Od Istre do Boke Kotorske

Od Slavonije do Dalmacije

 

 

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :
Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.



 

Od Međimurja do Srijema

Od Zagorja do Sandžaka

 

 

 

Facebook eBay Delcampe aukcije hr Youtube Tik Tok eMail

 

Nezavisna Država Hrvatska

Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.

 

Radio Krugoval :

 

 

Program internet radija “Krugoval”

 

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

 

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Kupi ovdje :

Shop

 

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

 

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”

- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.

- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

 

 

Srpski mitomani se pitaju : gdje su hrvatski kraljevi?

 

Dobro znajte da se naša povijest gradi na činjenicama i dokazima, a ne na lažima i mitovima kao kod genetski Turaka koji sebe nazivaju “Srbi”.

Dosta dugi vremenski period govorilo se o hrvatskim kraljevima (od strane zlonamjernih) kao o nekom mitu, unatoč spisima na papiru i u kamenu koji su ostali iza njih. Mnogi nemaju ni toga iz tih vremena. I danas mnoge neznalice znaju zlobno upitati, gdje su vam grobnice kraljeva i kraljica?

“Gospodo” čitajte..

„Dana 28. kolovoza godine 1898. zazvonila su sva crkvena zvona u Solinu kada su na iskopanom sarkofagu odgonetnuta slova iznjedrila ime Jelena“, piše nam don Frane Bulić u djelu Stopama hrvatskih vladara. Bio je to značajan dan za hrvatsku povijest i arheologiju, u čemu je don Frane Bulić svesrdno sudjelovao.

Arheolog don Frane Bulić pronašao je pokraj današnje solinske crkve Gospe od Otoka temelje negdašnje starohrvatske bazilike (trobrodna bazilika s četverokutnim stupovima, veličine 23 x 10 m), a u njezinu predvorju sarkofag i nadgrobni natpis kraljice Jelene.

Od velikog je značaja za hrvatsku povijest.

Epitaf kraljice Jelene potvrdio je točnost pisanja Tome arhiđakona iz 13. stoljeća o kraljevskim grobnicama u Solinu i posvjedočio vrijeme gradnje kraljičine zadužbine na mjestu otkrivene crkve sv. Stjepana. Osim toga, otkrivena su tri kraljevska imena (Jelena, Mihajlo Krešimir i Stjepan Držislav), čime su riješena neka nepotpuna mjesta u rodoslovlju hrvatske dinastije Trpimirovića.

 

Tomislavovi nasljednici u X. stoljeću :

Trpimir II. (928. – 935.)

Krešimir I. (935. – 945.)

Miroslav (945. – 949.),

Mihajlo Krešimir II. (949. – 969.)

Stjepan Držislav (969. – 997.)

 

 

Katarina Kosača-Kotromanić (Blagaj, 1424. – Rim, 25. listopada 1478., bila je hrvatska kraljica Bosne, kao supruga kralja Stjepana Tomaša Kotromanića, pretposljednjeg bosanskog kralja. Rođena je u moćnoj obitelji Kosača. Njezina je udaja 1446. godine dogovorena kako bi se uspostavio mir između kralja i njezina oca Stjepana Vukčića Kosače.

Kraljica Katarina jedna je od najznačajnijih osoba u povijesti Bosne i Hercegovine.

Katarina Kosača-Kotromanić rođena je u Blagaju pored Mostara oko 1424. godine, od Jelene Balšić, kćerke Balše III. i Stjepana Vukčića Kosače, koji je 20. siječnja 1448. godine u povelji njemačko-rimskog cara Fridrika III. nazvan "Herzog"-om, što na njemačkom jeziku znači "vojvoda". Stjepan Kosača je pak već i prije te povelje imao naslov "Vojvode Humske zemlje". Njemu se međutim svidio njemački naziv titule vojvoda. Odatle i potječe novi naziv Humske zemlje - Hercegovina.

Herceg Stjepan borio se za stabilnost Humske zemlje, pa je zbog turskih osvajačkih prijetnji s istoka održavao prijateljske odnose s rodom hrvatske obitelji Kotromanića, bosanskih kraljeva i banova. Iz tih odnosa se javila simpatija, zatim ljubav i 1446. brak njegove kćeri, Katarine Kosače i uglednog prijestolonasljednika Stjepana Tomaša Kotromanića. Tim brakom su Hercegovina i Bosna bile ujedinjene.

