|
|
|
|
|
Od Istre do Boke Kotorske
|
|
|
|
Od Slavonije do Dalmacije
|
|
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934. godine do danas :
Specijalizirani za biljege Nezavisne Države Hrvatske, regularna izdanja, poštanske marke prve i druge emigracije : privatna izdanja i izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji.
|
|
|
|
|
|
|
Od Međimurja do Srijema
|
|
|
|
Od Zagorja do Sandžaka
|
|
|
|
|
|
|
|
      
|
|
|
|
|
|
|
|
Nezavisna Država Hrvatska
|
|
Što Bog da i sreća junačka. // Na ljutu ranu ljutu travu. // Ž.A.P.
|
|
|
|
|
|
|
|
Radio Krugoval :
|
|
|
|
|
|
Program internet radija “Krugoval”
|
|
|
|
Filatelija Nezavisne Države Hrvatske od 1934 do danas!
|
|
|
|
Vlada Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji i HOP izdavali su službene marke do 1972. godine (po nekima do 1976. godine).
Privatna izdanja bila su djelo pojedinih domoljuba ili sličnih organizacija i udruga.
Pošto Nezavisna Država Hrvatska nikada nije kapitulirala pred jugoslavenskim okupatorom je Nezavisna Država Hrvatska imala pravo da izdaje kao članica UPU-a poštanske marke. Pravno je Nezavisna Država Hrvatska bila okupirana, a sljednica jugoslavenske okupacije je Republika Hrvatska.
Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine u Parizu i jedna je od najstarijih svjetskih organizacija. Danas je više od 200 zemalja članica UPU-a.
Zato su ta izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji redovita i trebala bi biti u Michel katalogu.
Kapitulacijom pred silama Osovine 1941. godine prestala je postojati Kraljevina Jugoslavija, ali u katalogu Michela, primjerice, možete pronaći fantasy izdanja nekakve "jugoslavenske vlade u egzilu" iz Londona. Ista je stvar i sa zločinačkom SAO Krajinom, koja se također nalazi u Michelovim katalozima i koju nije priznala nijedna država svijeta, pa ni sama Srbija.
Cilj privatnih izdanja hrvatskih maraka bila je i promidžba Hrvatske, prikupljanje sredstava za razne domoljubne potrebe i akcije.
Filatelistička izdanja nisu prestala sa Republikom Hrvatskom, koju neki u hrvatskoj emigraciji vide kao sljednicu jugoslavenske okupacije. Naprotiv, nikad nije izašlo više maraka Nezavisne Države Hrvatske nego nakon 1990 godine.
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
|
Kupi ovdje :
|
|
|
|
|
|
Pri hrvatskoj vladi u Buenos Airesu i Madridu djelovala je Hrvatska izvještajna služba s filatelističkim odjelom koja je dizajnirala i izdavala marke.
Primarni cilj izdavanja maraka bilo je prikupljanje sredstava za razne namjene.
Te marke nastoje otrgnuti od zaborava pojedine događaje iz dalje i bliže hrvatske prošlosti, ujedno ukazujući na težnje hrvatskog naroda za vlastitom samostalnošću i istovremeno vodeći tihi rat protiv komunizma.
Simboli i slike na poštanskim markama u emigraciji pobuđuju domoljubne i antikomunističke osjećaje.
Izdavačko poduzeće "Domovina" iz Madrida upisuje u svoje kataloge sva izdanja vlade Nezavisne Države Hrvatske u iseljeništvu do 1975. godine.
Prvo izdanje iz 1964. uredio je dr. Branko Marić, a drugo 1976. Višnja Pavelić, kći Poglavnika dr. Ante Pavelića.
Marke su prodavane trgovcima markama u SAD-u, Kanadi, Južnoj Americi i Zapadnoj Europi koji su ih dalje distribuirali diljem svijeta.
Tako su neke marke dospjele i u tada jugo-srpsku okupiranu Hrvatsku.
Glavni distribucijski centri bili su u Buenos Airesu, Madridu i Damasku u Siriji, gdje su se nalazili i uredi hrvatske vlade u iseljeništvu.
Marke su se tiskale, prodavale, kupovale i skupljale. Nitko na svijetu ne izdaje marke bez dobrog financijskog poslovanja, bez obzira na to u koje će se svrhe dobiti koristiti.
