI-jeve bilješke iz pedesetih su nedavno otvorene za javnost i javno objavljene.

Marijan Markul je rođen je u Livnu 1909. godine, u SAD se doselio 1936., a državljanstvo dodijeljena 1944. pošto je dvije godine za vrijeme Drugog svjetskog rata služio u američkoj vojsci.

U izvještaju piše da nije sigurno koliko su informacije koje on daje točne, ali se navodi i njegova tvrdnja da je on “socijalista i da želi pružiti informacije koje bi mogle biti važne za sigurnost Sjedinjenih Država”.

U bilješci sa sastanka agenata FBI-a i Markui stoji da je Markul posjetio Jugoslaviju 1953. godine i da se u dva navrata susreo s Titom.

Prvi sastanak je trajao oko sat vremena, a on je tom prilikom primijetio da maršal Tito ima po pet prstiju na svakoj ruci.

Gore : Lista najveći zločinaca i monstruma u 20. stoljeću. Tito se nalazi na 10 mjestu.

Pitanje za teške “Jugoslavenčine”, domaće izdajnike i bradate četničke balkanske nomade :

kako to da na tim listama nema nikada Poglavnika dr. Ante Pavelića koji je po jugo-srpskim mitomanima ubio 1,7 miliona takozvani “Srba”?

Markul tvrdi da je pravi Tito izgubio srednji prst i kažiprst lijeve ruke. Dodao je da je Tito s kojim je razgovarao ’53. bio obrazovan i odlično svirao klavir. S druge strane, pravi Tito je bio neobrazovan, i koliko je Markul znao, nije znao svirati klavir.

Između ostaloga, Markul je tvrdio da je Josip Broz bio visok oko 180 centimetara, dok je ovaj “lažni” bio visok tek 160 cm. Markul je također rekao da je čovjek koji se u pedesetima njemu predstavljao kao Tito govorio s blagim ruskim naglaskom i da je dosta blago govorio. Pravi Tito je govorio je odrješito i oštro.

Markul je tvrdio da je pravi Tito bio dosta boležljiv i da je imao tuberkulozu, i da je nestao u Rusiji 1937. godine.

Također je izjavio da je krajem dvadesetih godina razgovarao s pravim Titom u Jugoslaviji, a video se s njim u Parizu 1935. ili 1936. godine i dodao da je čvrsto uvjeren u to da je taj čovjek pravi Josip Broz.

Nakon prijema kod Maršala 1953. godine, Marijan je posjetio udatu sestru u Zagrebu. Poveli su razgovor o tome da li Tito onaj pravi, i složili su se da nije, barem je tako govorio Markul. Sestra je rekla da i ona i muž žive u uvjerenju da je Tito u Užičkoj 15 bio obični prevarant. Njezin suprug, izvjesni Boris Gorić je potvrdio da i on nije siguran u Titov identitet, kao i da je to stvar o kojoj se šuška širom Jugoslavije.

U izvještaju se navodi kako mu je sestra tada rekla da ni ona ni njezin suprug ne vjeruju u to da je na čelu Jugoslavije pravi Josip Broz Tito i da su prvi put počeli sumnjati u to još 1937. godine, kada su čuli njegov glas na radiju i primijetili promjenu naglaska. Markul još tvrdi kako je njegov otac Ivan poznavao pravog Tita, pošto su radili u istom gradu, i da se i on slaže da je riječ o dvije različite osobe.

Ivan Markul i Josip Broz su radili u istom gradu, a Ivan je bio uvjeren da maršal u Beogradu nije bio isti kao drug Tito – tajnik komunističke partije u Jugoslaviji.

Drugi sastanak s Titom 1953. godine Markul je imao u Zagrebu. Ovog puta je Marijana i njegovu suprugu Ingrid maršal gotovo u potpunosti ignorirao. Nakon tog prijema kod maršala, Markul je satima razgovarao s Aleksandrom Rankovićem, za koga je tvrdio da je zapravo najmoćniji čovjek u Jugoslaviji.

Ranković i Markul su navodno zajedno bili u zatvoru krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća zbog sindikatskog djelovanja i tijekom tog vremena su se zbližili. Zbog toga je Markul Rankoviću otvoreno rekao da zna kako je Tito u susjednoj sobi lažnjak.

Za Rankovića Markul tvrdi da je bio glavni čovjek zadužen za sigurnost u Jugoslaviji, kao i da je u razgovoru s njim izrazio svoje sumnje, na što mu je Ranković odgovorio da ne bi trebalo da se opterećuje takvim stvarima i da bi trebalo da uživa u boravku u Jugoslaviji. Ovo skretanje teme sa Tita je kod Markui samo podgrijalo sumnje, navodi se u nastavku dokumenta.