Stjepan Tomaš Kotromanić bosanski kralj s kraljicom Katarinom imao je dvoje djece: Sigismunda (Žigmunda), Katarinu i treće dijete o kojemu se gotovo ništa ne zna. Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj Stjepan Tomaš pod nerazjašnjenim okolnostima umro je 10. srpnja 1461. Nasljedio ga je sin iz prethodnog braka s Vojačom, Stjepan Tomašević. Kraljici Katarini je dan naslov "Kraljice majke" i nastavila je živjeti na kraljevskom dvoru.

Za života je podigla nekoliko kapela i crkava : Svetu Katarinu u Jajcu, Presveto Trojstvo u Vrilima kod Kupresa (1447.). Gradeći tu crkvu otkrilo se da se na tom mestu nalazila starokršćanska bazilika. Nikola V., papa (1447-1455) hodačasnicima crkvi Presvetoga trojstva u Vrilima udijelio je oprost. Hodočašće u čast Nikole V. i kraljice Katarine obavlja se 18. lipnja. Kraljica Katarina sagradila je i franjevački samostan, crkvu Svete Kate u Kreševu te kod Fojnice u Kozogradu kapelu, zatim crkvu sv. Marije u Grebenu (Krupa n/Vrbasu), crkvu sv. Marije u „Virbenu“ (Vrbanja, Kotor Varoš) i crkvu svetog Jurja u Jezeru „koju diže Juraj Vojsalić-Hrvatinić“ te crkvu sv. Katarine na Katini kod Jajca.

Za vrijeme osmanskoga napada na najutvrđeniji kraljevski grad Bobovac oko 20. svibnja 1463. godine Katarina je sudjelovala u obrani.

Nakon Radakove izdaje Bobovca kraljica Katarina je, prema predaji, sa djecom i kraljevskom pratnjom na konjima potkovanim naopako bježala preko Fojnice. Kad je stigla do vrela Bosne poželjela je odmoriti se jer su joj se tu i svatovi odmarali na Spasovo 1466. kad se Katarina udala za kralja Tomaša. Netko je kraljicu prokazao i malodobnu djecu Sigismunda (12-14) i Katarinu 10 godina), dok su se igrala, Osmanlije su iz zasjede zarobili, odveli u Carigrad i islamizirali. Teško pogođena sudbinom djece nastavila je bijeg starim Rimskim putem preko Konjica, Glavatičeva, Nevesinjskoga polja, Stjepankrsta, Blagaja, Maslina kod Stoca, Hutova do Stona i Dubrovnika. Sa sobom je ponijela kraljevski mač svoga pokojnog muža. Mač je pohranila u Dubrovniku "pod zavjetom da se on preda njezinom sinu Šimunu kad se oslobodi turskoga ropstva kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje". U srpnju 1463. boravila je na Lopudu.

Dubrovnik je bio izložen osmanskoj opasnosti te je kraljica Katarina iz dubrovačkoga kraja otišla je u Rim gdje ju je papa primio sa svim počastima priskrbivši joj sve potrebno za život. Kraljica je patila za djecom. Molila je papu da organizira obranu njezina Kraljevstva. Do kraja života zalagala se za oslobođenje svoga Kraljevstva i djece.

Papa Pio II. 12. kolovoza 1464. u Anconi je okupio vojsku kojoj je bio na čelu i bili su spremni krenuti u oslobađanje Bosanskoga kraljevstva. Međutim, tri dana kasnije papa je pod nerazjašnjenim okolnostima umro. Vjeruje se da je namjera prokazana i da je papa otrovan.

Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478. godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglašena blaženom. U svojoj oporuci pet dana prije smrti napisala je oporuku da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ako se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti. Njezinom grobu (vidi sliku lijevo) kroz cijelu godinu hodočaste tisuće Hrvata.

Katarina je među Hrvatima ostala zapamćena kroz brojne običaje, pjesme, kazivanja i legende. Žene u kraju Kraljeve Sutjeske i danas se pokrivaju crnim rupcima kao znak žalosti za njenom tužnom sudbinom. Te žene nazivaju se Katarinke.

