Radio Krugoval :

 

Program internet radija “Krugoval”

Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!

Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).

Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.

Pošto Nezavisna Država Hrvatska  nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.

Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.

Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.

Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.

Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.

Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.

Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.

Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.

Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.

Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.

Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.

Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.

Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.

Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.

Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.

Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.

Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :

- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine

Regularna izdanja :

- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja

Lokalna izdanja :

- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar

Biljegi općina i gradova :

- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi

Sva druga izdanja :

- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj

- Neizdane marke
- Nepoznate marke


Izdanja nakon II. Svijetskog rata :

- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban

Interesantno :

- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice

Dizajneri poštanski maraka :

- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan

Boka Kotorska i Nezavisna Država Hrvatska :

Dok je Hrvatska još bila dio KuK monarhije, Boka Kotorska je bila dio hrvatske Dalmacije.

Srpska dominacija u Kraljevini Jugoslaviji pokušala je sve raskomadati hrvatski teritorij, a bivši srbijanski ministar vanjskih poslova, a potom i ministar vanjskih poslova Kraljevine Jugoslavije, srpski Nikola Pašić, Talijanima je dao velike dijelove hrvatske Dalmacije, za što su domaći izdajnici, partizani četnici i drugi banditi kasnije optužile Poglavnika Dr. Ante Pavelića.

U duhu te politike, Boka Kotorska je 1929. godine pripojena Zetskoj banovini. Prije toga je Boka Kotorska i u Kraljevini Jugoslaviji od 1918-1929. gogine bila dio Dalmacije.

Kapitulacijom Italije, koja je dogodila 8. rujna 1943. godine, sva područja koja je Italija pripojila su trebale biti vraćena Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Na temelju zakona od 20. lipnja 1944. godine uspostavljena je Velika župa Dubrava, koja je uključivala i Bokokotorski zaljev s mjestom Sutomore, područja koja su bila kontrolirana nakon kapitulacije Italije prvo od Nijemaca.

Nakon kapitulacije Italije u Crnoj Gori, Nijemci su u Cetinju osnovali vojnu upravu. Početkom 1943. crnogorska vlada je uspostavljena s crnogorskim nacionalistima i federalistima.

Istodobno, Nezavisna Država Hrvatska poduzela je napore kako bi vratila povijesno hrvatsko područje Bokokotorskog zaljeva hrvatskoj državi. Ante Buić, župan Velike župe Dubrava u Dubrovniku, od Zagreba je 23. rujna 1943. zatražio priključenje Boke Kotorske s Hrvatskom. Kao odgovor, Ministarstvo unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske je Ante Buiću poslalo popis osoba koji su predloženi za gradonačelnike u : općina Kotor - Nikolu Biskupovića ili Ferdo Ribica, općina Pračanj - Gracijo Brguljana, općina Krtole - Ivo Ivoševića, općina Muo - Gracio Jankovića, općina Rišan - Stevana Jovanovića, općina Grbalj - Marko Lazarevića, općina Donja Lastva - Anđelko Markovića, općina Stoliv - Josipa Markovića, općina Herceg Novi - umirovljeni učitelja Miljevića, općina Perast - Josipa Montana, općina Dobrota - Ripo Petričevića, općina Budva - Pavle Slovinića, općina Tivat - Šime Skanata i za općinu Lustica - Joso Zambelića.

Ante Buić dobio je mogućnost i predložiti svoje ljude sposobne za te dužnosti.

Predsjednik hrvatske Vlade Nikola Mandić pozvao je 24. rujna 1943 hrvatske oružane snage da zajamče hrvatsku vlast u Boki Kotorskoj.

Hrvati u Bokokotorskom zaljevu čekali su svoje oslobođenje a tamo su se takozvani Srbi pripremali za akciju protiv predstojećeg priključenje Boke Kotorske Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U Kotorskom zaljevu postojala je prava psihoza.

Profesor Mladen Kaštelan je stoga predložio da u Kotor ne uđu ustaške formacije, nego mornarica Nezavisne Države Hrvatske.

Krajem rujna i početkom listopada 1943. kotorsko pitanje još nije riješeno. Velika župa Dubrava izvijestila je Zagreb da se administracija u Boki Kotorskoj ne može provesti bez vojske i policije. Željeznička uprava Nezavisne Države Hrvatske također nije mogla preuzeti njihov rad na željeznici, jer su ih Nijemci spriječili u tome.

Dana 5. listopada, predstavnici Mornarice Nezavisne Države Hrvatske došli su u Kotor, gdje su iz odluke njemačkog zapovjednika u Cetinju saznali da je Bokokotorski zaliv trenutno dio teritorije Crne Gore.

