|
|
Od Istre do Boke Kotorske
|
|
Od Slavonije do Dalmacije
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas : Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.
|
|
|
|
|
Od Međimurja do Srijema
|
|
Od Zagorja do Sandžaka
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska
|
Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.
|
|
|
|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!
|
|
Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).
Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.
Pošto Nezavisna Država Hrvatska nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.
Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.
Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.
Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.
Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.
Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.
Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.
Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.
Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.
Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.
Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.
Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.
Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.
Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.
Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.
Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.
Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :
|
|
- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine
Regularna izdanja :
- 1941 - 1942 - 1943 - 1944 - 1945 - Probe - Posebna filatelistička izdanja
Lokalna izdanja :
- Alpenvorland Adria - Banat - Banja Luka - Belišće - Berane - Boka Kotorska - Brač - Hvar - Korčula - Lastovo - Međimurje - OZAK - Prinz Eugen Gau - Rijeka / Kupa - Sandžak - Šibenik - Split - Sušak - Ugljan - Velika župa Dubrava - Velika župa Rasa - Zadar
Biljegi općina i gradova :
- Banja Luka - Bjelovar - Derventa - Dubrovnik - Granešinska Dubrava - Hrvatska Mitrovica - Hrvatski Karlovci - Karlovac - Koprivnica - Kustošija - Nova Gradiška - Osijek - Petrinja - Petrovaradin - Plehan - Rajlovac - Ruma - Samobor - Sarajevo - Sinj - Sisak - Slavonski Brod - Slavonska Požega - Stara Pazova - Stenjevec - Sveta Klara - Sveta Nedelja - Šestine - Tuzla - Vinkovci - Virovitica - Vrapče - Vrbovec - Vukovar - Zagreb - Zemun - Ostali biljegi
Sva druga izdanja :
- Biljegi - Doplatne marke - Dunav osiguranje - Evropsko osiguranje - Hitlerjugend - Hrvatska Državna Željeznica - Hrvatski Crveni Križ - Inselpost - Katolička crkva - Marke za pristup SS diviziji “Princ Eugen” - Mirovinska zaklada namještenika S.P.Ž. - Mirovinski fond - Monopol - Muslimanska zajednica - Nacionalna Obrana - Njemačka Narodna Skupina - Novinarska Mirovinska Naklada - Obranbeni prirezi - Porezne marke - Porto marke - Pristojba za putni fond - Savez hrvatskih planinarskih društava - Službene marke - Sport - Studentski fond - Sudski biljegi - Trake za kontrolu poreza na promet - Trošarinski biljegi - Vinjete - Vojne marke - Zagrebački električki tramvaj
- Neizdane marke - Nepoznate marke
Izdanja nakon II. Svijetskog rata :
- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske - Australsko filatelističko društvo - Bend Rammstein - Borče! Misli na svoju majku! - Čuvaj se Jugoslavena! - Erich von Däniken - Fantazijska izdanja i falsifikati - Fazlagića kula - Hrvatska jela - Hrvatske Obrambene Snage (HOS) - Hrvatski Franjevci - Hrvatski navijaći - Hrvatski Sandžak - Hrvatski zračni asovi - Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji - Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske - Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske - Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi - Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar) - “Omoti” 1993 - “Omoti” 1994 - “Omoti” 2020 - “Omoti” 2024 - Papa Ivan Pavao II. - Povijest Hrvata - Povijesna karta - "Republika Hrvatska" iz 1971. godine - Sandžak, 2024 - “Slava Ukrajini” / "Putler" - Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske - Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito - Ustaša - Velika Smradija - Zvonimir Boban
Interesantno :
- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj - Dionice - Hrvatska Državna Banka - Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske - Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku - Lutrija - Pečati Nezavisne Države Hrvatske - Poštanski troškovi - Pošta u radnim logorima - Razglednice
Dizajneri poštanski maraka :
- Antonini, Otto - Horvat, Radoslav - Kirin, Vladimir - Kočiš, Volođa - Kocmut, Božidar - Režek, Ivo - Seizinger, Karl - Vulpe, Milan
|
|
|
|
|
|
|
|
Banja Luka je povijesno nazvana svetim hrvatskim gradom Jeruzalemom.
|
|
|
|
|
Čak je taj naziv Banjoj Luci priznao i velikosrpski povjesničar Vaso Čubrilović u djelima "Politička prošlost Hrvata" i "Istorija Zagrebačke biskupije"
Usprkos toj spoznaji Srbi i dalje bezočno kradu i krivotvore povijest hrvatske Banje Luke.
Povijesnu hrvatsku Banju Luku utemeljio je hrvatski vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i sve do pada pod Turke 1528. bila je cijelim tisućljećem sastavnim i zemljopisno središnjim dijelom Hrvatskog Kraljevstva.
Tijekom sedmoga stoljeća, netom nakon doselidbe na današnje prostore srednjega i južnog dijela Europe i Jadrana, Hrvati od 626. godine naseljavaju i Banju Luku. U srednjem vijeku Hrvati su utemeljili grad na ušću Vrbanje u Vrbas, točnije na lijevoj obali Vrbasa, a na području današnje Banje Luke. Taj su grad, preteču suvremene Banje Luke Hrvati nazvali Vrbaški grad. Tijekom srednjega vijeka Vrbaški grad se nalazio u sklopu Hrvatskog Kraljevstva, a od 1102. bio je dio Hrvatsko - Ugarskog Kraljevstva, da bi u 14. i 15. stoljeću dolazio iz sastava banovine Slavonije u sastav banovine Bosne, koja je bila pod vladavinom hrvatskoga bana iz Bosne Stjepana II Kotromanića.