 

Legenda kaže da je upravo Katarina seoske žene u Kraljevoj Sutjesci naučila vesti takve rupce. Fra Bono Benić u svom Ljetopisu zapisao je da se u Sutješkom samostanu čuvaju: plašt, stola, svileni ubrus, kvadradična svilena vrećica, uškrobljeni rubac za misu, dio misnice. Sve to izvezla je i zlatom protkala kraljica Katarina.

 

 

Da malo pogledamo dali drugi naodi znaju gdje su njihovi vladari ili važne osobe pokopani :

01. Džingis-Khan :

Kinieski o perzijski izvori sugeriraju da je Khan umro 1227. godine. Njegov sin vratio je vjerovatno tijelo u Mongoliju. Vojnici su ispostovali Khanov zahtjev da  grobnicu drže u tajnosti. Čini se da su to učinili gazeći grob sa 10.000 konja dok se zemlja nije poravnala, a čak su i preusmjerili rijeku preko groba kako bi ga zastitili od pljačke. Ubili su i svakoga tko je vidio sprovod. Znanstvenici vjeruju da je Khan pokopan u planinskom lancu Khentii u Mongoliji, ali gdje se do danas ne znade.

 

02. Marko Antonije i Kleopatra :

Slavno dvostruko samoubijstvo para dogodilo se oko 30. godine prije Krista nakon što ih je Oktavijan (kasnije poznat kao car August) progonio do Aleksandrije. Drevni kroničar Plutarh izjavio je da su položeni na "sjajan i kraljevski način" u grobnici u blizini Aleksandrije. Godine 2009. arheolozi su istraživali hram Taposiris Magna u Abusiru u Egiptu. Tamo su pronašli bistu s Kleopatrinim likom, masku za koju se vjeruje da je pripadala Marku Antoniju, te novčiće s njihovom slikom. Sve je to sugeriralo da par nije bio daleko od ove lokacije. Postoje neki dokazi da je Kleopatra sebi izgradila grobnicu prije smrti, dok neki vjeruju da su njihove grobnice na dnu oceana. Bilo kako bilo : ne zna se gdje su pokopani!

 

03. Aleksandar Veliki :

Nakon što je desetljeće vodio osvajačku misiju iz Makedonije u Indiju, Aleksandar Veliki je umro u Babilonu 323. prije Krista. Prvotno je pokopan u zlatnom sarkofagu u Memphisu u Egiptu, a zatim je preseljen u Aleksandriju negdje između 293.-283. godine prije Krista. Grobnica je više puta opljačkana, a neki smratraju da su je kasnije uništili ratovi i vremenske nepogode. Nakon više od 140 pokušaja pretrazivanja, još se ne zna gdje je točno grobnica i ako mnogi vjeruju da se i dalje negdje nalazi u Aleksandriji.

 

04. Atila :

Etablirao se kao jedan od najvećih neprijatelja Rimskog Carstva. prema zapisima, umro je 453. godine, tijekom prve bračne noći. Pokopan je u tri sanduka, izradenih od željeza, srebra i zlata, a kao u slučaju Džingis-Khana, rijeka je preusmjerena kako bi sakrila grob. Svi koji su iskopali Atilin grob da bi ga pokopali, ubijeni su kako bi lokacija ostala tajna. Prije nekoliko godina u Budimpešti su građevinski radnici otkrili odaju s ljudskim kosturima, nakitom i ratničkom opremom. U početku se tvrdilo da je rijeć o Atilinom poćivalištu, ali to je ubrzo opovrgnuto. Ali i dalje se smatra da je pokopan negdje u Mađarskoj, ali gdje se do sada ne znade.

 

05. Leonardo da Vinci :

Nakon smrti u 1519. godini da Viči je navodno pokopan ispod crkve koja je uništena tijekom francuske revolucije. Tijekom iskapanja 1863. godine pronađeni su ostaci nadgrobnih spomenika i ljudskih kostiju za koje se vjerovalo da su da Vincijeve. Spomenik nije imao natpis imena pokopanog! Zato se ne znade dali su to zbilja ostatci Leonarda da Vinča ili ne.

 

06. Harold II. :

Stradao je 1066. godine u bitci za Hastings. Navodno mu je tijelo bilo toliko unakaženo da ga je mogla identificirati samo njegova supruga. Ni dan danas nije jasno što se s tijelom dogodilo i gdje je pokopano. Postojao je jedan zahtjev za ekshumacijom, ali on je odbijen jer su navodno bile male šanse da bi posmrtni ostaci, koje tamo nađu, mogli pripadati Haroldu II. .