Sljedećeg dana, 6. listopada, hrvatski carinici došli su u Kotorski zaljev te policija iz Mostara, ali njemačke vojne vlasti su zahtijevale da se Hrvati povuku na granicu koja je postojala prije kapitulacije Italije.

Vlada Nezavisne Države Hrvatske zatražila je 5. listopada od njemačkog veleposlanika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Edmund Glaise von Horstenaua da se Kotorski zaljev vrati pod kontrolu Nezavisne Države Hrvatske.

Njemačka vojska imala je i druge namjere s Bokokotorskim zaljevom. Budući da se vojna situacija pogoršavala i za Nijemce, željeli su zadržati Boku Kotorsku pod njemačkom kontrolom i tek nakon pozitivnog završetka rata vratiti Boku Kotorsku kao i Sandžak Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ministar unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske Mladen Lorković u razgovoru sa njemačkim vojnim dužnosnicima sugerirao je da, ako Nezavisna Država Hrvatska dobije potpunu kontrolu nad cijeloj Velikoj župi Dubravom, njemačke postrojbe mogu koristiti zračnu luku Grude.

Međutim, hrvatska strana prepoznala je potrebu za njemačkim trupama u Bokokotorskom zaljevu, kao i njemačkoj administraciji, sve dok nije razjašnjeno posljednje pitanje o sudbini Boke Kotorske između Nezavisne Države Hrvatske i Njemačkog Reicha.

21. listopada 1943. godine, ministar Mladen Lorković izdao je naredbu da se području Velike župe Dubrave ukljuci i oslobođen dio Konavala, tj. Grude, Boka Kotorska, grad Kotor i grad Herceg Novi.

Njemački inistar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Edmund Glaise von Horstenau potvrdio je 3. prosinca 1943. godine ministru Lorkoviću potrebu za njemačkim trupama u Bokokotorskom zaljevu i priznao Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zahtjev na priključenje Boke Kotorske.

Nijemci su kao gradonačelnika Kotora postavili Hrvata Niko Vukića. On je bio ubijen 25. ožujka 1944., vjerojatno od srpskih četnika. U Grudama je još bilo 5-6 hrvatskih policajaca.

Naposljetku su svoje mišljenje izrazile i njemačke vojne vlasti. 26. travnja 1944. njemački Wehrmacht predao je dio Konavala, koji je do tada bio pod njegovom kontrolom, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a u Grude je ušla hrvatska vojska.

Zbog katastrofalne opskrbe u Bokokotorskom zaljevu Nezavisna Država Hrvatska vodila je brigu o gladi i poslala vagone pune graha i žita u Kotor i Herceg Novi. U roku od nekoliko dana isporučeno je hrane u vrijednosti od 3 milijuna Kuna.

Stanovništvo je bilo zahvalno sto se Nezavisna Država Hrvatska brine za sve nacionalnosti u Boki Kotorske i očekivalo se brzo priključenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja je ugušila njihovu glad i znatno poboljšala njihovu životnu situaciju.

Hrvati su ustrajali na tome da se hrana podjeli od strane Hrvata tako da bi srpska propaganda naletjela na prazninu da su te humanitarne zalihe stigle iz Srbije.

Iz strateških razloga, Nijemci su zadržali kontrolu nad Sandžakom i Bokokotorskim zalivom sve dok rat nebi završio pozitivno za sile Osovine a tek onda vratiti Boku Kotorsku i Sandžak Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Budući da nije došlo do toga, kotorska uvala ostala je kao povijesno hrvatsko područje do danas u stranoj zemlji, koja se naziva Crna Gora.

Ali i Crna Gora se temelji na povijesnoj hrvatskoj zemlji Duklji, a zahvaljujući genetici poznato je da Crnogorci imaju hrvatsku genetiku sve do grada Ulcinja.

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Turistički motivi iz Nezavisne Države Hrvatske. Kupi ovdje :

Filatelističko izdanje njemačke vojne udruge “Handschar” (“Handžar”) : Jadran je naš! Kupi ovdje :

Fra Andrija Kačić Miošić ovako je pjevao :

    “Ej Kotore, gnizdo sokolova,

    na visokoj grani savijeno,

    di se legu zmaji i sokoli,

    koji caru puno dodijaše!

    Svijeno je na jeli zelenoj

    ter pokriva Boku od Kotora,

    kojano je dika od Hrvata

    i viteško srce od junaka...”

Lokalno izdanje : Velika župa Dubrava “Boka Kotorska je naša!”