Markul je agentima FBI ispričao da, prema njegovom mišljenju, jugoslavenske vijesti u tajnosti surađuju sa Sovjetskim Savezom i da će to u narednom periodu svima postati jasno. Izrazio je i uvjerenost u to da bi se sovjetske vlasti, ako bi to poželjele, vrlo lako mogle riješiti Broza, i dodao da sve njegove izjave može potvrditi izvjesni Živko Topalović iz Francuske.

Živko Topalović je, kako kaže Markul, dobro poznavao pravog Tita, a jugoslavenske vlasti su ga osudile na 20 godina zatvora, pa je zbog toga prebjegao u Francusku. Topalović je vjerovao da je osoba koja se predstavlja kao Tito zapravo ruski general Nikolaj Lebedev.

Markul zaključuje kako se jugoslavenska vlada samo pretvarala da je u svađi sa Sovjetskim Savezom kako bi dobila pomoć od Sjedinjenih Država, kao i da nikada nije došlo do stvarnog razlaza između ove dvije države.

Markul je optužio jugoslavenske vlasti za suradnju sa Sovjetima i rekao da će u roku četiri ili pet mjeseci svima to biti i više nego očito. Nastavio je s optužbama i rekao da je čovjek koji se predstavlja kao Tito zapravo ruski agent i poslušnik Sovjetskog Saveza.

Tko je zapravo bio prokleti Tito?

Marija Javeršek u međuvremenu se vratila suprugu u Kumrovec. Pravi Josip Broz rodio se 21. svibnja 1892. Bio je dijete Marije i Franje Broza, seoskog radnika iz Kumrovca. Josip je bio dječak manjeg uzrasta i umjerenih intelektualnih mogućnosti, te je nakon četverogodišnje pučke škole poslan u Sisak na učenje bravarskog zanata.

Jedan od njegovih tadašnjiih kolega, Niko Ivšić, tvrdio je kako je Broz izgubio prst na stroju. Poslije rata 1945. kad je Tito došao u Sisak, Ivšić se pred svjedocima rukovao s njim i rekao: "Ti nisi Josip Broz", jer je Tito s kojim se rukovao imao sve prste. Poslije toga, OZN-a je Ivšića mučila i na kraju ubila.

Josip Broz mobiliziran je 1914. u austro-ugarsku vojsku i iste godine je poginuo. Tu navodno završava njegov put.

Njegov identitet tada preuzima njegov polubrat iz komunističkog podzemlja, Joshua Ambroz Mayer koji mijenja ime u Josip Broz Tito. On je taj koji je 1914. u Budimpešti osvojio srebrnu medalju na prvenstvu austro-ugarske vojske u mačevanju, a ne pravi Josip Broz.

Mayer, koji je tada već bio Tito, također je mobiliziran u austro-ugarsku vojsku i poslan na Istočni front, gdje ga Rusi, nakon ranjavanja, zarobljuju u Bukovini 1915. godine. Proveo je 13 mjeseci u zarobljeništvu, a tijekom tog vremena dobro je naučio ruski. Uspijeva pobjeći 1917. i pridružuje se Internacionalnoj crvenoj armiji u Omsku, gdje je bio više mjeseci, ali bez borbe.

Vjenčao se s Ruskinjom Pelagijom (Pelkom) Belousovom. S njom se 1920. vraća u Kraljevinu Jugoslaviju gdje pristupa Jugoslovenskoj Komunističkoj Partiji i počinje djelovati kao treći sabornik te stranke u jugoslavenskom saboru. Kralj 1921. zabranjuje tu stranku, te Tito djeluje kao ilegalac u podzemlju.

Godine 1934. pristupa Centralnom Komitetu Komunista Jugoslavije, a 1935. se ponovno vraća u Rusiju gdje počinje biti aktivan u Kominterni. Od Ruskinje se razveo 1936.

Nikad nije naučio ispravno govoriti hrvatski.

Kao rođeni Bečanin, Tito nikad nije naučio ispravno govoriti hrvatski jezik. Njegov 'hrvatski' zapravo je bio mješavina poljskog, slovenskog i ruskog s pokojom riječju iz srpskog jezika.

Kada je nakon Drugog svjetskog rata došao u svoj 'rodni' Kumrovec nitko od susjeda i prijatelja nije ga prepoznao, ali bojali su se bilo što reći.

Tito je umro u Ljubljani 4. svibnja 1980. godine. Neki svjedoci pričaju da je, dok je ležao u bolnici, buncao na wiener-deutschu (njemački s bečkim naglaskom).

>>> Teorija 2 : Walter Weiss je bio navodni Josip Broz Tito :

Walter Weiss alias Tito, je židov rođen u Americi koja ga šalje ispred CIA-e kao špijuna u Rusiju.Staljin ga razotkriva zbog čega mora prihvatiti ulogu dvostrukog špijuna. Prethodno ubivši pravog Tita i antifašistu Josipa Broza iz Kumrovca, Staljin ga šalje u Hrvatsku da se riješi Pavelićevih Hrvata i obnovi Jugoslaviju.