 

07. Kraljica Boudicca :

Keltska kraljica vodila je ustanak protiv Rimljana. Umrla je u 60. godini života, a vjeruje se da je počinila samoubojstvo kako bi izbjegla zarobljavanje, neke špekulacije govore da njeni ostaci vjerojatno nikad neće biti pronađeni. No postoje i glasine da je pokopana ispod današnjeg perona 8, 9 ili 10 podzemne željeznice "King´s Cross" u Londonu što dosadnjašna iskopavanja još nisu potvrdila.

 

08. Wolfgang Amadeus Mozart :

Sve oko njegove smrti je misterij. Umro je u 1791. godini i to od tajanstvene bolesti. Pokopan je na bečkom groblju sv. Marka. Tijelo je položeno u zajedničku grobnicu. Zbog lokalnog zakona, takvi grobovi su se u to vrijeme mogli iskopati i ponovo koristiti nakon 10 godina. Pretpostavlja se da se je to dogodilo i sa Maozartovim grobom.

 

09. Alfred Veliki :

Ovaj engleski kralj prvi put je pokopan 899. godine u Winchesteru. Nedugo potom, tjelo je preseljeno u novu crkvu koju je njegov sin Edward izgradio 903.-904. godine. Do 1110. godine tijelo je još jednom preseljeno, i to u opatiju Hyde, zajedno sa ženom i sinom. No nakon što je kralj Henrik VIII.  prekinuo vezu sa Rimom i Papom, opatija je uništena a grobnica opljačkana. Neki tvrde da su ostaci premješteni u župnu crkvu sv. Bartolomeje, dok drugi kažu da su građevinski radnici iz 18. stoljeća razbacali kosti na mjestu Hyde opatije.

 

10. Kraljica Nefreteti :

O ovoj kraljici se jako malo znade, pa arheolozi smatraju da bi eventualni pronalazak njezinog groba mogao otkriti nešto više o njoj. Dosadašnja otkrića nisu potvrdila da negdje postoje posmrtni ostatci kraljice.

 

To su samo dest primjera za to da se za realne vladare ili povijesne osobe ne znade gdje su pokopani ili gdje se nalaze njihovi posmrtni ostatci.

Tu bi se mogao i navesti njemački car Barbarosa ili i polumitski engleski kralj Artus i tisuće drugi po cijelom svijetu.

 

Iskopavanje Smrdina

Takozvani Srbi se hvale da su pronašli 1927. godine ostatke cara Dušana. Pitanje je dali je to istina ili je to naređeno od četnički krugova u Velikoj Srbiji koja se tada zvala lažnim imenom "Kraljevina Jugoslavija"?

Na slici se vidi gdje su u Prizrenu otkopali navodni grob cara Dušana.

Čudite se ovim : sarkofag je bio na stotine komadića polomljen a uz sarkofag "prilično dobro očuvanih djelova careve mramorne statue u prirodnoj veličini".

Zamislite čuda!

Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!
Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!

 

Ta njihova floskula "gde su bre vaši kraljevi" proizlazi iz toga što su njihovi arheolozi pronašli navodno grob Dušana Silnog, a kod nas nije nađen recimo Zvonimirov grob, iako postoji ideja o tome gdje je otprilike bio jer su razmi hrvatski i dalmatinski kronočari pisali o tome.

Kad ih suočiš s ostalim izvorima u kojima se hrvatski vladari spominju (recimo Ilustrirana bečka kronika), onda je to "bre produkat bečko-vatikanske zavere protiv Srba".

U zadarskom kraju se prvi put spominje u 1071. godini u dokumentu hrvatskog kralja Petra Krešimira na latinskom da imamo staru predromaničku crkvicu sv. Jurja iz 9. stoljeća.

Hrvati su u Zadar i okolicu došli prema papinskim i bizantskim izvorima sa sjevera, ne sa istoka već sa sjevera u 7.st. u zadarski kraj nakon čega je počelo naše pokrštavanje 641. dolaskom rimskih misionara zahvaljujući papi Ivanu 4. koji je rodom bio iz tog kraja i opisao nas pogane nekršćanske novopridošle Slavene koji su trebali hitno bit pokršteni te smo tako postali prvi Slaveni koji su prihvatili kršćanstvo.