Banja Luka je izvorno bila najjužnija veća utvrda i najjače južno uporište Zagrebačke biskupije, a u teritorijalnom smislu pripadala je Donjim krajevima, odnosno starohrvatskoj župi Plivi. Početkom 15. stoljeća tadašnji Vrbaški grad dolazi u posjed hrvatskoga plemića Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Taj glasoviti hrvatski velikaš i ratnik Vrbaški grad je i prezvao današnjim imenom Banja Luka. Doslovno to ima značenje Banske livade, nazvane po hrvatskome banu koji je stolovao i vladao Banjom Lukom, ili kako su je još u davna vremena zvali i Banskom Lukom. I nakon pada Bosne pod Turke 1463. Banja Luka ostaje, naravno, dio Hrvatskog Kraljevstva, jer sve do turskih pohoda i zauzeća današnje Bosne i Hercegovine, Banja Luka je oduvijek bila dio Hrvatskoga Kraljevstva i u njoj su živjeli samo Hrvati rimokatolici, koji su govorili čakavicom i ikavicom. U vremenu turskih vojnih pohoda i osvajanja teritorija današnje Bosne i Hercegovine, Banja Luka je spadala pod vojnu formaciju Jajačku banovinu, utemeljenu i ustrojenu radi pružanja vojnoga otpora turskome osvajaču. I u toj bespoštednoj borbi za opstanak Hrvata na tim povijesnim i etničkim hrvatskim prostorima, Banja Luka je bila jedan od glavnih bedema žestokih bitaka Hrvata protiv nadirućih Turaka.
Godine 1528. Turci su vojno osvojili cijelu Jajačku banovinu, time i hrvatski grad Banju Luku. U osmanskoj državi ona je postala sjedištem nahije i zvala se Banjolučka nahija, od 1553. postala je dijelom Bosanskog sandžaka Turske Hrvatske, zatim od 1580. do 1639. spadala je pod Bosanski vilajet, a od 1851. godine ona je administrativno postala dijelom Banjolučkog okruga. Razdoblje turske vlasti završeno je 1878. godine, kada su Turci vojno poraženi i zauvijek protjerani iz Bosne i Hercegovine. Te 1878. godine Banja Luka, kao i cijela Bosna i Hercegovina, dolazi pod protektorat Austro - Ugarske Monarhije. Upravo u to vrijeme između turske i austrijske vladavine, došlo je i do bitnih etničkih promjena u sastavu stanovništva dotad etnički čvrste hrvatske cjeline i većine u Banjoj Luci. Veliki dio hrvatskog stanovništva, još od turskoga zaposjednuća grada 1528. godine, iselio je prema sjevernim i zapadnim hrvatskim krajevima preko Save. Preostali dio hrvatskoga starosjedilačkog pučanstva Banje Luke je islamiziran i potomci tih islamiziranih Hrvata Banje Luke, danas su se prozvali novim, izmišljenim i umjetnim imenom naroda Bošnjaka. Dolaskom Turaka u Banju Luku 1528. godine s njima je doselio i veliki broj romanskog stanovništva Vlaha. Oni su kasnije popravoslavljeni i posrbljeni i njihovi današnji potomci u Banjoj Luci izjašnjavaju se najvećim i fanatičnim Srbima, iako je činjenica da potječu od posrbljenih Vlaha, koje je SPC uz suglasnost i potporu turskih vlasti pretvorila u Srbe.
Sve ove povijesne činjenice Srbima su predočili čak i njihovi velikosrpski povjesničari Vladimir Ćorović, Vaso Čubrilović, Milorad Ekmečić i mnogi drugi srpski povjesničari ujedno i rođeni na tlu Bosne i Hercegovine. No, spoznaja da na očigled cijeloga svijeta pokušavaju uzaludno proglasiti Banju Luku srpskim gradom na povijesnoj i etničkoj hrvatskoj zemlji, ne smeta ih i dalje lagati i obmanjivati svijet o prošlosti, nacionalnoj, vjerskoj i državnopravnoj pripadnosti Banje Luke. U zabludi su ako misle da svijet mogu trajno držati u zabludi o iskonskom hrvatstvu i katoličanstvu Banje Luke, ili hrvatskoga grada Jeruzalema, kako ga je nazvao u trenutku priznanja povijesne istine i sam srpski povjesničar Vaso Čubrilović. Njegovo javno priznanje o hrvatstvu i katoličanstvu Banje Luke ima iznimno veliko značenje, budući je Čubrilović kao pripadnik organizacije "Mlada Bosna" i pripadnik skupine atentatora na Franza Ferdinanda, slovio za velikoga protivnika hrvatske nacionalne ideje i cijeli je život proveo kao deklarirani i zakleti velikosrbin. Kad jedan takav dokazani i osvjedočeni neprijatelj Hrvata prizna u svojim znanstvenim radovima da je Banja Luka višestoljetni i od pamtivijeka hrvatski i katolički grad, onda takvo jedno srpsko priznanje istine o hrvatskoj Banjoj Luci ima i dodatnu i posebnu težinu.
|
|
© Dragan Ilić
|
|
Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .
|
|
|
|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|
|