Privatna izdanja su na primjer izdanja HSS-a, Hrvatskog filatelističkog društva iz Sydneya, londonskog lista "Nova Hrvatska", hrvatskih franjevaca iz Pennsylvanije i "Hrvatske socijalne skrbi" iz New Yorka, serije UPU-a, ptice, cvijeće, Mostar od 500 Kuna i još neke koje su izdale privatne ruke.
Pročitajte više o bogatoj filatelističkoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske :
|
|
|
|
- Izdanja prve emigracije iz 1934. godine
Regularna izdanja :
- 1941
- 1942
- 1943
- 1944
- 1945
- Probe
- Posebna filatelistička izdanja
Lokalna izdanja :
- Alpenvorland Adria
- Banat
- Banja Luka
- Belišće
- Berane
- Boka Kotorska
- Brač
- Hvar
- Korčula
- Lastovo
- Međimurje
- OZAK
- Prinz Eugen Gau
- Rijeka / Kupa
- Sandžak
- Šibenik
- Split
- Sušak
- Ugljan
- Velika župa Dubrava
- Velika župa Rasa
- Zadar
Biljegi općina i gradova :
- Banja Luka
- Bjelovar
- Derventa
- Dubrovnik
- Granešinska Dubrava
- Hrvatska Mitrovica
- Hrvatski Karlovci
- Karlovac
- Koprivnica
- Kustošija
- Nova Gradiška
- Osijek
- Petrinja
- Petrovaradin
- Plehan
- Rajlovac
- Ruma
- Samobor
- Sarajevo
- Sinj
- Sisak
- Slavonski Brod
- Slavonska Požega
- Stara Pazova
- Stenjevec
- Sveta Klara
- Sveta Nedelja
- Šestine
- Tuzla
- Vinkovci
- Virovitica
- Vrapče
- Vrbovec
- Vukovar
- Zagreb
- Zemun
- Ostali biljegi
Sva druga izdanja :
- Biljegi
- Doplatne marke
- Dunav osiguranje
- Evropsko osiguranje
- Hitlerjugend
- Hrvatska Državna Željeznica
- Hrvatski Crveni Križ
- Inselpost
- Katolička crkva
- Marke za pristup SS diviziji
“Princ Eugen”
- Mirovinska zaklada namještenika
S.P.Ž.
- Mirovinski fond
- Monopol
- Muslimanska zajednica
- Nacionalna Obrana
- Njemačka Narodna Skupina
- Novinarska Mirovinska Naklada
- Obranbeni prirezi
- Porezne marke
- Porto marke
- Pristojba za putni fond
- Savez hrvatskih planinarskih društava
- Službene marke
- Sport
- Studentski fond
- Sudski biljegi
- Trake za kontrolu poreza na promet
- Trošarinski biljegi
- Vinjete
- Vojne marke
- Zagrebački električki tramvaj
- Neizdane marke
- Nepoznate marke
Izdanja nakon II. Svijetskog rata :
- "Alternativni hrvatski grb” i Velike Župe Nezavisne Države Hrvatske
- Australsko filatelističko društvo
- Bend Rammstein
- Borče! Misli na svoju majku!
- Čuvaj se Jugoslavena!
- Erich von Däniken
- Fantazijska izdanja i falsifikati
- Fazlagića kula
- Hrvatska jela
- Hrvatske Obrambene Snage (HOS)
- Hrvatski Franjevci
- Hrvatski navijaći
- Hrvatski Sandžak
- Hrvatski zračni asovi
- Izdanje vlade Nezavisne Države Hrvatske u emigraciji
- Kralj Tomislav II. i kraljica Irena (1941 - 1943) Nezavisne Države Hrvatske
- Muslimani u vojsci Nezavisne Države Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska : Krajobrazi
- Njemačka vojna udruga "Handschar" (Handžar)
- “Omoti” 1993
- “Omoti” 1994
- “Omoti” 2020
- “Omoti” 2024
- Papa Ivan Pavao II.