Za tu njihovu opsjednutost Hrvatima postoji više razloga predpostavljam.

1. Živimo u državi koja je bogatija i uspješnija od njihove, a poznato je da se ideologije i ludost lijepe za sirotinju bez nade u bolji život.

2. Bili su pod Turcima stoljećima, mogli bi reći u ropstvu, kao država ali i kao ljudi, dok su Hrvati pripadali Europi.

3. Zbog svoje ne baš ponosne nadasve siromašne i neuspješne povijest (one prave ne one u koji oni vjeruju i sami sebi pričaju) bave se nama ali i drugima u okruženju, izmisljaju priče da bi sakrili svoju sramotu, ili barem na nju zaboravili

4. 3 puta su željeli stvarati Veliku Smradiju uz ostale i preko nas. Hrvati kao 2. najveći narod takozvanog zapadnog Balkana je naravno stvarao najveći problem i 3 puta slomio ideju Velike Smradije, Hrvat je porazio i slomio srpstvo i ne samo u Hrvatskoj!! Slamanje je počelo u Hrvatskoj a time doprinjelo konačnim slomom i rasipanjem na svim frontovima, gubi se kontrola nad Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom, Kosovom a kasnije i proglašenjem samostalne Crne Gore i Kosova. Sve je krenulo od Hrvata i hrvatske pobjede. Hrvat je osakatio srpstvo i oni to razumiju a time ih više boli jer nikad se nisu mogli pomiriti da Hrvatska postoji i da to nije Srbija.

Oni svake godine imaju nove priče od kakvo ti je prezime, gdje su vam grobovi kraljeva, pokatoličeni Srbi, kojim jezikom govorite itd. Ne postavljaju sebi ta ista pitanja jer su odgovori jednaki. Ugl. bave se sa Hrvatima iz osobnih frustracija ili iz neke morbidne "ljubavi" u kojoj bi htjeli da mi budemo dio njih jer bi oni tako mogli postati dio nas.

 

Dali ste znali :

Posebno je zanimljiva povijesna činjenica o Dušanovom carstvu i caru Dušanu, koji to nikada nije bio, a pogotovo to nije mogao biti Lazar, jer je Vaseljenska patrijaršija odbila za cara okruniti zlog i pokvarenog Dušana, koji je prvi zbacio oca Srefana Dečanskog s vlasti. prijestolja, jer ga neće naslijediti drugi sin Siniša, a onda se 1346. odlučio proglasiti carem, što je sveopći patrijarh odbio. Bahat, pokvaren, kao i svi Nemanjići, Dušan je sebi izmislio patrijarha i proglasio se carem, a onda je Vaseljenska patrijaršija bacila anatemu na tu crkvu i proglasila je sektom, što je ona doista kroz stoljeća i bila.

Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!

 

 

Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :

- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

- Lažemo zbog slobode.

- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.

- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

- „Laž je srpski državni interes.“

- „Laž je u samom biću Srbina“.

- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :

- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."

 

Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”

U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.

Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"

Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"

Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.

Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"

Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”

“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.

1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.

 

 

Oni povijest koriste u političke svrhe a njihova mitomanija je poprimila epske razmjere. Zbog te cijele mitomanije i izmišljanja prava na tuđe države pretpostavljam da zato i komentiraju gdje god mogu i guraju svoje nevjerojatno glupe teze. Čak ni to što njihovu verziju povijesti apsolutno nitko ne priznaje u ozbiljnom svijetu ne pomaže jer po nekom uvjerenju cijeli svijet ih mrzi i rovari protiv njih. Izgubili su sve ratove što su vodili i valjda neka vrsta Napoleonovog kompleksa tu vodi cijelu priču. Ja stvarno volim povijest i puno čitam, obilazim povijesna mjesta i muzeje i razlikujem pravu povijest s dokazima i narodne priče i mitove. Aj ono mitovi su mi zabavni ali Srbi od toga rade službenu povijest. Oni redovito se priključuju u bilo koju raspravu i stvarno plasiraju nevjerojatne gluposti od toga da je Srbija porazila Atlantidu u ratu do toga da svaka iole poznata svjetska ličnost je Srbin, jednostavno nema granica u tim lažima a naravno da je jedini argument da su to njihovi naučnici utvrdili apsolutno je nebitno to što ne postoji niti jedan fizički dokaz. Neki čudan mix kompleksa manje vrijednosti i gubitničkog mentaliteta ali nisam doktor da bi mogao točno objasniti tu vrstu psihoze.