Sjedište Velike župe Dubrava je bilo u Dubrovniku, a djelovala je od 30. lipnja 1941. do 5. srpnja 1945. godine. Građansku upravu u župi vodio je veliki župan kao pouzdanik vlade kojeg je imenovao Poglavnik. Za župana Velike župe Dubrava postavljen je dr. Ante Nikolić. Od 1941. do 1943. obuhvaćala je područje kotarskih oblasti :

    Bileća

    Čapljina

    Dubrovnik

    Gacko

    Ljubinje (od 15. rujna 1941. postaje kotarska ispostava, kotarska oblast je Ravno)

    Ravno (od 15. rujna 1941.; Ljubinje postaje kotarska ispostava)

    Stolac

    Trebinje

    grad Dubrovnik

a od 1. ožujka 1943. djeluje kotarska ispostava u Janjini .

Pad Italije mijenja granice ove velike župe. Pored gore navednih kotara, u sastav velike župe ušli su :

    kotari Kotor i Korčula

    gradovi Herceg Novi (kao kotarska ispostava) i Kotor (kao kotar); općine Kotor, Prčanj, Krtole, Muo, Risan, Grbalj, Donja Lastva, Stoliv, Herceg Novi, Perast, Dobrota, Budva, Tivat i Luštica.

    upravne općine Lastovo i Babino Polje

te oslobođeni dio upravne općine Konavle-Gruda.

Uspostava vlasti bila je problem. U Konavlima je nastupila njemačka vojna i crnogorska civilna uprava, a uz to bila je velika nazočnost partizanskih snaga. Početkom 1944. potisnuti su partizani, koji su se vratili svibnja iste godine. Na području Boke kotorske nije sprovedeno zbog sukoba s njemačkim i crnogorskim interesima.

20. svibnja 1944. proglašeno je iznimno stanje u obalnom području. Proglašenje se odnosilo i na ovu veliku župu, pa je vojna vlast zamijenila civilnu. Poslove građanske uprave preuzeo je vojni zapovjednik obalnog odsjeka Neretve.

Od 5. srpnja 1944. kotari Stolac, Čapljina i Gacko iz Velike župe Huma pripojeni su ovoj velikoj župi.

28. ožujka 1945. za poslove građanske uprave imenovan je poseban glavar, unatoč proglašenom iznimnom stanju. Glavar je dodijeljen vojnom zapovjedniku obalnog odsjeka Neretve.

Prigodom reoganizacije Veliki župa 5.7.1944 godine su radi uključenja područja koji su bili do kapitulacije Italije pod talijanskom okupacijom su izdate sljedeće skoro nepoznate poštanske marke Velike župe Dubrava sa pretiskom “N.D. Hrvatska” sa “Boka je naša!” i “Kn. 3,50”.

Sličan pretisak se je izdan za Veliku župu Rašu (Istru).

Filatelističko izdanje Nezavisne Države Hrvatske : Velika župa Dubrava - Boka je naša! Kupi ovdje :

Velikosrpske pretenzije :

Bokelji su prvenstveno Hrvati, no bilo zbog slavne pomorske povijesti Bokelja, bilo zbog želje za zatiranjem opstojnosti drugih naroda na teritoriju Bokokotorskog zaljeva, pripadnici drugih naroda počeli su se izjašnjavati kao Bokelji i prisvajaju to ime.

Tako danas postoji razlika između Hrvata Bokelja, te ostalih stanovnika koji su se počeli izjašnjavati Bokeljima kao stanovnicima zemljopisnog područja Boke kotorske : to jest Srbi, Crnogorci naseljeni na području gradova : Kotor, Tivat, Risan i Herceg Novi) koji se nalaze u jugozapadnom dijelu Crne Gore, odnosno uz Bokokotorski zaljev.

Većina stanovnika Boke danas (2006.) jesu pravoslavne vjeroispovijesti, jer su mnogi Bokelji morali iseliti za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918-1941) i komunističke Jugoslavije (1945 - 1991).

Ako se izuzme regionalna pripadnost, nacionalno ne-etnički Bokelji izjašnjavaju se Crnogorcima ili Srbima, ono što etnički i jesu.

Srpska velikosrpska politika veoma jasno precizira svoje prohtjeve i težnje prema tuđem teritoriju. Međutim Bokelji nisu Srbi, i zaboravljaju da je bokeljsko porijeklo dukljansko. I u Ljetopisu popa Dukljanina ni na jednom mjestu se ne spominje da su u Duklji živjeli 'Srblji', pa ni srpski povjesničar Relja Novaković. Kao prvi arhont Dukljana spominje se Petar u IX stoljeću. Godine 1189. Duklja pada pod vlast Raške.