- Povijest Hrvata
- Povijesna karta
- "Republika Hrvatska" iz 1971. godine
- Sandžak, 2024
- “Slava Ukrajini” / "Putler"
- Sva druga izdanja emigracije Nezavisne Države Hrvatske
- Tifusar i šumski bandit Josip Broz Tito
- Ustaša
- Velika Smradija
- Zvonimir Boban
Interesantno :
- Cenzura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
- Dionice
- Hrvatska Državna Banka
- Izdanja jugo-srpskog okupatora Nezavisne Države Hrvatske
- Izložba : Borba ujedine Evrope na istoku
- Lutrija
- Pečati Nezavisne Države Hrvatske
- Poštanski troškovi
- Pošta u radnim logorima
- Razglednice
Dizajneri poštanski maraka :
- Antonini, Otto
- Horvat, Radoslav
- Kirin, Vladimir
- Kočiš, Volođa
- Kocmut, Božidar
- Režek, Ivo
- Seizinger, Karl
- Vulpe, Milan
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Bihać je kao povijesni i stolni hrvatski kraljevski grad dobio status slobodnoga grada 1262. godine.
|
|
|
|
U Bihaću je zasjedao i Hrvatski Sabor,a posebno je postao bitan hrvatski utvrđeni grad nakon Krbavske bitke 1493. godine.
Proučavanjem etimologije imena povijesnog kraljevskog hrvatskog grada Bihaća dolazimo do pouzdanih podataka o njegovoj dalekoj prošlosti. Sama riječ "bihać" pojavljuje se u različitim jezičnim oblicima i to kao bišće, bijać, bihak, bihag i ima značenje kraljevskog dobra. Na području bihaćkog kraja nalazi se razmjerno veliki broj starodrevnih hrvatskih župa. One su ustrojene na različitim razinama društvenog, političkog, vojnog, gospodarskog i crkvenog života. Na tome širokom području razlikujemo brojne povijesne hrvatske župe kao što su Psetska, Zagrebačka, Unska, Unačka, Lapačka, Nebljuška, Humska, Brinjska i Drežnička župa. Bihaćko je područje i povijesno i zemljopisno središnje mjesto i srce srednjevjekovne Kraljevine Hrvatske. Budući je Kraljevina Hrvatska bila organizirana prema policentričnom sustavu stolnih gradova, to je Bihać svojedobno bio i prijestolnim gradom Kraljevine Hrvatske, središnjim hrvatskim kraljevskim gradom, kojim su stolovali hrvatski banovi. Prije Bihaća tim se laskavim nazivom stolnog hrvatskog grada na Uni ponosio i Pset ili Psat, kako je glasilo prijašnje ime današnjeg Bosanskog Petrovca. U sastav Pseta ili Psata ulazilo je i kraljevsko dobro, drukčije nazvano i bišće, iz kojega se povijesno i razvio grad Bišće ili zvan i znan i pod sadašnjim nazivom Bihać.
Kroz Bihać protječe rijeka Una, točno kroz zemljopisno gledano, središnji dio Kraljevine Hrvatske. Zato je i rijeka Una u srednjevjekovnim povijesnim spisima svih znamenitih povijesnih kroničara nazivana poglavitom rijekom u Hrvatskoj. Kako je Bihaću pripadajuća župa Pset bila ujedno i središnja hrvatska župa u cijelom Hrvatskom Kraljevstvu, posve je logično što je stolujući hrvatski kralj tamo imao svoje posjede, poznate i pod nazivom bišća. Prema povijesnim dokumentima ustanovljeno je da je Bihać proglašen slobodnim kraljevskim gradom 1262. godine. Nadalje je u hrvatskom slobodnom kraljevskom gradu Bihaću više puta tijekom srednjega vijeka zasjedao i Hrvatski Sabor. Strateški značaj Bihaća osobito je naglašen nakon bitke na Krbavskom polju 1493. godine. Hrvatski Sabor zasjedao je u Bihaću 1494. godine i poslao papi Aleksandru VI zamolbu da utječe na kralja Vladislava glede statusa grada Bihaća i dalje kao slobodnog kraljevskog grada, što je izborio 1262. godine. Tome je udovoljeno, te je Bihać i u naredna tri desetljeća zadržao status jednoga od stolnih hrvatskih gradova. U njemu su se susretale čak tri hrvatske biskupije i to Zagrebačka, Senjsko - Modruška i Kninska, te više dijeceza. Za područje oko Bihaća, koje je u srednjem vijeku bilo sastavnim dijelom Hrvatske, uvriježio se u doba turske vladavine naziv Turska Hrvatska, čime su i Turci stavili do znanja da je prije njihovoga zauzeća Bihaća i cijele oblasti između Une i Sane, to golemo i prostrano područje bilo sastavnim