Veliki udio Srba dolazi ili potječe s područja današnje Hrvatske te kao takvi imaju višestoljetne veze s hrvatskom poviješću. Stavi se u kožu jednog Jove iz Biskupije kraj Knina. On noću ne sanja Mladenovac, već njivu Crkvinu u svom selu na kojoj se nalaze ostaci bazilike sv. Marije koju je dao izgraditi kralj Zvonimir. Njegov susjed Lazo iz Medka kraj Gospića ne pamti da su mu preci ratovali pod Karađorđem, već da su pod Jelačićem marširali na Peštu. Isto tako Simo se ne diči Šumadijom. On priznaje samo svoju Baniju koja je dobila ime po instituciji najvažnije osobe u Hrvatskoj nakon samog kralja.

I kako sad očekuješ da isti ne pokazuju interes za hrvatskom poviješću?

Zato jer vole lagat i nikad nisu preboljeli što su izgubili u ratu!

Ne samo da su opsjednuti već imaju i svoje tajne agente unutar hrvatske države da nas potkopavaju. Poslušajte samo takozvanog "hrvatskog povjesničara" Gorana Šarića ili teškog bezpovijesnog "istoričara" Srboje Klasića i slične njima (Jakovina, Markovina, Goldstein, Dežulović, ...).

Neke povijesne podhvate takozvani Srbi nemaju : mi smo zaustavili Turke, njih su pregazili, rat su izgubili iako su u svakom gradu u Hrvatskoj imali kasarnu punu vojske i sad kad smo mi za njih Las Vegas (ok, ova država je u kurcu, ali oni su fakat jad i bijeda za nas) sto da radi Kraljević Marko? Suoćite se sa činjenicom da su potratili 30g gore od nas i da ih zbog ulizivanja Rusiji otkantava Europa! Ma ne, "Hrvati nikad nisu postojali kao narod", "Sve je to Srbija", "sad će nama Rusija vratit Jadran" i takve gluposti.

Ima njih i normalnih, al bojim se da su još gora manjina nego kod nas u Hrvatskoj koja je puna potomaka crveni bandita koji su se 45te uvukli sa u partizane preobućenih četnika u kuće Hrvata, Židova i Nijemaca te UDBAša koji do dan danas vladaju nad nama u obliku SDPa i HDZa i sa HDZom bradata dušmanska manjina.

Moja nekakva osobna teorija je da je to zbog tih 500 godina pod Turcima. Kolektivna srpska trauma i crna rupa u povijesti. Kao kad vidiš nekog problematičnog čovjeka ili dijete, uvijek na kraju ispadne da je tu u pozadini neka trauma disfunkcionalne obitelji. Tako i ovo, ne vidim zašto bi drugašije bilo kod Srba. Turci ih (s)jebali 5 stoljeca, ej pet stoljeća, i onda je obrambeni mehanizam nekako veličat sam sebe, dat si na važnosti, "Srbi su zapravo osvajaći", porazi su zapravo pobjede, Tesla/Andrić/Isus/Putin su Srbi iz Srbije iz Kikinde, ovoono, umjesto suočit se sa traumom da si bio žrtva. Sjebano kako god okreneš i krug iz kojeg teško da ima povratka, pogotovo jer u vremenskom kontekstu nije to tako davno bilo da bi tako brzo nestalo.

Najjače mi je kada idu u argumentaciju onda namjerno pišu ćirilicom kao da izgledaju nacionalno ponosni a na kraju spadnu blesavi jer ih normalan Hrvat ne razumije.

U Srbiji kruži ideja da je Hrvatska "izmišljena". Naravno da je izmišljena -- ali i kao sve druge države, jednom je netko došao na tu ideju, dakle izmislio.

Jedini je problem što je do bilo negdje u 8. ili 9. stoljeću, a ne u 18. ili 19. kako neki misle. Dakle, među Srbima postoji ideja da su današnji Hrvati uglavnom pokatoličeni Srbi, koje je Vatikan preimenovao u Hrvate. S tim da se uopće ne razmišlja o tome otkud toliko Srba da ih je i nakon što ih je gomila preimenovana u Hrvate ostalo još toliko milijuna. Očito su se jako razmnožavali...