Waltera Weissa, židova, rođenog u Americi CIA šalje kao špijuna u Rusiju. Staljin ga razotkriva zbog čega mora prihvatiti ulogu dvostrukog špijuna. Nakon likvidacije pravog Tita i antifašiste Josipa Broza iz Kumrovca, Staljin ubacuje lažnog Tita, židova Waltera Weissa u Hrvatsku da se riješi Pavelićevih Hrvata i obnovi Jugoslaviju. Na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu Walter Weiss (po njemu se zove film ” Valter brani Sarajevo”) nije znao ni jednu riječ na hrvatskom jeziku. Sve komunističke vođe se pokapaju pod zvijezdom, a na grobu Tita u Beogradu zvjezde nema jer se Židovi pokopavaju bez oznaka. Walter Weiss alias Tito ima na savjesti preko milijun ubijenih ljudi( uglavnom Hrvata), zbog čega zauzima visoko 10. mjesto na rang listi najvećih svjetskih zločinaca.

Jesu li današnji političari na vlasti potomci komunističkih zločinaca koji nas, poput svojih očeva i stričeva, žele ponovno odvesti na “Titov pravi put”!?

Adolf Hitler je mrzio i ubijao Židove, a Walter Weiss je mrzio i ubijao Hrvate. Znači li to da su Židovi zapravo i žrtve i genocidan narod? Zoran i Vesna Pusić, Teršelička , Frljić, Goldstein i razno razni Pupovci se uporno furaju na antifašiste i lažnog Tita, što podrazumijeva da su zapravo potomci komunističkih zločinaca, židova i četnika koji su progonili i ubijali Hrvate, odnosno prave antifašiste,koje su kasnije prekrstili u ustaše, kao što su ubili i Josipa Broza. Ovu povijesnu prijevaru, zamjenu lažnog za pravog Tita su uspješno skrivali preko 70 godina. Zato nas ne treba čuditi tolika mržnja prema Hrvatima jer zapravo pokušavaju sakriti istinu o stotinama tisuća ubijenih nedužnih Hrvata pod vodstvom ovog židovskog zločinca, lažnog Tita, koji se razlikuje od Hitlera jedino po tome što je lošije rangiran na Svjetskoj listi zločinaca.

Da nije bilo naših hrabrih branitelja i dragovoljaca, posebice HOS-ovih najhrabrijih vitezova, povijest bi se ponovila i Nova Jugoslavija bi se obnovila. Za Josipovića, Mesića, Sanadera, Bajića, Stazića, Ostojića, Milanovića, Šeksa, Leku, Pupovca, Pusiće, Teršeličku i ostale ortodoksne Jugoslavene, Hrvati su bili i uvijek će biti Ustaše.

Srećom, riješili smo se jednog komunističkog kapitalca Josipovića, čijeg oca terete za teške zločine, koji zasigurno nikada nije imao namjeru naučiti pjesme i datume novije hrvatske povijesti. Ako već moramo podnositi Josipovića i ostale domače izdajice ne moramo podnositi uvezene Jugoslavene poput Vesne Teršelič, Olivera Frljića i drugih. Hoćemo li poslije Milanovića dobiti istog ili sličnog premijera također traumatiziranog od emocionalnog šoka zbog raspada Jugoslavije ili konačno, sposobnog, moralnog, obiteljskog i domoljubnog premijera, vrijeme će uskoro pokazati. Umorni smo od nesposobnih, konfliktnih, iskomleksiranih, nemoralnih, lažljivih, agresivnih i patološko narcisoidnih premijera. Jedan je mijenjao oružje ( razoružao nas) drugi je mijenjao satove, treća broševe, četvrti žene. Što će slijedeći mijenjati - možda narod!?

Žestoki i neprekidni napadi vladajućih na novoizabranu predsjednicu, uz potporu izdušenih komunističkih mozgova tanke detonacije, koji svako malo izvire, poput štakora iz svoje rupe, odgojenih u aorist ambijentu “nacionalne pevaljke” Lepe Brene, je dobar predznak da bi Kolinda G. Kitarović? (prvi puta nakon 2000-te izabrana voljom naroda,a ne izbornom prijevarom), mogla opravdati svoje postojanje, odnosno raditi u interesu Hrvatske za razliku od prijašnjih nelegalnih predsjednika Mesića i Josipovića koji su radili na poništenju države zbog čega su i osuđeni od HNES-a za veleizdaju.

Hrvatska ne smije nikada zaboraviti da su, od onih koji su je napadali, gori samo oni koji je nisu branili. Ne samo da je nisu branili nego je konstantno i naizmjenice, crveni i plavi, negiraju, pljačkaju i financijski uništavaju. Hrvatska je naša država, a ne njihova.”Oni” su iz istog legla, kako se slikovito izrazio Sinčići nikada se neće promijeniti, ali je krajnje vrijeme da se mi promijenimo.