dijelom hrvatske srednjevjekovne države. Tek od 1878. godine i uspostave austrougarske vlasti nakon povlačenja Turaka, ta se oblast počinje nazivati sadašnjim imenom Bosanska Krajina, čime se pogodovalo nadolazećem i nadirućem srpskom etničkom faktoru na cijelom i prostranom predjelu između rijeka Vrbasa i Une, odnosno čitavoga središnjeg tisućljetnog, povijesnog i etničkog hrvatskog područja stare Kraljevine Hrvatske. U Bihaću se do turske invazije na te iskonske hrvatske krajeve govorila čakavica, ista onakva kakva se i danas rabi hrvatskim otocima, primjerice na otoku Sušak. I popis imena bihaćkih kapetana od 16. do 19. stoljeća u vremenu tijekom turske okupacije, upućuje na činjenice da je Bihać oduvijek bio povijesni hrvatski grad. To nam svjedoče i imena i prezimena katoličkih i pretežito hrvatskih kapetana, imenovanih i od strane turskih vlasti upraviteljima grada Bihaća. Tako su prema kronološkom nizu na popisu bihaćkih kapetana i prije Turaka, ali i nakon toga za vrijeme vladavine Turaka bili redom: Jakov Ravnikar, Erazmo Turn, Petar Keglević, Bartol Ravnikar, Martin Gal, Vilim Šnicenbaum, Juraj Zauer, Juraj od Zobelsberga, Mihajlo Špalatin, Juraj Kronšal, Adam Šramf, Danilo Lozer, Fridrik od Višnje Gore, Sebastijan Lamberg, Benko Krajner, Juraj Paner, Franjo Resel, Danilo Obričan, Ladislav More, Jakov Prank; Franjo Horner i Tomo Dornberg.
|
|
|
|
© Dragan Ilić
|
|
|
|
Molimo Vas za donacije na Paypal račun gosp. Dragana Ilića na : dragan.ili@yahoo.com .
|
|
|
|
|
|
|
Srpski akademik Dobrica Ćosić (lijevo) u svojoj knjigi “Deobe” o svojim Srbima na stranici 135 kaže :
- „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.
- Lažemo zbog slobode.
- Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.
- Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
- „Laž je srpski državni interes.“
- „Laž je u samom biću Srbina“.
- „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
- „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Dobrica Ćosić u svojoj knjigi “Deobe”, (Otokar Keršovani, Rijeka, 1977.) na stranici 168 piše :
- "Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži."
Ima i A. G. Matoš nešto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
Veliki crnogorski domoljub dr. Sekula Drljević piše u “Balkanski sukobi 1905-1941”: "Riječ podvala ni u jednog drugog naroda u susjedstvu ne postoji, ali nitko ne može tako podvaliti kao što to umije Srbin!"
Srpska predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko kaže : "Cijela srpska povijest je laž!"
Srpski “istoričar” Živko Andrijašević je jednom rekao : "Mi kada falsifikujemo ne radimo to po malo, mi krečimo sve”.
Patrijarch Bartolomej Srbima : "Živite već 800 godina u lažima!"
Sigmund Neumann zapisao je: “Povjest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži, bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj su laž, prijevara, izdaja, osveta, ubojstva, zločini, priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihajlovića, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda!”
“Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži u režiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari i novinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. U porušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašava se nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije". Dnevnik Dobrice Ćosića, u noći kada je NATO obustavio bombardiranje Jugoslavije.
1871. godine je srpski književnik Milan Milicević napisao : "Ne mogu naši potomci znati istinu o nama, jer je mi i ne kazujemo, nego izlažemo što nam podmiruje račun"
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori je poznata izreka : “Nema nitko što Srbin imade, pogotovo kad od Hrvata jezik, teritorije i povijest ukrade i uz to još i debelo slaže!”.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