Zanimljivo, mnogi današnji Srbi vuku porijeklo od nekih doseljenika, Vlaha i raznih drugih naroda, i nitko u Srbiji ne vidi da je to neki problem.

"Dajte mi sto hiljada četnika i osvojiću ceo svemir."-Starosrpski đeneral Ragnarije Lotbrokos, 25.000 godina pre Hristosa.

Kad sam kao Hrvat vidio to uklesano u jednom kamenu pokraj Obrenovca, ja sam znao u što treba vjerovati. Pametnome dosta. Hahahahahahahahahahahahaha.

Poglavnik dr. Ante Pavelić je puno puno poznatiji u srpskom javnom diskursu nego Nedić i Ljotić u hrvatskom. Isto sam tako stekao dojam da je period hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka (iako ne na razini perioda drugog svjetskog rata) puno poznatiji u srpskom javnom diskursu nego Vlastimirovići u hrvatskom.

Sve što prosječan Hrvat zna o srpskom povijesti prije 1914. je da su nekoć davno imali dinastiju Nemanjić (od članova znaju nabrojati sv. Savu i Dušana, a Stefan Nemanju i sina Stefana Nemanjića redovito miješaju), sukobili se s Osmanlijama na Kosovu Polju, imali dva srpska ustanka početkom 19. stoljeća te na berlinskom kongresu dobili neovisnost.

Da sad malo pogledamo srpske vladare :

Srpski ranosredovjekovni prinčevi i vladari nemaju preživjeli grob!

Cijeli argument tog idiotizma jest ne shvaćanje činjenice da je kraljevina Hrvatska postojala u ranijem periodu nego Nemanjićeva Srbija, koja nastaje i formira se kasnije, i traje skoro sve do kraja srednjeg vijeka.

Naravno da ti grobovi i manastiri imaju traga.

Postoje dva Mauzoleja hrvatskih vladara :

1. u Crkvini, selo Biskupija kod Knina koje sadrži ostatke 5 predromaničkih starohrvatskih crkava iz 8. i 9.stoljeća koje je  fra Lujo Maruna otkrio. Tamo se nalazi Bazilika sv. Marije : mauzolej hrvatskih vladara. Hrpa franačkih predmeta je pronađena. Kraj je sravnjen sa zemljom nakon turske okupacije nakon čega Turci u taj opustošeni kraj dovode i masovno naseljavaju u 16.st. pravoslavce iz BiH. Tako pravoslavci na ostacima starohrvatske katoličke crkve sv. Trojica grade novu pravoslavnu crkvu u Biskupiji i ne dopuštaju danas arheološka istraživanja i naravno svojataju čitav kraj.

2 : Mauzolej je na Otoku u Solinu. Knin, Nin, Solin, Split su glavna mjesta i temelj hrvatske državnost od 8.do 12. u ranom srednjem vijeku.

 

 

Filatelističko izdanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca na kojim se slavi 1000 godina hrvatskog kraljevstva!

 

Gore : Serija od 50 Para, 1 Dinar i 3 Dinara “Tisućgodišnjica Hrvatskog Kraljevstva” iz Kraljevine Srba, Hvata i Slovenaca.

Interesantno je da se na marki od 1 Dinara nalazi lijevo lik kralja Tomislava a desno lik srpskog kralja Aleksandra I. Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

 

Lijevo : Sa gore navedenom serijom poštanski markica “Tisućgodišnjica Hrvatskog Kraljevstva” je Kraljevine Srba, Hvata i Slovenaca izdala i poštansku kartu, isto kao poštanske markice iz 1925. godine.

Da su vec tada djelovali teški srpski bezpovijesni “istoričari” se vidi da su krunidbu kralja Tomislava premjestili od Duvanjskog polja u Sarajevo!

Karta nije na hrvatskim jezikom, nego na srpskim : “krunisanja” je srpski!

“Krunidbe” bi bilo ispravno na hrvatskim jeziku!

 

A sad lažljiva SrBANDA?

U toj četničkoj tveorevini zvanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca su priznali 1925te godine 1000 godina hrvatskog kraljevstva ... ne samo priznali nego i slavili na seriji poštanski markica i na poštanskoj karti izdana na sjećanje na povijesni događaj iz 925. godine!

Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha!