Hrvatska povijest ovdje je stara i moramo zaći u vrijeme postojanja Crvene Hrvatske, ona se onda prostirala prostirala od Neretve do Bojane, a možda i južnije. Porfirogenet spominje oko 950. da u carstvu žive narodi Hrvati i Srbi. Crnogorci se tada još ne spominju. Crveni Hrvati naseljavali su područja Ljubinja, Stoca, Nevesinja, Gacke, Trebinja, i što nam je osobito zanimljivo Dubrovačku okolinu, Boku, Cetinje, Crnojevića Rijeku, Nikšić, Virpazar i drugo. Prema popu Dukljaninu (1200) u području Crvene Hrvatske žive Dukljani ili Slavonci. Dio se Dukljana svakako odvojio od hrvatske matice, možda još i u 10. stoljeću i postao samostalan, njih danas znamo kao Crnogorce. Crnogorci su se podijelili na mnoga plemena, a glavno zanimanje postade im polunomadsko ovčarstvo, a planinski katuni još se mogu naći po crnogorskim brdima.

Crna Gora nazivana Zetom od 12. do 15. st. je pod ondašnjom Raškom, ali imaju odvojene uprave. Govor što ga Crnogorci imaju ostao je sličan govoru Boke i području Dubrovnika, čime se i iskazuje njihovo porijeklo od Crvenih Hrvata i nesrodnost sa Srbima.

Područje Boke i cijele Crvene Hrvatske ujedinjeno je s Bijelom (Zapadnom) Hrvatskom do sredine 10. stoljeća u jednu državu. To je moglo biti vrijeme cijepanja Dukljana na kasnije Crnogorce koji su se osamostalili, i narod Boke koji su ostali u području Boke, odnosno Bokelja. Tokom 12. stoljeća niču uz obalu mnogi novi gradovi. Kotor postaje pomorsko trgovačko središte, a crkva Svetog Tripuna podignuta je 1166. uz pomoć pomorskih trgovaca. Kotor postaje poznat po brodograđevnoj industriji.

Godine 1371. Kotor dolazi pod zaštitu Ljudevita Velikog koji tjera Veneciju s istočne obale Jadrana. Nakon smrti Ljudevita Velikog, bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. Kotromanić ovlada dijelom Boke i utemeljuje se Herceg Novi, na zapadnoj strani zaljeva. Godine 1391. kralj umire, a Kotor postaje nezavisni grad-država, i tako bude sve do 1420. godine.

Nad Bokeljskim Hrvatima od 1918. počelo se provoditi etničko čišćenje. Prema popisu iz 1910. tamo ih ima 13.500, da bi im broj 1991. spao na svega 4.910. Istovremeno naglo raste broj nehrvatskog pučanstva, od 33.400 (1910.) na 61.400 (1991.).

Hrvati iseljavaju, pod pritiskom uz prijeteća pisma sa sadržajem "Ne odete li sami na vrijeme, noć će gutati vašu djecu i vaše obitelji. Pohrlite po pozivu gospodina Tudjmana u Hrvatsku, jer srpskih vjekovnih ognjišta tamo ima više nego što ima vas.". Bokeljsko ime od etnonima postaje naziv za stanovništvo a Hrvati se proglašavaju Srbohrvatima, ili se moraju izjašnjavati kao Jugoslaveni.

Boka kotorska je od svih hrvatskih zemalja bila prva na udaru velikosrpske politike. Postoje objektivni i subjektivni razlozi zasto je to tako.

Objektivni razlozi leže u činjenici da je Boka kotorska najjužnija od svih hrvatskih zemalja.

Subjektivni razlozi leže u dva velika srpska kompleksa:

1. More, opće poznati srpski kompleks, koji ih tjera još od vremena Nemanjića pa sve do današnjeg dana, kad god su u poziciji da to mogu, vrše genocid nad onim narodima koji ih dijele od mora.

2. Hrvatska kulturna baština, srpski kompleks koji se najbolje očitavao u Domovinskom ratu kroz sustavno rušenje svih kulturnih spomenika hrvatskog naroda, gdje god su to mogli. Simbol toga i kod nas i u svijetu jeste Dubrovnik.

Poznati Hrvati iz Boke Kotorske :

    Bl. Gracija iz Mula (1438. – 1508.),

    Andrija Paltašić (~1450. – 1500.), tiskar, nakladnik,

    Nikola Modruški (oko 1427. – 1480.), biskup,

    Bl. Ozana Kotorska (isto poznata kao Katarina Kosić, 1493. – 1565.),

    Sv. Leopold Bogdan Mandić (1866. – 1942.), kapucin,

    Josip Marinović (1741. – 1801.), isusovac,

    Jeronim Korner (1909. – 1976.), pjesnik,

    Ante Moškov (1911. – 1948.?), general i ustaški pukovnik,

    Viktor Vida (1913. – 1960.), književnik,

    Luka Brajnović (1919. – 2001.), književnik i novinar,

    Josip Riđanović (1928. – 2009.), geograf,

    Vjenceslav Čižek (1929. – 2000.), pjesnik,

    Josip Pečarić (1948.), hrv. akademik.