Njihova mržnja prema Hrvatskoj i općenito svakom domoljubnom Hrvatu, koju i ne kriju, zapravo je bolest koja leži u svakom od njih. Sigmund Freud je takvo stanje definirao kao svojstvo ega koji želi uništiti izvor svoje nesreće. Takve osobe ne shvaćaju da se izvor vlastite nesreće ne nalazi u vanjskom svijetu, odnosno domoljubnim Hrvatima koje oni nazivaju ustašama, nego u njima samima.

Plod njihovog “uspješnog rada” i “velike ljubavi”( što bi tek bilo da nisu tako uspješno radili ) prema domovini je preko 400 tisuća nezaposlenih, 350 tisuća blokiranih, 260 milijardi duga, 70 % ljudi na rubu egzistencije i nikada veće podijeljenosti naroda.

Što prije krenemo sa tužbom prema Ustavnom sudu i zatražimo prijevremene izbore (Kukuriku koalicija je izbornom prevarom došla na vlast,kao i prethodne vlade, što je nesvjesno potvrdio i sam ministar Bauk kada je izjavio da u Hrvatskoj ima 3,8 milijuna birača, a ne od 4,2 do 4,5 milijuna kako je DIP “prema potrebi” objavljivao, to će prije prestati ova agonija i noćna mora svih Hrvata i građana drugih nacionalnosti koji smatraju Hrvatsku svojom domovinom..

Nikada nije kasno da uradimo ono što je ispravno, jer ako budemo i dalje šutjeli, značiti će da se slažemo. Vrijeme je za čiste račune jer, Hrvatska je država većinskog naroda, a ne” njihova”.

Mogu li Mesić, Milanović, Josipović, Pusići, Stazić, Bajić, Pupovac, Šeks i ostali Jugoslaveni, prestati sliniti za Titom i Jugoslavijom i konačno shvatiti da žive u Hrvatskoj. Hoće li konačno zamjeniti himnu "Hej Slaveni" sa "Lijepom našom", umjesto pjesama, "Od Vardara pa do Triglava", "Druže Tito mi ti se kunemo"... početi pjevati, "Moju domovinu", "Lijepa li si", "Od stoljeća sedmog", "Bože čuvaj Hrvatsku", "Rodila me majka Hrvatica"... zaboraviti datume 29. 11., 25. 5., 22. 12., a upamtiti 25. 6., 5. 8., 8. 10. !? Jer, došlo je vrijeme da nakon 70 godina laži demistificiramo tko je pravi, a tko lažni Tito!

Srpski "Telegraf" piše sljedeće o misterijoznoj torbi koju je monstrum Tito uvijek nosio sa sobom :

Prema rapoloživim podacima, dvije godine poslje Brozove smrti, ožujak 1982. godine, dvije komisije sa ukupno sedam članova su po naređenju sekretara predsjedništva SFRJ napravile spisak “predmeta za koje se pretpostavlja da su lična svojina JBT”. Među brojnim vrijednim stvarima pronađeno je 2.707 zlatnika, među kojima se ističu austrougarski zlatnik sa likom posljednjeg cara Franje Josipa, ali i zlatnik vrijednosti 500 Kuna sa likom poglavnika dr. Ante Pavelića. Popisana su i 44 zlatna prstena, od kojih mnogi sa vrijednim dragim kamenjem, poput dijamanata. Popisano je i 28 zlatnih značaka, uglavnom sa obeležjima Narodnooslobodilačke borbe, Komunističke partije i poduzeća bivše SFRJ. Tu je i zlatna značka Hajduka iz Splita.

Kao su razgrabljeni skoro svi Brozovi automobili, među kojima i neprocjenjivi unikati, tako su podjeljene i vile koje je imao po SFRJ. I on sam je poklanjao skupocjena auta svom osoblju, prijateljima i drugim državnicima. Tako je Staljinu poklonio Pavelićev Mercedes, koji je Poglavnik dr. Ante Pavelić dobio od Hitlera.

U torbi koja je označena kao “lična tašna predsednika Republike” 1982. godine nađeni su 2.000 dolara u apoenima od po 20, 412.500 dinara u nekoliko novčanika, pištolj “Zastava 7,65” sa sedam metaka, ručna baterija, ... . Broz je nosio sa sobom i dvije putovnice.

Jedan diplomatski na ime Lah Milan (ne piše čije države) i švicarski na ime Moroni A. Morati.

Znaći monstrum Tito je uvijek mogao sa lažnim putovnicama pobjeći u inozemstvo.

Nezavisna Država Hrvatska : Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito. Kupi ovdje :