Prije nego sad Smrdi počmu lagati da su se te marke koristile samo u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca : NE! Bilo je i pretiska ovih maraka u Kraljevini Jugoslaviji!

 

 

 

Grobovi

srbi_lazu

 

Često čujemo velikosrpsku mitomaniju negiranja hrvatstva kroz manjak arheoloških izvora. Iako hrvatske vladarske loze su stoljećima starije tako najstariji grobovi hrvatskih kneževa panonske i primorske hrvatske su iz 9. stoljeća, dok kraljeva imamo iz 10. i 11. stoljeća. Prvi srpski biti će čak stoljećima kasnije u 13. stoljeću. Upravo to povijesno bogatstvo i starost hrvatskog naroda i države osvjedočeno je mnogim arheološkim nalazima.

Kraljevski mauzolej sv. Stjepana na Gospinu otoku u Solinu je jedan od najvažnijih vladarskih mauzoleja, sa nekoliko desetaka sarkofaga i grobova broji veliku zbirku grobova hrvatske kraljevske obitelji Trpimirović. U njemu tako počivaju kraljica Jelena, kralj Mihajlo Krešimir II. i kralj Stjepan Držislav. Zanimljivo ovdje imamo stoljetne povijesne izvore i arheološke kao dokaz tako recimo Toma Arhiđakon crkvu spominje kao vladarski mauzolej prepušten redovnicima da brinu o kraljevskim grobovima, spominjući da u predvorju počiva kraljica Jelena (quedam Helena regina) i njen "pokopan uzvišeni muž kralj Krešimir, zajedno s mnogim drugim kraljevima i kraljicama, u atriju bazilike svetoga Stjepana". To potvrđuje i sam natpis na sarkofagu kraljice Jelene koji spominje njenog muža i sina. A u samom predvorju crkve nalazi se nekoliko sarkofaga i par grobnica hrvatskih kraljeva. Od navedenih poznati su nam kraljevi Mihajlo Krešimir II., Stjepan Držislav i kraljica Jelena.

 

 

Hrvatski kralj Petar Svačić :

 

Ne znamo dali iz manjka osobne inteligencije ili iz ljubomore, ali bi krivioslavni nesveto-savci barem mogli koristiti Google maps što se tiće hrvatski kraljeva.

Kad vec Nijemci mogu na brzinu naći grob hrvatskog kralja Petra Svačića, zašto onda to ne mogu krivoslavni nesveto-savski balkanski nomadi sa 49% turske gentike?

 

 

 

Otkrivamo temelj srpske tvrdnje da Hrvati neznaju gdje su njihovi vladari :

 

Balkanski neoprani bradati ološ neprestano laže o Hrvatima.

Teški bradati “istoričari” koji niti nemaju svoju riječ za “povijest” su izmislili da je Sir Arthur Clarke (ili kako oni pišu : Ser Artur Klark), poznat po science-fiction knjigama i filmovima kao “2001: A Space Odyssey” odbio napisati knjigu o hrvatskim kraljevima, jer navodno ne postoje.

Krivoslavci dijele sliku koju možete vidjeti na lijevoj strani po internetu i sami vjeruju i to.

No nisu dosta inteligentni da malo bolje pogledaju stranicu od koje su to skinuli.

Zicer.org je SATIRIČNA STRANICA.

Možda krivoslavni nesveto-savski balkanski nomadi sa 49 % turske genetike ne znaju šta je SATIRA pa je za njih SATIRA postala ČINJENICA?

Krivoslavna nesveto-savska inteligencija ....

 

>>> Gore : Zicer je satirički magazin ... to sami pišu a glupi Smrdi vjeruju da su to činjenice.

 

 

TRANSPONDER - 10. TRAVANJ :

 

Poslušajte bendove :

Transponder
(Electronic Body Music, Anhalt EBM, Dark Electro)

Ton Agram
(Rhythmic Industrial, Oldschool Industirial, Drum N´ Bass)

[ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ] [ Opći uvjeti poslovanja ] [ Pravo na odustanak ] [ Poštarina ]


Flag Counter 


Želite prodati biljege Nezavisne Države Hrvatske, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji?

Kontaktirajte nas :

Facebook eMail

Ova stranica koristi kolačiće. Ako i dalje ostanete na ovoj stranici, prihvaćate našu upotrebu kolačića.

Izjava o privatnosti Prihvati